Pozdrav svima! Samohrana sam majka dvogodišnjeg dečkića. Otac na službenom putu u nekoj drugoj dimenziji.

Dakle, nedavno u novinama članak o majci koja je nekoliko mjeseci sjedila u školskoj klupi sa problematičnim sinom. Usputna opaska bila je kako klinac pripada skupini problematičnih dječaka uglavnom djece samohranih majki ili očeva koji su često na putu (?!).
Prije otprilike godinu dana na naslovnici Jutarnjeg glavni naslov. Djeca samohranih roditelja 5% slabija u školi.
I ima takvih primjera još i smeta me.
Zanima me koliko pažnje pridajete takvom nametanju stereotipa. Jer ako je obitelj disfunkcionalna uopće nije bitan njen sastav; isto vrijedi i za uspješne zajednice.
Obrazovana sam i bez finacijskih problema, uz punu potporu, ljubav i prisutnost obitelji i prijatelja. I opet ne mogu a da ne brinem. Hoću li svoje dijete učiniti dovoljno snažnim da se othrva utjecajima izvana.