Ne znam koji pas je najbolji za dijete, ali želim podijeliti svoje iskustvo.
Mi smo silno željeli psa jer smo se uselili u kuću sa dvorištem i smatrali smo da imamo uvjete za njega. Prijateljičina kujica labradorica je dobila dva mala peseka, zaljubili smo se u njega i doveli doma ( Rahela )
Nismo bili dovoljno educirani i dosta smo griješili.
Prvo smo zamislili da bude na dvorištu ( hand made kućica ga je čekala), ali od silne tuge i cviljenja naravno da je istu većer završio kod nas u stanu.
Malo pomalo završili smo tako da mi je ležao u krilu na fotelji. Ta beba je narasla do 45 kg i trenutno je najveći pas u kvartu ( ispostavilo se, a i potvdilo da mu je tata ooogroman njemački ovčar).
Užasno se linja i sauger mi je non-stop u ruci.
Zbog toga sam ga teška srce izbacila iz stana kad je curka počela puziti. NIsam mogla vidjeti crne velike dlake na njenim rukicama.
Isto tako nisam mogla u šetnju sa njih dvoje. On je poslušan i divan pas, ali je mene bilo strah da me ne povuće. Jednostavno se nisam usudila. Opet sam morala birati. U šetnje smo ga vodili ili muž ( češće) ili ja( puno rjeđe)
Isto tako postao nam je problem i odlazak sa autom negdje.
Uglavnom, u jednom periodu sam silno bila tužna jer sam znala da ne zadovoljavam sve njegove potrebe i mislila sam da je tužan.
Kako su djeca veća, opet je dobio svoje mjesto u dnevnoj sobi uz veliku dozu maženja svih ukućana.
Djeci je on predmet obožavanja, na kojem se odmaraju i koji ih čuva
On je apsolutno član naše obitelji, koji se na sve prilagođavao, bez kojeg ne možemo.
ALI...meni, mojoj obitelji i našem psu i bilo puno jednostavnije da je on-
manji pas i pas koji se ne linja
Tada bi mogao biti i sa djecom u krevetu, oni bi ga mogli voditi u šetnje, ma sve bi bilo jednostavnije.