Vrijeme za spavanje

[Igor8]

Drage mame,
ja bih vas molio ako mi možete pomoći.
Ukratko, otac sam curice stare 6 mjeseci. S majkom nisam u braku te smo u dosta lošim odnosima. Dosta se veselim očinstvu te bih htio biti više nego samo otac na rodnom listu.
Dosta se trudim ali svari nikako ne kreću na bolje. Majka živi u drugom gradu(sat vremena vožnje). Pokušavam biti s djetetom skoro svaki dan no tu i je problem. Radim do 6 h te do 7 sam kod nje. Svaki put kad dođem ona uspavljuje dijete. Uspavljuje je dosta dugo te nitko ne smije prići blizu. Kaže da mora ići u 7 spavati jer je kasnije nervozna. Kaže da kad zaspi i da se budi do jutra. Preko vikenda kada dođem prvo se treba najesti onda okupati tek onda je dobijem na par minuta. U većini slučajeva mi se rasplače te mi je uzme bijesno "Sad si je rasplakao". Ode u drugu sobu je uspavati. I moj susret s kćeri je završio.
Ne znam baš ništa o djeci a ona se trudi da mi pokaže. Bojim da mi u većini slučajeva rasplače zato što sam joj potpuni stranac. Stoga bi je dosta bitno da je viđam i preko tjedna.
Da li dijete ima stvarno svoj neki timeing te mora ići u 7 spavati?


Hvala

[ljerka]

Ovisi kako ju je navikla. Ako ju svaki dan tako stavlja spavati, onda je to zaista rutina i ne trebas ju remetiti. Zašto se ne ponudiš da ju ti uspavaš (ako se ne uspavljuju cicanjem), da pomogneš pri kupanju, hranjenju. Što se plača tiče, možda se rasplače jr osjeti iskre između vas dvoje. Razgovaraj s "gospođom" i probaj se dogovoriti, naglasi joj da te neće otjerati pa bolje neka te iskoristi dok si s njima.

[GrgurovaMama]

moj suprug ima dijete iz prvog braka (sad ima 14 godina) i jako su vezani i viđaju se svaki drugi dan, no...kad se rastao od bivše supruge mala je imala godinu dana te je naišao na sličan problem...čak je išlo toliko daleko da ga nije zvala tata nego imenom...strašno...no kroz godine su postepeno riješili stvari...mogu te razumjeti...e sad ono što ti mogu savjetovati je: biti što više sa malom, doseliti se u njihovu blizinu...dijete ulazi u kritično razdoblje (8 mjeseci +) kada i ono koje živi sa oba roditelja, bez mame je u panici...mi imamo malca od 9 mjeseci i danas se rasplakao kad je ugledao friško ošišanog tatu :? što se tiče ritma spavanja, sve je to individualno al evo i moj mali je do nedavno kad se sat pomaknuo u 19 h već bio napol u krevetu...tako da to može biti točno...želim ti svu sreću svijeta jer sam i sama dijete rastavljenih roditelja, te znam kakve su to muke...pokušaj joj objasniti da to što radi uopće ne olakšava građenje tvog i dijetetovog odnosa, a trebalo bi joj biti najbitnije da vaše dijete raste u zdravim odnosima...lijepo je da imaš želju i volju...samo još upornost i ustrajnost...ipak ste taj mali život stvorili zajedno...

[nicola]

Dragi tata, čini mi se da i nije samo problem u spavanju nego u tvom i maminom odnosu. Mislim da biste vas dvoje trebali mirno sjesti i popričati o daljnjem međusobnom odnosu te o tvom sudjelovanju u odgoju male djevojčice.
Čini mi se da bi vam to trebao biti temelj na kojem bi mogli izgraditi nešto kvalitetno.

(Što se baš konkretno spavanja tiče mogu samo ponuditi svoje iskustvo koje nije učestalo jer moje dijete ide dosta kasnije spavati od rođenja (čitaj: 22h). Prošli smo razne faze - samo ja uspavljujem do negdje 8mj - pa naizmjence tata pa ja od 8mj do 13mj - onda opet samo ja - pa samo tata..... Danas ima 20mj i u fazi smo mama uspavljuje. )

Zapravo htjela sam reći da je svako dijete individualno, da vas jako osjeća (sad pogotovo mamu) i da ne odustaješ od svog odnosa s majkom, koji je sigurno najbolji put do što boljeg odnosa sa svojom djevojčicom.

[Trina]

Igore, lijepo što želiš sudjelovati u životu svog djeteta. Mama te očito ne želi blizu pa radi takve stvari. Bz obzira na to kad mala ide spavati, ako zna dokad radiš i otkud dolaziš, mogla bi malo pomaknuti vrijeme spavanja da bi mogao biti s njom. Mlo porazgovaraj s njom o tome nekakvim prijateljskim tonom, objasni joj da je to zajedničko dijete i da ona ima pravo na tatu, bez obzira na tvoj odnos s njenom mamom, to joj može donijeti samo dobro u životu a ne loše.

[gitulja]

ja sam u sličnoj situaciji, ne živim s ocem svoje kćeri. ali od prvog dana sam se trudila da on aktivno sudjeluje u njenom životu, i moram reći da sam presretna kad vidim kako se njihov odnos razvija.
kako mi je G prvo dijete, ni ja nisam ništa znala, bila sam prestrašena, i često neopravdano ljuta na njega. prvo kupanje je "odradio" tata, ja sam se nešto kasnije odvažila na to. presvlačio je pelene, hranio je.
e sad, priznajem svoju grešku, i ja sam skakala ako se rasplakala kod njega.
i dan danas me živcira to što ju uvijek rascendra, njemu je to način igre, a mene ubija to cviljenje. iako nekad loše odreagiram aa njegovu kritiku, uvijek ju uzmem u obzir.
kad je prestala dojiti, tata ju je počeo uspavljivati, prvih nekoliko dana je bilo malo problema. ali mislim da sam veći problem bila ja jer sam se jedva odhrvala porivu da ne uletim u sobu na prvi njen plač. nikad ju nismo uštali da dugo plače, uvijek ju je tata uspio jako brzo smiriti i uspavati.
kada je imala 1,5 god otišli su njih dvoje na more na tjedan dana.
sada godinu dana kasnije spremaju se opet na more, to će biti neka njihova tradicija.
i jako mi je drago jer će se bolje zbližiti bez mene, kad sam ja blizu samo mama ovo, mama ono.
ima tu još puno toga, npr. meni bi bilo puno lakše da G ide spavati oko 21, ali onda nikad tatu ne bi vidjela jer on radi do 20. Tako da je kod nas igranje i druženje do 22 sata, možda je to prekasno za dijete ali tako je navikla.
nisam ti dala neki savjet, ali stvari mogu funkcionirati i ako roditelji ne žive zajedno. morate se vas dvoje dogovoriti.

[sanja74]

Moraš dogovoriti s majkom svog djeteta da ti da ulogu u odgoju i brizi za dijete. O terminu spavanja ćete onda lako..

[buba10]

Dragi tata, jako mi je drago sto se trudiš oko svojeg djeteta i baš zato imam potrebu ti nešto napisati, iako to inače baš ne radim! Voljela bih ti dati neki širi pregled i uvid u situaciju i nadam se da će ti biti od pomoći.
Nisam shvatila jeste li razvedeni ili se niste ni vjenčali, što nije ni važno – važno je da imate zajedničko dijete oko kojeg se očito oboje želite brinuti – i to je ono što bi trebala biti polazna točka za sve daljne dogovore i pregovore između tebe i mame. A to je da, iako vas dvoje više niste partneri, ostat ćete cijeli život partneri u odgoju tog djeteta – koliko god vaši odnosi možda bili loši (kao što kažeš da sada jesu), ipak ćete morat ostat u nekakvom odnosu radi tog djeteta. I radi te činjenice bilo bi dobro da sebi, ali i djetetu olakšate stvar i da taj odnos bude koliko-toliko „normalan“.
Očito je ovo prvo dijete, i tebi i njoj, i sasvim je normalno da ste u „frci“ oko nekih stvari – kako,što, kada – to se događa i u najboljem braku, da mama i tata drugačije misle i to je normalno. Mame su u početku često na drugačiji način vezane za dijete, ne jer ga tata manje voli, nego jednostavno jer su drugačije od očeva... I često je mami teško vidjeti kad se dijete kod druge osobe rasplače – pa makar to bio i tata, i često onda mama uleti s nečim tipa „ti si je rasplakao“, ili se drugačije umiješa u ono što se događa između tate i djeteta. To sam na žalost radila i ja – iako mislim da imamo dobar brak, ali jednostavno sam to radila, iako s drugim djetetom puno manje jer sam shvatila da to nije dobro za odnos tata-dijete (a bome ni odnos mama-tata). Ali ono što hoću reći, kad se to događa u "OK" odnosu, onda mogu laku razumjeti da mama tvog djeteta tako još izraženije reagira, jer vas svoje niste u dobrim odnosima, i vjerojatno joj puno toga kod tebe ide na živce, a pogotovo onda to „što si rasplakao njeno dijete“... Međutim ono što je činjenica je da ćete i ti i ona graditi svatko sam svoj odnos s tim djetetom – možda netko bolje, netko lošije, ali svatko od vas je sam odgovoran za to kako će taj odnos izgledati. Priznajem, može biti teško ako ti to druga strana otežavai...
I ono što je vrlo važno u vašem slučaju, tebi je to jako otežano u smislu što je dijete više s mamom, vjerojatno više vezano za nju, i onda doživljava druge ljude kroz mamu. Znači, ako mama tebe ne voli – dijete to osjeća i iz osjećaja lojalnosti prema mami, niti ono te ne voli – tj. događa se ono što kažeš da ti se odmah rasplače, a što ti pripisuješ tome da te ne pozna i da si joj stranac. Međutim – i djeca nekim strancima lako priđu ako ih njihov roditelj prihvati (npr. dobri prijatelj, rođak kojeg tvoje dijete nije nikad vidjelo – ali ako si ti opušten i sretan kad ga vidiš, i dijete se vrlo brzo opusti). I to nas opet vraća na početak – tj. na tvoj odnos s mamom – iako vas dvoje više niste partneri, i dalje se morate uvažavati i dogovarati oko/radi djeteta... I tu dolazi onaj dio – do koliko sati radiš, kada možeš doći k njima i koliko to paše u ritam. Djeca često imaju neki svoj ritam, i ako tu upadneš u krivo vrijeme – ne ispadne dobro, to je istina, ali isto tako je istina da se ritam može malo i promijeniti – kad se to hoće. Bilo bi važno da mama uvaži tvoje mogućnosti i napravi neke ustupke da tako kažem. Ali isto se pitam je li nužno i dobro da dolaziš svaki dan tamo? Znam da ti je važno vidjeti djiete, ali sam sigurna da mami pada mrak na oči kad svaki dan dolaziš – i to je isto ok. Možda bi stvari bolje funkcionirale kada bi se mama mogla i jedan dan odmoriti od tebe – a i ti od nje, pa ćete možda moći lakše dogovoriti neke stvari ako imate malo odmaka jedan od drugog. I na kraju, tako taj dan kad ne ideš kod djeteta, imaš i malo vremena za sebe (što je itekako važno – ne samo za tebe, već i za to dijete, da imaš neke svoje stvari i da tvoja sreća u životu ne ovisi samo o tome hoćeš li nju vidjeti svaki dan). Tu nema pravog odgovora – treba li svaki dan, svaki drugi ili jednom tjedno... Kako je vama ok, tako će biti (i ono rješenje s kojim ste vas dvoje mirni će biti i najbolje za dijete). Tako da pitanje kad ona ide na spavanje, nije najvažnije pitanje tu – pitanje je da ti mama „dozvoli“ na neki način da budeš tu i da gradiš svoj odnos s tim djetetom...a za to je preduvjet da odnos između mame i tebe bude ok.
Znam da može biti teško dogovarati se s bivšim partnerom, ali što je tu je – muž i žena mogu postati bivši, ali roditelj je uvijek roditelj. I to bi i mama tvog djeteta trebala zapamtiti... Nemojte samo koristiti dijete (i svoju brigu za dijete) da biste jedan drugome pokazali!!! Na žalost to se često događa u razvodima... Za vašu curicu će već biti dovoljno složena situacija što je mama tu, a tata tamo (i još kad se možda jednog dana pojave novi partner mame ili tate i polubraća i sestre...) – omogućite joj da barem onda vaši dogovori (i svađe kojih će nekada morati biti) budu konstruktivni i fer. Eto, još samo da kažem da će i tebi i mami trebati vremena da sredite vaš odnos – da prođete sve one osjećaje koje se javljaju u ovakvim situacijama (razvoda, prekida odnosa...) – treba i tugovati i ljutiti se i na kraju prihvatiti ono što je sada.
Vidim da sam dosta toga napisala, ali nije se dalo svesti na kraće... Nadam se da ti je pomoglo. Puno sreće dalje!

[babyboys]

mene samo zanima zašto se tata mora prilagoditi, a mama ne?
dijete ima 6 mjeseci i nije samo odabralo ići spavati u 7. a čisto sumnjam da bi joj išta bilo da ide spavati sat vremena kasnije.
a vrijeme provedeno s tatom bi joj bilo dragocjenije od tih sat vremena spavanja. na kraju krajeva, nek spava sat duže po danu i opet dobro, ako je već stvar u snu.

sama činjenica da su mama i tata bivši ne smije se prelamati na odnosu s djetetom, a to se upravo ovdje događa.
mama za nešto tatu kažnjava, zašto zna samo ona(ili oni), ali neka onda nađe neki drugi način jer ovaj je najgori mogući

[Igor8]

Dragi tata, jako mi je drago sto se trudiš oko svojeg djeteta i baš zato imam potrebu ti nešto napisati, iako to inače baš ne radim! Voljela bih ti dati neki širi pregled i uvid u situaciju i nadam se da će ti biti od pomoći.
Nisam shvatila jeste li razvedeni ili se niste ni vjenčali, što nije ni važno – važno je da imate zajedničko dijete oko kojeg se očito oboje želite brinuti – i to je ono što bi trebala biti polazna točka za sve daljne dogovore i pregovore između tebe i mame. A to je da, iako vas dvoje više niste partneri, ostat ćete cijeli život partneri u odgoju tog djeteta – koliko god vaši odnosi možda bili loši (kao što kažeš da sada jesu), ipak ćete morat ostat u nekakvom odnosu radi tog djeteta. I radi te činjenice bilo bi dobro da sebi, ali i djetetu olakšate stvar i da taj odnos bude koliko-toliko „normalan“.
Očito je ovo prvo dijete, i tebi i njoj, i sasvim je normalno da ste u „frci“ oko nekih stvari – kako,što, kada – to se događa i u najboljem braku, da mama i tata drugačije misle i to je normalno. Mame su u početku često na drugačiji način vezane za dijete, ne jer ga tata manje voli, nego jednostavno jer su drugačije od očeva... I često je mami teško vidjeti kad se dijete kod druge osobe rasplače – pa makar to bio i tata, i često onda mama uleti s nečim tipa „ti si je rasplakao“, ili se drugačije umiješa u ono što se događa između tate i djeteta. To sam na žalost radila i ja – iako mislim da imamo dobar brak, ali jednostavno sam to radila, iako s drugim djetetom puno manje jer sam shvatila da to nije dobro za odnos tata-dijete (a bome ni odnos mama-tata). Ali ono što hoću reći, kad se to događa u "OK" odnosu, onda mogu laku razumjeti da mama tvog djeteta tako još izraženije reagira, jer vas svoje niste u dobrim odnosima, i vjerojatno joj puno toga kod tebe ide na živce, a pogotovo onda to „što si rasplakao njeno dijete“... Međutim ono što je činjenica je da ćete i ti i ona graditi svatko sam svoj odnos s tim djetetom – možda netko bolje, netko lošije, ali svatko od vas je sam odgovoran za to kako će taj odnos izgledati. Priznajem, može biti teško ako ti to druga strana otežavai...
I ono što je vrlo važno u vašem slučaju, tebi je to jako otežano u smislu što je dijete više s mamom, vjerojatno više vezano za nju, i onda doživljava druge ljude kroz mamu. Znači, ako mama tebe ne voli – dijete to osjeća i iz osjećaja lojalnosti prema mami, niti ono te ne voli – tj. događa se ono što kažeš da ti se odmah rasplače, a što ti pripisuješ tome da te ne pozna i da si joj stranac. Međutim – i djeca nekim strancima lako priđu ako ih njihov roditelj prihvati (npr. dobri prijatelj, rođak kojeg tvoje dijete nije nikad vidjelo – ali ako si ti opušten i sretan kad ga vidiš, i dijete se vrlo brzo opusti). I to nas opet vraća na početak – tj. na tvoj odnos s mamom – iako vas dvoje više niste partneri, i dalje se morate uvažavati i dogovarati oko/radi djeteta... I tu dolazi onaj dio – do koliko sati radiš, kada možeš doći k njima i koliko to paše u ritam. Djeca često imaju neki svoj ritam, i ako tu upadneš u krivo vrijeme – ne ispadne dobro, to je istina, ali isto tako je istina da se ritam može malo i promijeniti – kad se to hoće. Bilo bi važno da mama uvaži tvoje mogućnosti i napravi neke ustupke da tako kažem. Ali isto se pitam je li nužno i dobro da dolaziš svaki dan tamo? Znam da ti je važno vidjeti djiete, ali sam sigurna da mami pada mrak na oči kad svaki dan dolaziš – i to je isto ok. Možda bi stvari bolje funkcionirale kada bi se mama mogla i jedan dan odmoriti od tebe – a i ti od nje, pa ćete možda moći lakše dogovoriti neke stvari ako imate malo odmaka jedan od drugog. I na kraju, tako taj dan kad ne ideš kod djeteta, imaš i malo vremena za sebe (što je itekako važno – ne samo za tebe, već i za to dijete, da imaš neke svoje stvari i da tvoja sreća u životu ne ovisi samo o tome hoćeš li nju vidjeti svaki dan). Tu nema pravog odgovora – treba li svaki dan, svaki drugi ili jednom tjedno... Kako je vama ok, tako će biti (i ono rješenje s kojim ste vas dvoje mirni će biti i najbolje za dijete). Tako da pitanje kad ona ide na spavanje, nije najvažnije pitanje tu – pitanje je da ti mama „dozvoli“ na neki način da budeš tu i da gradiš svoj odnos s tim djetetom...a za to je preduvjet da odnos između mame i tebe bude ok.
Znam da može biti teško dogovarati se s bivšim partnerom, ali što je tu je – muž i žena mogu postati bivši, ali roditelj je uvijek roditelj. I to bi i mama tvog djeteta trebala zapamtiti... Nemojte samo koristiti dijete (i svoju brigu za dijete) da biste jedan drugome pokazali!!! Na žalost to se često događa u razvodima... Za vašu curicu će već biti dovoljno složena situacija što je mama tu, a tata tamo (i još kad se možda jednog dana pojave novi partner mame ili tate i polubraća i sestre...) – omogućite joj da barem onda vaši dogovori (i svađe kojih će nekada morati biti) budu konstruktivni i fer. Eto, još samo da kažem da će i tebi i mami trebati vremena da sredite vaš odnos – da prođete sve one osjećaje koje se javljaju u ovakvim situacijama (razvoda, prekida odnosa...) – treba i tugovati i ljutiti se i na kraju prihvatiti ono što je sada.
Vidim da sam dosta toga napisala, ali nije se dalo svesti na kraće... Nadam se da ti je pomoglo. Puno sreće dalje!

Hvala puno,
probat ću nekako razgovarat s njom. Mada svaki put kad započnem razgovor razbjesni se nakon druge rečenice te shvaća kao da joj prigovaram na odgoj djeteta. Da se ona se dovoljno brine oko nje te da ja joj nisam potreban. U par navrata sam je htio hraniti no nije dozvolila sa izlikom "Nitko je ne hrani osim nje. Da samo s njom hoće jesti". Ako je ne smijem hraniti, kupati, uspavljivati ne znam kako bi drugačije mogao sudjelovati. Ne mislim da ona nešto krivo radi s njom nego da i mene ukljući.
Kad bi joj netko ispričao ovo što ste napisali koga če htjet(morati) slušati. Da li možda bi mogao CZSS pomoći. Nismo nikad bili u braku te nismo se tužili. Da li CZSS može jednostano samo razgovarati s njom ili možda sa nas oboje? Ili oni rade samo po sudskoj odluci? Ne bih htio još pogoršati situaciju ali htio da netko nama(meni) pomogne.

[babyboys]

možeš se javiti u czss koji je nadležan za vaše mjesto stanovanja(ili njeno, jer dijete živi s njom). prvo ćete pričati sa soc.radnikom, a onda sa psihologom u tom centru. barem je tako kod mene bilo.

ali uzmi u obzir da bi ona to uplitanje"stranih" osoba mogla shvatiti krivo, kao sumnju u njezine majčinske sposobnosti, pa bi ti moglo biti još gore.

probaj se s njom dogovoriti da sjednete na miru, dok malena spava i popričate.

ja razumijem mamu koja sve zna i može sama (ta sam), ali to nikako ne znači da je to jedina opcija i da se nitko drugi ne može pobrinuti za dijete, a pogotovo to mora dopustiti tebi.
pa i ako ne znaš što bi i kako s malenom, zamolin ju da ti pokaže.

ako to ne upali, idi na czss

[majoslava]

osobno mislim da treba imati u vidu da je vremenski zahtjevno za tako malo dijete da se veze uz druge odrasle osobe pa bio to i tata, ako ne zive zajedno... navaznije je kontiunirano biti prisutan kod djeteta, i stvari se promijene kad djeca porastu jer je lakse imati kontakt s njima, ali zivot u razlicitim gradovima definitivno ne potpomaze kontaktu...

isto tako mislim da treba se dogovoriti s bivsim partnerom kako situaciju najbolje rijesiti za dijete i da se oboje (ti i bivsi partner) nadjete u tome... nije lako i zahtjeva puno strpljenja prvenstveno od tebe, buduci da dijete ipak zivi s majkom...

[Trina]

Pa dijete se nema ni kad vezati za oca ako mu mama neda priliku za to. Možda mama nije ni svjesna što uskraćuje djetetu , vjerojatno joj je na pameti samo ljutnja, inat ili tako nešto. treba tu i vremena i razgovora..

[mašenka]

Jedan banalan i pomalo oldfashion savjet, ako ne ide razgovor (a očito da ne ide) napiši joj pismo. Čini se da te ona ne želi/ne može ni saslušati. U razgovor (pogotovo ovakve vrste) se često previše upletu emocije pa lako planemo, lako se u afektu krivo izrazimo i budemo krivo shvaćeni, lovimo se za svaku riječ, intonaciju...Napiši joj opširno pismo, uzmi si i više dana za pisanje ako treba. Kao što je netko gore spomenuo vjerovatno je iritira tvoja prisutnost, ovako ćeš joj uspijeti reći sve što želiš bez da se ona živcira, bez da tebe prekida, može pročitati više puta i više puta preispitati svoj stav i odgovor.
Ja sam odrasla bez oca. Ne mogu reći da mi je nedostajao u pravom smislu, jer ono što nisi ni imao teško ti nedostaje, ali da sam vjerovatno bila uskraćena - jesam. Mama mi je uvijek govorila da je on nezainteresiran, i moguće da je ili je samo ona tako doživljavala, sad su oboje pokojni i nema mi smisla razbijati glavu o tome, ali ipak se upitam s vremena na vrijeme kako bi bilo da je otac bio prisutan u mom životu.

[Anemona]

Potpisujem mašenku i njezin savjet s pismom. Vjerojatno je stvarno u vašem odnosu puno gorčine i zamjeranja i potrebno je to nekako riješiti za dobrobit djeteta. Probaj nekako stvarno staviti naglasak na to da ste vi zajedno roditelji zauvijek, bez obzira što niste životni partneri. Da si ti tu za dijete i tu ostaješ bez obzira sviđaš li se majci djeteta ili ne. Teško je tu dati ispravan savjet, stvarno je najvažnije da se ti i majka kao ljudi dogovorite.
Možda pitam glupost, ali kako je tvoje očinstvo riješeno s pravne strane? Mislim da je i to dosta bitno. Onda i kao "legalni" otac imaš svoja prava, naravno imaš i obveze, što je jako važno poštovati.

[gitulja]

kako smo stvarno u sličnoj situaciji, a i ja često šizim oko gluposti kao i majka tvog djeteta mogu ti reći samo da smo MD i ja odlučili da je G prva i najvažnija. I kad god se posvadimo samo bilo tko iznese to kao argument.
i još nešto što je veća manje šizim oko gluposti i manje se svađamo.
ono što je važno da vas dvoje shvatite da je dijete prvo, najvažnije i da se oko toga složite.
bolji roditelj? nisam ni ja ni MD, samo imamo drugačiji pristup nekim stvarima. meni jede drugačije nego njemu, ali ne ostane gladna ni u jednom slučaju. potpuno je nebitno hoće li jesti jogurt ljubičastom plastičnom žličicom ili običnom.
djeca grade svoj odnos s roditeljima, isto kao i mi s njima, i nikad neće imati potpuno isti odnos s mamom i tatom. tu ne mislim na to da će za nekog biti više vezano, nego da će komunikacija i igre biti različite.
napiši pismo, pokušajte dogovoriti osnovne odrednice u odgoju, što vam nikako nije prihvatljivo, što je. i toga se pridržavajte oboje, a sitnice rješavajte svako na svoj način.
koliko je mama bliska sa svojim ocem? odigraj na tu kartu ako možeš.
ja sam se kad mi je bilo teško uvijek sjetila svoje veze s ocem i vjeruj za ništa na svijetu ne bih to uskratila svom djetetu.
puno sreće i predivno je što se toliko trudiš izgraditi odns sa svojom curicom