 |
|||
I moja Vita iz prvemikka prvotno napisa
nemoj zezat, i meni je k. iz prve, zenskoprvi i cetvrti put nam je uspjelo iz prve
e, da - prva i cetvrta su cure, drugi i treci - djecaciako to ima veze
svim curama s topika.
Možda ima nešto u tome...
obzirom da sam ostala trudna jako mlada s krivim čovjekom, mislila sam da nikad više neću imati djece. i bila sam beskrajno tužna zbog toga.
Onda su se neke stvari promjenile, pojavio se "the one", prošlo je neko vrijeme(godine) i ja sam sve više željela još jedan smotuljak. . sve, ali baš sve je bilo protiv nas tad. ja sam studirala (tad još vrlo intezivno i uspješno), on nije imao ugovor za stalno, podstanarstvo...
čim se situacija minimalno promjenila (po pitanju posla) krenuli smo raditi na bebici.
Razlika je 5 godina.
i sada mm navija za još dvoje, ja bi još jedno ker znam da nisam još rodila svu svoju djecu.
Ali čekamo. šta? Limun, rekao bi mm.
Ja sam promjenila posao, nemam ugovor za stalno još, imamo veeeliki kredit i hrpu stresa.
a i jedna, ne manje bitna stavka- ja sam osoba koja sebe daje 100% u svemu i nekako se bojim da ja ipak nemam dovoljno sebe da bih svakom djetetu dala maksimum, da se ovi stariji ne osjete zakinuti.
i tako sad čekamo da se završe sva previranja u mojoj glavi i srcu...
makar imam i ja nekoliko dijagnoza zbog kojih moj gin kaže da je apsolutno čudo da sam dva puta zatrudnila bez medicinskih intervencija.
ovo mi je bas lijepo receno. a ja se s tim stalno mucim...jer nije onako kako nih ja zeljela. :/
x veliki.ovo mi je bas lijepo receno. a ja se s tim stalno mucim...jer nije onako kako nih ja zeljela. :/
jako me muči to što ne ie kad ja hoću kako hoću.
Znam taj osjećaj.... pomagalo mi je kad sam se tješila da valjda postoji nekakav viši poredak kojem ja "iz ovih cipela" još ne vidim svrhu i razlog. Godinama sam se pitala hoću li uopće biti roditelj, ali eto, i nama je sve napokon sjelo na mjesto.x veliki.ovo mi je bas lijepo receno. a ja se s tim stalno mucim...jer nije onako kako nih ja zeljela. :/
jako me muči to što ne ie kad ja hoću kako hoću.
i ja se u racionalnim stanjima tješim i zahvalna sam na svom djetetu, ali u emotivno-neracionalnim se raspadnem na puno komadića.
i ja se u racionalnim stanjima tješim i zahvalna sam na svom djetetu, ali u emotivno-neracionalnim se raspadnem na puno komadića.Bit će bolje... ali to se može shvatiti tek kad dođe taj trenutak. To bih svima poželjela, i onima koji već imaju djecu a žele još, a naročito onima koji čekaju prvo... Sretno!
Dobro pitanje,
šta čekamo?!
Evo ja progovaram iz sopstvenog iskustva, prvo rodila sa 20, ostala trudna brzo, pa ne mogu reći neplanirano ali svakako smo joj se obradovali neizmjerno. Tada sam studirala, bila podstanar, i živjela sa svekrvom. Drugo rodila sa 26 i pol, radila na određeno, imala samo 2 mjeseca odsustva, i onda na posao, pravili kuću, kredita i rata preko glave. Trebalo nam 6 mjeseci da zatrudnim. Nije bilo u pravom trenutku ali smo bili presretni.
Uvijek smo htjeli i treće, ali nismo bili sigurni kada je pravi trenutak,te vam ja zatrudnim slučajno nakon jedne operacije vilice, razmišljali šta kako, pila lijekove koji su opasni, malcu bilo 2 godine, ja pred unaprijeđenjem za koji mjesec, i opcija nažalost bude abortus.
Nakon još 2 godine sredilo se sve, otplatila kredite( bar one grdne), sredila dom po ćejfu, imam dobar posao, stresan ali siguran, i platu dobro veću no većina stanovnika iz naše dvije države. Ali bebe sada nema, nema, pa nema, tako da se stalno pitam je li to mojom krivicom.
Sve pretrage mene i supruga pokazale da je idiopatska neplodnost u pitanju, dani prolaze, mm je već 38 a ni ja nisam se pomladila za ove 3 godine odkad smo odlučli.
Zato se slažem: krediti, stan, stres, sve je idanas tu, kao i jučer, ali godine za rađanje lete nevjerovatnom brzinom.
upravo to - što čekamo?????
kako god - ja još malo čekam a onda krećem u akciju, vrlo bitan faktor osim financija je taj da nema stresa - a s obzirom da je on kod nas prisutan poprilično - pričekat ćemo još malo jer pod stresom je teško i zatrudniti i sve ide onda pomalo teže
nadam se da ću uskoro pisati o svojoj novoj trudnoći....
ja sam pod užasnim, užasnim stresom.
u kreditima smo, mama mi je upravo jučer primila zadnju terapiju zračenja, u minusu do grla, s problematičnim obiteljskim članovima, ja ne radim u struci, muči me toliko toga.
a što sam čekala? kad je S. imao godinu dana, već sam radila dva mjeseca jer nismo mogli izdržati na porodiljnom, s predivnom naknadom od države
onda nisam smjela zatrudniti. ne bih se mogla pogledati u ogledalo kako sam zatrudnjela bez novaca, odakle mi to pravo? to pričam o sebi, nekom je to problem koji će riješiti, ali meni je veliki problem.
kad se to napokon sve donekle sredilo, probali smo, ali ne ide. i eto, situacija je neznatno bolja, godine su tu i očajna sam :/.
a nema veze, valjda tako mora biti. samo da se ja bolje počnem nositi s tim.
thalia
ja sam pod užasnim, užasnim stresom.
u kreditima smo, mama mi je upravo jučer primila zadnju terapiju zračenja, u minusu do grla, s problematičnim obiteljskim članovima, ja ne radim u struci, muči me toliko toga.
a što sam čekala? kad je S. imao godinu dana, već sam radila dva mjeseca jer nismo mogli izdržati na porodiljnom, s predivnom naknadom od države
onda nisam smjela zatrudniti. ne bih se mogla pogledati u ogledalo kako sam zatrudnjela bez novaca, odakle mi to pravo? to pričam o sebi, nekom je to problem koji će riješiti, ali meni je veliki problem.
kad se to napokon sve donekle sredilo, probali smo, ali ne ide. i eto, situacija je neznatno bolja, godine su tu i očajna sam :/.
a nema veze, valjda tako mora biti. samo da se ja bolje počnem nositi s tim.
I mi smo imali takvu situaciju, MM je imao super plaću i još uvijek ju ima, kupili stan, imali maxicu i onda režije, stan, dijete, on, ja..sve se to treba plaćati, pa ušli u minus iz kojeg se sada izvlačimo..Tražim posao jer sa jednom plaćom ne možemo više ništa..Htjeli bi jako da imamo i drugo dijete, ali za sada još ništa..Kako bi bilo da malu dam u vrtić pa još na to 600kn..jao kamo ide taj svijet...Ja sam ti ovaj mj dobila zadnjih 1600kn od biroa i to mi je sve, a dalje.Država ne pita ništa šta poslije toga dok ti na birou prestanu plaćati..di da se zaposliš kada svima daju otkaze i smanjuju plaće..Glavno da oni razbacuju novse na sabor, na arene i nepotrepštine..
thalia,
Mislim da se iz svih tih postova da zaključiti da mi previše razmišlja, računamo, brojimo... a godine prolaze. To je ok ako počneš sa 20 rađati, ali ako si malo stariji, brzo te godine pregaze.
Trebale bi više slušati srce, a manje kalkulirati
Slažem se..Trebale bi više slušati srce, a manje kalkulirati
I ja sam čekala. Prvo je trebalo završiti faks, pa čekati godinu dana posao s mizernom plaćom, pa srediti stambeno pitanje... Bili smo podstanari 2 godine u jednosobnom stanu i nikako si nisam mogla ni zamisliti da bi sad krenula u trudnoću...
Kad smo kupili kuću, odmah smo krenuli u planiranje obitelji, nažalost prvi put neuspješno, ali ja sam imala sreće, zatrudnjela drugi put vrlo brzo i sad čekam svojeg
Poriv za trudnoćom osjetila sam odmah poslije faksa, ali samu sebe doživljavala bih neodgovornom ako bih imala dijete prije nego što se posložilo sve financijski oko mene. Ni u snu mi nije padalo na pamet da bi moglo biti problema... Za užasno si puno stvari gluh dok ih ne osjetiš na svojoj koži.
Na kraju je sve ispalo dobro. Nekome se poklopi, ali sada kad razgovaram s prijateljicama, moj stav o čekanju se ipak promijenio.
Pozdrav svima. Ja sam nova. Taman sam htjela otvorit novu temu kad vidim da ova tema postoji. I ja moram cekat na bebicu zbog posla. U 12 mjesecu ce istec pripravnicki, a onda me ceka polaganje drzavnog ispita. Bebu pocinjemo radit u 10 mjesecu i nikako to docekat. Imam osjecaj da nikad vise trudnica oko mene i u gradu. Je li i vama tako? Kako vi kratite to vrijeme dok cekate da pocnete raditi jednu malu bebu?
Oko mene su sve kolegice trudnice i sretna sam radi njih, opet tužna jer bi sada odmah još jedno..ali..Kako ja kratim vrijeme?Misleći kako mi MM ništa ne pomaže u ničemu i kako mu ne bi rodila još jedno dijete, opet, stalno sam s kćerkom tako da me ona ispunjava..
Znaci, ti imas jedno malo cudoviste doma.Meni ce kad ostanem trudna to bit prva beba.
A čuj nemoj toliko o tome misliti..zaokupi se nečime i vrijeme će ti brzo proći, sretno..
Hvala. Jos moram malo hipotireozu dovest u red. Znam da nije to jos toliko puno vremena. Proci ce to.
Ovo kao da sam ja pisala. I posebno boldam ovu rečenicu: sada kad razgovaram s prijateljicama, moj stav o čekanju se ipak promijenio.I ja sam čekala. Prvo je trebalo završiti faks, pa čekati godinu dana posao s mizernom plaćom, pa srediti stambeno pitanje... Bili smo podstanari 2 godine u jednosobnom stanu i nikako si nisam mogla ni zamisliti da bi sad krenula u trudnoću...
Kad smo kupili kuću, odmah smo krenuli u planiranje obitelji, nažalost prvi put neuspješno, ali ja sam imala sreće, zatrudnjela drugi put vrlo brzo i sad čekam svojeg
Poriv za trudnoćom osjetila sam odmah poslije faksa, ali samu sebe doživljavala bih neodgovornom ako bih imala dijete prije nego što se posložilo sve financijski oko mene. Ni u snu mi nije padalo na pamet da bi moglo biti problema... Za užasno si puno stvari gluh dok ih ne osjetiš na svojoj koži.
Na kraju je sve ispalo dobro. Nekome se poklopi, ali sada kad razgovaram s prijateljicama, moj stav o čekanju se ipak promijenio.
Samo bih još nešto dodala: želja za prvim djetetom je u meni narasla do već bolnog stanja, patila sam, toliko sam ga/je željela. Želim sada i drugo, ali skroz drukčije se odnosim prema eventualnom uspjehu ili neuspjehu. Ako uspijem još jednom zatrudniti, biću sigurno jednako sretna kao što sam bila i prvi tj. drugi put (jednom je bio spontani), ali ako ne uspijem, vječno ću biti zahvalna Bogu, sudbini... što mi je podario barem jedno dijete.
Eto, znam da se mnoge neće složiti sa mnom, ali ne slažem se ni ja sa svim razmišljanjima ovdje, samo iznosim ono što ja osjećam. Ne znam da li je "normalno" to što ne patim toliko za drugim djetetom, a želim ga jako, jako..., ali tako je. Ponavljam, prezahvalna sam što sam osjetila majčinsku ljubav i sve što ona nosi barem jednom.
Vjerovatno zato jer imas bebu osjecas da je to tako. Mislim da te mogu razumjet. Ja se tek pripremam za prvu trudnocu i sve mi je nepoznanica. Ti si to vec jednom sve prosla pa ti nije tako nepoznato. Imas na cemu bit zahvalna.
Ispravka, prezahvalna sam što osjećam majčinsku ljubav koja se iz dana u dan množi i jača.
Pa upravo zato.Vjerovatno zato jer imas bebu osjecas da je to tako.
Vidim da je kod nekih već_mama želja i za drugim, trećim djetetom jaka, možda i jača nego za prvim, pa se pitam da li sam ja "normalna"... :/
Normlno da si normalna. Da li si prvu bebu jako zeljela?
O da...definitivno si normalna i ne sekiraj se..
Ima puno žena koje isto ili slično misle..
Što bih ja rekla..imam dvoje i obožavam ih ali trebalo mi je vremena da ih počnem doživljavati...mnogi bi me blijedo pogledali pa to više i ne spominjem nikome...Naravno to je odavno prošlo..(ovo je malo OT)
I nisam osjetila želju za trećim sve do sada..a sada je ipak prekasno a i ja sam prekomotna.
O daaaaaaaaaaa, već sam napisala... do boli. A imali smo problema, doktori nam nisu davali puno nade za spontano začeće, iščekivali smo postupak MPO... Ipak se dogodilo spontano, kad smo valjda još samo MM i ja imali vjere u uspjeh.
Eto. To ti je odgovor. Tu bebu si jako zeljela kao sto ja ne mogu docekat da pocnemo radit bebu. I dobila si je. I znas koliko si sretna zbog toga. Druga ako dode, super. Ako ne, a Boze dragi, nema veze. Upoznala si se s majcinstvom i to je najvaznije.
Mi smo isto odgađali: fax, posao, pa stan,..i kad smo htjeli ne ide pa ne ide, prošli i MPO, na kraju prirodno sam zatrudnjela prošlo ljeto.
Ako Bog da, čim se posložimo u našoj novoj maloj tročlanoj obitelji ja bih još jedno malo.
Al slažem se s vikki, nije isto odgađanje drugog ili trećeg djeteta i odgađanje prvog i možda jedinog djeteta.
Meni svi govore da zasto cekamo. Da nikad nije pravo vrijeme na bebu jer ce ti uvijek nesto uletit. Da ako puno odgadas, da se samo jednom probudis i shvatis da si star za neke stvari. Nismo mi stari, ali znate sto zele reci. Nitko nas ne sili na bebu. Samo kazu da nije dobro ni previse odgadat.
Ja sam trenutno isto u fazi odgađanja druge trudnoće a iskreno ne mogu dočekati kad će to biti. I prvo trudnoću sam jako željela i jedva dočekala da diplomiram pa da krenemo u akciju. Sad čekam da završim doktorat, a i na specijalizaciji sam tako da sam zatrpana s poslom i mislim kad bi sad ostala trudna, nekako se ne bih mogla potpuno opustiti i uživati u tome kad u potsvijesti znam da me čeka veliki posao nezavršen. Naravno da svoju želju za trudnoćom ne mogu uspoređivati s curama koje čekaju prvu bebu i da se radi o potpuno drugoj situaciji. I ja sama sebe izluđujem s tim čekanjem jer znam da nisu vrijedni svi ti razlozi zajedno u usporedbi s jednim malim mirisnim čudom, ali eto, trenutno je tako kako je...
Noćas sam čak sanjala da sam trudna i da su počeli trudovi a ja potpuno nespremna za porod :? Možda i to nešto znači, ni sama više ne znam.
prvo dijete - željala jesam ali ne jako, bila sam turbo mlada, kad sam ostala trudna bila sam sretna zbog bebe ali nesretna zbog niza loših okolnosti oko mene, nakon 10 god sam željela (pa i prije samo nije bilo pravog m pored mene) i dobila dijete a sada jako želim još djece.
Sad baš maštam o još i moja ljubav prema djeci samo raste - prema mojoj ali i drugu djecu gledam s više ljubavi.
uglavnom HOĆU jOŠ i IMAT ĆU jOŠ
Ja znam da je puno bolje sve sredit i ona imat bebu. Da ja polozim taj drzavni, ali meni se tako vise ne da cekat. Ucit cu sve vrijeme, ali cu i radit bebu. Tko mi garantira da je necu dugo radit.
mislim da ti je to pametno, ne znam doduše koliko imaš za učiti - tj. da položiš taj državni - ali ako to možeš srediti u godini dana (pretpostavljam da možeš) - onda kreni, ja sam isto neke ispite davala dok sam trudna bila - išlo mi je jako jako super - i još moram nadodati pozitivnu stranu tog trudničkog polaganja ispita - svi profesori te gledaju sa simpatijama i nemaju baš srca rušiti te - naravno - ne možeš ići na ispit bez učenja, ja sam itekako učila ali vidjela sam da su me profesori oduševljeno i razdragano gledali zbog trbušeka i gle čuda - sve mi neka laka pitanja davali (ali zaista sam i učila). Ne mora to biti tako i kod tebe, ovisi i o profaću no vjerojatno je lakše nego inače ako je s trudnoćom sve ok - da nisi pretjerano umorna i iscrpljena - ja nisam bila.
Gle sad se sjetih, mogla bi ja sa slijedećom jako željenom trudnoćom - opet na neki ispit-------
Ja cu pocet ucit i prije nego pocnem raditi malu mrvicu, pa cu samo nastavit i kad akcija krene, pa cemo vidit sta ce prije doc - mrvica u pupi ili ispit.
DiLala ma svatko je od nas iz nekog razloga u nekom periodu svog životu odložio tu odluku...ta i ti si sama napravila 10 godina razlike. Mi smo napravili 5godina razlike među prvo dvoje. A na treće nismo htjeli toliko dugo čekati. Uvijek bi se našlo nešto što nam materijalno još fali pa da ne azmislimo o još jednom djetetu. Onda sam ja imala jedan spontani u 7tj...i nakon 3mj ostala sam trudna. I to s blizancima...eto jedno nama gratis!
ako imas osjećaj da je to to , da želite još jedno ili više djece pa idite na to...vrijeme leti, materije nestaju a njihov osmijeh uvijek je tu..
pusa i punoooo sreće!!!
Ne valjda puno ni odgadat. Cim se pruzi prva prilika da se moze, treba raditi bebu. Zato ja idem na bebu u 10 mjesecu.
Isti slučaj. Kad smo se odlučili, vidjeli smo da ne ide, nekoliko godina prošlo je začas u pokušajima i promašajima, sakupila sam tri kiretaže, 38. g i ne baš neke šanse za urednu trudnoću.
Da mi se vratiti, ne bih čekala nikakve uvjete jer sve probleme, pa i egzistencijalne, možete riješiti i sa 35, 45 ili 55, ali zatrudniti i roditi sa 45 ili 55 ne možete (ili uglavnom ne bez problema, svaka čast iznimkama).
Sretno, cure!
Cure moje drage
Mogu Vam samo reći ne odgađajte dolazak vaših malih bebica zbog nekih materijalnih,profesionalnih i drugih razloga. Sve stvari na kraju ipak dođu na svoje mjesto, poslože se upravo tamo gdje trebaju a niko vam neće vratiti izgubljene godine.
Kada bih sada mogla vratiti vrijeme, kao prvo puno bih se ranije udala za svog muža(ionako je bespotrebno bilo zabavljati se godinama) i puno puno ranije razmišljala o svom djetetu. Ali šta je tu je, sada se borim sa problemom nepolodnosti, borim se sa svojim godinama i nadam se da ću ipak jednog dana biti mama.
Sada u ovom trenutku bih dala sve i svoj vlastiti stan i dobar posao i školovanje samo za jednog malog bebača, jer sam shvatila da nijedna nijedna stvar na ovom svijetu nije vrijednija od mog djeteta.
Od
rozalija
Mi odgađamo treće jer je mm-u dosta dvoje, a ja ne želim odustati od nagovaranja, pa to zovem odgodom
Inače, što se tiče ovih odgađanja iz financijskih itsl. razloga, moja sveki ima dobru uzrečicu da "Dijete dolazi s vlastitom srećom". I stvarno smo imali iskustvo da smo sa svakom trudnoćom i bebom sve bolje i bolje materijalno stajali. Zato se, mada nam situacija nije fenomenalna, uopće ne brinem -- vjerujem da bebe dodaju a ne oduzimaju
pozz
eto tek sad sam naišla na sličnu temu koju sam i ja otvorila prije par dana samo na DJECA I RODITELJI- izazovi roditeljstva
pročitala sam i ovdje ono što mi se čini da je najpametnije..ne previše razmišljat i kalkulirati...ja već imam jedno, ali isto se brinem glupostima šta ču prvo posao ili drugo dijete i razlika među njima koje je sve veća...
dobro je jedino što sam još mlada(25) pa je vrijeme na mojoj strani zasad, ali tko mi može garantirat da ću ga napravit iz prve kao prvi put.
p.s. za one koje su ostale iz prve trudne a spominjale su da su sve Curice, ja sam također iz prve ostala trudna (iako neplanirano), ali ispao je dečko
Evo da napišem i ja neka svoja razmišljanja. Uvijek sam sve planirala i tako sam dočekala skoro 39 godina bez potomstva i ne baš očekivanom životnom situacijom (krediti, trenutačno honorarac). U jednom trenutku ne znam zašto i kako sve se u mom životu promjenilo, po prvi puta sam istinski poželjela djete, i sve moje kalkulacije su nestale. Uvidjela sam da ću kredite imati još dosta dugo i da se situacija nestalnog posla potrajati, no "puko mi je film" i odlučila sam. Ovo je potpuno izvan mojeg normalnog ponašanja, no osjećaj želje za djetetom je sada puno jači. Ne znam što se desilo sa mnom, moguće da je u pitanju pojava koja je zabilježena u žena u 39 godini, a manifestira se divljanjem hormona, u stilu "ili sada ili nikada", a posvjedočena je znanto većim brojem trudnoća bilo da je u pitanju prva ili neka druga trudnoća po redu. Ništa me ne brine osim toga da li sam trudna ili ne. Ako jesam sve će biti dobro, znam to. Evo toliko, tako ja trenutačno razmišljam i osjećam...
evo i meni puko film, odlučili se za još. Jedva čekam! U biti puno ljudi oko nas se odlučilo na to pa sam ja poludjela i rekla da ne čekam više ništa i sad sam baš sretna s tom odlukom.
Baš mi je drago.... :D
a tek meni, baš sam sretna
Vidim da nas je većina u sličnim situacijama......i mi smo nakon vjenčanja čekali par godina dok nismo posložili neke stvari u priliku (kuća, kredit barem jedan) i stigla nam je naša mrvica (bogu hvala bez puno muke).
Sad mi je malo krivo što nismo i ranije jer tek sad vidim da smo mogli uz malo žrtve....ali valjda nismo bili u potpunosti spremni....
Zato sada ne obraćam pažnju na financijsku situaciju jer smo više manje svi u minusu i kreditima......želim još bebica i nadam se da će mi se ubrzo desiti jer se nadam da će za ostale stvari biti vremena i kasnije...
tak je..... ja jedva čekam da zatrudnim...... drugi tjedan je udarni tjedan - plodni danišašava sam skroz i sretna ko mala svinjica
slazem se s tobom i potpisujem! tek sad, iz svog iskustva, vidim da sam i ja protratila neke dragocjene godine svog zivota u cekanju da mi povoljnije grah padne i u planiranju...vjerujem da bebe dodaju a ne oduzimaju
DiLaila, ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da iduci tjedan urodi plodom! btw i meni tada pocinje plodno razdoblje pa mozda i ja osvojim jacpot
Franny - a niš, idemo na posao idući tjedan! Mene je tak spopalo to s djecom da razmišljam o tome da ih više imam - ono - rađati do cca 42 god, računajući svaku drugu godinu 1 dijete (ak nisu blizanci) - imala bi još 4 djece. Sve skupa 6. Hm....... ma 5 mi je ok brojka..... jedino mislim da će mm past u nesvijest.
U svakom slučaju ja više ne čekam i žao mi je vremena kad sam čekala - ok ak čekaš partnera s kim češ imat djecu ali inače........ ne ne
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom