Odgađanje trudnoće - ima li vas još?

[DiLala]

Dakle - imamo dvoje djece, 12 i 2 g, nakon ovog 2 sam ostala ubrzano trudna no plod se u 7/8 tjednu prestao razvijati, kiretaža....
To je bilo prije skoro 8 mj, meni se javlja želja za još jednim - sve više i više, no složni smi i mm i ja da ćemo to pričekati dok se neke okolnosti ne promijene (stres na poslu, rast kte na kreditima.....), nadamo se da će se to sve ubrzo srediti i onda bi imali bebača.
Sad me zanima jel ima još tu koga koji iz nekog razloga odgađaju trudnoću i iz kojeg razloga? I kak to podnosite - ja se rastopim na bebeke i trudnice.... a opet želim imati još djece a da nemamo ni ja ni mm stresa previše na poslu i koliko toliko bolju financijsku situaciju.

[thalia]

moj odgovor te neće baš razveseliti.

mi smo isto odgađali neko vrijeme, iz istih razloga kao i ti. međutim kad smo sad pokušali, ne ide nam nikako :/. moje godine ne idu tomu u prilog, tako da sam prilično tužna zbog toga, isto se rastopim na trudnice i bebe i slično.
jučer sam bila u Ri bolnici i prošla pored poliklinike i rodilišta i sve one trbušaste trudnice tamo su me oborile s nogu.

ne znam što da ti kažem, meni je žao da nismo pokušali ranije, ali isto tako znam da nismo mogli tada i ne mogu sad niti nazad, niti glavom kroz zid.

najbolje je napraviti kako osjećaš, sigurna sam da će to biti dobro i onako kako treba biti. sretno

[pomikaki]

odgađam najviše zbog stambenog pitanja... pa još poneki razlog se nađe... A najveći razlog za mi je da mala dobije bracu ili seku prije nego bude prevelika razlika u godinama da imaju zajedničke interese u igri.

[vikki]

moj odgovor te neće baš razveseliti.

mi smo isto odgađali neko vrijeme, iz istih razloga kao i ti. međutim kad smo sad pokušali, ne ide nam nikako :/. moje godine ne idu tomu u prilog

ne znam što da ti kažem, meni je žao da nismo pokušali ranije, ali isto tako znam da nismo mogli tada i ne mogu sad niti nazad, niti glavom kroz zid.

Isti slučaj. Kad smo se odlučili, vidjeli smo da ne ide, nekoliko godina prošlo je začas u pokušajima i promašajima, sakupila sam tri kiretaže, 38. g i ne baš neke šanse za urednu trudnoću.

Da mi se vratiti, ne bih čekala nikakve uvjete jer sve probleme, pa i egzistencijalne, možete riješiti i sa 35, 45 ili 55, ali zatrudniti i roditi sa 45 ili 55 ne možete (ili uglavnom ne bez problema, svaka čast iznimkama).
Sretno, cure!

[DiLala]

thalia a koliko ti je sada god ako smijem pitati?
ja se nadam da ću za godinu dana eventualno dvije - biti trudna, 35/36 godina mi je skroz Ok

[DiLala]

[/quote]

Da mi se vratiti, ne bih čekala nikakve uvjete jer sve probleme, pa i egzistencijalne, možete riješiti i sa 35, 45 ili 55, ali zatrudniti i roditi sa 45 ili 55 ne možete (ili uglavnom ne bez problema, svaka čast iznimkama).
Sretno, cure!
[/quote]

.... o ovome što ti kažeš i ja znam razmišljati na taj način.... zato i kažem da bih pričekala još najviše 2 godine a onda krenula u oplodnju.....
ma sve to lijepo zvući no zaista bih htjela da nam trudnoća i odrastanje bude bez ovih stresova koje sad imamo, pa valjda će se okrenuti situacija u našu korist - bar malo.
Baš želim bebeka ili bebačicu .....

[tamaris]

Da mi se vratiti, ne bih čekala nikakve uvjete jer sve probleme, pa i egzistencijalne, možete riješiti i sa 35, 45 ili 55, ali zatrudniti i roditi sa 45 ili 55 ne možete (ili uglavnom ne bez problema, svaka čast iznimkama).
Sretno, cure!

Potpisujem i to debelo.Imam 39 g. i prije 3 god. kada sam se udala ostala sam trudna za 3 mjeseca,sada opet radimo na bebi i nekako nisam bas sigurna da cemo opet tako brzo to ostvariti-sto zbog godina,sto zbog jednog jajovoda nakon vanmaternicne.
Uglavnom,moj skroman savjet je, ako ima zelje i ljubavi za bebicu(sto zasigurno ima u obilju)nema potrebe cekati...jer bebici je potrebna samo ljubav a sve ove druge stvari padaju u drugi plan.

[thalia]

thalia a koliko ti je sada god ako smijem pitati?
ja se nadam da ću za godinu dana eventualno dvije - biti trudna, 35/36 godina mi je skroz Ok

ja imam 37 :/, pokušavamo više-manje sedam mjeseci, ne baš zdušno, ali se isto tako ništa ne događa

[lillifee]

i mi cekamo "bolja vremena" ako ona uopce postoje. doduse, vec imamo troje djece, ali bilo bi lijepo imati jos jedno. nama je vazno da rijesimo stambeno pitanje.

[DiLala]

mama od mm rodila je njega sa 42 god i sve je super prošlo, žena naravno doma rodila, dojila mm do 5 i sve super.... no ja ne bi tak dugo čekala, nije kasno ni sa 42 pa i više - no ja bi svakako ranije.

[vikki]

Ne bih da me krivo shvatite, ali da imam barem jedno dijete, ne bi bila tolika "frka". Puno je veća razlika između jednog i nijednog djeteta, negoli između dvoje ili troje djece.

[piplica]

Tako smo i mi odgađali treće skoro pet godina, pa sam sada sa četiri banke zatrudnila .

Sada mi je žao da nisam ranije, jer uvijek ima neki razlog za odgodu, a trudnoća se zaista lakše podnosi ako si mlađi, naročito ako već imaš dvoje djece oko kojih skakućeš...

[DiLala]

Ne bih da me krivo shvatite, ali da imam barem jedno dijete, ne bi bila tolika "frka". Puno je veća razlika između jednog i nijednog djeteta, negoli između dvoje ili troje djece.

... da to si u pravu, no ne gubi nadu, možda te već neki anđelak čeka, radi na tom pa tko zna.......
ja ti želim da se za godinu dvije baviš posr.... pelenama
šalu na stranu------ no ne valja gubiti nadu i treba pozitivno razmišljati......

[vikki]

mama od mm rodila je njega sa 42 god i sve je super prošlo, žena naravno doma rodila, dojila mm do 5 i sve super.... no ja ne bi tak dugo čekala, nije kasno ni sa 42 pa i više - no ja bi svakako ranije.

Nitko ne kaže da ne može sve biti super, no što kad u tim godinama otkriješ da ne možeš tek tako zanijeti? Nemaš baš vremena za utvrđivanje dijagnoze i određivanje terapije, jer dok kod nas sve obaviš, prođe nekoliko godina.
Ja imam 38 i rezerva jajnih stanica je pri kraju (genetika, možda još 2-3 plodne godine), a u 42. ću biti u menopauzi.

[Peterlin]

Evo malo optimizma... Ja sam prvo duuugo čekala (pravu osobu u svom životu), pa kad se takav našao neko vrijeme se nije događalo ništa. Izgubila sam nadu, digla ruke, prepustila se sudbini i gle čuda, baš kad sam pomislila da nije kraj svijeta čak i ako "nebu niš", tog ljeta sam ostala trudna. Neopterećeno smo otišli na godišnji (a moj dobri stari doktor me tako već i prije savjetovao, ali nisam baš slušala... ) i to je bilo to.

Puno puta sam pomislila da postajem opsjednuta, a možda me baš to i kočilo. Nemam pojma. Kako god bilo, svaka od nas je drugačija, a opet smo sve slične.

No, u 2 godine stigla su moja 2 dječaka i to je bilo to. Rodila sam ih u 38. i 39. godini. A bez brige, puno puta sam pomislila što bi bilo da su došli ranije, da li bi ostalo vremena i za još jedno... Nema veze, dobro je baš ovako. A vama želim uspjeh!

[rozalija]

Ne bih da me krivo shvatite, ali da imam barem jedno dijete, ne bi bila tolika "frka". Puno je veća razlika između jednog i nijednog djeteta, negoli između dvoje ili troje djece.

Drage moje ne bih ni kao vikki da me krivo shvatite, ali stvarno neznam zašto i zbog čega paničarite. Imate svoju dječicu pa ako Vam Bog da još koje da, budite sretne i uživajte sa svojom djecom. Jer mnoge možda od vas nisu prošle kroz faze MPO borbe i neznaju kako je to težak put.
Nemojte me krivo shvatiti ali mislim da nemate razloga za paniku.

[thalia]

Nemojte me krivo shvatiti ali mislim da nemate razloga za paniku.

ne radi se o panici, već o tuzi. ja sam tužna što nemam još jedno dijete.

[Lutka]

ja sam odgađala nekih 4-5 mjeseci zbog posla (nisam bila primljena za stalno), znam da to nije mnogo al cinilo mi se ko 4-5 godina...kad sam prvi put ostala trudna desio se missed ab.u 11tjednu...i opet nisam mogla cekati dugo...ostala sam trudna i ostala sam bez posla i neka sam...imam godina manje nego moja mater staža i virujem da je cili zivot isprid mene a sve je lipse kad imas živit za svoje dite a ne samo za sebe. e sad...ipak nekako mislim cu nac novi posao prije nego stanem razmisljat o drugoj bebi.
vikki ne misli tako crno...misli da ces u 42oj biti mama u najboljim godinama

[thalia]

dodajem edit: naravno da sam sretna što jedno imam i volim ga najviše na svijetu i ne želim umanjiti tvoju borbu i drugih cura s MPO, samo pričam iz svojih cipela

[litala]

htjela bih samo malo utjesiti ove koji zele jos djece


nama je za drugo i trece trebalo po jedanaest mjeseci mukotrpnog rada (oba puta sam bila dosla do kraja sa strpljenjem i "pomirila" se s time da cemo imati jedno ili dvoje djece )

prvi i cetvrti put nam je uspjelo iz prve


e, da - prva i cetvrta su cure, drugi i treci - djecaci ako to ima veze

[rozalija]

Nemojte me krivo shvatiti ali mislim da nemate razloga za paniku.

ne radi se o panici, već o tuzi. ja sam tužna što nemam još jedno dijete.

Sorry ako sam se krivo izjasnila a zamisli draga moja kakva je naša tuga kada znamo da nemamo ni jedno djete a pitanje je hoćemo li ga ikada imati a godine lete ko lude.
Izvini ako sam te svojim postom nešto dirnula. Želim ti od sveg još jedno djete u vašem domu.

[thalia]

Nemojte me krivo shvatiti ali mislim da nemate razloga za paniku.

ne radi se o panici, već o tuzi. ja sam tužna što nemam još jedno dijete.

Sorry ako sam se krivo izjasnila a zamisli draga moja kakva je naša tuga kada znamo da nemamo ni jedno djete a pitanje je hoćemo li ga ikada imati a godine lete ko lude.
Izvini ako sam te svojim postom nešto dirnula. Želim ti od sveg još jedno djete u vašem domu.

ma ne, ne, htjela sam reći da to što imamo jedno dijete možda ne umanjuje želju za drugim djetetom, ali ipak umanjuje bol.
ne znam pisati o osjetljivim temama, oprosti.

[ideja]

I ja sam isto odgađala. Prvo dvije godine. I kad smo se napokon odlučili bila sam totalno šokirana kad sam od prve ostala trudna. Bila sam jedno 3 mjeseca u depresiji jer sam trudna! Mislila sam da to ne ide tak odmah. I drugo sam isto odgađala pa kad smo napokon odlučili imala sam spontani, pa sam onda opet godinu dana odgađala. Tak da je razlika među njima 4 godine. A oduvijek sam željela 3 djece. Onda sam opet malo odgađala, i evo sad već jedno 8-9 mjeseci nemrem ostat trudna. Moja poruka: malo možeš odgađat ali nemoj puno, jer nemaš potpunu kontrolu nad događajima!

[Lukina mamma]

Netko je gore pametno napisao i ja se slažem. Nemoj čekati savršenu situaciju- stan, kuća, posao, krediti..... jer nikad neće biti savršeno.
Ako oboje imate želju za još jednim kikačem, počnite ozbiljno razmišljati o tome.
Ja imam dijete od 4,5 god. i sad mi je žao što nisam prije počela raditi na drugom. Mislim, nije niti sad prekasno, ali sam uvijek htjela da razlika među djecom bude manja. I to iz osobnog iskustva. Imam sestru 6 god. mlađu i mada se mi slažemo, nekako nismo bile dovoljno bliske. Kad sam ja kretala u školu, ona je tek učila hodati itd... Nemojte me krivo shvatiti, nije to problem, ali eto, voljela bih djecu sličnog uzrasta.
Sad pokušavamo 6.mjesec, ali nam baš i ne ide....

[piplica]

nama je za drugo i trece trebalo po jedanaest mjeseci mukotrpnog rada (oba puta sam bila dosla do kraja sa strpljenjem i "pomirila" se s time da cemo imati jedno ili dvoje djece )

prvi i cetvrti put nam je uspjelo iz prve


e, da - prva i cetvrta su cure, drugi i treci - djecaci ako to ima veze

Nama sva tri puta uspjelo iz treće i sve su dečki.

MM je pravi Beckham...

[sandra23]

ja imala spontani i sad bi al financije...kako god okrenem opet nemam novaca pa mi se čini da ću financije uskoro zanemariti...

[nika612]

ja kuzim i vikki i druge buduce mame s mpo, a i one koje kroz to nisu prosle. iz mojih cipela....sve mi je isto bolno, ne samo tuzno.

i ja sam prosla 4 neuspjesna IVF-ICSI, i sjecam se jaako dobro kroz sta sam prolazila. bolilo je. zatrudnila sam spontalno uoci 5.pokusaja.

sad mi curka ima skoro 5 god. i u komi sam i podjednako me boli sto nemam drugo dijete, mada sam presretna u isto vrijeme sa svojom djevojcicom. jer jos nisam ni pokusala ponovno zatrudnit. ja nemam egzistencijalnih problema, ni stambenih, ni kredita. al sam se malo udaljila s mm. (vidite, posljedica trcanja za projektom: beba!) pa smo, s razlogom, "odgadjali". sad kad je sve sjelo na svoje, kad bi htjeli, lijecimo neke glupe bolestine i ne smijemo. par mjeseci, meni dugih ko godine. a i ja imam 37 i ne bas jednu dijagnozu. pa se zderem, da sam barem probala...

[martinaP]

Mi odgađamo zbog jednog kredita koji bi trebao isteći dogodine u proljeće. Da je po srcu, prije nekih 6 mj. bi bili počeli raditi na drugom djetetu, a planiramo trudnoću sad u ljeto/jesen. Nadam se da će ići jednostavno kao i prvi put.

Malo me strah drugih 6 mj. porodiljnog, financijski, ali bit će već nekako.

[kikica2]

Ako želiš dijete, nemoj čekati, barem ne dugo. Nikad neće biti baš sve super. Mislim da je najvažnije da je dijete željeno i voljeno, naravno ako baš ne skapavate od gladi i imate krov nad glavom. Mi smo za 1. čekali da ja dobijem posao, al posla nikad i nakraju odlučili...ajmo raditi na bebi i poslu pa šta bude prvo... i bio je moj Karlić. Sad živimo u skučenom prostoru, i mislili smo čekati kućicu ( barem 2. godine) i stalni posao, al ipak ... idemo mišeku dati bracu ili seku. Sad sam trudna 12 tjedana. U međuvremenu sam dobila ugovor za stalno, i počeli smo raditi na kući. Eto sve se nekako posložilo!

[DiLala]

ma nikom nije namjera kukati ovdje da želimo još djece a imamo ih - ja suosjećam sa onima koji stvarno isto žele djecu a zbog nečega ne mogu imati - gledajući njihovu situaciju i ovu našu stvarno ispadne "nefer" no nije nam takva namjera, mene je kao prvo baš zanimalo količinski gledajući koliko ima parova koji odgađaju začeće zbog nekog razloga - najčešće financijskog.
Najbolji savjet koji sam dobila ovdje - financijska situacija se može srediti i sa 40-50 god a roditi s toliko ipak malčice teže....
ja čekam osim financija i ono najgore što otežava samo začeće, trudnoću i onda sve po spisku - a to je stres, tj. da se smanji iliti nestane taj stres na poslu koji hočeš nečeš nosiš doma (mm i ja radimo skup)....
zbog tog istog stresa bebica mi se prestala razvijati u 7/8 tjednu prije 8 mj.

STRES - IŠ IŠ IŠ

[Lukina mamma]

martinaP,
kikica, bravo!

[Pliska]

Kad se pojavi želja za bebicom, bez obzira ako je to prva, druga, treća ili više, i ako ne dođe iz xy razloga, jednako boli. nemojte misliti da to što imamo dijete kod kuće manje patimo kad toliko željena bebica ne dolazi.

Mi smo D. dobili iz prvog pokušaja pa smo dugo odgađali drugo dijete zbog raznih razloga. Kad smo se napokon odlučili, beba nikako da dođe. Trebalo nam je 9 mjeseci da zatrudnim. Ja sam bila očajna. Patila sam jako. Stalno sam se prisječala prve trudnoće, poroda, prvih dana... i plakala od same pomisli da to neću nikada više proživjeti. Srećom, ipak sam ostala trudna, rodio se moj mali Manuel. Od istog trenutka kad se rodio, imala sam osjećaj da još nisam gotova. Želim još jedno dijete Želja je jaka iako zbog stambenog pitanja sad nije vrijeme za još jednu bebu. Nemam je kamo staviti u stanu Osim toga, MM se ne slaže sa mojom željom tako da još pregovaramo.

No, ja nemam ni 30 još tako da imam vremena malo pričekati.

[piplica]

Kad se pojavi želja za bebicom, bez obzira ako je to prva, druga, treća ili više, i ako ne dođe iz xy razloga, jednako boli. nemojte misliti da to što imamo dijete kod kuće manje patimo kad toliko željena bebica ne dolazi.

Ne znam, Pliska, boli, ali ne vjerujem da jednako boli... :/

Jako sam željela svaku od svoje tri trudnoće i znam kako je čekati od ciklusa dao ciklusa, ali sve je to drugačije kada već imaš dijete koje ti ispunjava život. Pokušaj zamisliti da nakon toliko godina braka uopće nemaš djece, a oko tebe sve klinci i trudnice...

Ne možeš usporediti želju za još jednim djetetom sa neostvarenim majčinstvom.

[dunja&vita:-)))]

Mi čekamo da barem jednu noć odspavamo u komadu, pa ćemo onda na drugo .

[Cubana]

Mi čekamo da barem jednu noć odspavamo u komadu, pa ćemo onda na drugo .

Pazite da se ne načekate

[vikki]

Ne možeš usporediti želju za još jednim djetetom sa neostvarenim majčinstvom.

Potpisujem, radi se o tome biti ili ne biti roditelj.

[hanumica fata]

da, slazem se sa pipilicom i vikki.

za prvo dijete je odugovlacenje (pa makar iz razloga koji se u tom trenutku cine jako veliki i vazni - diplome, stambena pitanja etc), naprosto jedan DON'T, i ako ista na ovom svijetu treba nauciti zensku djecu, onda je to to.
jedino 'cekanje' prije prve trudnoce trebalo bi biti vezano za pronalazenje odgovarajuceg partnera (premda ni on ne mora biti savrsen)...jer kako kaze jedna moja drugarica, za srecu sa partnerom nikada nije kasno, sto za radjanje djece nije slucaj...
kasnije kada se ima vise djece, moze vise da se igra sa tajmingom i stvari podesavaju sebi i svojim potrebama, ali to je vec napredni kurs

[Pliska]

Kad se pojavi želja za bebicom, bez obzira ako je to prva, druga, treća ili više, i ako ne dođe iz xy razloga, jednako boli. nemojte misliti da to što imamo dijete kod kuće manje patimo kad toliko željena bebica ne dolazi.

Ne znam, Pliska, boli, ali ne vjerujem da jednako boli... :/

Jako sam željela svaku od svoje tri trudnoće i znam kako je čekati od ciklusa dao ciklusa, ali sve je to drugačije kada već imaš dijete koje ti ispunjava život. Pokušaj zamisliti da nakon toliko godina braka uopće nemaš djece, a oko tebe sve klinci i trudnice...

Ne možeš usporediti želju za još jednim djetetom sa neostvarenim majčinstvom.

Ok, ovako gledajući imaš pravo.

Ono što sam htjela reči, ali sam se krivo izjasnila je da nije lijepo kad se omalovažava bol jedne žene za drugim, trećim djetetom. Iako imaš dijete doma, bol za djetetom koje ne dolazi je jaka.

[rozalija]

Cure vjerujem da vas boli to što čekate svoje treće, četvrto..... djete ali budite ipak malo realne. Očigledno je da ova tema nije otvorena zbog toga da bi se neko stavio u položaj žrtvu (bilo žene koje prolaze MPO borbu ili čekaju 3,4.... djete), već da se iznesu razlozi zbog čega odgađate planirane trudnoće i možda bi bilo bolje da se zadržimo na toj temi bez velikih unošenja emocija, jer bi se možda moglo gadno zahuktati.

Svima puno .

[sandra23]

svima koji nemaju da dobiju,a svima koji žele još da se ostvari~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[rozalija]

svima koji nemaju da dobiju,a svima koji žele još da se ostvari~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Potpisujem u potpunosti.

[kljucic]

Mi čekamo da vidimo kako će se stvari sa L. odvijat, tj. njezina bolest :/
A opet, to je treća problematika. Prvo dijete vam je jako bolesno (kronični bolesnik bez dijagnoze) i traži 200% vašeg vremena i angažmana. Kada se odlučiti za drugo? Da li imati još djece?

[rozalija]

Draga Leončica je prekrasna i šaljem tebi i njoj milion i ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ do neba da stvari krenu na bolje.

[anamar]

kljucic vama je ta odluka odgađanja sigurno puno teža nego bilo kome drugome.

znam da se sada sva predaješ Leonici, ali kad bi imala brata ili seku imala bi još jednu osobu koja će ju neizmjerno i bezuvjetno voliti.


ja sam inače jako vezana za svoju seku, otud takvo razmišljanje.

[RozaGroza]

Mi čekamo da vidimo kako će se stvari sa L. odvijat, tj. njezina bolest :/
A opet, to je treća problematika. Prvo dijete vam je jako bolesno (kronični bolesnik bez dijagnoze) i traži 200% vašeg vremena i angažmana. Kada se odlučiti za drugo? Da li imati još djece?

Znam da sam skroz off-topic, ali tvoja mi je cura prekrasna, sad sam pogledala slike i rasplakala se. Tako mile okice ima, predivno dijete. I možda nemam pojma o čemu pričam, ali zavidim ti, baš me tvoja Leona dirnula u srce. Promislim da bi moji dečki vjerovatno da su ostali sa nama, imali neke kronične probleme, i odmah se nekako vežem uz dječicu koja boluju...toliko sam se molila Bogu da ih ostavi s nama, i da ćemo se nositi sa bilo ćim...i kad vidim tvoju curku, znam da i bi. Pravo maleno čudo! Želim joj sve najbolje i najljepše u životu, i da vam sve krene nabolje!

[mikka]

prvi i cetvrti put nam je uspjelo iz prve


e, da - prva i cetvrta su cure, drugi i treci - djecaci ako to ima veze

nemoj zezat, i meni je k. iz prve, zensko

svim curama s topika

[a72]

kljucic,Rozi zelim vam od srca puno,puno snage , a maloj Leoni ozdravljenje

[Brunda]

Ključić
Mi smo oduvijek pričali o razlici od 3 godine. Sa Svenove 2,5 smo saznali za njegovu bolest i prolazili pakao po bolnicama do skoro navršene 3.
Tada sam razgovarala sa njegovom homeopaticom i preporučila mi je ipak malo pričekati iz jednog jedinog razloga, a to je moje emocionalno stanje.
Drugi put sam zatrudnila taman da razlika bude 4 godine (moje nestrpljenje je ipak bilo jače od razuma). U 7. tjednu imala spontani (bez kiretaže). Odmah slijedeći ciklus opet ostala trudna i u 7. tjednu saznali da je vanmaternična (beba se uredno razvijala, srčeko kucalo, samo na krivom mjestu ). Odstranili mi desni jajovod.
Nakon toga smo napravili pauzu koju su nam preporučili doktori i kada smo se odlučili ponovno, već u 3. ciklusu nam je došao Leonček
Razlika je točno 5 godina i to je razlika koja je ispala idealna.
Iako nije sve išlo kako smo željeli, na kraju je sve sjelo na svoje baš onako kako je trebalo biti. I tako bude uvijek u svemu, samo obično to skužimo naknadno a do tada izgubimo živaca i živaca.
Svima

[kljucic]

Hvala vam
Ma ja bih odmah i toliko sam nestrpljiva, a znam da sada nije pravi trenutak. I onda s druge strane pričam s roditeljima kojima je isto bilo prvo dijete tako bolesno (neka djeca su sad na aparatima ) i nisu imali više djece.

[WINNI]

ključić od zelim da Leona ozdravi i da sve bude dobro a onda ce doci seka i braco. gledala sam slike preslatka je a i molila sam za nju na FB. za Leonu a za tebe jedan cvrsti