Evo punih godinu dana kako moje dete negoduje pri SVAKOM oblačenju. Kako joj više ne dosadi pitamo se...
Nekad je zbrzamo nekom pričicom, nekad odlažemo, natežemo se, ubeđujemo. Nekad sama izabere, nekad neće ništa.... A nekad je prosto MM drži a ja oblačim, ili kad smo same kod kuće ja je i držim i oblačim. Na silu
I sve je gore, nikako da prođe.
Jutros je kroz prozor videla drugara, zove je da izađe u dvorište. I ona sva uzbuđena viče: Mama buci me, idem dvorište. Kad sam krenula da je oblačim..... vrisak..... trebalo nam je pola sata. Luda sam više od toga, nekad gladna dočekam popodne jer ona neće da se obuče da odemo do pekare. Nekad je obučem na silu ali ni to mi nije rešenje...