Samo mi kojima život u priličnoj mjeri obilježava naša borba da dobijemo svoje dijete znamo koliko je to trnovit i bolan put. Samo mi znamo koliko smo suza prolile kroz mjesece, ili godine za nama, koliko smo kupile testova za trudnoću, koliko puta izvadile krv nadajući se da će ovaj put beta biti visoka...
Ni slutile nismo da nas čeka ovakva borba, bura emocija... ni slutile nismo da ćemo ikada saznati što je to inseminacija, folikulometrija, transfer, štoperica, IVF, FET, Sve moguće verzije "spermia", UZV skrotuma, toxoplasma, ureaplasma, miom (sve moguće vrste), laparoskopije, endometrioza itd....No, u međuvremenu smo postali eksperti, čijem se znanju čak klanjaju i naši liječnici MPO...
Jer, umjesto da se "učimo" kako dojiti, kako previti dijete, do kada mlijeko, a kada uvesti voće, keksiće, povrće... mi učimo medicinske termine...
Mi, treniramo svoje živce, upoznajemo svoje unutarnje JA, i nastojimo ga utišati kada tako očajnički vrišti da želi jedno malo biće u svome životu...
Svaka od nas bori se na svoj način, a opet, svaka priča slična je onoj prethodnoj..
Puno puta smo pisale kako se nosimo sa svojom boli, kako s okolinom, kako to podnose naši muževi...
Zanima me kako to izdržavate financijski..???
LIjekovi, putovanja, boravak u bolnici, postupci...
Osobno, ni sama ne znam koliko je već novaca otišlo, jer sam prestala računati..
Tužna sam jedino jer sam davno shvatila, da je nama parovima koji se borimo s neplodnošću put do naše djece pravi luksuz...i to u doslovnom smislu riječi..

Kakva su vaša iskustva?