Kod nas pali igrokaz, ne znam da li je baš pedagoški, ali nisam se ničeg drugog sjetila.
Ide ovako npr. kad neće obući čarape:
(stavim sebi čarape na ruke):
- bok, ja sam desna čarapa, a tko si ti?
- ja sam lijeva čarapa
- a zakaj si tak zabrinuta?
- ah, nemoj me ni pitati. Htjela bi P. ugrijati nožice da se ne prehladi, a ona neće i neće. Ne znam više kaj da radim.
- Misliš da si mene hoće obuti? Ali čekaj, idem probati ponovo, možda se predomislila.
(uvijek se obuje)
sad obuvena čarapa veli drugoj:
- Mene je obula, tralalala.
- Idem i ja probati, možda imam sreće.

itd. svakakvih tu ima blesavih dijaloga, ali se na kraju uvijek obuje iako u početku neće čarape ni blizu.