elin prvotno napisa
joj, srećo, ne znam više i ne da mi se tražiti po postovima. Mislim da je bila neka sitna razlika, daj zanemari to.
Mislim da si malo preoštra prema Nataši. Imaj na umu da je to ženi prvi pas, ja i ti se kužimo u pse i ne samo da nikada ne bi uzele navodno "čistokrvne" pse, već bi ja i provjerila reputaciju uzgajivača da sad uzimam psa. Ali kad se sjetim kako sam nabavila prvog psa - joj, mogla sam proći kao Nataša, srećom nisam.
Mislim da je psić pokojni, budući je nervni štenićak, koliko znam smrtonosan (neke druge vrste - možda se nešto i može napraviti), a i Nataša piše u prošlom glagolskom vremenu, tak da...
Nataša, jesu li tvoji klinci dobro, kako se nosite sa svim tim?
Elin, molim te da mi se ne obraćaš sa 'srećo'; to ostavi za članove svoje obitelji i prijatelje.
Ako si pročitala moj post poslije ovog kojeg si citirala, mogla si uštedjeti vrijeme i riječi na nepotrebno.
Što se tiče Nataše i cijele te priče, jako mi je žao što ti se činim preoštra. I nikako se ne slažem s tobom.
Žena je pitala što i kako, dobila je ovdje - ne dobre - nego izvrsne savjete. I ponovo je učinila po svome.
Meni je žao izgubljenog života, još mi je više žao onih pasa koji su još uvijek kod štancera, ali da mi je žao Nataše?! Sori, nije.
Sve zlo što joj se dogodilo si je pozvala sama. Toga mi je žao. Ljudske bedastoće.
Neću više o tome jer ispada da likujem nad tuđom sudbinom.
A i ima ona dobra stara o biserima i svinjama... :/
