Update: odustali smo od odgađanja, dali se u akciju, nadam se da nećemo dugo čekati na plus :DmartinaP prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Update: odustali smo od odgađanja, dali se u akciju, nadam se da nećemo dugo čekati na plus :D
MartinaP - jako mi je drago, jel s tom odlukom osječaš neko olakšanje i neopisivu sreću - kao da dobiš neku posebnu nadu.... ja da. Ono - sav kredit, dug... ne osječam kao teret i imam neku sigurnost da će se to riješiti i sretna sam zbog dolaska još jednog bića u naš dom...... vauuuu
I ja jedva čekam +, drugi tjedan je udarni, mm će imat posla i posla......
Ja o financijsma po prvi put ne razmišljam i potpuno sam neopterečena iako je situacija :shock: , ali bit će bolje....
Meni je prekjučer bio minus na testu, no kako još nema mjesečnice živim u nadi da je test lažnjak...
i želim Vam svima vrlo skoro plusiće
da, svima ++++++++++++ za bebeke, bebače, bebačice
martinaP,
Želim ti brzo ostvarenje snova. Pusa....
ja sam odgađala najviše radi moje spremnosti za drugo dijete. Iako nemamo neka prevelika primanja, ali opet dosta ( živimo iz mjeseca u mjesec, ali zasad uspješno bez kredita, i puno dugovanja), tako da sam uglavnom gledala svoju spremnost, i eto izgleda da sam sad spremna, tako da izgleda da je moje odgađanje došlo kraju!
Ja jos uvijek cekam da mogu pocet radit bebu. Moram skinit koje kilo i vidit ste ce mi bit sa stitnjacom. Zeza me na veliko. Ima jos netko da odgada?
bok cure. ja sam nova. evo i ja i mm se odlučili raditi na bebici jer stalno čekamo neku bolju situaciju a nje nema a pogotova sada u ovoj krizi.
imamo i kredite i dugove i uređujemo stan koji još nije ni u fazi žbukanja tako da ako ostanem trudna vjerojatno ćemo živjeti neko vrijeme s njegovima ali mislim da nema smisla više čekati savršenu situaciju.
baš sam razmišljala da smo prije 2-3 godine imali djete nebi mu ništa falilo, mislim gladno nebi bilo i nebi imalo sve moguće igračke i ostale gluposti ali bi imalo puno ljubavi a to je ipak najvažnije
Ja jos da vidim sta ce bit sa stitnjocom, i idemo na bebu.
vzst nadam se da će sve biti uredu sa štitnjačom i da ćete brzo početi raditi na bebici
i nekako mislim da ćemo se svi mi koji smo to odgađali kad se rodi beba lupati po glavi što nismo prije
Vjerujem ti da cemo tuc po glavi, ali sta cemo. Odgadamo jer mislimo da je tako bolje.
Mene najviše strah da ako budem i dalje odgađala, pa na kraju odustala, da to jednog dana neću prežaliti
Mene najviše strah da ako budem i dalje odgađala, pa na kraju odustala, da to jednog dana neću prežaliti
onda u akciju , nema druge!!!
Točno to!
Kad gledam realno mogli smo imati bebača od 2-3 godine. A sad opet nije situacija za dijete... preseljenje u drugu državu, pa treba se tamo snaći, nema baka-servisa...ah, smao neki razlozi
Jel' to od straha ili što???
Nije strah, nego jednostavno cekate neke uvjete koji vam trebaju da bi imali bebu.
Ovisi šta tko misli da bi terbao imati u vrijeme kad se diejte rodi. nažalsot nisu svi u mogućnosti imati vlastiti stan posao i sl. i onda dijete. Tako da ovisi o kakvim uvjetima je riječ, čekam li uvjete koji možda neće ni doći ili ćemo ih najvjerovatnijie duggooo čekati onda ne treba pretjerano razmišljat, uz naravno ne pričam o tome da nijedan ni drugi nemaju posao i ono stvari u krajnost. Ali znam recimo par i nisu jedini gdje su u podstanarima dobili dvoje djece, nakon 3-4 godine uspjeli su dobit kuću od svekrive jer je bilo očito da im treba pa su se takve stvari požurile, ali opet nisu računali na to i da nije došlo do toga i dalje bi normalno živjeli.
ja sam primjer onoga ajme desilo se , mladi smo....al sve se posložilo na svoje mjesto uz malo truda
znači ne mislim da se ide na dijete navrat nanos pa šta bude, ali bitno je da postoji želja i minimalni uvjeti, a ostalo možete i poslije postizat sa bebom!!!
Mi smo usprkos svemu počeli raditi na bebi i sad čak imam i grižnju savjesti što mislimo imati dijete a situacija nije bajna jer sam uvijek zamišljala da ću prije bebe imati sve riješeno a eto to se nije dogodilo.
I došla je i trideseta i mislim da nemam šta više odgađati a želju imam jaaaako veliku.
Mi smo skoro 11 godina u vezi, 4 živimo zajedno, godinu i pol smo u braku.... uvijek smo znali da želimo i hoćemo imati bebu, ali se uvijek nešto čekalo da krenemo u ozbiljnu realizaciju... da on završi faks, da ja dobijem ugovor na neodređeno... da kupimo stan...
Mislim da je dobro da smo čekali da se neke stvari dogode (on je završio faks, a ja sam dobila ugovor na neodređeno - bez toga mislim da bih bila puno manje opuštena u trudnoći), ali smo shvatili da će uvijek biti još nešto što nismo obavili, a trebali bi prije bebe.... a trideset godina mi nije daleko...
I tako smo, iako podstanari u minijaturnom 1,5 sobnom stanu, odlučili da nećemo više čekati i naš anđeo nas je razveselio plusićem na testu već u prvom mjesecu pokušavanja i evo sad me upravo lupa u trbuhu!
Najiskrenije vam svima želim isto!!!
I da, ovih dana (ako sve ispadne kako treba 8) ) kupujemo stan.. tako da sve dolazi na svoje mjesto... iako nije po idealnom redu....
Meni se red čini idealnim
Meni je, bez uvrede ikome, ludo čekati "red" u svijetu u kojem uglavnom vlada kaos :/ Ne znam, možda sam ja jednostavno cijepljena od reda(prvo sam se udala, pa upisala faks, pa rodila dvoje, pa izgradila kuću, pa završila faks, pa sad tražim posao)
Mislim da djecu treba odgađati ili ne odgađati samo iz osobnih razloga (ne/spremnost, zdravlje, odnos s partnerom itsl.) a ne zbog nekih ideja koje su nametnute od neke nedodirljive i nevidljive "više" sile koja nema veze s našim životima.
Evo mi idemo na bebu za 2 mjeseca. Tada cu vadit hormone i vidit kako stojimo po njim i ako dobijem zeleno svjetlo od doktora, idemo na bebu. Ajde, da skratimo cekanje jedne drugima, pa da vise pisemo na ovu temu. Moze?
..ja se iskreno pitam što smo čekali toliko duuugo.
Zajedno smo već 10 g. , d me obožava od prvog dana, i to je samo sve jače i jače.
Nekad me i smeta da ne može niti 5 min bez mene.
Nismo imali stambenih problema, imamo dobre poslove...iako radimo cijele dane ali smo zadovoljni.
Uglavnom smo se cijelo vrijeme zafrkavali. Putovali i sl.
I gradili karijere, svako u svom smjeru.
I onda kad smo zaključili da smo spremni, već su 30te i iskrsli su sami problemi.
Sad iz ove perspektive, mislim da nismo trebali čekati toliko godina. Jako bih voljela da smo bili pametniji.
Ali ja nisam nikad inzistirala, a d je govorio da mu je glupo djeliti me s nekim. I to je tako bilo iz godine u godinu.
E tako je i MM, tada MD, cekaj ovo, cekaj ono, za sve ima vremena, a imali smo i zavrsen fax i stan i stalan posao..a sad kad smo oboje po trieskusur cudi se: pa sto nemozemo imati dece? idi kod ovog lekara, idi kod onog, potrosih brdo novca i tone zivaca, svi kazu jedno te isto: vi samo radite i uzivajte.. a rezultate nema, pa nema.
evo ja sam recimo odgađala drugo do sada baš zbog nespremnosti i u početku odnosa s parntnerom, upali smo navrat nanos u roditeljstvo i misim da bi nam bilo previše dvoje odjednom tj. jedno iza drugog ( iako on nije imao ništa protiv), ali tebali smo se naviknut prvo na nas dvoje pa i na nas troje da bi mogli u miru primiti još jednog člana obitelji. i sad radimo na njemu :D .....mogu reć da je baš lijepo kad ser tako radi dijete jer ga želiš i čekaš kad će......ne kažem da je prvo neželjno ali je napravljeno slučajno tako da nije bilo onako rađeno s namjerom..jedino što je bilo bolje što nisam odbrojavala dane do rađenja testa
argenta baš si me nasmijala rečenicom da si cijepljena od reda i baš mi je simpatično kako kod tebe ništa nije išlo po redu a ispalo je sve u najboljem redu.
pa zar nebi ustvari život bio i malo dosadan kada bi baš sve išlo po redu i onako kako zamislimo
ja sam baš uzbuđena što smo ipak odlučili raditi na bebi i jedva čekam da vidim jeli urodilo rezultatom i nekako sam uvjerena da će sve doći na svoje i da će sve biti u redu
jedino što je mm u strahu kako ćemo i hoćemo li mi to moći i uspjeti ali evo ja ga tješim i ulijevam mu optimizam a on se prepao doslovno kao da smo beskućnici bez posla i ikakve perspektive
ali uvjerit ću ja njega da nije tako crno i nadam se da ću mu jednog dana moći reći - eto vidiš jesam ti rekla da će sve doći na svoje
Kad malo citam iskustva zena, cisto me uhvati strah da cemo se mi dugo trudit jer ja imam nekih problema sa stitnjacom, anksioznosti i napadajima panike. A, sve to utjece. Joj, samo da kile skinem i idem ja na bebu. Imamo jednosobni stan. Stat ce tu beba jos valjda. A, onda cemo dalje nekako. Vise mi se ne da cekat. Jer kako kazu moji, nikad nece bit idealno vrijeme.
to idealno vrijeme podsjeća me na izjavu mog starog...davnih dana...kad sam bila prva godina faksa, i imala d, ali nekog ionako privremenog, da njemu ne bi smetalo da ostanem trudna i da bi se on brinuo o svemu...
Mislim da je obitelj tu da ti pomogne. A ako je čovjek normalan onda se sve i posloži.
...naravno da meni tada djeca nisu bila niti u "peti"!!!
pozdrav svima. upravo sam se registrirala.
ja bebu želim od negdje svoje 19., a sad imam 29.
a još uvijek ništa od bebe jer su okolnosti takve.
bojim se da ne bude prekasno za mene.
mm ne želi sada dijete, pa ni uskoro. želi da se prvo sve posloži i da uživamo sami i putujemo, pa tek onda...
ja ne želim tako dugo čekati...
nedavno je pristao da razgovaramo opet pred kraj godine o tome da imamo bebu ranije, da počnemo dok još nisam diplomirala pa ako se desi super... ako ne, kad dođe, dobrodošla je...
eto, došla sam se malo izjadati
...ma kao što svi iz iskustva kažu, sve se posloži i dođe na svoje mjesto.pozdrav svima. upravo sam se registrirala.
ja bebu želim od negdje svoje 19., a sad imam 29.
a još uvijek ništa od bebe jer su okolnosti takve.
bojim se da ne bude prekasno za mene.
mm ne želi sada dijete, pa ni uskoro. želi da se prvo sve posloži i da uživamo sami i putujemo, pa tek onda...
ja ne želim tako dugo čekati...
nedavno je pristao da razgovaramo opet pred kraj godine o tome da imamo bebu ranije, da počnemo dok još nisam diplomirala pa ako se desi super... ako ne, kad dođe, dobrodošla je...
eto, došla sam se malo izjadati
Znam da se nikako ne može utjecati na zaposlenje, pa time i financije...ali na faks i slične stvari koje ovise o tebi možeš utjecati. To je bar lako. Ako ti je ostala godina dana, čas posla do diplome. Uz bebu bi ti se odužilo, a i onda bi stalno bila napeta. Zapravo, to bi tako bilo kod mene...možda si ti ležernija.
Problem je na kraju, kad se odlučiš na bebu, što baš i ne možeš utjecati na t. Zapravo prije sam bila uvjerena da mogu i to isplanirati...ali bome!!!
Sretno kako god odlučila.
da, znam
imam još jedan semestar i diplomski napisati. kad bih mogla naručiti bebu, naručila bih je da dođe nakon što sam napisala diplomski, tj. da sam trudna dok ga pišem :D
ali ne možemo to planirati, ne možemo naručiti bebe i baš zato se bojim čekati jer tko zna koliko će nam dugo trebati da uspijem zatrudnijeti... :/
A, da pocnes radit bebu kad das zadnji ispit?
da, mm je rekao da ćemo krajem kalendarske godine opet o tome pričati..
cure ne želim vam držati predavanja o tome kada treba doći beba ali sada iz ove perspektive kada sve gledam (ima skoro 37 godina, relativno dobar posao, svoj stan, dobrog muža) da mogu vratiti vrijeme unazad moj život bi bio jedna sasvim druga priča, možda prvo faks a onda definitivno beba, jer sve ostal se stigne sve ostalo materijalno dođe na svoje mjesto.
A danas cure hodam po IVF , borim se svim svojim snagama za bebača, svaki novi pokušaj nova nada, možda novo razočarenje i pitanje šta bi bilo da sam ranije pokušala dobiti svog bebača a ne da sve stvari trebaju biti školski. ali šta je tu je......... Od
Potpisujem! Rozalijacure ne želim vam držati predavanja o tome kada treba doći beba ali sada iz ove perspektive kada sve gledam (ima skoro 37 godina, relativno dobar posao, svoj stan, dobrog muža) da mogu vratiti vrijeme unazad moj život bi bio jedna sasvim druga priča, možda prvo faks a onda definitivno beba, jer sve ostal se stigne sve ostalo materijalno dođe na svoje mjesto.
A danas cure hodam po IVF , borim se svim svojim snagama za bebača, svaki novi pokušaj nova nada, možda novo razočarenje i pitanje šta bi bilo da sam ranije pokušala dobiti svog bebača a ne da sve stvari trebaju biti školski. ali šta je tu je......... Od
i jaPotpisujem! Rozalijacure ne želim vam držati predavanja o tome kada treba doći beba ali sada iz ove perspektive kada sve gledam (ima skoro 37 godina, relativno dobar posao, svoj stan, dobrog muža) da mogu vratiti vrijeme unazad moj život bi bio jedna sasvim druga priča, možda prvo faks a onda definitivno beba, jer sve ostal se stigne sve ostalo materijalno dođe na svoje mjesto.
A danas cure hodam po IVF , borim se svim svojim snagama za bebača, svaki novi pokušaj nova nada, možda novo razočarenje i pitanje šta bi bilo da sam ranije pokušala dobiti svog bebača a ne da sve stvari trebaju biti školski. ali šta je tu je......... Od
Ma, da je skinem kile i idem idem vadit hormone i odo ja na bebu. Necu vise cekat nista. Samo mi ide vrijeme, a necemo bit ni gladni ni zedni, ni goli i bosi. Ja radim, muz isto, makar nesto firma propada, ali i da ostane on bez posla, necemo bit gladni. I moji i njegovi bi pomogli jer svi zele tu bebu. Sta me muce te kile glupe. Dobila sam ih zbog stitnjace. I sad ih moram skidat. Ali, skinit cu ja to i onda beba. Mislite da se vi mucite oko dobivanja male mrvice zato jer ste dugo cekale?
Mislim da je kod tebe veči problem kako ćeš se s mužem dogovoriti budući da vam se mišljenja o idealnom jako razlikuju. Sretno!
Da, to je problem jer niste uskladeni. Mora i on to zeljeti, a ne samo ti. Mislis da bi ti to trebalo bit problem? Nego, da vas pitam. Meni vec godinama dole unutra, bas unutra, di se uzimaju brisevi nesto smeta. Ne mogu rec da je tipicna bol. Vise kao da mi unutra nesto nalazi i smeta tkivu dole. Radila sam ima 2 sedmice briseve za sve zivo (klamidija, ureplazma, mikoplazma, areobne, anaerobne, hpv) i nista nemam. Sve cisto. Nosila urin na mikrobioloski i to je sve u redu. Nemam nista. A, meni uporno smeta. Zapisala sam se iduci petak kod ginekologa i reci cu mu da su mi svi nalazi u redu, a meni smeta. Strah me i zbog toga ic na bebu kad ne znam sta je.
Mi smo počeli raditi na bebi kad sam imala 31 g. Sada imam 38, a u međuvremenu sam imala tri pobačaja (odumiranja ploda) iz trudnoća koje su se jedva dogodile (prvu sam čekala tri, drugu dvije godine) te nekoliko dijagnoza koje otežavaju i zatrudnjivanje i iznošenje trudnoće-
Da sam htjela ranije dijete, sigurna sam da bi bilo jednostavnije, ili bi makar imala više vremena za ustanoviti problem i riješiti ga. Ovako tek ispipavamo terapije, a moje jajne stanice su pri kraju i bliži se menopauza, tj. šanse za trudnoću bitno su manje (i prirodnu i IVF).
mislim da za dolazak bebe ne postoje svi idealni uvjeti, uvijek se nešto dogodi neplanirano, uvijek nešto čekamo pa ne dočekamo, no za bebu je bitna želja a ostalo što nam je potrebno se uvijek snađemo, uostalom uvijek postoji način da nam se i pomogne ako se može. evo ja i MM smo u podstanarstvu dobrih 4 godine, imamo i kredit koji otplaćujemo, ne uspijevamo nikako namaknuti stan, no ni to nije bauk, bez obzira što će biti s poslom MM (stalno je na određeno) ja sam odlučila da ne odustajem od bebe u ovom momentu, nema se više što čekati, polako i godine daju svoje...već smo u 3 desetljeća a ovo će nam biti prva beba, a pružit ću mu najviše što budem mogla, al mislim da mu ljubavi neće nedostajati uopće, tako da kod mene nema odlaganja, nadam se da ćemo i u skorom vremenu uspjeti viditi svoj +......
Idemo mi na bebu za 2 mjeseca. Taman kad prode ljeto. I nadam se da ce brzo doc. Svi kazu da ne valja dugo odgadat. Nitko mi nije rekao da je to pametno. Ajde, dok sam bila na faksu. Ali, kad je faks prosao i sad radim, nema vise cekanja. Nikad nece doc idealno vrijeme. A, ljubavi bebi nece falit sigurno. Sta ti sad radis po pitanju zaceca? Kako to ide s umjetnom oplodnjom?
ma ja sam čula da drugo plodno razdoblje žene dolazi u ranim 40-tima...Mi smo počeli raditi na bebi kad sam imala 31 g. Sada imam 38, a u međuvremenu sam imala tri pobačaja (odumiranja ploda) iz trudnoća koje su se jedva dogodile (prvu sam čekala tri, drugu dvije godine) te nekoliko dijagnoza koje otežavaju i zatrudnjivanje i iznošenje trudnoće-
Da sam htjela ranije dijete, sigurna sam da bi bilo jednostavnije, ili bi makar imala više vremena za ustanoviti problem i riješiti ga. Ovako tek ispipavamo terapije, a moje jajne stanice su pri kraju i bliži se menopauza, tj. šanse za trudnoću bitno su manje (i prirodnu i IVF).
potpisujem. Ako već možeš birati, radije prvo završi faks, a jednom kad imaš diplomu posao ćeš lako naći i kad bebač uhavti godinu-dvije.
Ja sam rodila na četvrtoj godini faksa, 11 ispita do kraja i od tih 11 ispita dala sam tek pola a mali već ima godinu i pol. Puno sporije sve to ide sada nego prije, ipak imaš prvenstveno obvezu prema djetetu a i kad ga netko drugi čuva uvijek se misliš gdje je i kako je..
Ne kažem da ja ne bih opet isto ovo izabrala da se vratim 2 god unatrag - vjerojatno bi
Rozalija, Vikki..i ostale sa sličnim problemima
da... izgleda.Mislim da je kod tebe veči problem kako ćeš se s mužem dogovoriti budući da vam se mišljenja o idealnom jako razlikuju. Sretno!
iako mi se dogodilo da sam posumnjala na T jer mi je kasnila menga i mm je rekao da bi bio sretan da dobijemo bebu.
on samo ne želi planski raditi na njoj dok ne osiguramo uvjete i malo još uživamo sami. (ne živimo sami trenutačno pa je valjda i to razlog... da živimo sami prije bebe i nađemo neki svoj životni ritam.) ma ja ga razumijem, ali znam da se ne pomlađujemo, biološki sat mi jako jako glasno kuca, a htjela bih više od jednog djeteta ako budem biološki sposobna i eto... sve me to muči.
E, tome se i ja nadam
Svi mi zelimo dati bebama najbolje. I strah nas je sto ako ne budemo imali uvjete. A, bebi je najvaznije da je volimo. Sve ostalo ce doc. Nece bit ni gladna ni zedna. Treba slusat nekad svoje srce. Ne samo razum.
da, "last fling"... navodno oko 39.E, tome se i ja nadam
držim fige!
tj. the last fling of the ovary
ma cure ako to želite onda trebate i pokušati to ostvariti jer sve su drugo izgovori jer nas je najjednostavnije rečeno strah..... pa nije mala stvar donijeti na svijet malo biće koje će u potpunosti ovisiti o nama
ali kako sam ja mm rekla dok imamo zdrave ruke i noge neće biti gladno ni boso niti žedno a ljubavi i nježnosti i pažnje će imati najviše koliko mu budemo mogli dati a to je ipak najvažnije
eto dali se danas kada razmišljate o svome djetinjstvu sjećate materijalnih stvari koje ste imale ili niste imale ili se sjećate ljubavi i pažnje svojih roditelja ili možda nedostatka toga istoga
ja sam odrasla u obitelji koja je bila srednjeg staleža i nikada nismo imali previše ali najviše se sjećam ljubavi i pažnje koju mi je poklanjala mama i to nebih mijenjala za svo bogatstvo ovoga svijeta
Kako vi kratite vrijeme dok cekate da pocnete radit bebu? Je li razmisljate o njoj, je razmisljate o imenima i takve stvari?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom