Neznam od kuda da pocnem.sve vi koje ste citale moj post znate sto sam sve prosla,i sada imamo iza sebe jednu neuspjelu inseminaciju.
Neki dan nakon sto smo saznali da nam nije uspila inseminacija izasli smo malo prošetati da nismo u kuci i da ne tulimo u mistu..i kako je dan bia prekrasan svi se izvukli u setnje sa svojim malim bebicama ili djecom koja vec trcu i vriste.ajme koliko ih je,,,,,,,,,,
i svi su slatki i smisni i veseli i dragi.......prekrasni su....
i nemam ja nista protiv nikoga i nisam ljubomorna,nisam takva po prirodi,nek ih ima svak.........ali nekako mi se cini da ih je puuuuunnnnnnnnooooooooo novih mama sa super kolicima iz kojih guguce nesto najslade na svitu...............i osjecala sam se tako jadno,kao da mi na celu piše da sam ih ja 3 izgubila i kao da me svi gledaju cudno.......... muž me je brzinom munje vratio doma kad je vidio kuda to sve vodi................
i tako mi je teško,i cini mi se da pomalo gubim snagu i neznam kuda bi više i šta bi,ništa neznam,ajme......imam osjecaj da se vrtim u krug i nikako izaci iz njega