Draga moja tvoja tema je jako zanimljiva i sigurna sam da bi mnoge od nas imale stranice i stranice teksta ispisati o tome kako su se sve snalazile financijski na putu ostvarenja svog najvećeg životnog sna male bebice.
U svemu tome ja bih Vam samo rekla da ste sretne što živite u državi u kojoj ipak koliko toliko neko vodi računa o problemu neplodnosti, što ipak država pridodaje pažnju tom problemu, da kroz tri postupka na teret HZZO pomaže parovima da ostvare svoj san. A da da drage moje, to kažem iz razloga što živim u j.... dražavi koja se zove BiH i gdje apsolutno nikoga nije briga za to, što niko nije ni pokušo da donese neki zakon o MPO, da pokuša pomoći ljudima koji se bore sa problemom neplodnosti, najvažnija stvar je da pojedinci u zdravstu pune svoje džepove a ostalo zar je bitno.
I mi smo za ove četri godine borbe za bebača se stvarno financijski istrošili, jer svaki postupak od inseminacija do ISCI, FET-a smo morali plaćati,te gomilu nalaza koje smo radili po privatnim klinikama. Na sreću u svemu tome ja imam relativno dobro plaćen posao, pa mogu uzimati i kredite kako bih poplaćali sve te brojne postupke.
A ponekad se urade i neke instrukcije sa djecom i zaradi koji dinarčić koji u svemu dobro dođe.
Ali vjerujte mi drage ima trenutaka kada poželim da sve ostavim sa strane. Ima trenutaka kada švragam po net-u i ugledam zanimljivu destinaciju za putovanje i pomislim hej pa ne bi bilo loše da skoknemo tamo a onda s druge strane se upali lampica koja kaže hej ma nemoj ti trebaš za Maribor sljedeće godine, čuvaj lovu. I tako ne samo za putovanja već i mnoge druge stvari koje se mi odričemo.
A još kada čujem neke prijatelje koji kažu joj znaš koliko djeca koštaju, poludim na to, djeca koštaju onoliko koliko ih naučiš za života da budu ipak malo skromnija a ne da imaju sve naj, naj.
Sorry cure na dužini posta
Puno

za sve curke