 |
|||
Ja isto tako, samo kaj ona sama često nije htjela pa se počela derati. Kad je bila manja jako je bila osjetljiva na mirise pa nije bilo šanse da joj se približi neko ko smrdi ili ima parfem, a meni bed ljudima reći zakaj neće.cvijeta73 prvotno napisa
potpis. i s prvim i s drugim isto.
Prvih mjesec dana nismo dozovljavali posjete, samo su ju nosili dede, bake i tete
Slično se desilo i meni, samo sam to već i zaboravila, a kad se sjetim samo kako sam bila bijesna
Dakle, prije izlaska iz bolnice, u razgovoru s pedijatricom, posebno je naglasila da prvih mjesec dana trebamo izbjegavati velike posjete, a naročito malu djecu. Razlog je taj što je počela epidemija gripe.
2 dana nakon što smo izašli iz bolnice (znači moj B je imao 4 dana) kod mene ni manje ni više čoporativno došla obitelj MM i to: svekar, svekrva, šogorica i njena 1,5-godišnja kćer (moja nećakinja koju jako volim).
Umorna od neispavanosti, nervozna što su svi odjednom morali doći i to s malom. Najviše me začudilo što bar moja šogorica to nije shvatila - pa nije rodila prije 10 godina! Uglavnom, mala je cijelo vrijeme bučanjem tražila pažnju jer odjednom više nije bila u centru.
Točka na i bio je poziv od moje svekrve drugi dan - mala je dobila temperaturu, bili kod doktora - IMA GRIPU!!! Bila sam izvan sebe - što od ljutnje, što od brige! I moram priznati da su mi se toga dana jako zamjerili i pomalo ih drugačije gledam zbog te nepromišljenosti. Jasno mi je da je velika želja da vide svoga unuka i nećaka, ali ipak...
isto. jedva sam cekala da ga netko drugi uzme i malo me rastereti
al naravno, radi se o poznatim ljudima. i puno ovisi o pristupu pojedine osobe.
u principu me ne smetaju ni nepoznati koji zele uspostaviti kontakt s djetetom, al me smetaju kad to rade stvarno netakticno i nasrnu na dijete i odmah bi ga nosili, a dijete recimo vec hoda. tak veliko dijete se bas ne da ni poznatima u ruke. pa pocne plakati, pa komentari...
u toj dobi djeca se sama najlakše riješe napasnika, kad noge počnu mlatarati...
to je moooojeeeeeeS prvim sam bila ko lavica...nikom nisam dala ni blizu, a isto ko i koksy sam imala fajt sam mamom kod izlaska iz rodilista kada su mi oteli košaru iz ruke...a ja luuda, dobro, imali su i hormoni tu nekog utjecaja....ali ono, wtf...to je MOOOJEEE
S drugim...totalno kontra...molila da ga netko uzme da mogu skuhat, oprat se ili bilo kaj..... joj, ja mislim da pretjerujem, ja ga nedam nikome ni sekunde bez nase prisutnosti, jucer mi muz radio cijeli dan pa mi je mama dosla da nismo sami za uskrs, i sad idemo mi u setnju, moja mama vozi mog deckica na bicu i veli mi nek joj se vratim u kucu po cigarete, u tih 2 minute nestala mi s njim iz vidokruga, uh sto sam bila ljuta ( nisam to pokazala ), mislim da nije to bas lijepo od mene, al jednostavno ga nedam...
Uzasno me iritiraju napasnici koji bez pitanja otimaju dijete iz ruke i osobito oni koji ne peru ruke - kad idem u kucu gdje je dijete, odmah idem u kupaonu oprati ruke pa makar se djetetu i ne priblizila, i uzasno pazim da npr. ne doticem nos, cipele ili sl. pa onda dijete (i nikad ne diram tudju djecu po licu ili rukama, eventualno po nogicama ili kosi).
Ocito to drugima nije normalno jer otkako imam dijete, razvila sam radare za te neperace ruku, a ima ih da ne povjerujes, morali smo organizirati seminar na temu 'Cistoca je pola zdravlja' kad se N. rodila
Kad je N. imala cca 3 mj., dosla mi je frendica za koju sam i inace sumnjala da bas i ne pere ruke i sumnje su se potvrdile:
- dosla je izvana, gdje se vukla po tramvajima i tko zna gdje - nije oprala ruke
- nakon toga je otisla na wc - opet nije oprala ruke (imamo odvojeni wc i kupaonu pa znam)
- nakon toga je jela neke nareske i grickalice (rukama!!!)
- i onda pocela dirati N. i to ne po tijelu nego, naravno, po rukama, koje ova ne vadi iz usta :shock: Odmah sam N. odvela u sobu i prebrisala joj ruke maramicom jer mi je to stvarno prestrasno.
Nakon toga smo taj problem neperaca ruku rijesili tako da smo na vrata sobe stavili veliki natpis: 'Hvala sto ste oprali ruke' i N. u potpisu.
Pristojna, nekonfliktna, obazriva... i nezadovoljna. (Odgovaram na prvi post). Ako te smeta što ti netko hoće nositi dijete, nemoj dati i gotovo. Zar su tvoji osjećaji manje važni od toga što će netko misliti o tebi? Ja se osobno ne sjećam susreta u kojima bi me smetalo što mi netko želi primiti dijete, ali mi je sasvim ok ako nekom to smeta. Različiti smo, a različiti su i ljudi koje srećemo.
To sigurno nije nevažno. Ali meni se desilo obrnuto. Primjetila sam da B voli neke osobe koje su meni prije bile teške. I onda sam ih i ja pogledala 'novim očima' i otkrila zašto i dobila puno iz tih odnosa.dobra fora! baš ću si malo odvrtiti film! najsvježiji primjer je jedna od teta u vrtiću koju od prvog trena "ne njuši", a meni se činila baš simpa!
nisam nikad imala problema s tim što mi netko hoće malo uzeti dijete ali me strašno smeta kad mi netko šmrcav dođe u kuću e onda stvarno popi....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
