Kada je moj sin bio mali imao je velikih problema sa imunitetom.U jednoj(najgoroj fazi) to se ispoljavalo tako da je on ima pet upala grla u tri mjeseca,bio je na inekcijama nakon što je završio u sepsi.
Nakon svake infekcije brisevi su bili negativni,ali nakon par dana u vrtiću streptokok se vratio.Dakle,tamo je netko (ili više njih) bilo kliconoša ,a on naslabija karika.
Kako je u grupi bilo još bolesne djece,uključujući i tete,ja sam inzistirala da se pozove epidemijološka služba.
I,tako jednog lijepog dana došla je ekipa(DZ je bio preko puta vrtića) koja je postrojila dječicu(da se razumijemo raoitelji su bili obavješteni o tom posjetu) i rela im da kažu AAAA.
Uglavnom,samo su im pogledali u grlo i zaključili da nitko nije kliconoša,te otišli svojim putem.
To se zove vidovita dijagnostika.

Nakon toga sam na roditeljskom apelirala na roditelje da inzistiraju na brisu ako im se djeca razbole da bar znaju na čemu su(pedijatar u kvartu je bio lake ruke što se tiče antibiotika,a ne tako lake što se tiče dijagnostike).Tako završava moje iskustvo sa kolektivom.
A što se tiče mog djeteta,mi smo se prebacili na homeopatiju,nabildali imunitet,tako da nas više nije bilo previše briga da li je netko kliconoša ili nije.