imaju li centri za posvajanje preveliku moc?

[stray_cat]

tu i tamo svratim na ovaj dio foruma i svaki put kad se pojavi novi buduci roditelj prica je ista, svi se plase kako ce proci ispitivanje u centru. vecina ljudi dodatno prolazi fazu kad zivkaju centre u potrazi za djetetom

zar ne bi centri i ekipa koja tamo radi trebali biti pomoc i veza da se i roditeljima i djeci olaksa i ubrza usvajanje. imam osjecaj da ljudi koji rade sa napustenim zivotinjama imaju vise srca i ljubavi da nadju zivotinjama novi dom nego kad su djeca u pitanju

ovo sam jutros procitala, i ako mi neko moze dati neke mailove ili brojeve telefona da nazovem centar koj je to izveo bila bih zahvalna

http://www.vecernji.hr/newsroom/news...5E710C73B879.1

[pomikaki]

zbilja tužno...

[Zdenka2]

Nemoj pretjerivati - čini se da nemaš baš uvida u to što sve Centri rade. To strogo propitivanje roditelja, pa ponekad i naoko poigravanje s njihovim osjećajima u interesu je djece. Oni u nečije ruke daju čovjeka - to je velika odgovornost, pa nije ni čudo što nas toliko ispituju i propituju našu motivaciju i osobnost, stavove, osobnu čvrstinu i emocije.

Također ti moram reći da krivo postavljaš stvari kad pitaš ne bi li "centri i ekipa koja tamo radi trebali biti pomoc i veza da se i roditeljima i djeci olaksa i ubrza usvajanje". Njihov posao je jedino da na najbolji način zbrinu djecu, a ne da nekakvim posvojiteljima olakšavaju posvojenje. Posvojila sam dva djeteta i osjetila sam veliku brigu centra za njih i njihovu dobrobit, a znam i mnogo priča drugih posvojitelja, tako da ovu tvoju usporedbu u korist onih koji brinu za napuštene životinje smatram netočnom i nepravednom.

Što se tiče ovog konkretnog slučaja, ne možemo znati o čemu se zapravo radi, jer novinari stvari mogu prikazati kako hoće. Kod ovog para mi se ne sviđa to što mislim da su na mala vrata pokušali steći prednost pred ostalim posvojiteljima. Radi se o Caritasovom domu, a većina domova koji su državni, uopće ne dopušta volontiranje potencijalnim posvojiteljima, jer bi to bio sukob interesa. Naravno da će oni koji nisu izabrani uvijek biti nezadovoljni. Meni se je nekoliko puta dogodilo to odbijanje i to mi je bilo neizmjerno teško podnijeti, ali nisam nikad tražila rješenje tog svog problema u optužbama na račun izbora centara.

[kijara]

Nemoj pretjerivati - čini se da nemaš baš uvida u to što sve Centri rade. To strogo propitivanje roditelja, pa ponekad i naoko poigravanje s njihovim osjećajima u interesu je djece. Oni u nečije ruke daju čovjeka - to je velika odgovornost, pa nije ni čudo što nas toliko ispituju i propituju našu motivaciju i osobnost, stavove, osobnu čvrstinu i emocije.

Također ti moram reći da krivo postavljaš stvari kad pitaš ne bi li "centri i ekipa koja tamo radi trebali biti pomoc i veza da se i roditeljima i djeci olaksa i ubrza usvajanje". Njihov posao je jedino da na najbolji način zbrinu djecu, a ne da nekakvim posvojiteljima olakšavaju posvojenje. Posvojila sam dva djeteta i osjetila sam veliku brigu centra za njih i njihovu dobrobit, a znam i mnogo priča drugih posvojitelja, tako da ovu tvoju usporedbu u korist onih koji brinu za napuštene životinje smatram netočnom i nepravednom.

Što se tiče ovog konkretnog slučaja, ne možemo znati o čemu se zapravo radi, jer novinari stvari mogu prikazati kako hoće. Kod ovog para mi se ne sviđa to što mislim da su na mala vrata pokušali steći prednost pred ostalim posvojiteljima. Radi se o Caritasovom domu, a većina domova koji su državni, uopće ne dopušta volontiranje potencijalnim posvojiteljima, jer bi to bio sukob interesa. Naravno da će oni koji nisu izabrani uvijek biti nezadovoljni. Meni se je nekoliko puta dogodilo to odbijanje i to mi je bilo neizmjerno teško podnijeti, ali nisam nikad tražila rješenje tog svog problema u optužbama na račun izbora centara.

slažem se !!!

i sami smo bili svjedoci brige za našeg malog Miša od strane njegovog nadležnog centra.

istina da pojedini soc. radnici zanaju biti malo "grubi" prema posvojiteljima, osobito preko telefona, ali na neki način mislim da i njih treba razumjeti. taj dan nismo samo "mi" zvali. Tko zna koji smo po redu.

ne smatram da je to u redu, ipak nisu posvojitelji krivi, niti im je drago što moraju zivkati svakih nekoliko tjedana, ali i s druge strane žice su ljudi. Možda im kasnije bude žao.

Što se tiče konkretne priče "svaka medalja ima lice i naličje", možda malo grubo s moje strane, ali ni u kom slučaju se ne slažem sa postupcima navedenog para. Zaista vjerujem da su nadležne službe napravile ono što su smatrali da je u njaboljem interesu diječice.

[stray_cat]

nemrem vjerovati da neko optuzuje ljude koji pokusavaju doci do djeteta da manipuliraju volontiranjem

ne postoji formula po kojoj se moze utvrditi idealna obitelj za odredjeno dijete, sve je svedeno na subjektivno procjenjivanje

bolesno mi je opravdavati necije stepavanje preko telefona jer smo mo tko zna koji danas.....

ti ljudi su placeni za to sto rade a zloupotrebljavaju tu vlast koju imaju u rukama da se bahate sa ljudima koji zele djecu, koji se (pretpostavljam) osjecaju inferiorno zbog nemanja bioloske djece pa su manji od makovog zrna i sve toleriraju da dodju do djeteta

kaj vama nije logicno da vam ekipa koja tamo radi treba biti pomoc i podrska?

kako li se odnose prema toj napustenoj djeci koja su potpuno bespomocna u njihovoj vlasti kad se ovako postavljaju prema odraslima

[Zdenka2]

A što ti znaš o tom slučaju osim onog što si pročitala iz novina? Ja ih, naravno, isto ne poznam, ali imam puno iskustva koje mi stavlja njihove postupke pod upitnik. Ti ljudi koji su bili samo volonteri u domu, predstavljeni su u članku kao "jedini roditelji koje dijete poznaje". Poduzimali su neke korake potpuno mimo procedure i to im se sada vratilo.

[Vlvl]

Centri moraju provjeriti potencijalne posvojitelje - to nije njihova moć nego odgovornost. Većina prijavljenih prođe - to znači da se ne radi o nekim rigoroznim kriterijima.
U vezi s kasnijim zvanjem centara - nažalost, to je dio priče koji potječe od nesređenog sustava (o jedinstvenoj bazi potencijalnih posvojitelja priča se godinama, a još je nema) i o tome da potencijalnih posvojitelja ima više nego djece s ispunjenim uvjetima za posvojenje.

O izboru roditelja djetetu odlučuje centar nadležan za dijete, a ne ljudi iz doma. Potencijalni posvojitelji koji su prošli obradu matičnog centra trebali bi to znati. U ovoj priči o kojoj znam samo što vidim iz članka, sporno mi je to da par u svom matičnom centru nije upozoren da volontiranje u domu ne mora značiti da će biti izabrani. Međutim, možda nisu ni pitali centar za savjet. Ili su svjesno išli na rizik. Druga sporna stvar je navodni savjet iz doma, no za to nije kriv czss.
To da su se djeca oporavila i napredovala uz dodatni angažman volontera koji nisu iz doma nije neobično. Zato je volontiranje dobrodošlo, a udomiteljstvo se preferira pred domom.
Međutim, kad bi se potencijalne posvojitelje ohrabrivalo na volontiranje u domovima dok traže djecu, bojim se da bi se brzo pokazale negativne strane toga. Djeci u domovima treba dodatna briga, ljubav i potpora, ali ne moraju biti izloženi prilivu potencijalnih posvojitelja, dapače, ne smiju.

[stray_cat]

ili su se ti ljudi zaljubili bas u tu djecu na prvi pogled?

meni ovo izgleda ko natjecanje ko ce smisliti negativniji pristup i obrazloziti negativnosti cijelog cina

ako nema kemije izmedju 2 osobe nema te tehike kojima ce se uspostaviti ravoteza i ljubav. nakon ovog sto ste napisale potpuno mi je jasno kako je moguce da se djeca vrate iz obitelji koja ih je posvojila u dom

[sandra14]

nakon ovog sto ste napisale potpuno mi je jasno kako je moguce da se djeca vrate iz obitelji koja ih je posvojila u dom

Sorry, ali sad kao novinar brkaš lončiće, u HR roditelji ne vraćaju djecu osim u novinskim natpisima kojima tako lako barataš.(a istinu ne dotiču)

Kao ona koja je usvojila dijete koje je bilo u spomenutom Domu, mogu ti reći da dijete nisam vidjela,ni upoznala dok papiri nisu bili gotovi i CZSS nije donio doluku da smo MI ti!!!!

I od tada 12 godina volontiram i radim humanitarne akcije za taj isti DOM i NIKADA mi nije palo na pamet da to iskoristim kao prednost za usvajanje drugog djeteta.

A o kemiji?
Draga moja (ovo je ironično!), a ti bi/si se zaljubila u malo krvavo čudo, koje si donijela na svijet, odmah je proradila KEMIJA.... :shock: :shock:
Čudesno!!!!
Moja se ispovraćala po meni, ali bila je moja, još uvijek je i pripada mi svakim djelićem, bez obzira koliko druge savršene i divne djece vidim dnevno, pa molim te ne brkaj lončiće...

[čokolada]

stray, vjerojatno ima i takvih slučajeva (loša "kemija"), ali mislim da se mjere u jako sitnim 0,0...promilima. Gotovo svi centri pri upoznavanju posvojitelja s djetetom ostavljaju vrijeme za odluku kroz par posjeta i lijepo te pitaju da li si sigurna (ima i iznimaka) .
Daj, zamisli kako bi to izgledalo kad bi potencijalni posvojitelji nagrtali u domove na "gledanje" djece - pa ovaj mi se sviđa pa ću volontirati, a ovaj mi nije simpa, pa njega neću.

[Zdenka2]

meni ovo izgleda ko natjecanje ko ce smisliti negativniji pristup i obrazloziti negativnosti cijelog cina

To ti vidiš negativnost u našim riječima, a zapravo se radi o čistoj pozitivi temeljenoj na iskustvu - o tome da smo na strani onih koji smatraju da u postupku posvojenja djeca moraju biti potpuno zaštićena od manipulacija odraslih, bez obzira s kojom motivacijom one dolazile. Kao što je lijepo napisala Vlvl, volonteri su jedno, udomitelji drugo, posvojitelji treće i to ne treba miješati. Ne mogu vjerovati da tako iz prve prihvaćaš interpretaciju novinara prema kojoj su volonteri trebali postati roditelji djeteta, štoviše, oni sebe nazivaju roditeljima, a sami znaju da to nisu. Poznajem puno volontera i svi oni su mi ispričali da o posvojenju djece s kojima su radili nisu ništa niti znali, do samog kraja, što je razumljivo, jer volonteri nisu stranke u postupku.

Što se tiče neugode nazivanja centara, prije svega se radi o tome da svoju želju za roditeljstvom moraš provući kroz administraciju, a to je samo po sebi teško. Druga nevolja je u tome što u centrima ne postoje ljudi koji bi se bavili samo posvojenjem - oni svakog dana rješavaju jako puno različitih slučajeva, primaju stranke koje dolaze tražiti razne vrste pomoći ili se dolaze sporiti oko nečega, pa su često i nasilni (svjedočila sam tome!), rješavaju stvari u obiteljima, ulaze u kritične situacije, izmještaju djecu, žene i već koga treba, idu na sud po raznim predmetima, kao i u druge institucije. Mi smo njima samo jedan mali segment posla.

[litala]

svaka cast cure - mislim na zdenku, vlvl, cokoladu, sandru...


ja, koja se uopce ne razumijem i nisam se nikad bavila problemima posvajanja i djece u domovima za nezbrinutu djecu - cudim se sto imate toliko strpljenja i volje, nekome tko je stvorio nekakvo "misljenje" na osnovu jednog novinskog clanka - objasnjavati u detalje zasto takvo "misljenje" nema osnove...


cudim se, a onda u stvari shvatim - da ste upravo zahvaljujuci tom strpljenju i trpljenju i upornosti - sada majke


jos jednom - super ste

[sorciere]

ja, koja se uopce ne razumijem i nisam se nikad bavila problemima posvajanja i djece u domovima za nezbrinutu djecu - cudim se sto imate toliko strpljenja i volje, nekome tko je stvorio nekakvo "misljenje" na osnovu jednog novinskog clanka - objasnjavati u detalje zasto takvo "misljenje" nema osnove...

:/

a ja se čudim kako se samo na temelju članka koji spominje stray - odmah stalo na "drugu" stranu, iako druga strana priče nije poznata.

A što ti znaš o tom slučaju osim onog što si pročitala iz novina? Ja ih, naravno, isto ne poznam

[otocanka]

Ne, ne mislim da centri imaju preveliku moć kada su posvojenja u pitanju. I da, dobrobit djece im mora biti na prvom mjestu.

Pa ipak, moram priznati da me zbunjuju postupci pojedinih centara. Konkretno, priče naše male Ine i dubbii (ispričavam se ako sam nekoga izostavila).
Naime, nije mi jasno da dozvoljavaju odlazak djece u (budući) roditeljski dom, a da Rješenje o posvojenju nije ni napisano (a kamoli pravomoćno). :/

Šta se točno u ovoj priči iz Večernjaka dogodilo ne znam jer mi dobar dio članka postavlja nova pitanja na koja ne nalazim dogovore.
Npr.: "... Prvi put od rođenja imali su samo svoj ormarić za odjeću, kupljene su im igračke s kojima su se samo oni igrali i, što je najvažnije, prvi su put vrijeme izvan zidova Caritasova doma za nezbrinutu djecu Savica Šanci u Zagrebu provodili s... " mogu jedino zaključiti da su djeca živjela/boravila u domu supružnika Papiga. Zašto? Tko je to dopustio?

Ako je to dopustio Centar, onda je ovo što su sada napravili stvarno okrutno.
Ako je to dopustio Dom - ne razumijem kako su to izveli bez odobrenja Centra :?

Naša prva (kao i sve ostale) posjeta Domu je bila dogovorena od strane CZSS-a. Nismo mogli samo "uštetati". Bile su nam dopuštene (samo) posjete djeci i vrijeme smo smjeli provoditi u dvorištu Doma. Naš roditeljski dom su upoznali tek kada smo dobili "zeleni žig".

Imaju li oni propisane interne procedure rada, ne znam. Zakon je vrlo općenit, a i tih propisa se ne pridržavaju svi centri. Koliko mogu pročitati ovdje na forumu i koliko sam imala prilike razgovarati s roditeljima/posvojiteljima svako od nas je prošao drugačiju "proceduru" (počevši od molbe do realizacije posvojenja).
Tu je i situacija koja se dogodila Anemone ( ), i jednostavno mi je sve to nejasno.
Individualan pristup svakom djetetu i posvojitelju/ima - da, ok. Pa ipak, u zadnje vrijeme mi se čini da se ne zna "tko pije, a tko plaća". :/

[sorciere]

Šta se točno u ovoj priči iz Večernjaka dogodilo ne znam jer mi dobar dio članka postavlja nova pitanja na koja ne nalazim dogovore.

upravo to.

[Zdenka2]

Dom je dopustio tim ljudima da volontiraju, isto tako kao što u svim domovima dopuštaju volonterima da rade s djecom - to uključuje i mogućnost da dijete ode s volonterima nekamo izvan doma, primjerice u kino, u park, pa i u posjetu kući, u dogovoru sa stručnim osobljem doma. Problem je u tome što ovi ljudi postavljaju stvar tako kao da oni time što su volontirali u domu moraju biti izbor Centra za posvojitelje, iako vrlo dobro znaju da su volontiranje i posvojenje dvije sasvim različite stvari.

[papige]

Poduzimali su neke korake potpuno mimo procedure i to im se sada vratilo.

Niti jedan korak nismo poduzimali mimo procedure, jer naše 15-mjesečno volontiranje u toj ustanovi nije ciljano.
Mislim da bez točnih i provjerenih podataka može netko samo iznjeti svoje mišljenje ili pretpostavke, ali ne i konkretizirati stvari.

[Zdenka2]

Lijepo da ste se javili, pa nam možete pojasniti slučaj.

[kijara]

Lijepo da ste se javili, pa nam možete pojasniti slučaj.

bilo bi ljepo kada bi pročitali cijelu priču !!!???

Ne mislim da je rad centara "SAVRŠEN", ali ruku na srce, svi smo mi (posvojitelji) do naših malih došli uz pomoć tih istih centara.

I samoj mi je više puta došlo da iskočim iz svopstvene kože zbog obrazloženja zašto mi nismo odabrani za određeno dijete, no kao što je netko već i napisao, puno je veći broj posvojitelja nego diječice koja mogu ići na posvojenje, tako da uvijek može biti samo jedan par .....

Zaista mislim da je došlo do miješanja lončića oko posvojenja i volontiranja.
I sami smo bili (MM i ja) u mogućnosti da volontiramo u jednom domu, no naša je odluka bila da to ne radimo, ne zato što nismo željeli, već iz razloga što smo bili svjesni da, bez obzira koliko mi vremena provodili sa dijetetom i koliko to dugo trajalo, isto to djetešce čeka SAMO SVOJU MAMU I TATU. Mi tu ne bi imali nikakvog utjecaja, i kuda onda sa svim emocijama i osjećajima. Kao što rekoh na kraju smo odustali.

Otočanka je spomenula priču od Anemone!! E TO JE OKRUTNO, BEZ OBZIRA S ČIJE STRANE DOLAZILO. I to je prvi takav slučaj za koji sam čula.

[Zdenka2]

Kijara, ne razumijem zašto se čudiš? Zašto se ne bi čula i druga strana?

Svoj stav sam već rekla - volontiranje s djecom je jedno, posvojenje drugo. Nama su isto svi socijalni radnici izričito savjetovali da ne obilazimo domove. Većina domova ne dozvoljava da potencijalni posvojitelji vide djecu, a pogotovo ne da volontiraju u domu. Kao što sam rekla, to je sukob interesa.

[kijara]

Dapače, željela bih čuti i drugu stranu priče !!!!

[stray_cat]

Kijara, ne razumijem zašto se čudiš? Zašto se ne bi čula i druga strana?

Svoj stav sam već rekla - volontiranje s djecom je jedno, posvojenje drugo. Nama su isto svi socijalni radnici izričito savjetovali da ne obilazimo domove. Većina domova ne dozvoljava da potencijalni posvojitelji vide djecu, a pogotovo ne da volontiraju u domu. Kao što sam rekla, to je sukob interesa.

pa kaj tebi volontiranje nije dodatni pokazatelj da je nekim ljudima stvarno stalo do djece?

koj sukob interesa, pa kaj nije normalnije da dijete mozsda upravo u tim volonterima nadje roditelje

stvarno ispada da su napustene zivotinje u boljoj poziciji od djece bez roditelja jer ih hrpa bude dobro udomljena upravo od volontera, jer je vec uhodana veza izmedju udomitelja i zivotinje

nije zivot splet crno bijelih propisa i krutog neodstupanja od propisanog, pogotovo kad su djeca i ljubav u pitanju

iz tvoje price meni se samo ucvrstila idea da centri imaju super moc, iskemijali su pravila da sistem funklcionira tako da im je lakse (omg, naravno da cemo se otresti na te "bezobzirne" ljude bez djece koji besramno zivkaju i zele sto prije usvojiti dijete. ponasat cemo se kako god nam padne na pamet jer ce ljudi bit kus, mi imamo vlast da nekom dodjelimo ili ne dodijelomo dijete pa ko ne slusa nis od djetete???)

ja bih vrlo rado cula drugu stranu, ali nemam dovoljno podataka da im se obratim

ako su se ovi klinci iz price iz novina stvaro povezali sa tim ljudima, to kaj su izveli i djeci i ljudima koji su ih htjeli posvojiti je uzas nad uzasima

[vertex]

Ja sam jučer ovo čitala i mislila upravo isto što i litala.

[Dijana]

stray, pa nije dijete životinja. :/ Provjera za udomljavanje djeteta se valjda ne može usporediti s provjerom za udomljavanjem životinje. Ne znam zakaj stalno uspoređuješ te dvije stvari.
Kad bi volontiranje u domu bio faktor za posvojenje, ne misliš li da bi hrpa potencijalnih posvojitelja taj put vidjela kao svoju šansu da prije dođu do djeteta? Koji bi volontirali ne iz volonterskih pobuda, već zato da prije dođu do djeteta?

[ina33]

Kad bi volontiranje u domu bio faktor za posvojenje, ne misliš li da bi hrpa potencijalnih posvojitelja taj put vidjela kao svoju šansu da prije dođu do djeteta? Koji bi volontirali ne iz volonterskih pobuda, već zato da prije dođu do djeteta?

x

[litala]

tu i tamo svratim na ovaj dio foruma i svaki put kad se pojavi novi buduci roditelj prica je ista, svi se plase kako ce proci ispitivanje u centru. vecina ljudi dodatno prolazi fazu kad zivkaju centre u potrazi za djetetom

i, evo, kad sam se vec zapetljavala ovamo - jos i ovo: sto je cudno u tome da se "svi buduci roditelji" koji razmisljaju i planiraju i rade na posvajanju "plase" ispitivanja u centru? ili sto "dodatno prolaze fazu" pri zvanju centara?

zar nije na svim "pred-roditeljskim" podforumima na ovom forumu isto?

na prije zaceca - jesam li trudna? sto ako nisam? kad cu vise zatrudnit?

na potpomognutoj - sto da radim? imamo li sanse uopce? kome da se obratimo? tko je najbolji? gdje se najmanje ceka? jel boli? jel tesko? hoce li uspjeti - stimulacija, punkcija, inseminacija, implantacija........? hoce li trudnoca opstati?

na pdf-ovima o trudnoci - sto znaci kad me streca, sto znaci kad me vise ne streca? sto znaci krv? sto znaci probadanje, nabadanje, podrigivanje, oticanje, zgaravica.........?

na pdf-ovima o porodu - kad ce? i kako ce? jel krenulo? nije valjda krenulo? koliko ce trajati? hocu li moci/znati?


a sve to uopce ne zavrsava porodom/posvajanjem, vec ide dalje kroz cijeli zivot - hocu li moci/znati hraniti/tjesiti/odgajati/pomoci tom bicu da odraste? hocu li znati ostvariti odnos sa snahom/zetom?

mislim? sto je cudno u tome da se ljudi "plase" nekog dijela puta koji ih vodi u roditeljstvo? pa (kad se vec ide banalizirat pa usporedjivat s udomljavanjem zivotinja, mogu i ja povuc "paralelu") kad idem kupovat cipele koje su mi se ful svidjele - uvijek pomislim - ah, sigurno nece bit broja

i zasto su oni koji rade u centrima onda krivi? i nehumani i neljudi i svastanesto?

eto, to me zanima.

[Zdenka2]

Joj stray_cat, ti si stvarno nabrušena i posvađana s argumentima. Zar ne razumiješ da je posvojenje pravna procedura? Da, ljubav, da osjećaji, ali to je zakonski proces koji ima svoj propisani tijek. Tvoje viđenje posvojenja me podsjeća na devetnaestostoljetne postupka, kada bi ljudi došli u dom, razgledali djecu i onda bi oni izabrali dijete prema svojim preferencijama i "emocijama". Za razliku od nas koji nismo birali dijete nego smo prihvatili našu djecu na neviđeno, bez obzira na boju njihovih očiju i oblik noktiju na nogama i to u poštenom odnosu prema svim ostalim posvojiteljima. Nije li to ljubav?

Nitko nije rekao niti može reći ni riječ protiv volontiranja i emocija koje se tu mogu pojaviti između volontera i djece, ali između volontiranja i posvojenja nema nikakve nikakvom vezane trgovine. Nije ti jasan sukob interesa? Ako želiš posvojiti dijete, pa se prijavljuješ za volontera, odlaziš viđati djecu, "izabereš" sebi dijete i smatraš da si time u prednosti pred posvojiteljima koji ne hodaju po domovima nego nazivaju centre i poštuju proceduru? Sukob interesa se tu vidi iz aviona. Posve je druga situacija ako volontiraš bona fide, a ne iz želje da kraćim putem dođeš do djeteta, naravno, na uštrb svih ostalih.

[ivanas]

Činjenica je da je u našoj državi administracija i državne službe još uvijek prilično neučinkovita i da na radnim mjestima rade LJUDI, koji mogu biti dobri u svom poslu, isto kao i loši, neki su suosjećajni i humani, neki nisu.

Sve to stoji, ali kao moguci posvojitelj jednog dana, razmišljam da ta djeca, koja su sva prosla traumu ostavljanja, neka i zanemarivanja i teško zlostavljanje moraju biti stavljena na prvo mjesto, daleko ispred osjećaja posvojitelja, koji su odrasli ljudi, koji imaju izbor, znaju u sto se upustaju. Uostalom taj cijeli proces trazenja i čekanja djeteta vidim kao neku vrstu testa strpljivosti, koja će itekako biti potrebna kad to malo biće dode k njima.

I kad usporedivam nas sistem posvojenja, koliko god nesavršen bio s američkim, mislim da je naš daleko bolji.

Volontiranje i posvajanje su dvije drukčije stvari, i ne smiju se mješati. Normalno je da se stvori veza između volontera i djeteta, ali i jedno i drugo otpočetka znaju da je ona privremena, često osoba koja je volonter ne bi bila najbolji mogući izbor za djete, iz raznih objektivnih razloga. Ne definirati odnos prema djetetu odmah od početka i davati mu neke lažne nade je preokrutno za osjećaje djece, koja su ionako već dovoljno istraumatizirana.

[otocanka]

pa kaj tebi volontiranje nije dodatni pokazatelj da je nekim ljudima stvarno stalo do djece?

A gdje treba povući granicu "dokazivanja" (veze, novac, ... )?

Domovi su prepuni djece koja nemaju rješene papire za posvojenje i velike su šanse da ih neće imati. Neka djeca su zbog privremene nesposobnosti/nemogućnosti roditelja da se adekvatno brinu o njima smještena u Dom. Šta napraviti u slučaju kada se dogodi "kemija" između potencijalnih posvojitelja i tog djeteta? A na "kemiju" se ne može utjecati, zar ne? Zamisli samo tu tugu i jad.


Napraviti emocionalnu distancu je izuzetno teško. Mi je nismo uspjeli napraviti (a nismo bili volonteri).
Kada smo došli po naše klince da ih zauvijek odvedemo kući, srca su nas boljela pri pogledu na sve mišeke koji ostaju. U tih mjesec dana smo upoznali dio njih, dio njihovih sudbina, i kao što je (čini mi se) Sanja jednom prilikom rekla, uzela bih kamion i sve ih odvela doma.
To je bilo u situaciji kada smo već znali da su naši mišeki samo naši.
Zamisli tek količinu emocija koja te prožima kada u svakom djetetu koje vidiš, koje ti se nasmije, koje dotrči do tebe, daje ti puse, grli te, ... , razmišljaš kao o svom (budućem) djetetu.

Ne, potencijalni posvojitelji ne bi trebali volontirati.

[Vlvl]

Slažem se da potencijalni posvojitelji ne bi trebali volontirati, ili, ako da, u dijelovima doma i s kategorijom djece koju su unaprijed odlučili ne posvojiti. Npr. sa starijom ili bolesnom djecom.
To da se "kemija" u brizi za djecu može dogoditi - može. Imali smo na ovom forumu najmanje dvoje koji su se počeli baviti volontiranjem bez namjera da postanu posvojitelji, ali se "kemija desila" pa su počeli razmišljati, a u jednom slučaju je i ostvareno posvojenje baš tog djeteta. To mi se ne čini sporno, i normalno mi je da centar koji odlučuje o sudbini tog djeteta uzme tako nešto u obzir.

Međutim, potencijalni posvojitelji su "nabrijani" na posvajanje, na prihvaćanje s ljubavlju nepoznate djece. Jedan od najčešćih strahova kod prvog razmišljanja o posvojenju je "što ako ne bude kemije s djetetom?" ali u stvarnosti to se rijetko dešava.
Jer potencijalni posvojitelji se srcem i razumom pripremaju za prihvaćanje novog bića koje će ući u obitelj, kao što se pretpostavljam pripremaju i trudni parovi, na neviđeno. Naše su nepoznanice obično veće: ne znamo dob, spol, porijeklo, zdravstveno stanje, osobnu povijest, pa čak ni broj djece koja će doći. Ali mješavina osjećaja iščekivanja, nestrpljnja, straha, ushićenja itd. toliko je slična kao kod čekanja biološkog djeteta, da se period čekanja posvojenja naziva trudnoćom bez termina. Jer naravno, ne znamo ni kad će nam djeca doći.
Stvar je u tome da se pripravljamo na njihov dolazak, da svoju djecu dočekujemo s već pripremljenom ljubavi u srcu, i da u takvom stanju bolje da ne dolazimo u dodir s djecom koja bi mogla biti posvojena. Kao kad romantična tinejdžerka odlazi na bal: nije u pitanju hoće li se zaljubiti, pitanje je u koga.

[mia]

Meni je najgore u cijeloj ovoj prici, sto je prica, voljom para koji je volontirao dospjela u novine. :/

Bez obzira koliko bili razocarani, povrijedjeni i mislili da sustav nije dobar, po mom misljenju, uopce nisu mislili na djecu kada su cijelu pricu servirali novinarima.

Da li su ikada pomislili da mozda oni nisu najbolji izbor za to dvoje djece?

Mislim da Centri rade dobro i korektno , koliko god je to moguce. Naravno da cemo u razlicitim Centrima, naici na razlicite ljude, ali pa zar takva situacija nije svugdje oko nas, ma koji god mi posao radili.

Izjednacavanje zelje za volontiranje s pokazateljem da je ljudima stvarno stalo do djece - ne meni to nije pokazatelj da je ljudima stvarno stalo do djece. Sorry tu opet ulazimo u pricu - ima nas svakakvih i sa razlicitim pobuda i iz razlicitih razloga, radimo razlicite stvari.

[kina]

Nisam baš najbolje upućena u temu posvajanja, najviše sam naučila baš tu među vama, na ovom forumu. Ali, nije li jedna naša političarka, nakon volontiranja i vezivanja uz jedno dijete, posvojila baš to dijete? Slučajno je išla volontirati? I slučajno su izabrali nju samu, a ne dvoroditeljsku obitelj?

Slažem se da se traže roditelji djeci, a ne djeca roditeljima, ali me ljute dvostruka mjerila.

[Zdenka2]

Nisam baš najbolje upućena u temu posvajanja, najviše sam naučila baš tu među vama, na ovom forumu. Ali, nije li jedna naša političarka, nakon volontiranja i vezivanja uz jedno dijete, posvojila baš to dijete? Slučajno je išla volontirati? I slučajno su izabrali nju samu, a ne dvoroditeljsku obitelj?

Slažem se da se traže roditelji djeci, a ne djeca roditeljima, ali me ljute dvostruka mjerila.

Ona je doista imala namjeru samo volontirati.

[kijara]

stray_cat, nije mi jasno kako ne shvaćaš, ili ne želiš shvatiti.


Evo još jedan primjer, budući da naš mali Miš spada u skupinu visoko neurorizične djece, i ima malih poteškoća u razvoju (koje uspijevamo prebroditi i ispraviti) na zamolbu teta u domu, ostali smo s njima u kontaktu budući da ih zanima njegov napredak. kada smo u prilici i posjetimo ih. Tokom naših posjeta jedna curica jako je se vezala za MM, radi se o starijem dijetetu. NAJVJEROJATNIJE nikada neće moći ići na usvojenje, ali sveki put kada odemo u posjet provodimo vrijeme s njom i ako bude moguće ići će s nama na more ove godine, AKO BUDE MOGUĆE.

MOŽDA, danas sutra, i mogne ići na usvojenje, što ne znači da će mo je mi usvojiti. Ne zato što ne bi željeli, nego iz razloga što su NJENI INTERESI I NJEN BOLJITAK U ŽIVOTU NAJVAŽNIJI...


I šta bi sada trebali, DATI SVE U NOVINE!!!!!!!!!!

NIKAKO!!!!

[i ja ću biti tata]

stray_cat, nije mi jasno kako ne shvaćaš, ili ne želiš shvatiti.


Evo još jedan primjer, budući da naš mali Miš spada u skupinu visoko neurorizične djece, i ima malih poteškoća u razvoju (koje uspijevamo prebroditi i ispraviti) na zamolbu teta u domu, ostali smo s njima u kontaktu budući da ih zanima njegov napredak. kada smo u prilici i posjetimo ih. Tokom naših posjeta jedna curica jako je se vezala za MM, radi se o starijem dijetetu. NAJVJEROJATNIJE nikada neće moći ići na usvojenje, ali sveki put kada odemo u posjet provodimo vrijeme s njom i ako bude moguće ići će s nama na more ove godine, AKO BUDE MOGUĆE.

MOŽDA, danas sutra, i mogne ići na usvojenje, što ne znači da će mo je mi usvojiti. Ne zato što ne bi željeli, nego iz razloga što su NJENI INTERESI I NJEN BOLJITAK U ŽIVOTU NAJVAŽNIJI...


I šta bi sada trebali, DATI SVE U NOVINE!!!!!!!!!!

NIKAKO!!!!

Kijara, osobno mislim da ne bi bilo dobro da tu curicu vodite na more, baš zato što si i sama rekla da se već i onako jako vezala za TM...Mislim da bi njoj to bilo teško! Gledam sad na njenu dobrobit, 10ak dana provedenih sa vama, uživancija, neki novi osjećaj da je nekome stalo do nje i onda BUM! opet povratak u Dom! Možda nisam u pravu , ali samo glasno razmišljam.

[Zdenka2]

Mislim da je ipak bolje deset dana mora u dobrom društvu nego istih tih deset dana u domu. Kijara i NJM su svjesni situacije i daju što mogu.

[Vlvl]

U ovom slučaju i ja sam za more. Ako se djetetu ne daju lažne nade o razvoju situacije, dobro je da dijete zna da nekome jest stalo do njega.
Udomitelji oba moja sina povremeno su primali djecu iz doma na praznike, koje su im uputili centri, da djeca osjete život u obitelji. Jednom je došla je djevojčica na kraju OŠ koja nikad nije živjela izvan doma i dugo joj je trebalo da se privikne na funkcioniranje kućanstva. Male stvari koje olakšavaju zajednički život (npr. odnošenje svoje šalice u kuhinju) ona nije znala jer nije imala priliku naučiti. Bilo joj je žao kad se na kraju ferja vraćala u dom, ali sigurno je dobrobit bila veća.
Uvijek se pitam kako djeca koja nikad nisu živjela u obitelji na kraju funkcioniraju u vlastitim obiteljima.

[kijara]

ijćbt, jasno mi je na što misliš, ali ona je jedna jako pametna mala curica i sasvim joj je jasna situacija u kojoj se sama nalazi. Njena biološka mama je posjećuje (svake prestpne godine, Bože sačuvaj, ali to je druga jako duga i jako tužan priča ) :? :? .

I ako bude moguće da je povedemo sa sobom to će joj biti kao praznici (tete su nam rekle da će joj na taj način objasniti, ako se sve riješi), samo što neće ići na mora sa tetama nego s nama.

Ja i MM zaista mislimo da bi to bilo dobro prvenstveno za nju, mislimo , da činimo spravnu stvar i da će joj tih par tjedana učiniti samo dobro. Ona je nas na neki način svrstala u rangu svojih teta u domu, neizmjerno joj je drago kada nas vidi a kada odlazimo dobijemo puno pusica do idućeg puta.

Druga je priča kako se mi osjećamo, ali to u ovom trenutku nije bitno, odrasli smo ljudi i znamo u šta smo se upustili, ako naš mali angažman ostavi u njanoj maloj pametnoj glavici ljepe uspomene, naša srca su sretna i puna....

[i ja ću biti tata]

Kijara