ja priznajem da sam ja bila jedna od onih koji ne surađaju.
a to je bilo za vrijeme izgona.
baš sam bila katastrofalna, užas.
najgore od svega je to što nisam uopće bila niti omamljena niti bez svijest niti umorna niti išta... baš sam bila nekako pri punoj svijesti i sjećam se svake sekunde...ali je problem u tome što su mene u tim trenucima tako banalne i glupe stvari zamarale da je to strašno... ja sam valjda bolesna u mozak malo.
prvo kad sam počela tiskati sva mi je bol odjednom prestala i ja nisam kužila o čemu se radi. imala sam u glavi sliku žene koja rađa i prisjećala se onih "vriskova" iz rađaonice još otprije koji su mi zvučali kao jako bolni vriskovi...
i totalno me za početak zbunila činjenica da taj izgon UOPĆE ne boli a meni to nitko nije rekao da izgon ne boli i ostala sam zbunjena.
tek kasnije nakon poroda mi je palo na pamet da te žene "vrište" zato jer uprežu maksimum snage da bi izbacile dijete a ne zato jer ih boli.
drugo što me je mučilo je bila...ah..."publika"...
doktor, babica i muž.
i kad mi onaj prvi pokušaj "izgona" nije uspio... bila sam totalno ubijena u pojam. baš sam bila uvrijeđena i osjećala sam se glupo.
ostavili su me da prodišem još par trudova...tj još 10ak minuta jakih trudova.
i onda opet "tiskanje"...
i ja opet loše tiskala... i još su svi oko mene vikali "ajde ajde ajde..."
i ništa...
i ono gledala sam u facu doktora i babice...i tako su bili razočarani što sam loša... i moj muž je isto već počeo histerizirati...
i svi su bili živčani što ja to loše radim i ja sam se ko faking uljez osjećala tamo jer su svi znali što činiti osim mene... i majke mi mile došlo mi je u jednom trenu da se dignem i da odem i da im kažem:
"ma ajde bok rađajte vi kad ste tako pametni"![]()
ma jednostavno nisam davala sve od sebe nego sam iz nekih čudnih razloga davala eventualno 60% snage i energije koju sam imala.
još mi je kasnije muž rekao:
"pa znaš kako si ti izgledala...ti si izgledala ko da je tebi porod zadnje što ti je bilo na pameti u tom trenutku i baš ti se na faci vidjelo da nisi uopće u tom filmu samo si bezveze lelujala pogledom ko da ti je dosadno."
ne....loša sam bila užasno loša...imala sam stvarno puno snage i energije...al jednostavno zbog neke psihičke blokade nisam mogla svu tu snagu usmjeriti na tiskanje nego sam razmišljala o totalnim glupostima koje nemaju veze s vezom...
pitaj boga kad bih ja rodila da mi doktor nije naslonio lakat na trbuh i praktički obavio posao umjesto mene.