Ma da, mladost duše je nešto drugo. Ja se smijem, ono doslovno, od uha do uha, smiju mi se i oči i uši i kosa, i sve, nema tu babca na vidiku, ali nešto su tu srednje tridesete donijele na lice što nije u suglasju s unutarnjim stanjem. Znam ja neke žene mojih godina, pa i mlađe, koje izgledaju deset godina starije od mene, ali njihov izgled mene nije pomladio. Kad sam bila u rodilištu, dakle, prije pet mjeseci, sa mnom na odjelu babinjača, za baksuz, bile sve cure prvorotkinje, deset i više god. mlađe od mene i zamislite, pristojne cure meni se obraćale sa Vi.
Tako mi je bilo neugodno , no nisam ih od toga odgovarala da ne moraju još razmišljati kako će mi se obratiti, ništa, ja ih podučavala dojenju, savjetovala da ignoriraju neke bahate sestre kako im to ne bi bila trauma iz rodilišta..., užas živi.... tako sam se bezveze osjećala.
A šta da kome objašnjavam? Da i dalje čitam magazin Klik, s tekstovima pisanima za nas vječne "postpubertetlije", da su tulumi s mojom ekipom (doduše, vrlo rijetki) isti kao i oni s 23 u studentskom domu :D , glazbeni i filmski ukus mi je također "pomaknut" i mnogi bi se moji "ozbiljni" vršnjaci zgrozili, ali, ali... ništa se to ne vidi na prvi pogled i sva je sreća da su ovi forumi samo iza ekrana, a ne na kavi jer bi mi se inače tu dvije trećine cura obraćalo sa Vi, gospođo. Bez obzira što bi u glavi bile "starmalije" od mene.