Ma citam evo članke o potresu u središnjoj Italiji i onda se eto zamislim po tko zna koji put...uvijek onako ljudski razmisljamo naravno o našim tekućim problemima. Brinu nas financije, kriva riječ, nove stvari itd...a onda ti nešto promijeni život u sekundi i prioriteti se izokrenu. Kažu nedostaje pokrivača za trudnice i djecu, nedostaje krvi, preko 10 000 ljudi ostalo je bez krova nad glavom...o dragi Bože. Moja sestra živi u Rimu gdje i radi. Tako sam se uplašila za nju..osjekle su mi se noge u trenu kada sam čula vijest.
eto...samo naglas razmišljam