Labradora i retrivera ne bih uzela nikako, tj. ni pod razno. Razlog je samo taj što živimo u stanu. Najlakše je reći ovaj pas je super, ali nemaju svi uvjete za određenog psa.
Druga stvar, meni iskreno nisu baš svi peseki da tak velim, lijepi... :/
Nekakvog čivauvu, pekinezera, pudlu i sl ne bih jer mi nisu zanimljivi.
Valjda već kada uzimam psa uzela bih nekoga koji mi se ajmo tako reći sviđa.
Najviše volim vučjake, ali nemam kam s njim. Možda jednog dana ako budemo imali kuću, do tada...
Sviđa mi se još i beagle...
Dakle, manji peseki s jako kratkom dlakom, privrženi i temperamentni...
Takvi smo i mi.




Nego, sada me nešto drugo "muči"
Spomenula sam jutros svom tati kak razmišljamo o pesek,u na što mi je odgovorio da je on nama dok smo bili djeca htio nabaviti peseka, ali se prije savjetovao s jednim poznatim uzgajivačem i poznavateljem pasa (bio nam je susjed taj čovjek). Čovjek je uzgajao tada neke terijere (ne znam sada točno koje, neke čupave crne.
Uglavnom da mu je on tada rekao da psei nisu za djecu do 12. godine.
Ne kužim baš, nije mi jasno, kada svi pričaju da je za klince baš to dobro.
No međutim, eto moj stari je ustrajan u tome, s obzirom na to tko mu je to rekao.
Što vi mislite o toj "teoriji"?