Da li vam smeta...

[Shireen]

Drage mame,

da li vam smeta kada vam dođu gosti, ili kada vi idete kod nekoga, pa onda ti nepoznati ljudi (za vašeg bebača) uzimaju vaše najdragocjenije iz vašeg naručja?
Da opišem par mojih situacija:

1.) kod vjenčanih kumova smo u posjeti i dolazi mama od kuma i nakon par riječi kaže ona meni:" Jel ga mogu 'zeti malo?" Ja pristojna i nekonfliktna naravno dozvoljavam, ali samo da ga malo nosi u rukama, kad ona kaže: "Idem ga gore pokazati mužu" Ja u najmanju ruku , ali uspijem se kontrolirati. Moja kuma je otišla s njom gore, da ih bar ona ima na oku (ja sam ipak toliko pristojna da neću ljudima ići u kuću). Kad su se vratile ja sam naravno odmah tražila da mi ga vrati...

2.) dolazim s mojom srećom u posjet kolegama na poslu, a svi kao da su pobenavili i svi bi ga htjeli držati. Neki su dovoljno pristojni da pitaju mogu li ga uzeti, ja im onda odgovorim da se ne voli nosati po rukama, a neki odmah krenu s rukama prema njemu i govore: "Dođi ti malo meni", a niti su ruke oprali. Moja sreća kao da zna kako se i ja osjećam, pa počne plakati, ali mi je žao što do toga uopće mora doći.

Uh, sad sam se raspisala, ali to me stvarno smeta i ljuti što ljudi tako nekada agresivno nastupaju i ne razmišljaju.

Jesam li možda ja sebična i posesivna ili imam pravo što tako osjećam? Kako se vi nosite s takvim situacijama?

[anchie76]

Obicno vecina majki tako reagira kod rodjenja prvog djeteta, s drugom djecom vec postaju puno opustenije

[Strobery Shortcake]

Ja sam svoju djecu davala svima koji su je htjeli uzeti (a djeca nisu negodovala). Ovo ne znači da je to dobro, samo da ja zaista nisam imala nikakvih problema sa tim.

[litala]

ja sam svoju djecu isto rado davala na nosanje

salim se, al eto - nisam ni ja imala nekih problema s time da ih drugi malo "premjere" i "primirisu"


jedino, u ovoj tvojoj prvoj situaciji - ne bih pustila da mi nepoznata zena sama nosa dijete (pogotovo tako malo) naokolo, vec bih ja isla obavezno s njom. ne vidim kakve veze ima sto si ti "pristojna" pa ne ides u tudju kucu - islo je tvoje dijete, ti si mama - ides s djetetom

[cvijeta73]

Ja sam svoju djecu davala svima koji su je htjeli uzeti (a djeca nisu negodovala). Ovo ne znači da je to dobro, samo da ja zaista nisam imala nikakvih problema sa tim.

potpis. i s prvim i s drugim isto.

[Anemona]

Dok je bio manji smetalo me je užasno. Sad me više ne smeta, jer sad sam zna jasno iglasno reči NE, ako to ne želi.

[irenas]

Drage mame,

da li vam smeta kada vam dođu gosti, ili kada vi idete kod nekoga, pa onda ti nepoznati ljudi (za vašeg bebača) uzimaju vaše najdragocjenije iz vašeg naručja?

ja jedva čekam da se pojavi netko takav 8)

[Cubana]

Ni najmanje Jer djeci ne smeta. Da njima smeta i meni bi.

[koksy]

Obicno vecina majki tako reagira kod rodjenja prvog djeteta, s drugom djecom vec postaju puno opustenije

Potpis!
Doduse, jos ne znam kako ce biti s drugim, ali s malcem sam u pocetku bila uzasno posesivna i preoprezna. Ja sam htjela bit ta koja drzi sve pod kontrolom, a dok bi ga netko drugi nosao imala sam osjecaj bespomocnosti. Glupo al stvarno je bilo tako. Cak sam plakala jer ga je iz rodilista iznosila moja mama. A ja sam htjela...
Brzo to prode, nakon mjesec-dva bila sam sretna kad su ga drugi htjeli nosat jer sam ja malo kicmu odmorila...

[dunja&vita:-)))]

Da, užasno mi to smeta.
Kad smo je tek došle iz rodilišta, nisam mogla podnijet niti da je dam u ruke svojoj ili MMovoj mami, ali polako napredujem po to pitanju ...

[Shireen]

jedino, u ovoj tvojoj prvoj situaciji - ne bih pustila da mi nepoznata zena sama nosa dijete (pogotovo tako malo) naokolo, vec bih ja isla obavezno s njom. ne vidim kakve veze ima sto si ti "pristojna" pa ne ides u tudju kucu - islo je tvoje dijete, ti si mama - ides s djetetom

Litala, potpuno si u pravu, i znam da sam tako trebala postupiti, ali u tom trenu...
Ma, nema isprike - JA sam njegova mama i imam potpuno pravo ići kamo god on ide!

[dorostina]

Alergična sam na to, a tek kad prije ni ne operu ruke...

Malog dajem drugima u ruke, ali: a) tek nakon što ih malo upozna i b) u njegovom pogledu vidim da je spreman ići u tuđe krilo, a to vidim.

Nisam bezobrazna, ali ako ga netko naprasno želi uzeti, ja onako kao pogledam malog pa kažem nešto tipa -a ne bi baš odmah do ove drage tete? moraš je prije malo upoznati?

I tako bi reagirala i sa 5.djetetom

[srecica]

svi kao da su pobenavili i svi bi ga htjeli držati

Ljudi stvarno 'pobenave' kad vide malu djecu ja nisam imala nista protiv da je drugi nose, naravno ako je ona to dopustala ... ali ova tvoja recenica je jako istinita i meni je to nekako simpaticno, koliko se ljudi raspamete na male ljude
Sjecam se jednog druzenja kad je Leila imala mjesec dana, cure su doslovno stajale u redu da je malo pridrze, meni je to bilo slatko a Leila je uzivala dok nije ogladnila
Priznajem i ja sam takva, kad netko poznat ima bebaca necu propustiti priliku da ga dobijem malo na ruke, to mi je nesto prekrasno imati taj mali smotuljak u narucju ... naravno uvijek pitam mogu li?

[sonata]

Nemam problema s davanjem djeteta u tudje ruke ali uvijek kazem-pricekajte da vas malo upozna. I onda kad mislim da njoj to nece biti stresno-dozvolim

[Lucas]

meni je smetalo i još uvijek mi smeta... :/
pogotovo kad se sa neopranim rukama ide prema djetetu
ne volim da ga se bespotrebno nanaša....
onda se rascendra jer ga se svakako drži i kad počne plakati i vrištati onda svi kažu : "odi ti mami".... a meni onda treba vremena da ga smirim...
jednostavnije mi je reći da se nevoli nositi i mir božji...
(ajde dati ga bakama, djedovima, ujaku, strini) ali baš svakoj šuši (izvinite na izrazu, malo karikiram)

isto tako ne volim bespotrebno nanašati klince od svojih frendica...
eventualno ako je klinac veći pa sam traži da ga malo uzmem, onda ok..
al čemu forsirati?

[Anemona]

Lucas je napisala:

isto tako ne volim bespotrebno nanašati klince od svojih frendica...
eventualno ako je klinac veći pa sam traži da ga malo uzmem, onda ok..
al čemu forsirati?

Baš si to dobro napisala, točno tako i ja. Kad vidim bebu i ja se "raspametim", ali nema šanse da bilo čije dijete primim na ruke samoinicijativno, jednostavno imam neku blokadu i to ne radim. To mi je bezveze. Jedino kao i ti, ako malo veče dijete samo traži, onda da. Ja se uvijek imam osjećaj da im "narušavam" njihov prostor, jer ne znaju sami reči da li žele da ih se primi, ili ne. Dobro, mogu iz petnih žila vikati, ako im se ne sviđa , ali to mi je tek bezveze, da provjeravam da li netko želi k meni s tom pretpostavkom, pa da ga onda mama smiruje. Nisam taj tip. Niti bratovu djecu se ne sjećam da sam ih nanašala kao bebe, a čim su malo porasli imamo predivan odnos.

[spajalica]

Obicno vecina majki tako reagira kod rodjenja prvog djeteta, s drugom djecom vec postaju puno opustenije

potpis

[Anemona]

spajalica je napisala:

anchie76 (napisa):
Obicno vecina majki tako reagira kod rodjenja prvog djeteta, s drugom djecom vec postaju puno opustenije


potpis

Znači ima nade i za mene nakon 5. djeteta.

[Pliska]

Ja sam bila puuuuno ljubomornija na drugo dijete Nisam ga davala nikome. Htjela sam uživati u njemu svake sekunde. Malo po malo se to mjenjalo pa sam počela dopuštati drugima da ga uzmu. On ide svakome, baš ga briga ako nekoga poznaje ili ne

Od kad sam počela raditi opet ga nikome nedam. Fali mi i želim svo moje slobodno vrijeme provesti s njim. Najradije bi ga držala u krilu ali njemu baš to i ne paše . Čak sam ga na roditeljski u školu uzela i nije baš bila pametna ideja

Ako nećeš da ga netko primi, nemoj šutiti. Reci jasno i glasno da nećeš.

[Aliana]

Lucas je napisala:

isto tako ne volim bespotrebno nanašati klince od svojih frendica...
eventualno ako je klinac veći pa sam traži da ga malo uzmem, onda ok..
al čemu forsirati?

Baš si to dobro napisala, točno tako i ja. Kad vidim bebu i ja se "raspametim", ali nema šanse da bilo čije dijete primim na ruke samoinicijativno, jednostavno imam neku blokadu i to ne radim. To mi je bezveze. Jedino kao i ti, ako malo veče dijete samo traži, onda da. Ja se uvijek imam osjećaj da im "narušavam" njihov prostor.

Potpisujem gornje tekstove a što se tiče uzimanja moje bebice ne volim kada to rade nepoznati ljudi ili neki koje sam vidjela par puta u životu a za rodbinu i prijatelje mi ne smeta baš ni malo,neka je samo nosaju dok ona to dozvoljava

[Smajlić]

a ja se slažem s ovim, pogotovo podebljanim dijelom:

Potpisujem gornje tekstove a što se tiče uzimanja moje bebice ne volim kada to rade nepoznati ljudi ili neki koje sam vidjela par puta u životu a za rodbinu i prijatelje mi ne smeta baš ni [b]malo,neka je samo nosaju dok ona to dozvoljava[/b]

meni ne pada na pamet uzimati na ruke tuđu djecu, osim ako to ona na neki način daju do znanja da to žele. ali moji nećaci, druga priča. I mojoj sestri nije nimalo smetalo kad bi ih uzela, kao ni meni kad bi ih ona uzela - dapače.
Bilo bi mi glupo da najbliža obitelj ne poželi uzeti na ruke moje dijete, malo bi se zapitala....

[patriša]

Sa prvim djetetom sam bila prava opsjednuto-posesivna mama.Nitko ju osim mm i mene nije smio nositi,nisam dozvoljavala da joj se unose u kolica niti da joj priđu neopranih ruku.Sjećam se da je svekrva bila non stop ljuta na muža i mene jer čim bi ju primila već bi joj rekli da ju spusti.Sada sa drugim djetetom sam skroz drugačija-kao što je već netko napisao,jedva čekam da je uzmu

[Smajlić]

ah, da Shireen, što se konkretno tiče tvoje opisane situacije, i mene bi to jako smetalo, tak da se nemoj brinuti da si posesivna. To mi je čisto normalno. Ja bih valjda poludjela. Ovo s mamom od kuma mi je stvarno zakon, kao uzme ti dijete i ode bez pitanja ga pokazat mužu. To mi je

[Aliana]

Grozno,ja bi joj rekla da je ne može nigdje nositi jer će plakati ako mene nema (što je i istina)a ako je muž želi vidjeti neka siđe....

[bubazara]

tja....kako se najbolje postaviti....u nekom trenu....

i meni instinkt kaze ...no way...,ali ipak ne zelim oko toga praviti neku famu...

...oko mene su osobe kojima vjerujem, pa jos najbolje da ce oni nesto "üciniti" lose...

...ono sta je onda odnjela dijete da ga pokaze, ...e to nemoze iliti nece moci...
( vec sada, pri pomisli osjecam nelagodu u sebi )...

...,mm....kolegama na poslu jako zeli pokazati bebicu, ali to smo se dogovorili....malo poslije, bas zbog toga sto je malena i nekako nemocna/ jos nemoze samostalno sjediti ...

[amel]

I ja te u potpunosti razumijem. Ja sam jedna jako posesivna mama-dam ju eventualno baki da ju nosi, ali hodam za njima ko sjena, bojim se za nju. Znam da nije pametno, ali toliko sam ju čekala da nisam racionalna...

[Anemona]

amel je napisala:

I ja te u potpunosti razumijem. Ja sam jedna jako posesivna mama-dam ju eventualno baki da ju nosi, ali hodam za njima ko sjena, bojim se za nju. Znam da nije pametno, ali toliko sam ju čekala da nisam racionalna...

Mislim da i ovaj poboldani dio dosta utječe, barem na mene. Ali ne vidim u tome nikakav problem, amel, samo se opusti i uživaj u svojoj bebici, za ostale će biti vremena.

[andiko]

Meni to uopće ne smeta.

[pomikaki]

jooj više s tim temama o pipkanju djece. Koliko ih ono već imamo?

[bubazara]

...,a sta ces...i sama se sebi ponekad smijem na dileme koje nailazim svaki dan sa mojom bebicom,...sve iz neiskustva...ali ne nazalost i mladosti....

[Mirtica]

Ja sam davala J svima koji su dolazili i kod kojih smo išli jer sam ih poznavala i to mi je bilo ok..... dok ga nisam dala jadnoj kumi.... ja nastavila pričati i nisam ni gledala (toliko sam vjerovala) i kad sam se okrenula prema njoj vidim da nema J.... pitam ju gdje je i vidim da ga drži njen mrtav-pijan muž :shock: (bili smo na proslavi rođendana njihovog dvogodišnjeg sina)...
J je tad imao oko 5 mj i tad sam postala daleko opreznija....
Da ne spominjem da sam primila J i teglila ga iz njegove ruke... on se klatio vamo-tamo i govorio "neka ga, neka ga" :shock:

Inače, dozvolim svima kojima vjerujem da ga odvedu u šetnju oko zgrade ili da ga nosaju... on voli biti na rukama pa nek uživa... meni je to lijepo...

[ana.m]

Iskreno, mislim da pretjeruješ, pa neće ga nitko pojesti.
A ako ti smetaju neoprane ruke, to uvijek možeš reći.
Vezat ćeš ga tako za sebe, da kada će ti ga netko stvarno trebati pričuvati imat ćeš problema.

[ana.m]

Eh da, joiš sam htjela napisati da sam ja ta koja kad vidim bebicu pitam da li ju smijem malo primiti. I ne vidim apsolutno ništa loše u tome. Ak daš daš, ak ne daš-smatram te posesivnim.

[mašenka]

Zavisi o kome se radi. Ako su neki nama bliski ljudi onda mi ne smeta. Ali ima i tu iznimaka, npr. baka živi dosta daleko i posjeti nas svakih 2-3 mj i naravno da je malena ne zapamti (11 mj), ali je baka odmah zgrabi, grli i ljubi a dijete jadno :shock: , srećom simpatična joj je pa se brzo opusti.
I ne volim kad npr. dođe jedan naš prijatelj, priča kako mu sin i žena doma leže sa temperaturom, pobrali nešto u vrtiću, a onda hoće ljubiti malenu ! I još se naduri kad mu kažeš !
Uopće mrzim da ljudi balave po njoj, i da je natežu a da to njoj nije gušt, sasvim lijepo pokaže kada želi nekome na ruke, a onda ako je veseli i meni je super.


Imam jedan događaj danas od kog još lagano kuham , a ima veze s temom pa da si olakšam dušu...Sjela na kavu sa jako dragom ženom, prijateljica "skoro pa rod", i inače meni bliskih stavova u životu. I ona odjednom; baš sam te jutros spominjala svojoj kćeri, pričale o Maši i zaključile smo da zapravo nije problem u njoj, nego u tebi. Sve ono sa dozom ismijavanja u stilu "kakva isprepadana majka, misliš da nitko nije dobar tvom djetetu kao ti, da si joj nezamjenjiva, moraš je malo davati drugim ljudima..." i sve tako da ne duljim...Ja sam prvo :shock: , a onda sam se jedva suzdržala da ne grunem! Nisam komentirala, imaju obje po troje djece pa mislim da nema smisla...

[Jasna]

Nisam čitala druge odgovore..
Mene je smetalo za poludjeti! Majčinski instinkti su od mene napravili lavicu.. ono, sve mi radi, ali mi ne diraj dijete.. a svi su naravno došli ćapati.. fuj! (Nepotrebno napomenuti da mi NITKO nije ponudio nikakvu pomoć tipa peglanja/kuhanja/spremanja)
I ne kužim žene, zar baš ni jedna od baka, teta i inih nije osjećala isto kad je imala svoju djecu i zar nemaju ni malo milosti prema mladoj mami. Jednog "loptanja" s klincem se i sad sjećam...
S prvim djetetom je bilo gore.. u biti sam ja bila loše (postporođajna), prvo dijete, ja nesigurna.. mislim da sve što oni govore nije samo zato da ispuni tišinu nego da stvarno znaju i žele mi pomoći.

S drugim djetetom sam bila pametnija i iskusnija. Nisam slušala što pričaju (iako mi je sveki jednom mozak popila jer sam radila tortu, a curka se pokakala.. i treba ju previti /kakva sam ja to majka koja radi kolač dok joj je beba u dreku/... ja nervozna, gosti dolaze, torta u komadima... na kraju nije bila pokakana)
I dalje me smetalo što ju navlače, ali sam sada znala reći ne kad mi baš izrazito nije pasalo. Znala sam da dio moram pretrpiti (jer ne možeš ipak baki dati dijete, a baka prešla 400 km), i da onda bolje iskoristim to vrijeme (odem na wc, tuš... igram se sa starijim...).

[pomikaki]

dakle:

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...9eaf15bc203783
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...er=asc&start=0
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...794c1404255797

ova je posebno dobra
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=42774

moje mišljenje - treba gledati da "pipkač" ne gnjavi dijete ako ono pokazuje znakove uznemirenosti, ali sve ostalo meni je normalno privikavanje djeteta na okolinu i početak socijalizacije, kao i stjecanje imuniteta u doticaju s bakterijama. Prilično sam uvjerena da majke koje nervozno reagiraju ili samo osjećaju nervozu pri kontaktu djeteta sa drugim osobama prenose tu nervozu na djecu kojoj će to na neki način utjecati na razvoj (nemojte me sad uzeti zdravo za gotovo, ne mislim katastrofalno će utjecati, ali u nekoj mjeri hoće). Meni je uvijek drago kad se mom djetetu netko obrati sa smješkom, kad je potiče na komunikciju, pa i ako je hoće uzeti na ruke, ako to ona dozvoli. Pa i ako se meni ti ljudi ne sviđaju, neka ona sama gradi s drugima svoj odnos. Želim da bude opuštena i samouvjerena u kontaktu s ljudima. Bakterija se ne bojim.

[Anemona]

pomikaki , osvrnula bih se na ovaj dio:

Prilično sam uvjerena da majke koje nervozno reagiraju ili samo osjećaju nervozu pri kontaktu djeteta sa drugim osobama prenose tu nervozu na djecu kojoj će to na neki način utjecati na razvoj (nemojte me sad uzeti zdravo za gotovo, ne mislim katastrofalno će utjecati, ali u nekoj mjeri hoće).

Slažem se da dijete osjeti nervozu majke, a sad da će ta nervoza utjecati na razvoj djeteta, vjerojatno na neki način da, ali mislim da je to zanemarivo. Odnosno, da pojasnim, uz sve eventualne "loše obrazce ponašanja" koje htjeli, ne htjeli prenosimo na svoje dijete, mislim da ovo spada u najbezazlenije.
Gledam svoje dijete danas, s njegovih skoro 22 mjeseca, on točno ima ljude koji mu se sviđaju na prvu i koji ne (vidim da se to ne poklapa nužno s mojim viđenjem). Imamo npr. jedne prijatelje koje vidimo rijetko, i kako moj maleni reagira na tog prijatelja, to je nevjerojatno. Kao da se viđaju svaki dan, odmah kod njega, pokazuje mu igračke, knjigice, ma sve. Neki dan smo ga slučajno sreli nakon jako dugo vremena, maleni mu je odmah dao ruku i vodi ga u šetnju. Nevjerojatno, to je jedina osoba na koju reagira kao da ga vidi svaki dan 100 puta.
Uglavnom, vidim da danas "sam bira društvo" i to mi je ok.
Moja nećakinja npr. bilo je po nekim mjerilima recimo dosta izolirano dijete od okoline. U smislu, mama je isto bila tako "oprezna" prema ljudima, društvu,... Mama jednostavno nije komunikativan tip (i to tek danas u cijelosti poštujem). A dijete me svaki dan iznenadi. Dođemo u park, malo pregleda situaciju i odmah počne komunicirati s drugom djecom, ubaci se u igru starijima, mlađima, uopće nije bitno. Ali je jako bitno da nevjerojatno kako ju svi odmah prihvate. Ma predivno. Tako da se ne mogu na primjerima služiti da djeca nužno prenose tu "maminu vibru", koju uostalom i ja imam, a moja mama je totalna suprotnost.

[pomikaki]

normalno, to puno ovisi o djetetovom karakteru, i o brojnim drugim utjecajima. Je li zanemarivo... možda jest, možda nije... nikad nećeš znati kakvo bi dotično dijete bilo da je samo jedna mala stvar u njegovom odgoju bila drugačija.

Da li se može otići u drugi ekstrem, da dijete bude previše opušteno u kontaktima s ljudima, to bi moglo biti pitanje. Ali nekako je meni draže da idemo bar za sada u ovom pravcu.

[Anemona]

Slažem se pomikaki, sve se opet svodi na to kako roditelju više odgovara, što mu je normalnije, prihvatljivije,...

[ZIMA]

R. voli da ga se nosi. Najviše voli kada ga ja nosim ali meni je već nošenja navrh glave pa do bola u križima i ne bunim se kada me netko hoće malo zamjeniti. A neke ljude je zavolio od prvog susreta. Bitno samo da mamu ima na oku.

[Shireen]

Eh da, joiš sam htjela napisati da sam ja ta koja kad vidim bebicu pitam da li ju smijem malo primiti. I ne vidim apsolutno ništa loše u tome. Ak daš daš, ak ne daš-smatram te posesivnim.

Upravo izostanak tog pitanja mene zapravo smeta, nego ga odmah počnu, usudila bih se reći trgati iz naručja da bi ga uzeli k sebi, a on je još stvarno premalen i ne prepoznaje još nikoga osim sebi najbližih. A i ne voli se nositi! Inače ako me netko pita smije li ga uzeti, ja ga dam (iako malčice nevoljko ako se radi o nekoj osobi koja nam nije bliska).
Naravno da će doći i ona faza kada sam bude htio ići kod drugih i sigurno ću to bez problema dopustiti!

[malena beba]

dok ne smeta bebi ne smeta ni meni. i ja volim tudje dijete uzeti malo na ruke

[sorciere]

Gledam svoje dijete danas, s njegovih skoro 22 mjeseca, on točno ima ljude koji mu se sviđaju na prvu i koji ne (vidim da se to ne poklapa nužno s mojim viđenjem).

ja sam pratila taj dio, i nebrojeno puta me spasilo to uočavanje kome kikica ide, a kome ne... bila je NEPOGREŠIVA. a to se vidjelo kroz kasnija događanja.

dijete ti signalizira dobre stvari. promatraj malo osobe koje mu se ne sviđaju.

[ASTRA]

Nikad mi nije smetalo da dobri ljudi malo drže i maze moje dijete... obostrano zadovoljstvo nekada je važnije od ruku...

[puhovi obožavaju smokve]

Gledam svoje dijete danas, s njegovih skoro 22 mjeseca, on točno ima ljude koji mu se sviđaju na prvu i koji ne (vidim da se to ne poklapa nužno s mojim viđenjem).

ja sam pratila taj dio, i nebrojeno puta me spasilo to uočavanje kome kikica ide, a kome ne... bila je NEPOGREŠIVA. a to se vidjelo kroz kasnija događanja.

dijete ti signalizira dobre stvari. promatraj malo osobe koje mu se ne sviđaju.

dobra fora! baš ću si malo odvrtiti film! najsvježiji primjer je jedna od teta u vrtiću koju od prvog trena "ne njuši", a meni se činila baš simpa!

[Suncem.m.]

Mene izluđuju "otimači" i oni koji ne peru ruke kad dodju kod bebe u kuću.
Pogotovo kada se radi o bebi do 4-5 mjeseci.
A kada neko opere ruke i pita može li ga uzeti - nikakav problem. Dapače.

Što se tiče tog otimanja - pa i ja volim uzeti nečiju bebu u ruke, ali prvo pričekam malo da me beba "upozna".
Obraćam joj se neko vrijeme i kada vidim da me prihvaća onda pitam mamu da li je mogu malo uzeti.
Mislim da je to sasvim ok.

I nije mi drago kada prodavačica ili neka teta na poreznoj koje rade sa novcima i prašnjavim papirima koji su prošli milijun ruku dira mog mališana po rukama.
Nisam neka pretjerana čistunica i ne steriliziram sve oko svoga djeteta, ali treba uzeti u obzir da bebe stalno stavljaju ruke u usta i kada ih diraš po rukama
gotovo je isto kao da si im stavio ruku u usta.

Slažem se da treba organizam "navikavati" na bakterije ali to mi je nehigijenskii gotovo.

[svizac]

Ja nemam problema s tim da mi dijete nosi netko koga ja poznam i ko mi je okay. Ali ježim se kada mi dijete nosi netko koga ja baš ne volim ili mi nije simpatičan. MM kaže da sam psycho ali ja svoje curke ne dajem svakome da ih nosa. Ema je već velika pa sama kaže NE ali Anju isto svako malo netko želi na ruke. Najviše me smeta kad se ona lijepo igra na podlozi i sve je super i onda netko dođe i digne ju na 10 sekundi i onda je spusti i onda ju naravno razmrda i ona se počne plakati itd. Uf to me izludi.

[the enchantress]

Već vidim svoj problem!

Cure, kako vam je bilo kada je rodbina 'loptala' skroz malenu bebicu od kojih 2-4 tjedna?

Naime, svjedočila sam takovome skupu, pa me već sada hvata 'alergija', ali nastojim si sve to jako racionalizirati (bdw, teško!)

[Suncem.m.]

Cure, kako vam je bilo kada je rodbina 'loptala' skroz malenu bebicu od kojih 2-4 tjedna?

Ja to nisam dala . Samo nekoliko naj naj bižih ljudi mi je došlo u tom periodu. Dala sam ga u ruke samo na kratko i gotovo.
Moje je mišljenje da je tako malim bebama još jako slab imunitet i da nije u redu dovoditi ga u opasnost radi nečijeg gušta.
Nemam pardona kad je on u pitanju - lavica sam i gotovo.

Ja osobno u posjete malim bebama idem tek kada napune 3-4 mjeseca.
Iznimka su moji nećaci i mališi najboljih prijateljica. A ni tada nisam žurila.

Sada kad je malo veći, kao što sam već napisala, nemam problema dati ga nekome u ruke.

Evo jučer mi je jedna bliska osoba, dosta starija, krenula ljubiti malenoga u ruke i tražila ga uzeti. Rekla sam joj bez ustručavanja - uzeti ga možete ali ne dam da ga se ljubi u ruke.

Želim reći da ne treba pretjerivati ( iako je diskutabilno šta je nekome pretjerivanje a šta ne) ali svaka mama ima pravo zaštitioti svoje djete onako kako joj instinkt nalaže.

I u svakom slučaju mislim da kako djete ide starije treba polako popuštati - za svoje i njegovo dobro.

the enchantress- nemoj da te vata panika i nemoj u tome gledati problem.
Zauzmi svoj stav i ne daj se. A kad beba napuni mjesec - dva onda može rodbina polako dolazit na red.

[Iva]

S prvim sam bila ko lavica...nikom nisam dala ni blizu, a isto ko i koksy sam imala fajt sam mamom kod izlaska iz rodilista kada su mi oteli košaru iz ruke...a ja luuda, dobro, imali su i hormoni tu nekog utjecaja....ali ono, wtf...to je MOOOJEEE


S drugim...totalno kontra...molila da ga netko uzme da mogu skuhat, oprat se ili bilo kaj....