 |
|||
Promjena grupe na inicijativu roditelja
Već duže vrijeme me muči prilagodba ili bolje rečeno neprilagodba moje kćeri na vrtić. Sada razmišljamo o tome ili da promijenimo vrtić ili da probamo s novom grupom. No, ne znam da li je to uopće moguće i kojim putem krenuti, a da ne navučem "tenzije" teta prema mom djetetu.
Svaki savjet je dobro došao
Ako si sigurna u to da će tvojem djetetu biti bolje u nekoj drugoj skupini, prebaci dijete. To je vrlo jednostavno.
Odeš do ravnatelja i kažeš svoje razloge.
Ne znam koji su razlozi, ali ako si sigurna u svoju odluku, možeš zahtjevati prebacivanje.
Vjerojatno si dobro razmislila, ali bitan je detalj i vrijeme prebacivanja.
Ako se dijete prebacuje u toku školske godine, moraš znati da su formirane grupe i da se pojedincu može dogoditi da se teže uklopi u postojeću grupu.
Kod teta ne bi smjelo biti tenzija, jer bi to trebalo biti normalno. Gdje piše da se moramo slagati ( ako je probleme u tetama ), bolje da se dijete prebaci i svi sretni i zadovoljni. Ako nije problem u njima već o nećem drugom, razgovaraj s tetama i objasni situaciju.
Ako misliš da bi do tenzija moglo doći, zamoli ravnateljicu da o tome ne priča dok se dijete ne prebaci. One tete kod kojih treba doći, će biti samo ponosne da se prebacuje k njima ( šta ćeš, to je "natjecateljski duh" među odgajateljima ).
Sretno!
Mi smo htjeli prebaciti K. Nismo naišli na razumjevanje, pa smo promjenili vrtić..
uf nije baš utješnosanja74 prvotno napisa
Pokušat ćemo, ali ni sama ne znam s kojim rezultatom...
Mi smo naišli na razumijevanje. Dva puta smo prebacivali dijete - prvi put u prva dva tjedna (upisali su malog jasličara u "prenaprednu" grupu i vrtić nas je preduhitrio - zvali su nas s prijedlogom da se dijete prebaci...).
Zadnju vrtićku godinu isto smo ga prebacili, jednostavno smo otišli i zamolili da ga se prebaci od iduće pedagoške godine. Prije smo porazgovarali s odgajateljima (zapravo neformalno) ali išlo je bez problema.
Samo još ovo - vjerojatno je vrijeme upisa (sad, za koji tjedan) najbolje vrijeme za dogovor što i kako, kad se formiraju grupe za slijedeću godinu. A ja bih svakako pitala - najgore što se može dogoditi je ništa.
Ja sam T. dva puta prebacivala: prvo sam ga iz mješovite grupe prebacila u srednju vrtićku, a onda sam ga slijedeće godine vratila u mješovitu.
Razlog za prvo prebacivanje mi je bio što su tada u mješovitoj bili uglavnom stariji dečki šestgodišnjaci, i ta mi je okolina djelovala potencijalno pregrubo za mog emotivnog trogodišnjaka. To sam napravila i prije nego je krenuo u grupu, zapravo kad su bili izvješeni popisi djece po grupama.
Drugi put sam ga prebacila slijedeće godine jer se tad u mješovitoj grupi našla i njegova sestra šestgodišnjakinja (s ostalima iz njene grupe koji nisu te jeseni krenuli u školu) i friško upisan njihov bratić trogodišnjak. On je sav bio jadan zbog toga jer su njih dvoje skupa a on ne može s njima, tako da sam ga na kraju vratila u istu onu grupu iz koje sam ga ispisala.
Oba puta sam razgovarala s ravnateljicom, prvi puta je ravnateljica možda i mislila da nemam dobre razloge, ali je poštivala moju želju (srećom bilo je mjesta u drugoj grupi), a drugi puta su se i tete složile da bi to bilo najbolje.
Sutra ću razgovarati s ravnateljicom i psihologom, u stvari ne znam tko je za to nadležan. Niame, moji su razlozi ti da sumnjam da je teta udarila moju kćer (na žalost nemam dokaza, ali ponašanje djetata koje dobiva "fraze" na spomen tete, vrtića... ipak nešto govori), ali ne želim da to bude na taj način rečeno. Kao što rekoh nemam evidentnih dokaza. ali ne želim da moje dijete iako malo shvati da ga su ga roditelji izignorirali.
Zborg toga idem na naj light varijantu, a to je da ću dijete pokušati prebaciti u neku grupu tipa engleska ili sportska grupa, samo da ju maknem iz sredine u kojoj je frustrirana.
Ako se dijete u grupi ne osjeća dobro BEZ OBZIRA na razlog (u našem slučaju to su bili vršnjaci - izrazito agresivna grupa djece) treba ga premjestiti. Slažem se s "light" varijantom; ne treba teta udariti dijete (rijetke su takve situacije), ali sasvim je dovoljno da ga na bilo koji način uplaši, čak i nehotice, pa da dijete doživi šok (mom starijem sinu kad je bio u toj dobi nije trebalo da ga tko udari, dovoljno je da se netko izgalami na njega, pa i na drugo dijete u blizini ...).
Kako god bilo, držim fige da sve bude ok. Tko će našoj djeci držati štangu ako nećemo mi - roditelji... Inače, glasam za jezičnu grupu ili bilo koju grupu s posebnim programom. Te grupe imaju manji broj djece i tamo je uvijek bolje. Barem je takvo naše iskustvo.
Eto, nadam se da je moja misija uspjela. Razgovarala sam s ravnateljicom i najvjerojatnije će s prebacivanjem u engleze biti sve OK. Tako da sada malo miriji čekamo jesen.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom