Naletjela sam na netu na ovaj članak, oduševio me
http://www.naturalchild.org/jan_hunt/hidden.html
 |
|||
|
|
|||
Skrivene poruke
Naletjela sam na netu na ovaj članak, oduševio me
http://www.naturalchild.org/jan_hunt/hidden.html
E da mi je znat što je tebe tu oduševilo....
fora...
ustvari je baš tako....
Oduševilo me je to što mi je osvijestilo neke stvari. Okružena sam ljudima koji su radili sve suprotno od attachment parentinga i s kojima kod svakog susreta moram voditi rasprave, počevši od moje majke, svekrve, povremeno mm...
A i prepoznala sam stvari koje je moja majka meni radila/govorila i na taj način ću izbjeći isto to raditi svojem djetetu
Ne znam, meni je to nešto kao opis nečeg okrutnog, a to me ne oduševljava. Kao ni lektira za prva 4 razreda osnovne škole. Nepotrebna okrutnost.
Pa baš zbog toga jer je okrutno to neću niti raditi svojem djetetu
Ne znam... meni nitko nije trebao pokazivati fotografije nagorene djece kako bih shvatio da mali prstići taman stanu u utičnicu...
To baš i nije isto. Većini djece (ako ne svoj) se govori da ne guraju prste u utičnicu i gotovo svi roditelji su svjesni da je to stvarna opasnost po zdravlje i život djeteta. Generacijama se djecu ostavljalo da plaču tj. nije se odgovaralo na njihov plač, stavljalo da spavaju u svom krevetu i vrlo rano u svojoj sobi i govorene su im ostale stvari navedene u članku, bez da su roditelji bili svjesni kakve to posljedice može imati po emocionalno zdravlje djeteta. I ta djeca su se ponašala po istom obrascu prema svojoj djeci. Nisu razmišljali o tome, nisu se čak niti zapitali jer su bili naučeni da se tako s djecom postupa i komunicira.
Ne kažem da su svi roditelji bili (ili jesu) takvi, bilo je i onih koji su radili (rade) suprotno. Koliko primjećujem, na sreću s godinama sve više ima ovih drugih. Ja sam odrasla u okolini gdje su prevladavali ovi prvi. I tako sam i ja odgajana (osim batina). I tek kad je moj brat dobio djecu (priej cca 13 godina, ja sam tad bila u pubertetu) sam počela razmišljati o tome i osvješćivati stvari koje nisu u redu. I dan danas kad imam svoje dijete dobro mi dođe da se povremeno podsjetim i osvijestim takve stvari jer moć ukorijenjenog odgoja je jaka.
malo su mi prenategnute izjave i posljedice.
ak ga odvedeš u školu i kažeš mu da bude dobar, za dvadeset godina eto ga na drogama
a ak mu kažeš da se igra s prijateljima, za dvadeset godina te zove iz zatvora
članak je humorističan, al da je edukativan - nije
Meni je bezveze što su roditelji prikazani kao bića bez glave i mozga koji sve što rade, rade tako jer im je tako rekla baka, stručnjaci za odgoj, ili netko treći
Ako meni nekad dođe da izbacim dijete iz svog kreveta - a dođe mi, iako to nemam namjeru stvarno napravit - onda mi tako dođe zato jer sam se zaželjela malo mira u svom krevetu i malo intime s mužem, a ne zato što je tako rekla odgojiteljica u vrtiću ili baba Slavica ili ne znam tko.
Ako mi nekad dođe da odbijem nositi svoje dijete - a dođe mi, iako ga uvijek podignem - onda mi tako dođe zato jer me bole leđa ili jer nosim deset kila vrećica iz trgovine ili jer mi se baš šeta i bere cvijeće, a ne tegli mi se njegovih petanest kila na grbi... I tako.
S obzirom da mi dijete ima tek dvije i pol godine, za ostale točke se ne smatram kompetentnom, ali nekako mi se čini da za sve isto vrijedi.
Meni je odlično, naravno da nesadrži svu mudrost svijeta - sažete hiperbole da bi bilo pamtljivo i upečatljivo. Ne znam zašto ljudi misle da sve ima svoje posljedice osim roditeljstva :? - ovo je baš poučno. Ja mislim da se ljude prestalo ozbiljno prozivat iza ne-odgoj otkad je društvo zaključilo da se i nesretne ljude može odllično iskoristiti kao ne zahtjevnu radnu snagu i odlične potrošače. Od onda nije bitno da je dijete sretno i odgojeno nego da je "mama zadovoljna" . Kao da iti jedna mama može biti zadovoljna ako joj je dijete nesretno i neodgojeno. Ja govorim o mamama jer nisam tata. Ali isto vrijedi i za njih.
Mislim da (nažalost) još uvijek većina roditelja radi kao što su radili i njihovi roditelji. Ako ne bi, znači da bi morali prihvatiti činjenicu da njihovi roditelji nisu radili sve kako treba, što onda vodi do zaključka da im moguće nešto "fali" :/ .Cookie prvotno napisa
Meni je bezveze što su roditelji prikazani kao bića bez glave i mozga koji sve što rade, rade tako jer im je tako rekla baka, stručnjaci za odgoj, ili netko treći
Ako meni nekad dođe da izbacim dijete iz svog kreveta - a dođe mi, iako to nemam namjeru stvarno napravit - onda mi tako dođe zato jer sam se zaželjela malo mira u svom krevetu i malo intime s mužem, a ne zato što je tako rekla odgojiteljica u vrtiću ili baba Slavica ili ne znam tko.
Ako mi nekad dođe da odbijem nositi svoje dijete - a dođe mi, iako ga uvijek podignem - onda mi tako dođe zato jer me bole leđa ili jer nosim deset kila vrećica iz trgovine ili jer mi se baš šeta i bere cvijeće, a ne tegli mi se njegovih petanest kila na grbi... I tako.
S obzirom da mi dijete ima tek dvije i pol godine, za ostale točke se ne smatram kompetentnom, ali nekako mi se čini da za sve isto vrijedi.
Sa druge strane većina nas koji smo na ovome forumu, tu smo došli potražiti drugačiji odgovor, što znači da smo spremni otići korak naprijed od naših roditelja.
U stvarnom "nevirtualnom" svijetu ovi prvi još uvijek čine većinu.
meni je super kako neki članovi ovog foruma s vremena na vrijeme tepaju sami sebi kako su iznimno napredni po pitanju roditeljstva i ne dopuštaju da takvi budu i ljudi koji nisu članovi ovog foruma. baš mi je nevjerojatno kad se krene s floskulama "ovdje sam jer ne razmišljam kao drugi", "oni koji nisu ovdje su zaostali", "ja se toliko trudim oko svog djeteta, a kad vidim neke mame, koje naravno nisu na forumu dođe mi da..."
mislim da se ipak treba malo stati na loptu i ne smatrati forum sektom kojoj su članovi samo "izabrani" ili oni koji znaju "više istine koje nisu dostupne baš svakom čovjeku"
ja definitivno želim ponoviti većinu stvari koje su moji roditelji napravili pri odgajanju mene i moje braće. (a na ovom sam forumu)
Naravno, potpisujem melange i Sladjanu
A i sofke
Još nešto-zašto ti, Mašenka, smatraš da su naši roditelji nužno napravili nešto loše?
Uopće mi ide jako na živce pretpostavka da sve što je moderno u odgoju je nužno i bolje od onog što je nekad bilo.
Ja kategorički tvrdim da to nije istina, a to temeljim, između ostalog, i na vlastitom opažanju klinaca okupljenih ispred osnovne škole, koje htjela ne htjela vidim i čujem, jer je moj balkon direkt iznad...
Potpisujem i ja.
Moji su roditelji cinili (a i jos cine, jer je brat puno, puno mladji) mnoge stvari koje su, recimo to tako, manje popularne na ovom forumu, a svo troje smo sasvim uravnotezena i zdrava bica. Vjerujem da cu dosta toga i ja ponoviti, jer tako zelim.
Clanak mi je, onako ukratko - wtf. Nit smrdi, nit mirisi.
Nemoj biti tako sigurna, Kaae, vjerojatno nisi niti svjesna toga da ti nešto fali
Članak je ok u smislu da roditelj ipak uvijek treba imati na umu što (ili što ZAPRAVO) poručuje djetetu.
Što se pak pogrešaka i propusta u odgoju tiče, mogu reći samo ovo - svi, baš svi mi imamo slijepe točke. Većina nas trudi se zaobići pogreške svojih roditelja (tj. ono što smatramo da je bilo krivo ili nedovoljno u našem odgoju) a s druge strane napravimo isto toliko nekih drugih propusta.
Tipičan primjer današnjice - odgajamo djecu bez batina (što je svakako napredak) ali i bez jasnih granica (što je propust).
No, ako čovjek zaista trajno ima na umu što i kako želi postići i teži tome da dijete odgoji kao odgovornu i cjelovitu osobu, vjerujem da će uspjeti većinu stvari napraviti kako treba, a ostaviti sasvim dovoljno minornih propusta da i naša djeca imaju prostora unaprijediti naše odgojne metode kad budu odgajali svoju djecu u SVOM vremenu i uvjetima.
To su dvije krajnosti. Ne znači da djeca koja ne dobivaju batine rastu bez svijesti o drugima i bez određenih granica.Tipičan primjer današnjice - odgajamo djecu bez batina (što je svakako napredak) ali i bez jasnih granica (što je propust).
Članak je kao i onaj prethodni s iste stranice malo previše.
Ima tamo ok članaka, neki su mi baš dobro napisani, ovaj je malo ekstreman.
Ja želim ispraviti neke greške svojih roditelja i želim se riješiti tog naslijeđa. Zato što vidim i znam da to niej dobro. Moja mama je postupala onako kako zna u situaciji u kojoj je bila.
Mislim, mogu ja reći: Nu me, dobro sam ispala
Ne znači da ih puštam da rade što hoće, ali neke odgojne principe ne želim primjeniti.
svi smo mi ljudi i kao takvi nesavršeni (iako znam ovdje primjetiti da ima onih koji za sebe drugačije misle
Pa naravno. Zar moram stavit disklejmer da mislim da nisam savršena i da radim greške
Ali to ne isključuje činjenicu da ću nešto što ne smatram dobrim načinom pokušati izbaciti.
nisam mislila na tebe, neg onak općenito
naravno da svatko ima vlastite vrijednosne sudove i da će izbaciti ono za što smatra da nije dobro..ali će istovremeno raditi stvari za koje misli da su ok..te iste stvari za koje misli da su ok možda su apsolutno neprihvatljive nekom drugom
po meni, nema dobrog i pravilnog obrasca odgoja, a pogotovo nije dobro kopirati tuđe šablone
osoba zadovoljna sa sobom i svojim životom ima šanse nekog dobro i pravilno odgojiti..ali uvijek je najteže poći od sebe
X
ali osjećaji koje se javljaju u djetetu nakon izrečenih očekivanja ili reakcija roditelja nisu... ja se prepoznah u nekim od njih
Meni se sviđa...
Osim nekih posljedica...
Mislim da nije problem u tome što čovjek kaže i što od djeteta očekuje, koliko je važno ono što kod Juulsa i drugdje zovu "glazbom" odnosa, onim nitima veze, pravog, punog intimnog odnosa između dvoje ljudi - a koji su u ovom životu roditelj i dijete.
Mislim da tražiti od djeteta da se na određeni način ponaša u školi nije ništa loše - ako dijete zna da to nije nešto o čemu ovisi njegovo dostojanstvo, samopoštovanje, ili roditeljska ljubav - nego da je to nešto što roditelj traži jer određena ponašanja u društvenom kontekstu polučuju određeni tip uspjeha... koji možda čovjeku treba, možda ne, ali se može skinuti s leđa kao neka kabanica, i zatim ostati ono što jesi, cjelovito, svoje ljudsko biće koje doma, u odnosu s roditeljem možeš biti slobodan - ma kako bilo u školi.
Ali ako su pravila i propisi zamjena za autentičan odnos, onda je sigurno da će dijete već negdje potražiti autentičan odnos... obično gdje i kako ne bi trebalo.
Isto je i s dizanjem bebe koja se buni. Meni je to bio izazov s prvim djetetom. S drugim djetetom sam naučila da ima sredina između stalnog nošenja, i slušanja autoriteta stručnjaka koji se boje da se dijete razmazi.
Kad vidim da dijete traži nešto, npr. da je nosim, a ja imam prečega posla (jer sam mama koja brine i o tome da se ima što jest, i nosit, i da nam ne isključe struju, i da brat dobije što mu treba, i da ja preživim majčinstvo ez histerije i premora), ponudim pogled, toplinu, riječ, kažem da čujem, vidim što treba, i suosjećajno kažem da ću doći čim budem mogla, ali sad ne mogu. Nije to ili - ili. Važno je prihvatiti dječji zahtjev, dati na znanje da je u redu tražiti i željeti, ali da u životu ponekad možeš i ne dobiti jer je i drugi čovjek vreća zahtjeva, mogućnosti i ograničenja.
Poštujem te - poštuj me, to mi se čini kao fer pristup roditeljstvu...
X jako lijepo rečeno
imate knjigu "skrivene poruke" od Elizabeth Pantley.
kupila prosli tjedan u zagrebu. za iskusne roditelje
Žao mi je što je protumačeno da se smatram nekim superroditeljem ili "višom kastom" :/ .
Ja sam ovdje (i na netu općenito jer mi je najdostupniji izvor ) došla do mnogih korisnih informacija vezanih uz trudnoću, porod, dojenje, dohranu,....većinu sam tražila (a na neke naišla i slučajno)- ne zato jer sam supermama niti jer mi je više stalo (kako ispada), jednostavno volim doći do što više različitih mišljenja i pristupa stvarima. Šta je u tome loše?
S druge strane većina roditelja u stvarnom životu koje ja znam ima stav " pa i ja sam jela sarme sa 4 mj sjedeći potkajlana jastucima i šta mi fali ?", i o nekom "novom načinu" i ne razmišlja. Ne smatram ih "lošijim roditeljima", ali naravno radim (kao i svi) ono što mislim da je najbolje za moje dijete što mu ja mogu pružiti, i to je često različito od onog što je radila moja majka (iako je za mene bila najbolja na svijetu) ili spomenuta većina koju znam.
Da ne duljim, jer smo već dovoljno odmakli od teme, pod "greške" naših roditelja (a koji su naravno činili isto kao i mi -dakle najbolje što i kako su znali) sam mislila na one u stilu nedojenja, hodalice, pileće juhice i punjene paprike sa 3 mjeseca, "nek plače manje će pišat" i "batina je iz raja izašla" metode koje su u vrijeme mojeg djetinjstva bile "najnormalnije".
a ovo definitivno potpisujemUopće mi ide jako na živce pretpostavka da sve što je moderno u odgoju je nužno i bolje od onog što je nekad bilo
i tu nema skrivenih poruka.
ne samo to, već je i puno bolje rješenje nego nervozan podići dijete da bi se udovoljilo njegovoj želji istog časa a mislima biti negdje drugdje.
ja bi rekla cesto "i bas naprotiv".
jer batine nece postaviti granice, a jos manje pri tome jasne granice. tako da ne bi rekla da su to dvije krajnosti vec da nemaju veze jedno s drugim. cesto krivo mislim da imaju, ali zapravo nemaju.
granice se postavljaju na drugi nacin.
Ma slažem se s tobom, lijepo si to sročila
Znaš što sam htjela reći... da se nekome sa strane čini da ako ne mlatnem dijete nakon što napravi neku glupost već postupim drugačije, izgleda kao da joj sve dozvoljavam.
ma, naravno.
zapravo sam se samo nadovezala na tvoj post
afali o tj. "mislimo" 8)cesto krivo mislim
Nasreću, ništa iz ovog teksta me nije "dotaklo", moji su roditelji bili više orijentirani na attachment parenting pa nemam vlastitog iskustva, ali bez obzira, malo mi se navedene poruke čine preekstremne...možda griješim :/ ali ok, ponekad bolje shvatimo poruku kada je ponešto ekstremna.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom