Rodilje koje "ne surađuju" pri porodu

[sirius]

Znanje nikome ne može naštetiti. Osvješćivanje nikad nije loše. Iskustvo i znanje nas tjera naprijed.

joj, ja cu skrenut s teme, al ove recenice su me podsjetile na nesto sto sam isto procitala tu negdje il u nekim novinama o bebama - " strah proizlazi iz ne znanja ". nebi se slozila, ja sam u prosloj trudnoci prije mini anomaly scana isla citat knjigu iz porodnistva od dr. drazancica i hrpa slika sa uzv a ( i nakon ) je bilo, kak mi je bilo na uzv u sljedeci dan??? noge i cijelo tijelo mi se treslo od straha, jedva sam cekala da sve pogleda i kaze da mogu ic, zenu sam cijelu istreskala s nogama, bilo mi je neugodno al nebi me ni deset apaurina smirilo, a da nisam imala pojma lijepo bi uzivala gledajuci nosic, glavicu, srce i sve ostalo i pitala se samo kad ce vidjet pisu il pisuljicu. nekad je bolje manje znat.

Ali ti si znala stvari koje ne bi trebala znati.Tj.one koje ti kao trudnoći ne mogu dati ništa dobro.Jer ne utjeću na trudnoću nikako osim uznemiravajuće tj.negativno.
Kad sam ja saznala da je moja beba bolesna tj.da ju nakon proda očekujue hospitalizacija ,višestruke operacije i određena ograničenja cijeli život ja sam izabrala ne čitati o tome.Znala sam da to ne mjenja ishod osim u negativnom smislu tj.mene stavlja u stanje stresa.
Izabra sam molitvu,vjeru u najabolji mogući ishod,život dan po dan,izbjegavanje nepotrebnih pregleda i općenito odlaske po doktorima.

Osviješćivanje nećeg što može donijeti pomak u pozitivnom smjeru,shvaćanje smisla i općenito dobrobit je nešto sasvim drugo.

Uglavnom medicinski priručnici i tekstovi su namjenjeni medicinarima koji nisu emocionalno angažirani nego im to služi kao profesionalno štivo.
U ovoj trudnoći kao literaturu ti preporućam ljubiće.

[Maslačkica]

Izabra sam molitvu,vjeru u najabolji mogući ishod,život dan po dan,izbjegavanje nepotrebnih pregleda i općenito odlaske po doktorima.

E, a koliko sam ja shvatila, opet doktori to nisu baš najbolje prihvatili, jer ovo jer ono - kao da će se oni brinuti i voljeti to dijete, a ne ti i opet ti ne daju da odlučiš... šta nije tako bilo?

Mislim, u mojim očima to je jako veliki problem, jer je već naglašeno da i pored plana za porod i koliko god bio informiran i u zakonskoj mogućnosti odbijanja zahvata i odlučivanja o sebi i svom djetetu nekada ti jednostavno ne daju ili u najmanju ruku ti otežavaju. To mene smeta...

[sirius]

Ja sam za problem saznala u 21 tjednu i trebao je trudnoću izgurati do kraja i ostati donekle normalan.
Što je najbolje za bebu vezano uz porod sam se informirala pred kraj,detaljno.Jer to je nešto što je utjecalo na pozitivan ishod.
Ali u trudnoći nisam čitala ništa vezano uz dijagnozu bebe i prognoze u budućnosti jer na to nisam mogla utjecati.
Mislim da me kužiš što hoću reći...
Što se poroda tiče bila sam ogranićena samo na dva rodilišta zbog transporta(po preporuci kardiologa) tako da tu nisam imala puno izbora.
A da su mi doktori i osoblje pravili probleme,pokazivali strah od ishoda i općenito bili užasno negativno nastrojeni je istina.
Gineolog na prijemu je nakon moje obavijesti da se očekuje transport bebe po porodu i vidjevši papire komentirao "I ,šta je kardiolog rekao?Hoće bit šta od tog dijeteta?!"
I ,kako se nastavilo...Tako da je moja panika i nesuradnja bila prilično opravdana.

[mihim]

U ovoj trudnoći kao literaturu ti preporućam ljubiće.

bas si me slatko nasmijala s ovim, ne namjeravam nis citat, al ostalo mi puno toga u glavi, a nazalost morat cu bas sad ucit o tome za ispit. al vjerujem da ce sve bit ok, al ja kokoska uvijek imam ali, pa se sad brinem kaj sam pusila na pocetku sigurno bar 10 cig ( jest da su na pol sve ugasene, pa paljena nova i opet pol bacena, al, sad me to kopka - kokos neodgovorna ). kolko sam s prvom bebom sve pazila tolko sam sad opustena, a to mi se ne sviđa.

[mihim]

"I ,šta je kardiolog rekao?Hoće bit šta od tog dijeteta?!"
.

mene takve stvari, ma nemam komentara, neki ljudi su stvarno fulali zvanje. zao mi je sto si sve prosla.

[Maslačkica]

A da su mi doktori i osoblje pravili probleme,pokazivali strah od ishoda i općenito bili užasno negativno nastrojeni je istina.

Na ovo sam mislila...

[betty blue]

mislim da ta floskula "znanje je moć" ovisi od osobe do osobe
u mom slučaju je istinita. svaki moj strah proizlazi iz neznanja. Za svaku moguću glupost koja mi se dogodila u T sam išla gledat na internet koji je mogući ishod tog stanja. Mene informacija umiruje. Pogledala sam porode na youtube-u (čak se i neke žene koje su rodila zgražaju nad tim i kažu kako si se usudila, ja to nikad ne bih mogla itd.) jer ja MORAM vidjeti kako to izgleda, jer ako budem rađala i ne budem znala što se događa, mislim da bih poludjela. Vjera u najbolje i molitva svakako, ali u mom slučaju samo ako imam sve informacije, one mi služe kao podloga.
Iako nas ima svakakvih i znam da mnogim trudnicama bilokakva natruha negativnog ishoda izaziva opću paniku i razumijem ih, ali ja naprosto nisam takva. Ja moram znati.

[LIMA]

Mene informacija umiruje.

x
Ja svemu u životu tako pristupam i sve, od rođenja djeteta pa do kupovine pretvaram u "projekt", znači štreberski proučim sve dostupne informacije o tome. (U rodilištu sam bila živa encikolpedija o dojenju )

[LIMA]

Ostala sam dužna

Lima, jel sam i ja tu? cini mi se da se trudim da svoje videnje poroda zadrzim na osobnoj razini, a kad na pricama s poroda vidim da je zena bila zadovoljna necim sto se meni cini mrcvarenjem, onda se ne javljam. ali vjerojatno postoji razlika u mom i tudem dojmu mene same

Nisam mislila na nikoga konkretno, a mikka, stvarno nije kurtoazija, ne znam te osobno ali zbilja imam vrlo, vrlo pozitivno mišljenje o tebi tako da bi mi bilo žao da se stvorila neka tenzija.

[Svimbalo]

Samo da s nekoliko dana zakašnjenja potpišem Limin prvi post ovdje
Neopisivo mi je drago da nisam jedina koja je to zamijetila :D
Zapravo, ja tek otkad visim na forumu osjećam grižnju savjesti što sam osjetila sreću kad mi je dr najavio indukciju, a crvenim od srama pri samom prisjećanju na olakšanje koje sam osjetila prilikom prokidanja vodenjaka-da, bilo mi je lijepo
Aliiiiiiiiii-toga se isto tako prisjećam samo kad naiđem na ovakve teme...

Međutim, nije da me se baš ne može oblikovati-neke stavove pokupljene ovdje proslijeđujem dalje, konkretno frendici koja trenutno šeće bolničkim hodnicima ne bi li potakla trudove
(baš bi bilo zgodno da rodi sutra, na moj rođendan )

[Netipična]

Jao žene moje,ja kako se bliži termin sve se više i više bojim,a največi mi je strah baš ta (ne)suradnja,bojim se da kad dođem u bolnicu,u to niti malo intimno okruženje,da neču surađivati.

Bojim se svojih strahova i bojim se napada panike.
Ne mogu si pomoči.
Ponovno razmišljam o carskom rezu!!

[Pliska]

Ja sam na prvi porod otišla bez imalo znanja, u strahu. Plakala sam kad me mm ostavio u rađaoni, morala sam sve sa sebe skinuti i staviti samo njihovu spavaćicu. jedva su mi dopustili da uzmem šlape iz torbe da nebudem bosa. Obzirom da nisu znali hoću li roditi ili ne jer nisam imala trudove ali su sumnjali na lagano curenje vode, nisu dali da MM ostane, a niti da mi ostavi torbu. Tako je on odlazio sa svim mojim stvarima (roba, dokumenti, novci, pa čak ni gaće nisam imala ). Ja sam plakala kao kišna godina. Osječala sam se tako jadno i usamljeno. Nisam rodila taj dan nego nakon tjedan dana i iako mi je porod krenuo super, pukao vodenjak, dobila prave jake trudove, oni su me klistirali i spojili na drip. Patila sam se sama, ležeći, 5 sati. nagon za tiskanje sam dobila ranije zbog dripa pa je to još više otežavalo. Jedino za šta sam se izborila i to čim sam ušla u rađaonu,bilo je rađane na stolu za rađanje, a ne na obićnom krevetu. Za drugo nisam ni znala. Skočili mi na trbuh, rezali me.

E drugi porod je bio druga prića Nisam imala plan poroda napisan ali sam jaaaako dobro znala što želim, a pogotovo što ne želim. Rezultat je bio prekrasan prirodan porod u vodi. Morali su me malo recnuti ali ok, preživjela sam i to.

Za prvi porod nisam uopće vikala jer nisam ni imala potrebu, ali pokraj mene je bila jedna koja je urlala i tako mi je išla na živce Bila sam sretnija kad je ona rodila nego kad sam ja rodila samo zato da me pusti na miru.

Prednost kod poroda u vodi je baš ta da si izoliran i da imaš potpunu tišinu. Meni je to neizmjerno pasalo.

[pomikaki]

Najgore mi je šta mm misli da mi je bilo sasvim dobro i da fantaziram :/

ovo je i md mislio nakon mog prvog poroda, njemu se to sve cinilo ok

Prijavljujem se i ja u ovaj klub. Ne kužim, ako JA kažem da mi nije bilo dobro, odakle njemu drugačije informacije?

Lima, jel sam i ja tu? cini mi se da se trudim da svoje videnje poroda zadrzim na osobnoj razini, a kad na pricama s poroda vidim da je zena bila zadovoljna necim sto se meni cini mrcvarenjem, onda se ne javljam. ali vjerojatno postoji razlika u mom i tudem dojmu mene same

Ni ja ne bih nikad upala ženi koja je bila zadovoljna s dripom ili bilo čime sličnim da joj pojasnim kako je loše prošla. Pa mislim da nema baš takvih slučajeva čak ni na rodinom forumu ?

Moguće je da se rodilja koja je bila zadovoljna s induciranim porodom ipak osjeti pogođeno kad čuje moje viđenje takvog postupka. Kao što kaže Svimbalo. Jasan mi je taj osjećaj, na podsvjesnoj razini, ali razumski bi trebalo prihvatiti da nismo svi jednaki. Meni je savršeno jasno da ne želi svako roditi doma pa me to ne smeta, ako ti ostali jednako poštuju moje mišljenje.

[Pliska]

MM je imao mišljenje nakon prvog poroda da šta se bunim, da kako su druge žene rodile mogu i ja.

kad sam rekla da za drugi porod ću se pobrinuti sama samo me zamolio da ne kompliciram. Sudjelovao je i rekao da je njemu bilo teže nego meni Ja sam se brčkala u vodi, a on me pridržavao i nestala mu cirkulacija u rukama . Obzirom da nisam vikala, a na filmovima uvijek žene viču, on je to sebi protumačio da uopće nije boljelo Za slijedeći porod ću i ja vikati samo da dam MM-u na znanje da ipak malo boli.

[Jasna]

Kao što se vidi.. dugo nisam bila online

Samo bih htjela komentirati neke davne postove u stilu "Planom poroda govorimo doktoru što on treba raditi"... Planom poroda govorimo doktoru što mi želimo.. ništa više od toga!!!! On je u pisanoj formi čisto zato što u trenutku izgona nema vremena niti mogućnosti za neku komunikaciju. U porodu ima dovoljno prostora i za naše želje... jer nismo sve iste!

[bimba iaia]

Za slijedeći porod ću i ja vikati samo da dam MM-u na znanje da ipak malo boli.

Da,bit će da je u vikanju kvaka.Moj je došo kad i dr.ujutro pa su mi od frke stali trudovi...nije me više ništa boljelo...a on je samo taj dio vidio.
Da,sad ga kužim.A još je i dr.bio simpa, pa se šalio i tako...
Stvarno fantaziram.

ps:i ja sam mislila da sam na 1.porodu dobro prošla,ali željela sam si još bolje.Sada točno znam što želim...ništa!

[puhovi obožavaju smokve]

kakav ti je bio porod? jesi napisala priču?

[bimba iaia]

kakav ti je bio porod? jesi napisala priču?

Mene pitaš?
Porod mi je bio brz.U 2.30 sam došla,3.30 "sređena",na leđima ctg,5.30 pukla voda, 6.35 rodila bez trudova uz epi( s kreveta prošetala u 2.sobu na stol,a poslje se ni posteljica nije htjela odvojit,pa barem neznam kako izgleda šivanje).Ništa horor strašno.Nikakvo nesurađivanje s moje ili njihove str., ali sada bi to htjela "napravit do kraja kako treba"...i da me zapljusnu hormoni...jer nekako sam očekivala oduševljenje,"zaljubljenost"...no,moglo je biti i gore od par tjedana nesjedenja(a moglo je možda i bez toga).Ima negdje i priča...kako je tebi bilo doma?

[mihim]

Kao što se vidi.. dugo nisam bila online

Samo bih htjela komentirati neke davne postove u stilu "Planom poroda govorimo doktoru što on treba raditi"... Planom poroda govorimo doktoru što mi želimo.. ništa više od toga!!!! On je u pisanoj formi čisto zato što u trenutku izgona nema vremena niti mogućnosti za neku komunikaciju. U porodu ima dovoljno prostora i za naše želje... jer nismo sve iste!

a joj , krivo shvaceno, ak mislis na moj post, ja sam rekla da znam doktore jer radim s njima cijeli dan - meni je jasno kaj ti hoces rec i ja bi razumjela tvoje zelje, ali doktor to nebi tak vidio - on bi vidio da mu je netko napisao kak da radi. pa za vrijeme izgona nece bas ni on imat vremena citat, ni da hoce, lijepo samo viknes - necu epiziotomiju ni da mi skacete po trbuhu i to je to.

[puhovi obožavaju smokve]

kakav ti je bio porod? jesi napisala priču?

Mene pitaš?
Porod mi je bio brz.U 2.30 sam došla,3.30 "sređena",na leđima ctg,5.30 pukla voda, 6.35 rodila bez trudova uz epi( s kreveta prošetala u 2.sobu na stol,a poslje se ni posteljica nije htjela odvojit,pa barem neznam kako izgleda šivanje).Ništa horor strašno.Nikakvo nesurađivanje s moje ili njihove str., ali sada bi to htjela "napravit do kraja kako treba"...i da me zapljusnu hormoni...jer nekako sam očekivala oduševljenje,"zaljubljenost"...no,moglo je biti i gore od par tjedana nesjedenja(a moglo je možda i bez toga).Ima negdje i priča...kako je tebi bilo doma?

u stvari sam mislila na jasnu.

[Jasna]

puhovi obožavaju smokve -- napisala sma priču (prilično duuuuuuugu)

A što se tiče plana poroda.. JEDINI papir koji su uzeli i PROUČAVALI je bio upravo plan .. malo su se sprdali, malo čudili, malo jadikovali nad svojim uvjetima...

[pomikaki]

pa jesu li ga poštovali (i koliko)?

[Pliska]

Mene je sestra pitala kad sam došla u rađaonu jel imam plan poroda na što sam joj ja odgovorila da nemam ali da točno znam što hoću i što neću i tražila sam je da velikim slovima napiše na papirima da ne želim inducirani porod. To je i napravila i nitko me više nije za to ni pitao niti mi nudili inducirani porod

[Jasna]

pomikaki, jesu, poštivali su .. čak važnije ostvarila sam komunikaciju.
Stajala sam (iako vezana za ctg - ali to me nije toliko smetalo.. a oni su jako htjeli), imala muža, sve što su mi htjeli dati/dali su me pitali. Na kraju su mi jedino bušili vodenjak i to na 8 cm u trenutku kada sa i ja osjaćala stagnaciju (trudovi niti su bili jači niti češći).. a kao CTG nije više bio idealan. Objasnili zašto to žele (otkucaji srca više ne prate moje trudove)... i pristala sam... i stvarno rodila u roku od 15 min od tada.
Klistiranje mi isto nije bilo bed i pristala sam.. Ako ih vesele da budem ćelava - to sam odradila doma... (isto mi nije bio veliki bed).. Pristala sam na brunilu (je l se to tako zove), zato da oni budu sretni (u slučaju frke), ali nisu ništa prištekavali... u biti je babica bila oduševljena na kraju, kao i ja

[betty blue]

Pristala sam na brunilu

što je ovo?

ipak sam nedovoljno informirana

[Maslačkica]

Pristala sam na brunilu

što je ovo?

"Intravenska igla, tj. tanka plastična cjevčica s priključcima za šprice ili infuzije"

[Mirtica]

Pristala sam na brunilu

što je ovo?

"Intravenska igla, tj. tanka plastična cjevčica s priključcima za šprice ili infuzije"

Meni su je prerano stavili pa se put začepio pa su 3 puta mijenjali.... i pokušavali "probiti put" (rekla sestra) s nekom tekućinom.... peče za poluditi.... Na kraju mi je cijela ruka bila ispikana....

[jaja]

Ja jesam i nisam sudjelovala na porodu,u bolnicu sam došla u 2.30 u noći pukla voda trudova nema,u 6 su me stavili u predrađaonu i dali mi gel od trudova ništa opet,doktori otišli na ručak u podne vratili se u 2 opet mi dali gel od trudova opet ništa.Poslje toga mi dali neke antibiotike,infuziju i ko zna šta još. U 5 popodne me poslali da se otuširam jer ću možda na carski ja kontam napokon (prvi porod je bio na cara tako da me nije bilo strah) došao glavni doktor i neda carski neka još čekam ja luda.Spasio me mobitel pa sam mogla MM svako malo zvat,sakrila sam ga od sestara.6.30 napokon otvorena 4-5 prstiju šalju me u biks i daju mi drip sama stojim u boksu,jer su svi doktori na u operaciskim salama ,mobitel mi uzeli vodu također i ja sama ležim na desnom boku jer je beba visoko i možda se spusti.Sestra uđe u boks i pita me zašto kukam a ja nesmam tiskat nego trpit bolove,a nemam pojma koliko je sati. Onda dolazi doktor i govori kad ću tiskat,ja slušam i sudjelujem koliko mogu,ali kad je spomenio vakum tu sam pukla i rekla mu da me vodi u salu da nemogu više.Napokon sam u sali i vidim da je 21.30 mislim u sebi nakon 20 sati napokon,nisam mogla dočekat da me uspavaju,volila bi da sam bila budna ali dobro je i ovako napokon je sve bilo gotovo.Doživila sam jedan ružan odnos prema pacijentima,i osoblje se između sebe stalno prepire nema nimalo kolektiva.

[Felix]

ne samo ruzan odnos, nego i vrlo nestrucan odnos. vbac, pa indukcija, drip, i jos te ostavili samu? :shock: imala si zaista srece da je sve ispalo dobro. :/
a da se nesto desilo bila bi 'visa sila'...

[djeca su zakon]

Kako mi je promakla ova tema? :shock:
Da sam barem prije vidjela.... Pripremala sam se svaki put,
i svaki put sve revnije, i dobijem volju, radujem se porodu,
ali najveca greska je u mojoj zelji da "zelim suradjivati s njima"
A ni od muza nisam bas imala podrsku tog tipa, jer:"doktori su ipak doktori,
ne mozes ti znat bolje od njih"
Nakon 3. poroda sam ostala totalno razocarana i bez nade da bih ikad mogla imati normalan porod.
Ali nekolikoo postova (sirius, jasna, fidji) me opet ohrabrilo
Nije da cemo na 4. odmah, ali doci ce vrijeme
Dobila sam nadu, a do tad cu se valjda naoruzat hrabroscu i Ustrajnoscu da tjeram po svom.
I sto rece jedna (marta? doula : najbolje doci na samom kraju, makar setkala ispred rodilista. ZAKON. 8)

[pomikaki]

e ti si zbilja žena koja se nikad ne predaje 8)

[argenta]

E, nisam stvarno bila dugo ovdje kad sam fulala ovakvu temu

Ja sam oba puta proglašena rodiljom koja "ne surađuje", prvi put zat o što sam bila premalo a drugi put zato što sam bila previše informirana. Dakle, ni imanje ni nemanje znanja nije me spasilo od takve titule.

Iz svog iskustava kategorički tvrdim da se odluka o suradnji, koju neke ovdje zagovaraju, ne može donijeti unaprijed. Jer jednostavno je surađivati s osobljem kad ono surađuje s vama. Mene su oba puta u potpunosti ignorirali, pa sam trpila višestruke bolove i dodatna odvraćanja pažnje (osim trudova) uz koje je nemoguće slušati još nekoga sa strane. (Samo jedan primjer a ima ih još dosta: inzistirali su da ležim na leđima unatoč mojim izričitim upozorenjima da zbog stanja mojih križa ja ne mogu tako ležati i kad nisam trudna.)

Ne može se ni surađivati kad vam daju preopćenite upute tipa: dišite! ili tiskajte! a onda očekuju da točno znate kako oni hoće da to radite, pa dignu frku kad im ne ispunite očekivanja.

Zato mislim da suradnja mora biti obostrana. Ako se to uspostavi između rodilje i osoblja, porod u bolnicama ne mora biti traumatičan i ružan. Problem je samo kako to postići. Ja, očigledno, nemam te sreće. (A grozno je što mora biti pitanje sreće.)

[dani1]

Eto ja bih se nadovezala na sami izgon. Čitajući ove postove ja sam doista imala izvrsnu primalju koja zna svoj posao. I meni su rekli da sad tiskam i da je beba u dva truda vani, ali to nije bilo tako i babica je odmah shvatila i samo je rekla da se malo odmorim. Nemogu vremenski ocijeniti koliko nakon toga, ali vrlo kratko dobila sam takav nagon za tiskanjem, tijelo je to činilo samo da nisam mogla stati i moja bebica je izašla u jednom trudu.

[dani1]

Da i zaboravila sam reći. Mislim da je prava stvar kada na porodu imate ljude koji prate signale koje rodilja kroz porod šalje i koji mogu prepoznati određene trenutke, dakle to je zapravo suradnja s rodiljom i reći e sad je vrijeme za izgon jer ako nije nije, badava što je žena otvorena 10 prstiju, onda je to stvarno na silu.

[puhovi obožavaju smokve]

e ti si zbilja žena koja se nikad ne predaje 8)

fakat! svaka cast na neunistivom duhu!

[puhovi obožavaju smokve]

Eto ja bih se nadovezala na sami izgon. Čitajući ove postove ja sam doista imala izvrsnu primalju koja zna svoj posao. I meni su rekli da sad tiskam i da je beba u dva truda vani, ali to nije bilo tako i babica je odmah shvatila i samo je rekla da se malo odmorim. Nemogu vremenski ocijeniti koliko nakon toga, ali vrlo kratko dobila sam takav nagon za tiskanjem, tijelo je to činilo samo da nisam mogla stati i moja bebica je izašla u jednom trudu.

divno! gdje si rodila?

[puhovi obožavaju smokve]

Ne može se ni surađivati kad vam daju preopćenite upute tipa: dišite! ili tiskajte! a onda očekuju da točno znate kako oni hoće da to radite, pa dignu frku kad im ne ispunite očekivanja.

Zato mislim da suradnja mora biti obostrana. Ako se to uspostavi između rodilje i osoblja, porod u bolnicama ne mora biti traumatičan i ružan.

na zalost, oni ne znaju kako izgleda normalan fizioloski porod bez uplitanja, jer ga nikad nisu vidjeli.
vidjeli su porod onakav kakav moze biti kad se rodilju neprestano ometa.

i zato ni ne znaju da je moguc porod u kojem su majka i beba aktivni subjekti koji vode porod, a ne objekti.

[piplica]

Danas sam prvi puta razgovarala sa majkom o mojim očekivanjima u svezi poroda, pa je skoro opala u nesvjest kada sam joj rekla da ovaj puta ne želim dozvoliti neke intervencije ukoliko je porod uredan, a ja i dijete nismo životno ugroženi.

Rekla mi je da ja to NJOJ ne mogu napraviti, jer ona tamo pozna "neke ljude" i ne želi da ju osramotim... :shock:

Onda je došla njena kuma, liječnica, pa su me popljuvale stereo, kao, tko je vidjeo da se u bolnici zanovijeta i neka se bolje držim one stare "ne talasaj"...

Stvar je u tome da ja nemam nikakve namjere svađati se niti bahatiti na porodu, niti sam taj tip, već mislim da ću se neke stvari moći dogovoriti sa timom u rađaonici na normalan, civiliziran način, te da će oni to ispoštovati ukoliko je tijek poroda uredan.
Naravno, ukoliko se nedajbože išta zakomplicira, ostavljam im odriješene ruke da rade sve što treba.

Međutim, žalosno je da se danas bilo kakvo zalaganje za vlastita prava tumači kao nekultura i sebična bezobraština, čak i u vlastitoj obitelji.

[Fidji]

piplica, to je taaako tužno.
I odraz valjda našeg "šuti i trpi" mentaliteta.

Razumijem da kad si zaista bolestan ponekad moraš stisnuti zube i u ime zdravlja pretrpiti kojekakve pretrage, boli, nelagode.

Ali rodilja je zdrava, ne treba je izliječiti od trudnoće, koma mi je kad upotrebljavaju i riječ pacijentica u tom kontekstu. (Makar službeno jesi pacijent čim koristiš bolničke usluge.)

[argenta]

Ali rodilja je zdrava, ne treba je izliječiti od trudnoće, koma mi je kad upotrebljavaju i riječ pacijentica u tom kontekstu. (Makar službeno jesi pacijent čim koristiš bolničke usluge.)

Meni je na otpusnom pismu stajalo (po sjećanju, nemam ga kod sebe):
Stanje pri odlasku iz ustanove:
XY (majka): izliječena
ZY (dijete): u oporavku
Nisam znala da li da ili

I korak dalje: ako nisam došla kod njih bolesna, jesu li me oni zapravo "razboljeli"?

[Fidji]

Nikad kraja iznenađenjima.

[piplica]

Fidji, slažem se sa tobom u potpunosti, hvala na podršci.

[puhovi obožavaju smokve]

Ali rodilja je zdrava, ne treba je izliječiti od trudnoće, koma mi je kad upotrebljavaju i riječ pacijentica u tom kontekstu. (Makar službeno jesi pacijent čim koristiš bolničke usluge.)

Meni je na otpusnom pismu stajalo (po sjećanju, nemam ga kod sebe):
Stanje pri odlasku iz ustanove:
XY (majka): izliječena
ZY (dijete): u oporavku
Nisam znala da li da ili

:shock:

[pomikaki]

piplica, to je taaako tužno.
I odraz valjda našeg "šuti i trpi" mentaliteta.

mene je tvoja majka tako raspametila da nisam znala što da komentiram, da li da se prevrćem od smijeha ili snebivam nad hrpom zapetljanih tabua koji su je naveli da nešto takvo izjavi... Njoj to ne možeš napraviti??? a razmišljam još od jučer o tome.
Baš "šuti i trpi", bolje da ne pišem dalje. Jednostavno je ignoriraj.

[piplica]

Pomikaki , ne brini, ne dam se ja smesti...

[Nao Noa]

Ali što napraviti kad se nađem(o) u rađaoni i susretmo s doktorima, sestrama, babicama koje smatraju da su oni ti koji vode porod, a rodilja samo objekt nad kojim se vrši "liječenje" (od trudnoće )?
Što više odmičem vremenski u trudnoći nekako se trudim pripremiti psihički (a bila je i tema psihička priprema za porod, mislim).
Je li bolje zaista zahtjevati (pristojno naravno) da se poštuju želje rodilje (ukoliko naravno medicinske indikacije to dozvoljavaju) ili ipak prepustiti "njima tamo" da izvode predstavu a mi surađujemo?
Mislim da ću ih izživcirati svojim "zahtjevima" (tipa ajd ne bi baš drip, molim bez rezanja i sl. što su po meni normalne stvari), pa će porod proći loše jer će me se htjeti što prije rješiti...
A šutiti i prepustiti se isto mi se ne čini kao dobro rješenje jer je vrlo vjerojatno da ću opet završiti traumatizirana...
Ne znam... Što mislite?

[argenta]

Je li bolje zaista zahtjevati (pristojno naravno) da se poštuju želje rodilje (ukoliko naravno medicinske indikacije to dozvoljavaju) ili ipak prepustiti "njima tamo" da izvode predstavu a mi surađujemo?
Mislim da ću ih izživcirati svojim "zahtjevima" (tipa ajd ne bi baš drip, molim bez rezanja i sl. što su po meni normalne stvari), pa će porod proći loše jer će me se htjeti što prije rješiti...
A šutiti i prepustiti se isto mi se ne čini kao dobro rješenje jer je vrlo vjerojatno da ću opet završiti traumatizirana...
Ne znam... Što mislite?

Ne valja kako god da okreneš
Šalim se. Ako si već odabrala bolnicu, malo prolistaj po topicima o toj bolnici ovdje na forumu, nazovi ih i vidi postoji li vođeni obilazak rodilišta i odjela za babinjače, probaj se upoznati s barem pokojom primaljom i raspitati se kod njih osobno na koji način se najbolje dolazi do neuznemirenog poroda.

Obavezno dobro istreniraj partnera/doulu tako da te mogu zastupati, jer ne samo da ti vjerojatno nećeš imati snage za borbu u tim trenucima, nego će i oni teško prihvatiti sugestije žene kojoj vire u međunožje :/

I, po mogućnosti, ako se dobro osjećaš za vrijeme trudova, u bolnicu odi čim kasnije (naravno, ukoliko ti to prometna povezanost i fizička udaljenost dopuštaju). Ili makar izaberi bolnicu s lijepim parkom ispred u kojem možeš šetati i "propuhivati".

[Fidji]

Uz argentine predobre savjete napiši i plan poroda.

[stanam]

o nesuradnji: ja kad sam dosla u radjaonu nisam znala disati da mi bude lakse nego sam se sva grcila od bola. kad je primalja to vidjela kaze ona meni disite, a ja opet trud pa u grc. i kaze ona drugoj primalji ne suradjuje. mos mislit! kad sam to cula smogla sam snage i rekla joj pokazi mi ja ne znam. oni i njihova suradnja.
i za tiskanje: u jednom trenutku sam osjetila nagon i ja kazem MM-u idi po primalje i reci im da beba ide van. mozete si mislit jesu li povjerovale. bar su dosle i rekle provjerit cemo u slijedecem trudu. ugl provjerile su i onda je pocela prava suradnja. jos jedno tiskanje i N je bila vani.

sta je nekome suradnja ili nesuradnja jako je upitno. ugl taj mi se naziv ne svidja jer sve se nesto ocekuje da ja suradjujem sa osobljem a di je njihova suradnja sa mnom? najbolje je imati nekoga sa sobom na porodu pa nek on suradjuje. ko MM. toliko je dobro suradjivao da je dr-ica dosla samo da me zasije.

idem spat i molit se da slijedeca trudnoca i porod budu kao i 1.

[Pepita]

Ja zaista mogu reći da sam možda naletjela na ok dr. i primalju.
Nisu bili sad ništa posebno da bi mogla pisati tko zna kakve pohvale, ali nisu bili li loši.

Dobro kažeš stanam, zbilja je upitno pod što razumijevaju suradnju/nesuradnju, posebno kod prvorotki koje ama baš ništa od toga nisu prošle u praksi.