bokic unaprijed se ispricavam ako je ova teme a vjerojatno je bila imam neku dvojbu oko svega ovog.....
eto nakon par neuspjeha i stopiranja postupka..ja i moj muz poceli smo pricati o posvojenju djeteta..no od ove male sredine i okoline u kojem zivimo poceli nas svi gusiti...od dvojbi oko posvojenja i ostalih problema...
najteze od svega bi mi bilo da to djete koje posvojim ode nakon 18g potraziti svoje roditelje i da ga nikad vise ne vidimmm....
a najgori problem mi je sto od mm otac voli popiti ne cestoi ali onda radi probleme, s obzirom da zivimo u istom kucanstvu iako smo na prvom katu odvojeni nebi htjela da djete jos koje je posvojeno... bude meta....
a s druge strane nebi htjela da imam zivot bez djeteta a da ga zbog njegvog problema nemam... :/


Odgovori s citatom
[/quote]
Ali i da nisu no nikako nebi dovelo u pitanje našu životnu želju. Naš sin sada ima skoro 9 god. usvojili smo ga sa 8,5 mj. od prvog dana je sve šarmirao, tako je i sada, znaju reći mojoj svekrvi bakice kak je B. pristojan, jer kad ide iz škole, pozdravi svakoga, popriča sa svakom bakicom koja ga nešto priupita, onak kod plota...
pravo seosko dijete
