sin mi je danas na placu vidio kako je prodavačica umlatila šarana čekićem po glavi, od tada je šokiran, plače za ribicom
što da mu kažem
 |
|||
|
|
|||
ubijanje životinja
sin mi je danas na placu vidio kako je prodavačica umlatila šarana čekićem po glavi, od tada je šokiran, plače za ribicom
što da mu kažem
joj, ne znam
ja se još sjećam koliko mi je to ubijanje šarana bilo odvratno kad sam bila mala
ja bih vjerojatno djetetu rekla da je teta zločesta, i ne bih ga više vodila u ribarnicu (ne znam koliko je to pedagoški ali za to mi se hebe)
draga, nije ni kročio u ribarnicu nego je teta to radila vani na stolu jer joj je lakše budući svi sad jedu ribu
kako mu objasniti smislenost čina, od kad je došao ne želi jesti
Uh, koja odvratna situacija... Ne znam koliko ti je sin star, ali ja bih mu pokušala servirati neku priču o životinjama u divljini koje jedu jedne druge kako bi preživjele i predstaviti mu to kao normalan dio života - što u konačnici i jest.
Suosjećam s tobom i tvojim sinom, jer znam koliko je teško pomiriti se s time... Isto sam doživjela kad sam imala 15-16 godina, samo što ribu nije umlatila prodavačica, nego moj tata
ima 3 godine i svima nam je dao imena po crtiću potraga za izgubljenim nemom, cijelo popodne crta ribice
na slicnu foru sam ja postala vegeterijanka, takve ti scene ostanu u glavi citav zivot
A kaj, objasniš mu da se ribice papaju, a da bi se papale ne mogu se papati žive.
Vi jedete ribe?
Ako da, ne vidim u čemu je problem.
u tom što je ribu umlatila po glavi, vani pred djecom,ne jedem meso, ali to nema veze
joj grozno za malenoga, ali to što ne jedete meso je olakotna okolnost - ne moraš se brinuti kak mu objasniti zašta ga jedete... ajoj, jadničak!
Rekla sam da ne vidim problem AKO JEDETE ribu, jer ako jede ribu mora biti svjestan toga da se ribu mora ubiti.rokobj prvotno napisa
E sada, ako ne papate životinje i ako je njemu strano to da se životinje papaju onda normalno da je u šoku i da je tužan.
Moj Janko recimo da to vidi, ne znam kako bi reagirao ali mi jedemo meso i ne bi mi uopće bio probem objasniti mu to.
Osim toga, riba klaun se ne jede.
ja jedem i ribu i meso. ali svejedno ne volim gledati kako umiru životinje. licemjerno, znam. ali tko prizna pola mu se prašta
Pa ni ja ne volim to gledati, ali volim papati.
A nagledala sam se svinjkolja, kokicokolja i sl.
ja znam ljude koji su djecu odveli u klaonicu da im ilustriraju zašto su vegetarijanci. :/ naravno, nisu imali tri godine, bili su u pubertetu.
Istina, licemjerno je jesti ribu i meso, a ne htjeti vidjeti kako se one ubijaju, ali niti ja (kao Joe) ne mogu to gledati i ne bih to djeci pokazivala.
Međutim, sjećam se da su prije par godina moj svekar i svekrva odveli mog sina na selo po janjetinu za Uskrs.
Ono što ja nisam znala je da će moje tada trogodišnje dijete odabrati janje na livadi, koje će gazda pred njim zaklati i oderati. :shock:
Ne trebam vam pričati kako je dijete danima bilo u šoku...
:shock: isuse, piplica, pa to je bolesno! kak su to mogli napraviti? koje je bilo njihovo objašnjenje?
Nisu uopće razumjeli zašto se ja pjenim, oni su odmalena gledali raznorazna klanja životinja na selu i to je njima uobičajena scena iz seoskog života...
užas!
Znam da je nama to što su napravili nepojmljivo, ali ja ih razumijem s te strane da je njima to normalno i da oni fakat, ali ono fakat ne kuže zakaj se ti pjeniš.
Moj stari kad je bio mali, kod bake u Slavoniji, gađao kokoš pračkom s namjerom da je ubije jer mu baka nije htjela praviti perket. Naravno, kad ju je koknuo, baka je skuhala perket. Bila je juta, ali kaj je mogla s mtrvom kokom nego skuhati je.
I to je njima normalno.
Nedavno sam slušala na tv jednog seljaka (seljaka kao seljaka, ne kao pogrdna riječ), baš je bilo nešto da su se prijatelji životinja bunili oko klanja svinja i ne znam kaj sve još ne, uglavnom. Čovjek je bio onako totalno zbunjen, u stilu kaj ovi sad tu hoće?! Ono, wtf! :? .
I uglavnom, ostala mi je njegova rečenica u uhu da on ne može biti na polju cijeli dan od malo salate kaj će pojesti kroz dan.
To je isto kako romima nije jasno zakaj je 16-ogodinšnjak završio u ztavoru jer je 13.ogidišnjakinji naparvio dijete, a čak su i oženjeni.
I iskreno, meni nikakva klaonica ne bi mogla ogaditi meso.
Baš sam ponukana ovom temom jučer pitala svog sina da li voli papati kokice i piceke. Rekao je da voli.
I onda sam ga pitala da li zna kaj treba prvo napraviti da bi on uopće mogao papati kokicu, pa mi je rekao onako u stilu "mama kaj ti ne znaš. pa treba ju prvo ubiti". Dakle moje dijete je upoznato sa time.
Nisma ga ja upoznavala, jednostavno zna.
I moji su to isto pitali....evo kako smo se mi snašli:
Rekla ja da takve ribe/piceki/ostalo idu ravno u životinjski raj i da im treba zahvaliti jer su nas fino nahranile... što im je svrha.
Nije neka utjeha (scene klanja su uvijek ružne) ali eto, neke stvari se ne mogu izbjeći ili za sobom povlače neke druge izbore...
Moj mlađi sin danas uredno sa mnom doma čisti ribe/glavonošce/rakove i poslije ih zajedno pripremamo.
peterlin, divno, predivno objašnjenje, ja moram nekako objasniti, glupo mi je reći teta je zločesta, a i pola rodbine mu jede meso
u knjižnici mi je teta preporučila neki film o hranidbenom lancu
ovako i meni. Nije da volim gledati svinjokolju, no jedem pršut (i svjesna sam da nije narastao na drvetu).
A potpisujem i gornji dio Aninog posta. MM je sa sela i od malena je navikao na to da se neke životinje ubiju i jedu.
Ja sam isto odrasla na selu i čuvala me baka, koja je usput radila i sve kaj je trebalo doma, pa i klala kokoši. Onda mi je to bilo najnormalnije, i bilo mi je jako zabavno gledati kak zakuri novine pa pofuri perje, vadi iznutrice i najzabavniji dio je bio kad je meni i sestri dala svakoj jednu kokoš da čupamo perje. Ne sjećam se baš rezanja vrata, valjda me se to nije tak dojmilo, ali se sjećam kak se još trzala neko vrijeme. Uopće mi to nije bio nikakav šok kad sam bila mala, sad bi mi bilo puno gore to gledati.
Ne znam baš da li bih sad djetetu dala da to gleda, ali ako bih objasnila bih joj ovako kako je napisala cookie, kao normalan dio života.
Ja sam odrasla na selu uz svinjokolje, kokicokolje, janjad, kunići, kozlići... i sve mi je to normalno, to treba napraviti, ali ja nisam nikad mogla sudjelovati, ne toliko zbog moralnih ograda, nego zobg mirisa od kojih mi se diže želudac. Moj tata (koji obično obavlja takve stvari) obično ključni "udarac" zada žmireći jer mu je teško... i tako si je uspio 2 puta probosti arteriju u nozi (konkretno kod kunića jer mu je to najteže)...
Ipak to radije obavi on, nego da prepusti drugima jer se dogodilo da ti drugi to loše obavljaju i fulaju, pa se životinja muči... On se trudi barem biti precizan da životinja dugo ne pati.
ne vjerujem u to, sve ti to ide na karmuja jedem i ribu i meso. ali svejedno ne volim gledati kako umiru životinje. licemjerno, znam. ali tko prizna pola mu se prašta
Sve kulture koje jedu životinje su imale obrede koji su bili više ili manje civilizirane i uključivale su sućut i zahvalnost za hranu, najčešće za mogućnost preživljavanje zime i otud taj spoj slavlja i klanja. Nitijedan musliman ili židov koji prakticira svoju vjeru ne bi pojeo strojno ili okrutno bijenu životinju bez propisanog obreda. Kod kršćana nema vjerskog propisa na tu temu, ali ljubav prema životinjama i brižno gospodarenje njima kao i prirodom jasno je objašnjenja. Ono št ose danas radi u industriji mesa je protivno bilo kojem osjećaju za dobro, mjeru i kajanje.
Ja mislim da ako ubiješ janje koje si sam othranio, ako se to radi u obitelji, ako se svi osjećaji prorade i žalost i odricanje i žrtvovanje i zahvalnost, pa i radost onda je to dobitak za dijete koje će moći cijeniti život i hranu na pun i smislen način. Ljudi koji moraju zaklati svoju kokoš ne jedu meso svaki dan, ne razbacuju se filetima i životima životinja.
Ako je ribarica bila okrutna proradite tu traumu - crtanje je odličan put, ako nije objasni mu ciklus života u prirodi i objasni da se zato ne smijemo biti u ničemu neumjereni - meni su eskimi bili dobar primjer za moje - oni iskoriste apsolutno sve dijelove kita ili i žive u skladu s tim. Ne traže kruha preko pogače.
Misli mda je često dobor reagirati pred djetetom - da vidi da ga štitimo i iznosim osvoj stav bez straha - ja bih možda rekla ribarici da svoj posao odradi na primjerenom mjestu i higjenski, a i da ne gledate predstavu koju niste tražili.
Suprotan primjer su soja, palme za mast i sl. koje proizvode sličnu elošku štetu kao i mesna i mlječna industrija
objašnjenja= objašnjena
xxxx
i povlačim ono o zločestoj tetišto ne znači da ne bih to rekla u datoj situaciji
i zivotinje zasluzuju dostojan postupak bez patnje kad im se oduzima zivot da bi nahranile covjecju glad...
objasniti sinu da to nije u redu,m ali i da je smrt zivotinja nuzna za masojede, ali i da se to moze napraviti i na bolji nacin za zivotinju...
A kak bit ti to ubila šarana?
I kako može postojati dobro ubijanje i loše ubijanje? :?
Naravno da može.
Da ti moraš izabrati način na koji da te netko ubije, sigurno ti ne bi bilo svejedno kako će to učiniti i vjerojatno bi izabrala nešto brzo i bezbolno...
moj misli da se ribe pecaju kad umru prirodnom smrcu
ja jucer cistim ribu a on meni veli "onda kad ribice umriju ljudi ih upecaju pa popapaju". ostavila sam ga u tom uvjerenju za sada.
moj misli da se ribe pecaju kad umru prirodnom smrcu
ja jucer cistim ribu a on meni veli "onda kad ribice umriju ljudi ih upecaju pa popapaju". ostavila sam ga u tom uvjerenju za sada.
Mislim da ovdje postoji opasnost da čuje od druge djece u igri ili od nekog drugog - iz priče drugih ljudi, tv-a ili nešto slično i onda dijete bude :shock: i razočarano maminim objašnjenjem, tj. laži...
Općenito, ja sam ipak za objašnjenje otkud to meso stvarno nama.
nisam mu ja lagala
tu se radi o načinu ubijanja, ne o činjenici da je ubijanje kao takvo - lišavanje nekoga njegovog života.
Naravno da može.
Da ti moraš izabrati način na koji da te netko ubije, sigurno ti ne bi bilo svejedno kako će to učiniti i vjerojatno bi izabrala nešto brzo i bezbolno...
smrt je dio životnog ciklusa
energija nikad ne nestaje, ona samo mjenja oblik
energija biljke ili životinje postaje energija čovjeka
u prirodi možeš birati samo 3 opcije (ako nisi prevelik):
-smrt od bolesti
-brza smrt od specijaliziranog velikog grabežljivca
-spora bolna smrt od malih grabežljivaca
Ok, a kak bi vi ubile šarana, kaj mislite kak se to radi?
pustiš da se uguši, ka i druge ribe
kad sam kupovala pastre u uzgajalištu, tip ih je ubio sa strujom - potreban broj pastrva je ubacio u bazenčić i pritisnuo neku tipku - bzzzz = mrtve
Ja imam slican problem kada se na tv-u gledaju emisije o divljim zivotinjama: kako koji lav zgrabi zebru, tako Nadja udari u neutesan plac. Place i zbog gladnih vrabaca, napustenih pasa i pregazenih macaka.
Mogu misliti sta bi tek bilo da vidi ubijanje sarana.
Mi se upljuvasmo od objasnjavanja o zakonu jaceg u prirodi, gladnim lavicima, toku energije u prirodi i sl. - sve ona to shvata, ali je jednostavno preemotivna i svaka takva scena i prica se zavrsava istom reakcijom...
Ja sam se ovo pitala dugo vremena - što je manja trauma za ribe... I nisam došla do nikakvog pametnog zaključka. Kad dvaput razmisliš, zapravo je svejedno. Teta u ribarnici nema vremena (ako nema tipku) čekati da se šaran uguši sam od sebe. I dugo mu treba, vjerujte... Doma smo ih obično pustili tako, ali ako u ribarnici naručiš čišćenje... taj bat ide u paketu.
razumin je, ja sam ko djete smatrala da bi trebalo maknuti sve te lavove i ostale "ubijače"
šta mi je pomoglo?
dokumentarac o malim lavovima, gepardima, lisicama , onda sam e poistovjetila sa njima, a kako će oni gladni umrijeti, pa moraju papati itd....
mala ti je vegetarijanac?
Ne, nije. Bas voli meso (za razliku od velike koja naginje vegetarijanstvu), ali valjda joj jos nije 'kliknulo' u glavi da je i dedina sunka nekad bila slatko, malo prase. Mi, naravno, ni ne potenciramo takve price, upravo zbog njene osetljivosti na sudbine zivotinja...
Ma meni je nekako humanije umlatiti ga ili to sa strujom nego čekati da se uguši...
Uh, ja sam dosta vukla traume iz djetinjstva zbog toga.
Velik dio obitelji je odrastao na selu i takve stvari su im bile normalne; imaš sav taj čopor životinjica koje kasnije jedeš. Sjećam se da sam s cca 4god dala svim kokošima kod dide ime, znala sam svaku. Najveća tragedija je bila sutradan kad je ujko išao klati moju "Milicu", "Pilicu" i ostalu kompaniju.
Uglavnom, možeš mu objasniti, dobrih je savjeta navedeno, ali evo, znala sam i ja to sve, al opet sam ko klinka trčala za kamionima koji su prevozili kravice i jance, vrišteći UBOOOJIIICEEEE. Moji su sigurno propadali u zemlju na svakom rođendanu, slavonskim feštama, ličkim slavljima kad se nešto okretalo na ražnju a ja za stolom, gledam u tu mesinu i pričam svima za stolom kak su to jadne male životinjice, kak mogu to jesti, pa ovo pa ono. Dotad sam jela meso, iako ne baš s guštom. Nakon toga, godinama nisam
p.s. moji nećaci nisu htjeli ni ribu ni hobu jer je "a jaaadnaaa maaalaaa hooobaa". Nije trajalo dugo
ja sam mesojed, kao i moje diete i zakoniti. kao mala sam svake godine bila na kolinju i bježala u šumu kad su klali svinju. nakon toga, nije mi bio bed strugati čekinje i trančirati
isto kad je baka klala kokoš, puru, ili dide janjčića i/ili kozlića.
ne volim vidit, ali to je neminovno
moje dijete (3g) zna da jede koku, praščića, kravu, noja, ribu... i za sad ne poteže pitanje kako su ubijeni, a ja mu niti ne namećem
ono što me puno više pogađa od klanja svinje je činjenica da većina djeci daje udicu, djeca love ribu i onda ju bace i prazni sić ili na rivu i gledaju kako jadna riba dahće i krepiva
i gotovo nitko se na to ne zgraža
ali lupit šarana batom po glavi - e to je šok
Slažem se, to je ljeti na plaži svakodnevna pojava i ja to djeci ne dozvoljavam, kao niti namjerno gaženje puževa poslije kiše, gnjavljenje guštera i sl, ali zato bez beda ubijem muhu koja mi leta oko nosa.ono što me puno više pogađa od klanja svinje je činjenica da većina djeci daje udicu, djeca love ribu i onda ju bace i prazni sić ili na rivu i gledaju kako jadna riba dahće i krepiva
i gotovo nitko se na to ne zgraža
ali lupit šarana batom po glavi - e to je šok
To je isto licemjerno od mene, ali svako valjda povlači neku svoju granicu humanosti prema životinjama...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom