možda kad ga japanci radepomikaki prvotno napisa
draga... ikebana ti je jako minimalistički zamišljen aranžman
 |
|||
|
|
|||
možda kad ga japanci radedraga... ikebana ti je jako minimalistički zamišljen aranžman
ja sam na nju mislila kad sam govorila za lijevi bok da je ok, al mislim da je pretjerano o tome pricat jer nisu svi medicinari. nije dobro ni puno znat, buduce rodilje se samo u vecini slucajeva bespotrebno uspanice i boje poroda.Zapravo je u pitanju donja šuplja vena ili vena cava.samo je jedna aorta.
hm, a malo realnije? di je nama ta kvaka? ajde probaj zamislit tako malo otskrinuta vrata ( naravno bez kvakei hematom, koji se smatra "normalnom" pojavom ali ga nečeš vidjeti u drugih životinjskih okota
zamisli da moraš proći kroz otkšrinuta vrata, taman toliko odškrinuta da se možeš provući
ako se provlačiš polako, malo po malo, malo gornji dio tijela, malo donji dio tijela , paziš na kvaku koja te pritišče po leđima ... iiiii prođeš
ogrebotina = 0
masnica = 0
lomova = 0
a sad zamisli se u tom istom pokušaju, ali da te netko svom snagom gura kroz ta vrata, moraš proći kroz 2 pokušaja, guraš ti svom snagom, a ovaj iza tebe se zaleti na tebe (da te gurne)
rezultat? izađeš van u rekordnom vremenu
posljedice:
ogrebotina - moguće
masnica= 100% na mjestu gdje si naletio na kvaku
lomovi= mogući na mjestu gdje te ovaj iza tebe naskočio
tako bi bila razlika izmeđuz prirodnog nenasilnog poroda i bolničkog vaginalnog poroda) i sad da moras proc kroz njih. nebi ti bilo lakse kad zaglavis da se malo jace napnes i prođes? ak ces mic po mic, znaci zaglavis negdje na manje od pola puta, ( kad trud prestane - " vrata " se jos malo zatvore pa te stisnu ) i kolko puta bi to stiskanje " vrata " bilo podnosljivo???
MGrubi,genijalan opis!
fora je u tome da se to doslovce tako i događa, jer porod je priroda zamislila tako da beba aktivno sudjeluje u njemu, dakle beba se okreće, namješta, traži si najoptimalniji položaj za izlazak...zamisli da moraš proći kroz otkšrinuta vrata, taman toliko odškrinuta da se možeš provući
ako se provlačiš polako, malo po malo, malo gornji dio tijela, malo donji dio tijela , paziš na kvaku koja te pritišče po leđima ... iiiii prođeš
ogrebotina = 0
masnica = 0
lomova = 0
fantastično si to opisala!
i onda se beba taman pokuša okrenuti, a netko divljački nalegne na trbuh i silom ju progura van...
a, čuj, mihim, ne bi to bio nikakav problem da se žene ne tjera da rađaju na leđima! ne bi postojala mogućnost da se beba zaglavi da ne mora izlaziti uzbrdo.
curke, meni je stvarno zao, nisam neka napadacica, al di ste vi to rodile?? pa moram priznat da i mene lagano plasite s bolnicama. ja sam bas na ledima bila valjda sekundu ( prestrasna sekunda, malo sam se i " izgubila " ) al to je bilo kad sam se okretala sa boka dok je glavica bila skroz dolje, onda sam ostala na leđima al su mi digli uzglavlje, pa je bilo ko da sjedim i ne tek strasno. glavica se " zaglavi " ako se dovoljno i u pravo vrijeme ne tiska, pa da sam i u stojecem stavu sumnjam da bi samo iskliznula da ju ja ne poguram. i jos jednom, vidim da me tu dosta vas citira, pa ponavljam - ne treba samo 3 puta tiskat, pa moze se i x al ja sam to gledala i stvarno nije neki prizor vidit tu glavicu na pol puta... pa zato govorim da u tiskanju treba surađivat, oni su ipak vidjeli i odradili malo vise poroda nego mi tu sve skupa, pa valjda onda i nesto znaju, a iskustva imaju do neba. a na kraju, ne kuzim, pa meni je bilo 100 puta lakse 3, odnosno 2 puta stisnut kak treba, ne znam kak bi izdrzala da sam se derala umjesto tiskala i morala proc jos 20 trudova, onesvjestila bi se ziher.
mihim,nemoj se osjecati napadnutone treba samo 3 puta tiskat, pa moze se i x al ja sam to gledala i stvarno nije neki prizor vidit tu glavicu na pol puta..., nikom to nije namjera. samo iznosimo činjenice, a namjera nam je skrenuti pažnju na ono što nije baš kako treba u našem bolničkom sustavu.
ti si u datoj situaciji postupila najbolje moguće.pa zato govorim da u tiskanju treba surađivat,
sasvim je prirodno i logično imati povjerenja u liječnike i očekivati da znaju što rade. žalosna je istina, međutim, da se svo njihovo iskustvo temelji na bolničkim porodima koji se odvijaju u totalno neprirodnim i neoptimalnim uvjetima. porodičar može raditi cijeli radni vijek a da ni jednom ne vidi prirodni, fiziološki porod i ni ne nasluti što žensko tijelo zapravo može ... ako mu se dopusti.oni su ipak vidjeli i odradili malo vise poroda nego mi tu sve skupa, pa valjda onda i nesto znaju, a iskustva imaju do neba.
rodila sam oba pota doma, jednom u nizozemskoj s babicom, drugi put u hrvatskoj bez babice.
još samo da se osvrnem na ovo. istina je, glavica stvarno može izgledati zastrašujuće dok izlazi, jer se kosti preklapaju, ali to je normalno i ne ugrožava bebu.ja sam to gledala i stvarno nije neki prizor vidit tu glavicu na pol puta...
moj muž je to vidio i mislio je da malenom izlazi mozak. već sekundu kasnije sve se vratilo na mjesto.
bilo bi mi bolje da se maknem s foruma i primim knjige jer cu jos i godinu zveknutmihim,nemoj se osjecati napadnutone treba samo 3 puta tiskat, pa moze se i x al ja sam to gledala i stvarno nije neki prizor vidit tu glavicu na pol puta...
ti si u datoj situaciji postupila najbolje moguće.pa zato govorim da u tiskanju treba surađivat,
sasvim je prirodno i logično imati povjerenja u liječnike i očekivati da znaju što rade. žalosna je istina, međutim, da se svo njihovo iskustvo temelji na bolničkim porodima koji se odvijaju u totalno neprirodnim i neoptimalnim uvjetima. porodičar može raditi cijeli radni vijek a da ni jednom ne vidi prirodni, fiziološki porod i ni ne nasluti što žensko tijelo zapravo može ... ako mu se dopusti.oni su ipak vidjeli i odradili malo vise poroda nego mi tu sve skupa, pa valjda onda i nesto znaju, a iskustva imaju do neba.
rodila sam oba pota doma, jednom u nizozemskoj s babicom, drugi put u hrvatskoj bez babice.. evo isla sam malo gledat po internetu jer mi je knjiga predebela i nasla sam neke stvari o kojima vi pisete, hocu rec, u pravu ste, al jos uvijek nisam sigurna o tiskanju
jos da malo duljim, sad sam se sjetila, srela sam na ispitu curu iz srednje pa mi je pricala da joj je sogorica u " onoj sekti roda " i da je skroz luda, isla rodit u vz na stolcic.
joj, mihim!
a kad ti je termin?
samo ti čitaj rodin forum i portal, tu imaš sva informacije!
ako još nisi, dobar je početak ubaciti u pretražnik "Odent" i čitati...
Nisam ni znala da mogu biti u ikojem položaju osim ležećem. Kad sam hodala među trudovima sestra me potjerala u krevet jer nisam normalna i tu hodam naokolo umjesto da ležim kao sve ostale žene.
A kad sam se pokušala dići u sjedeći položaj opet ista stvar - sve normalne trudnice leže i rađaju, a ja jedina imam bijesne gliste
Rađala sam SD (iako ponavljam, porod mi je bio relativno brz, bezbolan i svi su bili divni do neba kad se pojavio moj doktor i muž).
i vi ste jos budne. termin mi je 23.11. :D . ma budem se ja smirila, al jeste me malo. al znam da cu ic u vinogradsku, samo se nadam da ce ova mala lopuzica lupat mamu pa bumo duuuugo ostali doma i dosli na sam kraj, ak stignemo
Nisam niti ja, ali mi je, kao i tebi, dolazilo prirodno, naročito za sam izgon.
Sjećam se da sam poslije objašnjavala MM-u kako mi je bilo teško tiskati ležeći, a on se čudio, kao, pa najudobnije je ležati...
Odgovorila sam mu da se proba leći i tako ležeći obaviti veliku nuždu.
Shvatio je point.
samo da pojasnim samu sebe - nisam znala da u našem (državnom) rodilištu mogu biti u ikojem položaju osim ležećem. Barem meni nisu dali.Nisam niti ja, ali mi je, kao i tebi, dolazilo prirodno, naročito za sam izgon.
Sjećam se da sam poslije objašnjavala MM-u kako mi je bilo teško tiskati ležeći, a on se čudio, kao, pa najudobnije je ležati...
Odgovorila sam mu da se proba leći i tako ležeći obaviti veliku nuždu.
Shvatio je point.
meni je rodnica ful pukla mislim, sivali me pod diprivanom i kad sam se probudila pitala sam kolko imam savova, a dr je odgovorila da to sad nije bitno, a meni super sve smijesno moja beba super ja jos pod diprivanom i naravno da me nije bilo briga, al kasnije, a i sad me bas zanima kolko sam ja to savova dobila, curili su iz mene valjda mjesec dana, hrpa koncica velikih, al dobro, veli mi harni da je super zasiveno, a mene stvarno nikad nije bolilo ni unuta ni vani pa onda nek im bude.
Nevazano uz tijek teme, no samo da još nešto dopunim vezano uz sestre i doktore na porodu. Apsolutno prihvaćam da je njima moj porod naprosto posao, a ne nekakav posebno bitan doživljaj.
No, recimo ovako.
Ja npr. radim internu kontrolu nekog odjela u svojoj firmi. I sad da dođem direktoru tog odjela i zaurlam "EJ TI TAMO! SJEDI! DAJ IZVJEŠTAJ! NE MRDAJ!"
Mislite da dobro obavljam svoj posao postupajući na ovaj način? Pa sve nek i radim najbolju kontrolu na svijetu.
Mislite da bih se ja (da ovako postupam) imala pravo žaliti na "nesuradnju"?
Icyoh, to je baš ono o čemu pričamo.
Rodilja je u toku poroda najranjivije živo biće. Nema punu kontrolu nad svojim tijelom (jer hormoni rade svoje) i onda se joj još oduzme i ono malo kontrole i sreće koju ima.
Da dođeš bilo gdje drugdje i neko se tako prema tebi odnosi - okrenuli bi se i otišla ili tražila knjigu žalbe. U porodu jednostavno nemaš kamo. Osjećaš se ko progonjena srna. Nemalo puta sam čula da se žene osjećaju SILOVANO.
To je ono što je grozno!
mihim, zapravo je potpuno uobicajeno i normalno da se beba smiri kad pocne ozbiljan porod. i bebu to boli, naravno da nece skakati. bila sam se malo raspitivala i osim mikke, sve moje frendice, pa i ja, nismo osjecale bebu nakon sto je porod usao u zescu fazu. ja se recimo nisam zabrinjavala jer sam to i ocekivala, zabrinula bih se valjda da je skakao kao lud
da ti stavim jos jednu bubu u uho. smatras li da je normalno da rodnica toliko popuca? ima li to mozda ipak veze s nasilnim i brzim izgonom u totalno neprirodnom polozaju? zasto u nasim kucnim i izvanbolnickim porodima savova prakticki nema, makar bebe bile skoro 5 kila?.......
a sto se tice ovoga da su ti govorili da ne tiskas iako imas nagon, mislim da je stvar u tome da si imala drip, koji ti je poremetio normalan nagon za tiskanjem, tako da ti je nagon za tiskanjem dosao prerano i bio prejak. u tom smislu su imali pravo kad su ti rekli da ne slusas svoje tijelo (jer to nije govorilo tvoje tijelo, nego drip i kemija), nego njih.
Slažem se s većinom tu napisanog. Inače kad razmišljam o nekom budućem događaju pokušavam u glavi razraditi nagori i najbolji mogući scenarija. I u jednom dijelu tog mog najgoreg scenarija sam na porodu totalno zblesana i sve što sam do tad znala mi jednostavno ispari iz glave (ko na ispitu) i jedino što mogu je osloniti se na prisutno medicinsko osoblje.
Također, zanima me zašto se nekako kroz sve postove provlači hipoteza da "nesurađivanje" sa osobljem znači i prirodniji porod? Ok, jasno mi je da se porod u većini slučajeva pokušava medikalizirati, ali da li je baš uvijek tako? Mislim, jednog dana kad legaliziraju porod doma, ta ista babica će biti na "prirodnom" porodu, ne razumijem u čemu bi se njeno znanje toliko promijenilo od jednog do drugog slučaja? Uostalom, kad pitam nekog o porodu, svi kažu - Samo slušaj babicu.
Pa i tu na forumu ima inspirirajućih iskustava upravo zahvaljujući babicama.
Dalkle, zanima me, pod pojmom "nesuradnje" dal se prvenstveno misli na liječnike?
baš kao što kaže felix, i ja sam (na dripu) imala nagon za tiskanjem satima prije izgona i bio je žestok i nisu mi dali da tiskam, jer taj nagon nije imao veze s mozgom, počeo je debelo ranije nego je beba bila spremna.
ma znam ja da nije normalno da popuca, al ja sam stisnula ko manijak jer sam se sjetila zene koja nije bas tiskala i beba je izasla plava i za minutu prestala disat, meni je draze ipak da ja puknem nek da bebi nesto bude.
joj, naporna je ova tema. na kraju je zakljucak da sam isla citat bez razumijevanja okolo i zbunila se. a u biti sam cijelo vrijeme u pravu, jer ja cijelo vrijeme mislim samo na izgon i da tu treba njih slusat, i naravno pricam o bolnici, a ko sto vi kazete vecinom je uz drip. a kaj se tice micanja bebe pred porod, sve je meni jasno, ne treba skakat, al bar malo lupnut, micat i ja osobno zelim ctg da budem mirna. svi smo mi drukciji, neko ce bit sretan doma to obavit, a nekom bi to bio veci stres. ja uvijek gledam da se nesto moze i zakomplicirat pa bolje da sam na sigurnom. ja sam rodila u vinogradskoj i stvarno su svi bili ljubazni prema meni, a to sto sam dobila drip, sama sam kriva jer tad nisam znala sve njegove ucinke, znala sam samo da ce ubrzat porod, a to mi je i pasalo jer sam cim prije htjela vidit svog bebaca. pitali su me dal hocu epiduralnu, ja sam bez razmisljanja rekla ne i dr je odgovorila, " super, ja samo pitam, da nebi bilo da te nagovaram i nasmijala se " ja rekla sve ok, i nikom nista. imamo pravo odbit sve intervencije, al vecina to ne zna, a sad ne znam, vjerujem da ima bolnica di to ne postuju, al onda treba odma reagirat a ne pametovat na forumu. dosta carskih zavrsi zbog dugog i bezuspjesnog tiskanja jer bebi ne valja ctg, pa sigurno nije dobro dugo stiskat i mucit bebu. a komplikacije kod brzog ( mog ) izgona, preljepa okrugla - ovalna glavica, bez ikakvih haematoma i oteklina, tijelo lijepe roze boje, apgar 10. gledala sam na you tube u porode kod kuce, u vodi, isto hrpa panike, par beba koje nisu odma prodisale, jednu je i mama reanimirala, bebe il plave il bijele, mlohave, nebi hvala, ja ne. i dosta mi vise ove teme, svatko nek radi kak misli da je najbolje za njega, ja radim kak mislim da je najbolje za bebu. bok
jos samo nesto, moram priznat da se ni ja nebi usudila rodit ni u petrovoj, na merkuru il svetom duhu, al vinogradsku sam prosla osobno i tri puta bila u rađaoni po 5 dana i gledala porode i iskreno kazem da stvarno nisam vidla ni cula da je netko bio grub il bezobrazan prema rodilji, jedino negativno mi je ostala dr...... zato sto je odustala od objasnjavanja onoj zeni o kojoj sam gore pisala - koja nije razumijela i cula sam jedan komentar sastrane kad su pitali curu dal hoce epiduralnu, a ona nikad cula za to, pa je sestra prokomentirala - 9 mj trudna dođe rodit a o nicem nije informirana ( al nije to rekla pred njom ), donijela joj je papir na kojem je sve bilo objasnjeno. vinogradske se stvarno nitko ne mora bojat. e, ajd kad vec pisem da nebi bilo da samo uljepsavam, ima jedan ludi dr, al primalje kazu za njega da stvarno zna svasta bubnut, al da zna svoj posao i da ce sve napravit da nesto ne krene lose i da je dobar u tome i da je inace ok,al da jednostavno ima svojih dana. mislim da je on za mog anđelcica prokomentirao nesto u smislu prava muskarcina... ko da je htio rec da su curice bezveze, pa sam mu skoro rekla , a ko te rodio frajeru, al on se smjeskao pa sam presutila. al ovi svi ostali i dr. i sestre u rađaoni su stvarno jako dobri.
Živo me zanima reakcija te sestre kada bih se npr. ja pojavila na porodu sa planom poroda i željama i informiranosti o dripu.
Nažalost, naše informacije i mišljenja bi sigurno bila različita i komentar mogu već zamisliti, jer se takvi mogu pročitati na forumu.
I taj komentar me jako podsjeća na onaj koji se često može čuti: "Znala si napraviti dijete, a sada ga ne možeš roditi, jer te boli" - odnosno "nije te bolilo kada si se j.b.v.l. sad trpi"
Moja nećakinja je nedavno bila na praksi u rađaoni. Onesvijestila se i meni došla i rekla da je to užas živi! Ništa niko rodilji nije govorio ružno, ali tretman
Teško mi je kada čujem da je dobila informaciju da se NE MOŽE roditi bez epiziotomije. Ona je pitala glavnu sestru dobila je navedeni odgovor.
Pa o ovome i razgovaramo - šta je to loše? Ono što je loše u Hr bolnici u Engleskoj je normalan tijek poroda i nema intervencija.da ce sve napravit da nesto ne krene lose
Znam ženu, Engleskinju, koja je 3 dana bila kući u trudovima. Babica bi je svako toliko došla pregledati. 3. dan predvečer ju je babica uputila u kuću za rađanje gdje je rodila bebu i za par sati se vratila kući.
Mislim da ne bi dobila isti tretman u Hr ili BiH, tj. mislim da bi se njeno stanje proglasilo alarmantnim, pokušalo bi se dripom i ako to ne bi išlo išla bi na carski.
Kod nje nije bio uključen ni drip niti nešto protiv bolova.
Rodilji je najsigurnije surađivati s vlastitim tijelom i djetetom.
Naravno da kad u tijelo unesemo drip, pa još neku kemiju protiv bolova itd. to je sve samo ne suradnja s tijelom. I sigurno nismo prirodno opremljeni za nositi se s tim. I tada nam treba stručna pomoć...
e draga moja, taj slucaj koji ti znas je ispao dobro, e a ja znam slucaj isto tri dana trudova i mucenja, poslali zenu doma sa trudovima, za tri dana rodila, nakon poroda su muzu rekli da ce umrijet i zena i beba zbog sepse, zeni i otkazali svi organi... beba nakon 2 tjedna intenzivne hvala bogu dobro, a njena mama koja je bila najzdavija zena, daj boze da prezivi jos koju godinu, jer nakon svega kaj je prosla srce je gadno nastradalo, detalje necu pisat jer se radi o drugoj osobi pa necu pisat sto je sve prosla. samo se vi pravite pametne. bas ste neodgovorna, al dobro je da bar imate srece.
I taj komentar me jako podsjeća na onaj koji se često može čuti: "Znala si napraviti dijete, a sada ga ne možeš roditi, jer te boli" - odnosno "nije te bolilo kada si se j.b.v.l. sad trpi" to je katastrofa i nemam komentara za te koju to kazu.
Moja nećakinja je nedavno bila na praksi u rađaoni. Onesvijestila se i meni došla i rekla da je to užas živi! Ništa niko rodilji nije govorio ružno, ali tretman
Teško mi je kada čujem da je dobila informaciju da se NE MOŽE roditi bez epiziotomije. Ona je pitala glavnu sestru dobila je navedeni odgovor. isto necu komentirat.
Znam ženu, Engleskinju, koja je 3 dana bila kući u trudovima. Babica bi je svako toliko došla pregledati. 3. dan predvečer ju je babica uputila u kuću za rađanje gdje je rodila bebu i za par sati se vratila kući.da ce sve napravit da nesto ne krene lose
Mislim da ne bi dobila isti tretman u Hr ili BiH, tj. mislim da bi se njeno stanje proglasilo alarmantnim, pokušalo bi se dripom i ako to ne bi išlo išla bi na carski.
Kod nje nije bio uključen ni drip niti nešto protiv bolova.
zbog čega su poslali ženu u trudovima doma? koliko se meni čini ovdje su liječnici ti koji su zeznuli, a ne rodilja koja je tri dana bila doma.
nitko se ne pravi pametan, pa ne donosi se odluka o porodu naprečac, većina nas se informira i jako dobro zna što želi i zbog čega.
ova zadnja rečenica uopće nije vrijedna komentara jer bi bio OT, a to ne želim.
ukoliko ne želite argumentirano raspravljati nemojte ni vrijeđati one koje drugačije razmišljaju.
da ljecnici su zeznuli, ona je htjela ostat u bolnici i dva dana je dolazila, al maslackica pise o zeni koja je samovoljno bila doma 3 dana u trudovima, al dobro bar su ju kontrolirali. ja dajem argumente, a to je sigurnost bebe i sve kaj sam vidla, a vi ste ocito puno cule. vi imate pravo na svoje misljenje, al imam i ja. i ja cijelo vrijeme po stoti put pisem o surađivanju u samom izgonu bebe, a vecina skrece na sve ostalo s cim se i ja slazem da se imaju pravo odbit intervencije poput dripa, busenja vodenjaka, analgetika itd itd. kailash je lijepo i kratko sve rekla. nisam imala namjeru nikog vrijeđat.
zbog čega su poslali ženu u trudovima doma? koliko se meni čini ovdje su liječnici ti koji su zeznuli, a ne rodilja koja je tri dana bila doma.
nitko se ne pravi pametan, pa ne donosi se odluka o porodu naprečac, većina nas se informira i jako dobro zna što želi i zbog čega.
ova zadnja rečenica uopće nije vrijedna komentara jer bi bio OT, a to ne želim.
ukoliko ne želite argumentirano raspravljati nemojte ni vrijeđati one koje drugačije razmišljaju.
da ljecnici su zeznuli, ona je htjela ostat u bolnici i dva dana je dolazila, al maslackica pise o zeni koja je samovoljno bila doma 3 dana u trudovima, al dobro bar su ju kontrolirali. ja dajem argumente, a to je sigurnost bebe i sve kaj sam vidla, a vi ste ocito puno cule. vi imate pravo na svoje misljenje, al imam i ja. i ja cijelo vrijeme po stoti put pisem o surađivanju u samom izgonu bebe, a vecina skrece na sve ostalo s cim se i ja slazem da se imaju pravo odbit intervencije poput dripa, busenja vodenjaka, analgetika itd itd. kailash je lijepo i kratko sve rekla. nisam imala namjeru nikog vrijeđat.
[code]al maslackica pise o zeni koja je samovoljno bila doma 3 dana u trudovima, al dobro bar su ju kontrolirali[/code]
Meni je objasnila da je takav proces tamo, skoro pa i da ne možeš biti u bolnici za to vrijeme osim ako nemaš rizičnu trudnoću. Kući si, imaš babicu koja prije poroda dođe da te upozna, zovneš je kada počnu trudovi i kada si kući u trudovima možeš slobodno da je nazoveš.
Babica odlučuje, tj. procjenjuje opasnost.
Dotična žena živi u mjestu 50-ak km od Londona i kod njih je takva praksa, rodila obadvoje djece na taj način.
To sam i navela baš RAZLIČITU DOKTORSKU PRAKSU.
Xkailash je lijepo i kratko sve rekla
Samo opet, odgovor zavisi o tome koju "struju" to pitaš i šta oni podrazumijevaju pod tim...
a evo da se i ja uključim.
mihim, ja bih rado sudjelovala, i na porodu sam sudjelovala za dobrobit bebe koliko sam god mogla, ali što se mene tiče to je bilo silovanje od strane nezainteresiranih silovatelja. Evo samo toliko mogu reći, uz to da sam za prilike u hrvatskim rodilištima zapravo jako, jako dobro prošla. Kad čujem priče drugih rodilja, mogu mi mnoge s pravom reći da se nemam na što žaliti.
Zašto mora biti tako? Zašto ne bih mogla roditi uz nekog tko bi mi zbilja pomogao pri porodu? Bar koju lijepu riječ? A kamoli da mogu barem biti u položaju koji bi mi malo olakšao situaciju? Dobro sam se naplakala nakon poroda. I smijala bih se odmah drugi trenutak, dijete je bilo zdravo i živo, ali zašto sam se ja osjećala slomljeno i poniženo ?
htjela sam reći, ukratko - kako da surađujem s nekim tko se prema meni ponaša kao da me siluje?
Za dobrobit bebe ni za moju dobrobit, to nije bilo potrebno!
neke stvari su gadne kod nas i jako mi je zao zbog toga, al znam da tu ne mogu nikom pomoc i zao mi je rodilja koje su takvo sto prozivjele. i sama sam rekla, bojim se i zgrazam, nebi nigdje osim u vinogradsku jer sam isto svasta cula o drugim rodilistima. al ja sam se stvarno sigurno osjecala tamo. pred sam kraj mog poroda, jako me bolilo i u tom trenu me muz htio primit za ruku il dodirnut, olaksat, ne znam al tad su mi smetali dodiri, zvukovii valjda sam ga odgurnula,,a njega to zabolilo pa mi je reko a dobro kad hoces bit sama i odmaknuo se, a primalja mu je na to rekla da mi je sad uzasno tesko i nek me shvati i slusa, i kad sam trebala tiskat dosao mi je iznad glave, stisnuo za ruke i grlio i skupa smo istisnuli bebu i stvarno mi je bilo drago sto je bio uz mene, jer ne znam kak bi bez njega.a evo da se i ja uključim.
mihim, ja bih rado sudjelovala, i na porodu sam sudjelovala za dobrobit bebe koliko sam god mogla, ali što se mene tiče to je bilo silovanje od strane nezainteresiranih silovatelja. Evo samo toliko mogu reći, uz to da sam za prilike u hrvatskim rodilištima zapravo jako, jako dobro prošla. Kad čujem priče drugih rodilja, mogu mi mnoge s pravom reći da se nemam na što žaliti.
Zašto mora biti tako? Zašto ne bih mogla roditi uz nekog tko bi mi zbilja pomogao pri porodu? Bar koju lijepu riječ? A kamoli da mogu barem biti u položaju koji bi mi malo olakšao situaciju? Dobro sam se naplakala nakon poroda. I smijala bih se odmah drugi trenutak, dijete je bilo zdravo i živo, ali zašto sam se ja osjećala slomljeno i poniženo ?
ovaj topik me sve više i više deprimira
nemas se cega bojat, misli pozitivno i odma kad dođes na pregla napomeni dr, da ti nebi drip il kaj vec nebi htjela, jer oni sve vecinom automatski rade i ak se otvaras polako idu na drip, al ak kazes ne, sumnjam da ce ti zamjerit. nemoj si stvart paniku. kaj se mene tice ova tema se moze zakljucat.ovaj topik me sve više i više deprimira
mihim, ja te potpuno razumiješ što misliš reći
Ja sam ZA prirodni porod i sve to ali ne sviđa mi se način na koji se piše o porodima u bolnicama, kao da tamo isključivo rade ljudi kojima je jedini smisao u životu što više izmučiti ženu i porod joj učiniti što gorim iskustvom.
Isto tako, stječe se dojam - kada rađaš (u bolnici!) da nisi sva svoja (ne znam kako drugačije da se izrazim). Netko je negdje napisao da kada rađaš ne misliš onda ni na disanje niti išta, a ja sam baš suprotno sve to proživjela.
Razmišljala sam o svakom trudu, svakom udahu, svakom mišiću u svom tijelu, u jednom trenutku sam u trudu stisnula jastuk i odmah se sjetila da sam pročitala kako i stisnuta šaka može usporiti porod, te sam se odmah opustila, a u trudovima sam vizualizirala svoju maternicu kojoj sam govorila da se opusti, zamišljala sam i svoju bebu kako se spušta i namješta, porod mi je bio stvarno lijep, brz i lagan.... a rodila sam u bolnici, koja čak ni nije nešto "friendly" tako da meni te priče o izvansvjesnom stanju pri porodu baš i ne sjedaju.
Isto tako, iz situacije sam izvukla maksimum, nisam bila bezobrazna nego sam sabrano o svemu pitala i razgovarala i stvarno su bili fer prema meni, NIŠTA mi nisu napravili što nisam htjela.
Sve smo različite i ono što nekome paše, drugome smeta, jedna forumašica je napisala kako joj je bilo grozno što su je ostavili samu u rađaoni, a menije je to bila najbolja stvar koju su mi mogli učiniti - bila je noć, babica me upokrivala i otišla, zamolila sam je da mi još i ugasi svjetla i bilo mi je fenomenalno - samoj u svojim mumljanjima, mislima, molitvama, meditacijama...
a zašto bi se zaključala? :? pa možda ju čita još netko osim tebe, hm, ne misliš li?
ja potpuno kužim kak se osjećaš, iz jednostavnog razloga što si trudna i samim tim osjetljivija i ranjivija, a posebno kad su u pitanju ovakve teme.
ak te ova diskusija uznemirava, pa nemoj ju pratiti. radije odi van uživati u šetnji... što se tvog prvog poroda tiče, diskusija je ionako bespredmetna, jer je bilo kako je bilo i ne može se promijeniti. ipak ne možeš očekivati da se složimo s tvojim viđenjem stvari ako nam činjenice govore drugačije.
LIMA, bravo za tvoj porod.
svaki porod je drugačiji, to je itekako istina.
meni su npr. moja dva poroda bila potpuno različita.
Meni nitko, ama baš nitko nije na porodu bio rekao da ne smijem tiskati dok 'za to ne dođe vrijeme', nego sam to znala sa tečaja pripreme za porod u riječkome rodilištu
Na tom su nam tečaju stvarno sve objasnili (tehniku disanja u trudovima itd.) ali su rekli da će nam sve ponovno biti objašnjeno na porodu. A ona med. sestra, koja je bila zadužena za mene otkad su mi stavili drip, mi nije ama baš ništa rekla, nego sam ja morala pitati :/ djelovala je potpuno nezainteresirano, riječko se rodilište hvali kako imaju individualan pristup svakoj rodilji :?
I ja sam taj poriv za tiskanjem imala isto satima prije izgona...
ma ne mora se zakljucat, joj sto sve doslovno shvacate. mene uopce ne uznemirava, nego vidim da druge uznemirava koji jos nisu prosli porod a mislim da im to ne treba. i bila sam 2 puta u setnji
evo:a zivotni i stvarni primjeri??
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...313&highlight=
evo mene je uznemirila koja sam prošla porod, malo mi je izvukla zaspale demone
slično sam se i ja osjećala kad sam bila trudna, i čitala razne teme s poroda. Ako si se odlučila na porod u bolnici, nezgodno je čitati ovakve teme i upadati u strah, to nikako nije dobro. Trebala bi zapravo izabrati, hoćeš li se prepustiti doktorima ili pokušati se izboriti za porod kakav želiš. U prvom slučaju čitaj pozitivne teme. U drugom slučaju jako se dobro organiziraj, budi jaka i odlučna, imaj napisan plan poroda, i posebno važno povedi nekog od povjerenja tko će biti upoznat s tvojim željama i spreman se za njih boriti kad ti ne budeš mogla. Ja sam pogriješila što sam se našla negdje na pola puta. Išla sam u bolnicu u nadi da ću naletiti na dobru ekipu ili na doktore koji će me ostaviti samu u rađaoni i negdje gledati tv (ono da su blizu ako zatreba ali željela sam da se previše ne mješaju).ovaj topik me sve više i više deprimira
iz mog iskustva, ti ljudi nisu htjeli meni naraviti od poroda grozno iskustvo.mihim, ja te potpuno razumiješ što misliš reći
Ja sam ZA prirodni porod i sve to ali ne sviđa mi se način na koji se piše o porodima u bolnicama, kao da tamo isključivo rade ljudi kojima je jedini smisao u životu što više izmučiti ženu i porod joj učiniti što gorim iskustvom.
No nije im bilo previše stalo ako tako bude. Mislim da su smatrali da porod ionako jest grozno iskustvo, da oni moraju to otrpjeti, mene i moj porod i još x poroda tu noć, jer im je to u opisu posla, i da se ne bi trebali s pacijentima previše zbližavati i uvlačiti se u tuđe muke kad svoje imaju dovoljno. Za njih je uspjeh bio ishod živa rodilja + živo dijete. U fizičkom smislu. Za psihu se nisu brinuli. Daleko od toga da sam očekivala mantra glazbu kao na Saradadeviinom porodu. Ali doktor koji mi je bio na porodu, kad mi je došao u vizitu nije me ni pitao kako sam.
Težak im je posao, naravno da jest. Nije lako to gledati i to raditi, još u bilo koje doba dana i noći. Ali mislim da bi njima bilo lakše kad bi spustili tu doktorsku barijeru oko sebe. Da ja radim takav posao bilo bi meni lakše da ženi koja rađa olakšam i pomognem, da joj porod bude lijepo iskustvo, da je vidim kako se smiješi nakon poroda. Tada bih se osjećala kao da moj posao ima smisla, dok sam kod svih koji su bili na mom porodu vidjela da oni tu moraju biti i da je jedini smisao odraditi šihtu.
ovo je informacija koja mi je nedostajala...Cijelo vrijeme se pitam, ako žene već odlaze u bolnicu spremne da se "bore", jer to ustvari moraju u našim bolnicama, kako to da iz nje izađu s iskustvom koje uspoređuju sa silovanjem? Cijelu trudnoću se informiram, čitam priče s poroda, pogledala sam sve moguće vrste poroda na youtube-u (skupa s mužem), sad ga treniram da zapamti sve što smo naučili (jedan plan poroda će biti i za njega) i zbilja se osjećam spremnom "borit se" za sebe. Hoću reći, nemam iluzija glede poroda u bolnici, znam da neće biti cvijeće. Ne idem se tamo svađat, ali ako mi ne bude po volji, okrenut ću nebo i zemlju da bude, a vjerujem da će i mm učiniti isto.
Imam jedan tajni rezervoar snage koji čuvam za posebne prilike i ako bude trebalo upotrebit ću ga
Sad, da me ne shvatite krivo, ne deprimira mene ovaj topik zato što se govori o svim tim intervencijama, za to sam čula. Pa čak niti zato što se žene osjećeju kao silovane nakon svega. Deprimira me zato što se nekako iz postova da isčitat da se radilo o informiranim trudnicama, kakvom smatram sebe. I što sam ja cijelo vrijeme uvjerena da ti se ta ikebena od intervencija može dogoditi samo ako nisi informirana.
Sad nekako mislim da bi uz tu informiranost trebala ići i neka vrsta borbenosti, otprilike kao kad ideš uknjižiti nekretninu na svoje ime, znaš da moraš biti spreman na sve
danas sam bolje, pa makar iz inata
Meni se čini da skoro svaka rodilja kad dobije svoje dijete u porođajnoj sali da se smiješi/plače od sreće - jer imaju bebu u naručju i jer je sve gotovo - valjda im je to dovoljno.da je vidim kako se smiješi nakon poroda
A onda kada nastupe osjećaji... bura!
ja recimo nisam očekivala da ću ja biti toliko nemoćna, stoga nisam mm-a previše bombardirala informacijama, činilo mi se super što uopće želi ići, obzirom da se panično boji krvi, bolnica i svega što je s navedenim povezano. Greška, trebala sam mu reći da bude spreman umjesto mene pregovarati s doktorima.ovo je informacija koja mi je nedostajala...Cijelo vrijeme se pitam, ako žene već odlaze u bolnicu spremne da se "bore", jer to ustvari moraju u našim bolnicama, kako to da iz nje izađu s iskustvom koje uspoređuju sa silovanjem? Cijelu trudnoću se informiram, čitam priče s poroda, pogledala sam sve moguće vrste poroda na youtube-u (skupa s mužem), sad ga treniram da zapamti sve što smo naučili (jedan plan poroda će biti i za njega) i zbilja se osjećam spremnom "borit se" za sebe. Hoću reći, nemam iluzija glede poroda u bolnici, znam da neće biti cvijeće. Ne idem se tamo svađat, ali ako mi ne bude po volji, okrenut ću nebo i zemlju da bude, a vjerujem da će i mm učiniti isto.
Imam jedan tajni rezervoar snage koji čuvam za posebne prilike i ako bude trebalo upotrebit ću ga
Sad, da me ne shvatite krivo, ne deprimira mene ovaj topik zato što se govori o svim tim intervencijama, za to sam čula. Pa čak niti zato što se žene osjećeju kao silovane nakon svega. Deprimira me zato što se nekako iz postova da isčitat da se radilo o informiranim trudnicama, kakvom smatram sebe. I što sam ja cijelo vrijeme uvjerena da ti se ta ikebena od intervencija može dogoditi samo ako nisi informirana.
Sad nekako mislim da bi uz tu informiranost trebala ići i neka vrsta borbenosti, otprilike kao kad ideš uknjižiti nekretninu na svoje ime, znaš da moraš biti spreman na sve
danas sam bolje, pa makar iz inata
Druga pogrešna predodžba, koju sam stekla čitajući forumske priče o porodu, mi je bila da je osoblje većinom sklono pustiti rodilju samu satima. Ja sam se nadala da će tako biti i sa mnom. Odlučila sam brijati na pozitivu, kao neće biti valjda tako strašno, i došla sam zbilja bez puno straha i opuštena, koliko sam to mogla biti. Kad već idem u bolnicu, bolje da ne idem u strahu od doktora.
Najveća greška je bila što nisam imala spreman plan poroda na pismeno. Upitno je koliko bi ga poštovali i da li bi se možda prema meni odnosili još gore? Ali gledajući unazad, bilo bi bolje da nisam računala na njihove simpatije budem li "surađivala", već da sam se malo više "rogato" postavila. Nažalost tada nisam baš ni imala pristup internetu i bila sam informirana samo donekle. I bilo koji plan poroda ne bi mi pomogao da u bolnici rodim ikako drugačije nego "leđno"
Moje preporuke su ti da nađeš i pročitaš neku dobru knjigu o prirodnom porodu. Ja imam doma jednu ali sam zaboravila kako se zove (nabavila sam je nakon poroda
Najbolje što sam učinila je što sam zbilja dugo čekala doma i većinu trudova odradila kući. Tek kad su počeli ozbiljni trudovi smo krenuli. A trebala sam još kasnije.
Evo nadam se da će ti nešto od ovoga pomoći. Ako misliš biti informirana rodilja, budi zbilja dobro informirana i zbilja odlučna, te se pobrini da i tvoj partner ili tko će te već pratiti bude također vrlo odlučan i spreman na sve. Pristojan i smiren, ali i odlučan.
Nisam stigla čitati baš sve što je na ovom topicu, ali za razliku od ostalih mislim da ima rodilja koje ne surađuju.
Dok sam rađala drugi puta, osoblje (bolje reći babica) je bila super, kako prema meni tako i prema ženi do, ali ova ju nije htjela slušati... Kad sam čula šipke van (dio kreveta koji služi da se držiš dok tiskaš) lagano sam joj zavidjela jer sam znala da je uskoro u fazi izgona.. ja sam još bila daleko.. ali ona je prourlavala trud za trudom, gubila snagu, nije tiskala.. mislim da je bila paralizirana od straha jer vjerojatno (kao nažalost većina rodilja) o porodu nije imala blage veze. Jer, kao što nam je teže kakati sjedećki, baš nisam nikog čula da kad ima tvrdu stolicu i treba tiskati da urla i time da ide lakše/brže/jednostavnije?!?!?
Isto tako, pod suradnjom se može uzeti i izražavanje svoji želja.. Ovaj dio mog posta upućen je (malo provokativno) svima onima s početka ovog topica koje su bile nafilane kemikalijama... da li ste vi surađivale? Da li ste jasno i glasno rekle da kemikalije ne želite? Da li ste imale svoje planove poroda koje osoblje nije uvažavalo?! Mislim da postoji velika razlika između paničnog urlanja i kontroliranog tiskanja. Znam da je prag boli svima različit, i razumijem žene i koje urlaju.. ali ipak samo do jedne mjere..
Znam da bi trebalo i bilo normalno očekivati da osoblje prvo pokaže dobru volju... nažalost tome nije tako.. ali mislim da svaka od nas (govorim iz svoja dva iskustva) treba "surađivati" u smislu pokušati prva komunicirati, predstaviti se, pružiti ruku, prići osoblju, pokazati im kako treba na ful fin način, reći svoje želje (jasno i glasno, usmeno, planom).
Znam da sam sretna što je meni ispalo dobro jer je babica bila zakon i ona je bila zrela na moju suradnju, i da ima i babica i doktora koji su koma.. ali me uvijek jednako začudi što barem korisnice ovog foruma ne koriste tu blaženu mogućnost, za koju znaju, da napišu svoje želje, da izraze svoje mišljenje.. da pokrenu tu komunikaciju.. možda će malo po malo onda i postati bolje! (pasivnošću sigurno neće)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom