Citiraj YosephK prvotno napisa
Citiraj Maslačkica prvotno napisa
I to na način da poprave napravljenu štetu - svu! Uključujući i traktor i sadnju drveća i brigu za njih - ako treba u lancima
pazi sta pricas, kad sam jednom napisao na forumu da sam ucenicima dao metlu da ociste ono sto su namjerno uneredili su me napali da nije posao ucenika da ciste, nego nastavnika da paze da to ne rade (pod zasluzenim odmorom). ovako ce se opet javiti neki dusebriznici koji ce reci da nije dijete krivo sto je razbilo traktor, bacilo sestar na nekog ili polomilo stablo (i time obezvrijedili trud nekog tko se brizno brinuo za to).
Ma nek me bace lavovima!
Na ovom forumu se jako naglašava odgoj djeteta u shvaćanju posljedice, da nije za prosutu čašu kazna 5 min. timeouta ili prodika nego da dijete pokupi sadržaj čaše uz pomoć mame, tj. mama da krpu. I tu pričamo o djetetu od 3 godine npr.
Mislim da se takvi roditelji neće sigurno buniti ako im dijete razvali klupu da je samo istesa, tj. ja ne bi.
Roditelji koji jako štite svoju djecu i smatraju ih zlatnim i bogom danim na ovom svijetu bez shvaćanja posljedica mislim da bi vrlo lako mogli imati problem.

Ja se sjećam kada sam ja išla u školu, već je tada postojala emancipacija i očekivanja granica od strane nastavnika i to od mene same tako npr. nisam očekivala da nastavnik viče na mene da cijela škola trešti, jer nisam mislila da ima na to pravo, ili kada me profesorica za kosu povukla jer sam bježala sa nastave, pa sam se suprostavila - ma ja bila spremna i na fizički okršaj.... ali boga mi se niko nije smio pobuniti kada su nam dane četke i detrdženti da izribamo zidove na koje smo se sprejom potpisali. Iako smo se bunili i govorili, međusobno, da je to posao čistačice morali smo ribati dok nam se btw cijela škola smijala.
I isto tako imali smo akciju odljepljivanja žvaka i ribanja stolova ukoliko bi otkrili ko je ostavio svoj "znak" na stolu.

I opet to nije spriječilo jednu moju prijateljicu i jednog prijatelja da ukradu dnevnik i spale u wc-u stranice, a sve zbog ocjena. Premješteni su bili u naš razred - kao i većina "delikvenata", pa smo bili najbolji, a najdelikventniji razred, jer je većina premještenika bila zahvalna našoj profesorici što ih je primila, jer ih cijela škola nije htjela i željela izbaciti, a mi isto tako iz ljubavi prema našim zločestim prijateljima. Ovo je samo primjer osnovne škole - u srednjoj sam se naglo opametila.

Uglavnom, hoću reći da trebaju snositi posljedice, ali ne pod cijenu izopčenja iz društva nego da razumiju šta je napravljeno i nekako da se utvrdi djelomični razlog i usmjeravanje - iako je meni trebalo sigurno još 5 godina da skontam zašto se ne uništava imovina

I da, angažman roditelja, dogovor sa nastavnikom, psihologom i njihov zajednički POZITIVNI utjecaj na dijete mislim da je jako bitan.

E jesam razvezalaaaaa...