Mislim da ste se svi našli u sličnim dilemama...netko te pita za savjet i ti lijepo učiniš sve , praktički slomiš se ne bi li pomogao toj osobi i onda...onako tako su nezhvalni da se u njhovom stavu osjeti takvo vrijeđanje. I onda se osoba koja je pomagala upita: pa fakat sam ja koza! mislim šta mi bi da idem uopće pomagati?
A onda kada netko stvarno bude trebao moju pmoć ja ću si reći : a nee ne opet. Ili ću možda znajući sebe ipak učiniti ljudski i pomoći kao uvijek?