abonjeko,
mene je cijelo to iskustvo toliko opeklo da sad pušem i na hladno...
sve te istočne duhovne tehnike zahtjevaju vrlo stručno vodstvo, odnosno, ne možeš baš biti sam svoj majstor, a nekako sam mišljenja da je kod nas takvih malo...kad vidim kod kog moja frendica ide na kabaluneki klinjo od 25 godina (kažem klinjo jer ja imam 26
), mislim da je malo premlad da bi "podučavao" kabalu, pa taman da ga je sam Jahve pomazao, ni Isus nije propovjedao prije 30-te
![]()
Nastranu kabala, i taj klinjo, moje najveće razočarenje u cijelom tom svijetu "duhovnosti" je moja pretpostavka (koja se pokazala pogrešnom) da su "učitelji" uzori po difoltu, odnosno, da su samim svojim zvanjem učitelja dostigli određen stupanj produhovljenosti, ne baš nirvanu, al dovoljno da mogu biti učitelji. Al kad se kao "duhovni stimulansi" koriste opijatipa šta reći?
Žao mi je, jer mi je sve to bilo jako interesantno i nekako inkliniram tom duhovnom svijetu, al sad, opečena lošim mentorstvom, doslovno zazirem od cijele priče.
Ne kažem da nema dobrih mentora, ali kako znati? Osobno mi je područje duhovnosti osjetljivije od, kakodakažem, tjelesnosti - frustracije od neljubaznog ginekologa lakše riješim nego frustracije od lošeg duhovnog mentora. Osobito kad se duhovnost dotiče seksualnosti.