 |
|||
Ucitelji, nastav., profesori... sto ocekujete od roditelja?
kopiram s marivalinog topica
maria71 je otvorila temu sto mi, kao roditelji ocekujemo od razrednika i razrednica, al dobro bi bilo znati i sto vi nastavnici, profesori, razrednici... kojih ovdje na forumu ima poprilican broj, ocekujete od nas - roditelja?Mukica prvotno napisa
jer fakat nije u redu da samo ja nesto ocekujem od nastavnika i/ili profesora i razrednika - skroz mi je oke i da on ocekuje nesto od mene
ja imam 5 frendica koje su uciteljice razredne nastave po raznim OŠ na podrucju ZG zupanije
i bilo mi je zgodno od jedne od njih cuti kako je ostala usokirana, kada je nakon sto je za roditeljski sastanak pripremila ppt prezentaciju s fotkama o tome sto njihovi klinci rade u skoli, donjela projektor i sve to... NITKO od roditelja nije pitao da mu je presnimi
i onda sam joj prepricala nas roditeljski sastanak - Oskarove su uciteljice pripremile video zapise o tome kako klinci provode dane u skoli, a mi smo ih gledali na TVu i bas se nauzivali
ja bi jako rado imala tu snimku, ali bilo mi je fakat neugodno pitati zenu da mi to presnimava (jer sam pomislila da ona to ne moze radit u skoli nego mora doma i da je fakat bezobzirno trazit je tak nesto) i tak sam, bez da sam je ista pitala, otisla doma tuzna jer nemam snimku i nikad je necu imati
i nakon sto sam cula frendicu pomislila sam - mozda je zena OCEKIVALA od nas da je trazimo snimku, kad se vec toliko potrudila
ali KAKO bi ja to mogla znati?
mozda sam je povrijedila, kao sto su oni roditelji povrijedili moju prijateljicu
a sve zbog slabe komunikacije
Mukice, napisala si vrlo važnu riječ - komunikacija!
To je ono što povezuje učitelje i roditelje, odnosno učenike i učitelje!
Npr. u školi imamo Dan otvorenih vrata, dan kada su Školi, u točno određeno vrijeme "od-do", prisutni svi učitelji u želji da roditeljima pruže sve informacije koje ih zanimaju o njihovoj djeci (učenicima) i nastavi, ali i da daju svoje prijedloge, izraze svoje mišljenje i sl.
Na početku svake školske godine učenicima se podijele bilteni sa svim informacijama o školi, učiteljima, stručnim suradnicima i dr., a između ostaloga naznačen je i dan i vrijeme navedenoga Dana otvorenih vrata.
Dosadašnje iskustvo posijećenosti tih Dana je razočaravajuće, čini se kao da roditelje naših učenika ne zanima ni rad učitelja niti njihov trud i brigu koji posvećuju učenicima odnosno djeci.
Na kraju se sve svodi na to da su najveći problem (ako se to može tako nazvati) ocjene.
Naravno, ne želim generalizirati, jer postoje roditelji koji su uvijek surađivali sa Školom i učiteljima i rado sudjelovali u mnogim njenim projektima.
U svome radu uvijek inzistiram na komunikaciji: s učenicima i roditeljima i sa svojim kolegama.
Naglašavam: "Dođite, pitajte, vidite, ne odustajte od traženja!"
Mukice, upitaj učiteljice za ppt. prezentaciju koju si spomenula.
Vjerujem da su je sačuvale i da će ti ju rado presnimiti.
Dakle, tko traži taj i nađe, tko pokuca, otvori mu se.
Da budu pristojni.
i da ne dolaze alkoholizirani na informacije.
Da me ne zovu doma vikendom i iza 10 sati navečer radnim danom.
Da porvo dođi k meni ,a ne na rtl.
Slažem se.
Ja bih rekla da me ne zovu uopće izvan radnog vremena. Dok sam u školi, tu sam, na raspolaganju. Kasnije, imam svoj život, svoju obitelj, tako ionako nosim posao doma, ne želim se još opterećivati. Izuzetak su izvanredne situacije (teške bolesti, bolnica i sl.).
I bez pljuce (ja doživjela jednom, tata vojnik došao na informacije, ne bojte se, nije prijetio, ali meni bilo malo :/
Da ne lažu i ne izmišljaju scene koje se nisu dogodile. Iskrenost prije svega.
Češće dolaziti u školu.
Doći na dan otvorenih vrata, raditi zajedno s klincima (meni je uspjeh bio 10 roditelja na božićnoj razrednoj radionici).
Ima toga još, sad sam malo ispala iz štosa jer sam doma.
E da , ne nositi pištolj za pasom na info
mada imate dozvolu za nošenje, nije ugodno
( mada u neku ruku, bar vidiš da je naoružan
mada je, naravno, bilo to ruzno iskustvo, ipak ne treba generalizirati kao sto, na drugom topiku trazite da se ne generalizira o nastavnicima. dakle, jedan roditelj je dosao sa oruzjem u skoli, koliko ih je islo na rtl?
ovakve primjedbe jednako vrijedjaju prosjecne roditelje ovog foruma kao i generaliziranje nastavnike.
i, moram napisati - neuspjeli dani otvorenih škola, u najmanju ruku, u jednakoj mjeri jesu odgovornost i škole i roditelja...
Nadam se da smijem pisati ovdje iako nemam još školsko dijete, ali ću ubrzo imati.
Dakle, profesorice i učiteljice, samo nastavite pisati, jer su informacije iz iskustva i prve ruke dragocjene.
Svojevremeno sam i sama radila u školi (više ne radim) i znam da stručni suradnici koji nisu u direktnom i redovitom kontaktu s roditeljima, niti na nastavi s djecom, imaju drugačije viđenje stvari, odnosno, više teoretiziraju i lakše im je idealizirati stvari.
Zato, cure, pišite.
Bubica, molim te napiši mi svoje mišljenje u čemu vidiš odgovornost učitelja, a u čemu odgovornost roditelja za neposjećenost i opću nezainteresiranost za Dane otvorenih vrata škole?
Hvala za odgovor.
Dijana, mnogi str. suradnici također imaju svoje iskustvo rada u nastavi.
Ne radi se zapravo o teoretiziranju, idealiziranju, kako si napisala, ali u drukčijim modelima rada - da, drukčijem planu i programu, pristupu, itd.
I na kraju krajeva svi smo različiti, ali težimo istom cilju - što uspješnijoj realizaciji s konkretnim (uspješnim) rezultatima.
Dani otvorenih vrata :shock: kaj je to ????
Prezentacija šta djeca rade :shock: kaj je to ???
- kod nas je i u vrtiću i u školi zabranjeno bilo kakvo slikanje i snimanje djece :?
- ja neznam ni kako profesori od moje djece izgledaju jer mi se nisu nikada predstavili
i to je to ...
- pa se onda jednom prilikom desilo da je moj Mario napravio neku spaćku na engleskom i profesorica nije rekla ni raski ni nama nego ga je izvrijeđala i još mu nadodala da ima sigurno "divne roditelje" koji su ga tako "divno odgojili" ... da bi par dana nakon toga mene nazvala da pita može li Ivan ostati sa njom pola sata duže da joj pomogne napraviti prezentaciju ( jer se ona slabo služi Power Pointom ) ... rekla sam da nema problema i usput natuknula da će sada valjda promjeniti mišljenje o "roditeljima" Maria i Ivana ....... ostala je zabezeknuta ... nije valjda očekivala da ih je ista mama rodila
"Dani otvorenih vrata" jesu projekt škole, vjerojatno projekt kojemu je za cilj pribliziti skolu roditeljima i siroj zajednici. Ako taj projekt nije uspio znaci da neki njegov dio nije bio dobro isplaniran: mozda projekt nije bio dobro priblizen roditeljima, "izreklamiran", mozda uopce ne odgovara potrebama svojih korisnika, mozda...Bubica, molim te napiši mi svoje mišljenje u čemu vidiš odgovornost učitelja, a u čemu odgovornost roditelja za neposjećenost i opću nezainteresiranost za Dane otvorenih vrata škole?
Dakle, skola treba izanalizirati sto ne valja, gdje su problemi tog projekta i pokusati ih otkloniti, nije dovoljno lopticu prebaciti na roditelje i reci - oni nisu zainteresirani. Djelatnike skole treba educirati iz podrucja upravljanja projektima.
Moje osobno iskustvo je da je meni kao roditelju zabranjen ulaz u skolu (osim na informacije i roditeljske) pod floskulom krađe stvari i nereda po skoli. U startu to pokazuje totalno nepostivanje mene kao roditelja i roditelja opcenito. U takvoj situaciji naravno da nikakva otvorena vrata, jednom na godinu, ne mogu pomoci boljoj komunikaciji izmedju škole i roditelja.
Mi još nismo školarci tek druge godine, ali moram zamjetiti da sve to već počinje u vrtiću (oni koji idu naravno). Na svaki sastanak ili radionicu oba dva djeteta sam se odazvala pa makar i nije bilo važno, a od 25 roditelja nikad ih nije bilo više od deset i to uvijek istih.
Moja frendica npr.radi do 17h i ona kaže kako ne može tražiti izlaz, a to je samo 2-3x godišnje. Meni to ne ide u glavu.
Ovo spominjem vezano uz npr. Dane otvorenih vrata za koje ja još nisam čula ili bilokakve informacije.
A da pojedine škole nisu najbolje organizirane to je stara stvar. Po meni i jedni i drugi bi više trebali komunicirati o svojoj dječici.
Kad je DOV, reklamira se, plakat na školi i u ulici, pozivnice, čak neke škole objave i u medijima. Roditelji jako dobro znaju da je DOV, ali dođu ugllavnom roditelji učenika 1-4 r., a ovim starijima uglavnom uopće ne.
Veseli me kada ima roditelja koji pitaju što se od njih očekuje....
očekujem da mi nitko ne prijeti oružjem (a prošle godine je bilo tako, sva sreća pred mnoštvom ljudi) i molim roditelje, doslovno molim neka dođu makar dva puta u polugodištu na informacije provjeriti što se događa s njihovim djetetom u školi, a i meni dati informacije što se događa s djetetom u školi (preseljenje, rastava roditelja, dolazak male seke u obitelj....) kako bi znala razumjeti neke njegove/njezine čine....
i neka prate razredni blog :D jer pišem ga i održavam ne samo zbog djece, nego još više zbog roditelja kako ne bi svaki roditeljski nalikovao diktiranju datuma i obveza
joj, valjda nisam prezahtjevnau svakom slučaju očekujem (a i nudim!) osjećaj partnerstva u cilju dobrobiti djeteta
Tratinčice, nisi zahtjevna, jer nudiš suradnju i dijalog!
Bravo za razredni blog!
Matilda, upravo je tako kako si napisala.
Uz svu reklamu i nastojanja, neki roditelji su nezainteresirani.
Ne može svaki put biti odgovor da je posao u pitanju.
Npr. za vrtićke priredbe moje K. uvijek unaprijed pitam ravnatelja za taj dan, odnosno promijenim smjenu ili odradim na dogovoreni dan.
To isto podrazumijevaju i roditeljski sastanci i radionice i sl., jer sve se to tiče moga djeteta i znam koliko je to njoj važno.
Ipak, raduje me da na ovom forumu roditelji otvoreno postavljaju pitanja.
To znači da smo na dobrom putu da budemo kvalitetniji kao učitelji i odgajatelji i susretljiviji jedni prema drugima.
jel' ima još neki roditelj koji ne voli kreativne radionice? da se razumijemo, ja sam na sve te radionice išla, ali, brate mili, to mi je takva tlaka. naročito radionica šivanja kostima za maškare - a ja i igla dva različita pojma. ili radionica crtanja novogodišnjih čestitki...
ne volim te radionice i gotovo.
da me pozovu na radionicu sastavljanja (pa i kuhanja) tjednih jelovnika - super. ali crtanje i šivanje
cvijeta73, ne brini zbog toga!
Svatko od nas je kreativan na drukčiji način. Ili bezbrojno puno načina.
Zašto ne bi predložila neku radionicu koju bi ti pomogla osmisliti i realizirati.
Npr. pečenje novogodišnjih kolačića i sl. (budući da škole imaju kuhinju)
Bravo za kulinarsku umješnost! 8)
Npr. znam dosta ljudi kojima je to tlaka.
Inače,kuhati i domišljati se raznim kulinarskim kombinacijama i receptima.
Eto moja je škola prošlu šk.god. organizirala i dan kad svi roditelji mogu doći na informacije kod bilo kojeg učitelja...., a imamo i informacije jednom tjednom, makar nismo razrednici svi, ali za svoj predmet... Koliko me roditelja posjetilo na informacijama tjednim = 0, a predajem povijest, grozan i svima mrski predmet.... :/
Uz DOV, kod nas se to zove Škola u obitelji, obitelj u školi....
kikica je u osnovnoj školi imala učiteljicu koju sam ja zvala doma (van radnog vremena), a isto tako i ona mene. kad god smo jedna drugu trebale - neovisno o radnom vremenu.
imala je i razrednicu - s kojom sam isto tako komunicirala.
imala je i ravnateljicu - s kojom sam isto tako komunicirala...
kikica je otišla iz osnovne škole - a ja se s njih 3 povremeno čujem i dan danas. jer te tri žene su ostale u mom
Sve to i još:
Da dolaze redovno na informacije i roditeljske sastanke.
Da svoju djecu uče pristojnom ponašanju i higijeni.
Da se brinu da dijete ima napisanu zadaću.
Da povremeno pogledaju u djetetove bilježnice.
...sjetit ću se još.
cvijeta73, kaži učiteljici što želiš, a što ne želiš....niti sve učiteljice nisu u dobrim odnosima s iglom
evo recimo mogla bi s klincima praviti voćne salate za Dan zahvalnosti za plodove zemlje :D i svi bi bili sretni....
Potpis ko kuca velik.
ma da ja vas pitam, di su te škole koje imaju dane otvorenih vrata, kuhinje ( :shock:!), radionice šivanja :?
jel to nešto novo uvedeno svuda unutar zadnjih 9-10 godina? jer prije toliko sam ja završila osnovnu školu i ovo šta pričate mi je totalni SF ... ili sam samo išla u pos*anu školu?
ja ne znam da li je bilo takvih događanja... jer za mene kao roditelja - škola je svaki dan imala "dan otvorenih vrata". i to mi je bilo nešto predivno.
jedina radionica na kojoj su nas živo "udavili" - bila je neka vezana uz unicef i nenasilje...
Očekujem da često dolaze u školu i da ne pokazuju razumijevanje i blagonaklonost prema markiranju.
dezurstva ucenika u skoli sam prebacila na novi topik pa tam nastavite o tome
ovdje bi bilo dobro nastaviti o tome sto vi kao nastavnici, ucitelji i profesori, pedagozi pa i ravnatelji i satinacari te svi ostali koji se spominju ocekujete od nas - roditelja
mi 10.10. imamo Dane kruha u skoli - taj dan nema nastave nego se pred skolom napravi kao neki sajam kruha, peciva i drugih proizvoda od psenice
prosle godine je bas super bilo :D :D
danas nas je razrednica zamolila da nesto ispecemo kako bi klinci to mogli prodavati na standovima
nisam prebrojala, ali nije nas se bas puno javilo :/
to ja npr. ne kuzim
pa kaj je tak tesko spec nekaj za SVOG klincobera???
mozda je falilo da se kaze, VASOJ djeci bi puno znacilo da nesto pripremite.... jer ljudi mozda misle da to trebaju napraviti iz nekoh drugih razloga...
jes da je petak i jes da je radni dan, ali moze se to napravit i u cetvrtak popodne pa nek dijete odnese u petak
ili se mjesit navecer i peci cijelu noc...
jel tak ivka?
prvi dani kruha su me definitivno uvjerili da sam totalni antitalent
ja razumijem one koji ne peku kruh i pecivo, jer sigurno ih ima ovakvih ko što sam ja... ono što NE razumijem je - da su djeci davali po par kuna - da kupe slance u pekari, i to donesu na štand. :?
I ???prvi dani kruha su me definitivno uvjerili da sam totalni antitalent
ja razumijem one koji ne peku kruh i pecivo, jer sigurno ih ima ovakvih ko što sam ja... ono što NE razumijem je - da su djeci davali po par kuna - da kupe slance u pekari, i to donesu na štand. :?
kruh iz pekare nije kruh ?
naš razred srećom ima klinca čiji tata ima pekaru pa tako cijeli razred uživa u pekarskim proizvodima 8) - ne kupovnim ... poklonjeni su
čak i pogaču veliku naprave gdje piše njihov razred
subota, 06. rujan:
subota, 06. rujan:
jucer, na sjednici RV, ravnateljica i pedagogica su nam u vise navrata istakle koliko im je vazna komunikacija s roditeljima, ali uvijek postoje roditelji koje to uopce ni malo ne zanima
u anketi koju smo ispunjavali, jedan od roditelja napisao da nema on/ona vremena sudjelovati u radu skole te da nije placen/a za to nego da za to placu dobivaju nastavnici i osoblje pa neka oni odgajaju i obrazuju njegovo dijete
svi mi na sjednici smo se zgrazali
ali stvar je u tome sto u tom RV sjede uglavnom roditelj kojima je STALO i koji su se u vecini slucajeva sami javili zatu funkciju jer zele sudjelovati i biti u toku, pa jasno da namje ovo bilo koma
ali cinjenica je da ne misle svi roditelji da oni trebaju bilo sto uciniti - fakat ih ima nemalo koji misle bas kao i ovaj iz ankete - bas me zabole - nije to MOJ posao
Meni je ovo baš tužno...mislim, stvarno tužno da nekim roditeljima nije jasno da njihova djeca ostaju njihova djeca i kad su u školi i da je za dobrobit te iste djece potrebno surađivati sa školom.
meni je žalosno što se kod nas nikada nije vijeće sastalo.... iako su roditelji izabrani...
Eh, ja sam se neugodno iznenadila kad su djeca iz vrtica presla u skolu, pa sam dozivjela to isto... U vrticu je bilo puno vise angaziranih roditelja (iako se i to razlikuje od generacije do generacije - u 2 godine imam 2 dosta razlicita iskustva... :/ ).
No, u RV sam se nasla s mnogim roditeljima koje znam iz vrtica i s kojima smo i prije suradjivali i sudjelovali u zivotu svoje djece.
A s druge strane - problema IMA i to uglavnom s djecom ciji roditelji misle ovako:
Nase se uciteljice trude svim silama angazirati i takve roditelje (ako ih pridobiju sada, dok su djeca u prvom i drugom razredu - odlicno, a ako ne, suradnja s tim obiteljima je propala za sva vremena...
TO je kljucni zadatak ucitelja (i strucnih sluzbi) skole - animirati roditelje sada, dok je vrijeme, dok jos dolaze u skolu - jer prvasicima uglavnom svi dolaze. Roditelj koji je u Vijecu treba biti podrska uciteljima u tom nastojanju da se uspostavi veza obitelj-skola. Ako ta veza postoji, problemi su rjesivi, bez obzira kako teski bili. Ako je nema - stvar je izgubljena i sanse da se to promijeni su minimalne!
Mislim da je izjava tog roditelja preoštro shvaćena. U jednom dijelu se čak i slažem s njom i to na sljedeći način: moj cilj je što manje zalaziti u školu i prikazivati se učiteljima - dakle stanje u kojem je sve ok, a ozbiljno se sastanemo svi na roditeljskom. Ako moram dolaziti u školu više od roditeljskog i jednih informacija - znači da nešto nije dobro.
Ako dođe nedajbože do nekih odgojnih problema, očekujem da postoje uhodani sustavi rješavanja, a ne da ja moram tražit psihološku ili pedagošku pomoć okolo, a škola ima pedagoga ili psihologa koji prima plaću za taj posao. A to da netko očekuje da mu samo škola odgaja dijete umjesto njega - teško mi je povjerovati. Ali: škola jest odgojna ustanova i stoga suodgovorna za ponašanje svojih đaka.
Jel skola primarno odgojna ili primarno obrazovna ustanova?
Ja sam mislila da je ovo drugo.
Ancice, baš sam to htjela reći.
Škola je prvenstveno obrazovna ustanova.
Odgoj se provodi kroz nastavu.
Npr. na satu hrv.jez. čitat ćemo tekst o Majci Terezi. Odgajam ih da budu humani, tolerantni, milosrdni. Ostatak odgoja je na obitelji. Ali ako nema u obitelji sluha, rijetki su slučajevi kojima će škola usaditi odgoj bez obitelji.
Trokut: škola (učitelj/ostali)-učenik-obitelj (roditelji, skrbnici) je sveto trojstvo. Nedostaje li jedna karika (bilo koja), ako jedna karika nema sluha,ne trudi se dovoljno, neće ići.
Da, i ja tako mislim.... Problemi se uglavnom donose od kuće.
Po mom misljenju, u ranoj dobi odgoj i obrazovanje idu zajedno ko prst i nokat, ne mogu se razdvojiti nikakvim umjetnim podjelama. Zato je suradnja roditelja i skole NUZNOST.
Iskoristit cu priliku da iznesem svoje nezadovoljstvo, da ne kazem ogorcenje, nedavnim dogadajem. Ovog ponedjeljka u Jerkovoj skoli odrzan je sastanak na kojem sam trebala biti prisutna kao predstavnik Vijeca roditelja. Na zalost, obavijest o mjestu i vremenu odrzavanja sastanka dobila sam prekasno, pa nisam bila u stanju organizirati cuvanje djece i pojaviti se tamo: obavijest je na sam dan odrzavanja sastanka urucila Jerkova uciteljica bejbisiterici koja dovodi Jerka iz skole, a ja sam je procitala kad sam se vratila s posla (oko 17h, a pocetak sastanka bio je u 17.30). Drugi sam se dan ispricala uciteljici zbog nedolaska i komentirala da je neozbiljno obavijest o sastanku slati na sam dan sastanka, ona je slegla ramenima i rekla da nema veze... Ali, ima, ima velike veze. Eto, tek toliko da se zna da nisu uvijek roditelji ti koji ne doprinose razvoju suradnje, sto bi se dalo zakljuciti iz ovog dogadaja kad mu se ne bi znala i pozadina.
- da se primarni odgoj ostvaruje u obitelji, a ne da mi sva djeca govore ti
- da manje salju djecu na instrukcije, a vise rade sa njima
- da BAREM provjere pisu li djeca domace radove
- da se pojave na roditeljskim, barem na par informacija
- all in all, da budu vise ukljuceni i zainteresirani za rad i napredak svoje djece, a manje ludi za ocjenama na kraju godine
Da nauče djecu da poštuju profesore, ali ne prihvaćaju nametnuti autoritet bez pokrića.
Da imaju realnu sliku o svojoj djeci (ovo je doduše dosta teško).
Da ih potiču da pitaju što ih zanima.
Da oni sami pitaju što se radi.
ma....mlad asam profesor..još "friška" i već sad mogu reći kakav odgoj djeca imaju doma.... to se ne može sakriti.
jedino što mogu očekivati od roditelja da budu TU za svoju djecu. ne mislim na slijepo provođenje djetetove želje!
npr.. došla sam kao zamjena na radno mjesto profesorice koja je imala "strašne" pritužbe od strane roditelja i to od inih učenika jednog razreda koji je li..la.... uvijek treba čuti i drugu stranu....
Sve više mi se čini da su svi stručnjaci za sve, pa kritiziraju (uglavnom iz čistog neznanja i prepotencije) ili oni drugi, koje nikad ništa ne zanima, pa odmahnu rukom i mrgodno upiru prstom gdje je čije mjesto i što je čiji posao.
Summa summarum - nastojim raditi svoj posao koliko god mogu bolje (neću rabiti superlativ), a djeca- učenici i njihov napredak su mi pokazatelji jesam li na dobrom putu ili ne.
Uvažavam njihove ideje i zamisli, jer na taj način zajedničkim snagama možemo postići/napraviti nešto kvalitetno (projekt, radionica i sl.).
Odabrala sam svoje zvanje iz ljubavi, a visina plaće mi nikad nije bila u prvom planu.
I naravno, gruba kritika nekog roditelja neće pokolebati moju vjeru u rad s djecom i kolegama.
U tom slučaju nastojim još naprijed, naprijed, bolje, bolje ...
Moja opcija je uvijek - optimizam.
I privatno i poslovno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom