 |
|||
problem sa oblacenjem
moje dijete, koje se znojilo non stop i prije nego je prohodala a narocito sad kad stalno trci, odbija obuci bilo sta od nove robe. nece novu tanku jaknicu nego kaput, nece tenisice nego cizme, al nije problem samo u tome. ona ne zeli obuci ni nove majice, hlace, carape...bilo sta novo :?
jel to nekakva faza? kako je obuci prikladno vremenskim prilikama a da ne moram koristit silu?
Kod nas pomaže: "kako je ovo lijepo, ja ću obući..."
Ili skretanje pažnje, igračka u rukavu, "znaš li sama obući cipele?"
Mi nemamo problema s novom odjećom, nego sa strpljenjem za oblačenje općenito.
Kad nemam vremena ili strpljenja rješim tako da je posjednem pred kompjuter, nađem crtani na youtube i obučem je dok gleda.
(A to pomaže i za forum, sad ovo pišem na pola ekrana, Sunčica mi sjedi u krilu i na drugoj polovici gleda ovo http://www.youtube.com/watch?v=_5jwLb1R0qE&NR=1)
ooo, imamo i mi problem sa strpljenjem za oblacenje al ovo je drugacije. ovo su pravi pravcati tantrumi
primjer: danas joj obukla majicu dok je ona gledala crtic. kad je crtic zavrsio i ona skuzila u cemu je baca se po podu, cupa majicu sa sebe i VRISTI aaaaa upomoooooc :? a majica joj nije ni malena ni neudobna
tak smo mi imali problem s novim papučama. i ne, i ne, i ne, dok ih nismo ostavili kod bake i dede za njihovog pesekaajde, nekako smo uspjeli, ali još uvijek pita za njih.
Mi smo imali takav problem sa cipelama
Jedno ljeto je on proboravio u tenama samo zato kaj nije htio niš drugo obući, čak je i na plažu išao u tenama.
Ali problem je bilo kad je došla zima onda je morao obući cipele.
E to smo mislim rješili da mu je tata rekao ili ćeš obući cipele ili nečeš ići van.Naravno obukao ih je i poslije više nije bilo problema, hvala bogu.
A ta djeca si stvarno znaju svašta uglaviti u te svoje male glave, koma.
evo i od mene samo jedan primjer, bez pametnog rješenja:
moja mara uporno hoće nositi kapu, i to vunenu, zimsku :shock:
bez obzira što je rijeka ovih dana najtopliji grad u europi , s dnevnom temperaturom od oko 25 stupnjeva.
jučer poslije posla izlazimo nas dvije u park ispred kuće, mara u tankoj majici i vunenoj kapi na glavi - svi su me gledali tako da sam imala potrebu ispričavati se
naravno, ne moram ni napomenuti da je nije htjela nositi kad je to bilo neophodno
cvijeta mene su čudno gledali kad je Sunčica hodala u bodiju po snijegu, a ja za njom s jaknom, kapom i ostalom opremom u rukama
cuckalica vi znači imate ipak malo drugačiji problem od nas, prevara ne pomaže.
Prijedlog: da pripremiš nekoliko majica i kažeš joj da bira koju će obući?
Ovo o čemu domy priča pomaže uvijek : ne idemo nikamo dok se ne obučeš/obuješ... Ali onda ja moram stvarno biti spremna da izgubimo neko vrijeme ili ostanemo doma, što nije uvijek izvedivo.
Nama ni to. sad ima foru da neće tanku pamučnu kapicu jer će se zmazati. dobro, na ovim temperaturama joj ni ne treba.klara prvotno napisa
kupili nove papuče za vrtić i gledali ih doma par dana dok ih nisam odnjela i rekla da ću dati nekom drugom.
Pa taj put kad mu je tako postavio uvijet išli su samo van nisu znači morali žuriti a i nisu opće ni morali van.
A poslije fala bogu je valjda vidio da je ok nositi i druge cipele i nije se bunio, hvala bogu inače ne znam kaj bi.
To su tantrumi koje ima puno djece, znam da nije utjeha niti rješenje, ali istina je. Ja nisam baš popustljiva majka kad je oblačenje u pitanju i prilično strogo reagiram u takvim pokušajima jer mislim da je to APP (ako prođe, prođe). Svaki takav pokušaj kod nas završio je s mojim Ajde molim te ne izmišljaj nego oblači i idemo, možda grozno ali ne može drugačije jer molbe, uvjeravanja ne vrijede. Ponekad podmićivanje pali, ali kad ni to onda je moja zadnja. Grozna majka, zar ne?
M. je lani imala fiks ideju odbijanja nove obuće. To smo rješili tako da sam ja sv staro makla, obukla joj nove npr. cipele i začepila uši
Ove godine joj to više nije fora, hvala nebesima.
Ovo nije vezano uz oblačenje, ali je slično, stvar principa i razloga koje mi odrasli ne shvaćamo.
Sunčica se neku noć probudila vrišteči, mašući rukama i nogama, vikala je "Ne, mama neću!!!" i nije mi dala da joj priđem. Onako pospana prvo sam se uplašila da je nešto boli, ili da proživljava tko zna kakvu traumu iz vrtića...
A onda sam se sjetila: tu večer nije htjela zaspati na krevetu, nego si je na parket stavila svoj jastuk, pokrila se i zaspala tamo. I sad je bila jako ljuta na mene što sam je premjestila na krevet.
Rekla sam joj da ne može spavati na podu jer je hladno, još je neko vrijeme plakala a onda se smirila.
Ta epizodica mi pomaže da se manje zabrinjavam oko sličnih buđenja u suzama koja ne znam objasniti.
Razumijem je, i ja bih bila ljuta da si nešto isplaniram a drugi mi jednostavno promjene plan bez da me pitaju (npr da me autobus odveze na izlet u suprotnom smjeru, mislim da je to ekvivalent tome što sam joj promijenila mjesto na kome je htjela spavati). Ali mora naučiti da baš sve ne može biti po njenom.
(Sad razmišljam kako sam trebala pokušati drugo jutro razgovarati o tom spavanju na podu i objasniti zašto sam je premjestila - pokušat ću danas.)
Uf, moja je sva sretna kad dobije nekaj novoga, ogleda to, pa traži da je obućem pa se gleda, smije, kaže sama sebi da je ljepa (pepa). Ma pravo žensko.
Ovo šti ti pišeš, taj problem ja imam s Jankom još i dan danas. Uopće ne želi oblačiti nove stvari. Nedavno sam mu kupila nove tenke i ne, on hoće starew rascufane gležnjače... i onda se posvadimo
Ja jeidon imam problem s Ivom što bi ona najradije bila gola kao od majke rođena, pa kad joj skinem pelenu odšpura i bježi po stanu gologuza i neće se obuči. Neovisno o novom ili starom. Ali to je samo nekada, sva sreća nije često!
ovo sam jednom probala. isla sam joj obuc traperice i ona vristi nece. ja izvadim sve hlace iz ormara i nabrajam oces ove? necu! oves ove? necu! i tako puta 7. na kraju sam ih sve poslagala na kauc i rekla ajde izaberi jedne sama, al moras jedne izabrat. i ona je, naravno, izabrala one prve koje sam joj i mislila stavit
ana.m i moja je bila do nedavno kao iva. vecina nove robe je sa ebaya i sve je to vec vidjela al je bilo prehladno za nosit. i svidalo joj se, al sad odjednom nece i nece.
Kod nas pali igrokaz, ne znam da li je baš pedagoški, ali nisam se ničeg drugog sjetila.
Ide ovako npr. kad neće obući čarape:
(stavim sebi čarape na ruke):
- bok, ja sam desna čarapa, a tko si ti?
- ja sam lijeva čarapa
- a zakaj si tak zabrinuta?
- ah, nemoj me ni pitati. Htjela bi P. ugrijati nožice da se ne prehladi, a ona neće i neće. Ne znam više kaj da radim.
- Misliš da si mene hoće obuti? Ali čekaj, idem probati ponovo, možda se predomislila.
(uvijek se obuje)
sad obuvena čarapa veli drugoj:
- Mene je obula, tralalala.
- Idem i ja probati, možda imam sreće.
itd. svakakvih tu ima blesavih dijaloga, ali se na kraju uvijek obuje iako u početku neće čarape ni blizu.
sirius black, igrokaz je super! :D
Je, super je igrokaz. I mislim da je pedagoški
sirius black, super fora!
Ja sam danas nećaku uspjela obuti papuče tak da smo ih prvo obuli na ruke pa sam onda rekla kak sam šašava pa gdje trebaju ići papuče? pa mi je onda on pokazao. Drugi put bude upalilo nešto drugo.
A Cuckalica, ovo kad je vidjela u čem je nakon crtića mi je super smiješno. Ja B znam prodati foru 'aha, ovo oko vrata te smeta' pa onda to nešto rastegnem, otkopčam gumbić, popravim ili što već (iako znam da to nije bio problem) i kažem 'evo, jel sad dobro', najčešće bude. Dobro, njegov 'problem' je kroničan, ali ovakvu fazu nismo imali.
meni dorian proslo ljeo nije htiio skinut jaknu i duge hlace. iznenada je pocelo bit po 30 stupnjeva, a on ne bi van bez dugih hlaca i jakne ili veste. sve sam ih sakrila!
sad ima opsesiju sa stvarima za po doma i stvarima za van. ne daj boze da se pobrkaju.
a najveci problem od svega je sto se protivi ideji da uopce ide van iz kuce, bilo kuda isli. bas nam je veselo
Evo punih godinu dana kako moje dete negoduje pri SVAKOM oblačenju. Kako joj više ne dosadi pitamo se...
Nekad je zbrzamo nekom pričicom, nekad odlažemo, natežemo se, ubeđujemo. Nekad sama izabere, nekad neće ništa.... A nekad je prosto MM drži a ja oblačim, ili kad smo same kod kuće ja je i držim i oblačim. Na silu
I sve je gore, nikako da prođe.
Jutros je kroz prozor videla drugara, zove je da izađe u dvorište. I ona sva uzbuđena viče: Mama buci me, idem dvorište. Kad sam krenula da je oblačim..... vrisak..... trebalo nam je pola sata. Luda sam više od toga, nekad gladna dočekam popodne jer ona neće da se obuče da odemo do pekare. Nekad je obučem na silu ali ni to mi nije rešenje...
za sad nemamo takav problem, ali se sjecam mihinog roka na jednoj slici kako je na plazi samo ubodiju i zimskim cipelama
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom