Neznam kako dalje

[mlada mama20]

Živjela sam 3,5 god u izvanbračnoj zajednici u kojoj sam dobila sina kojem će sada 3 godine i opet sam ostala trudna. 19 mi je godina i nisam ni slutila da će mi se ikada desiti nešto ovak no je.Razišli smo se i sada me jedino zanima kako dalje.Što trebam poduzeti da dobijem skbništvo nad sinom i status samohrane majke, dali mogu tražiti alimentaciju putem administrativne zabrane,jer on ima dijete iz prvog braka i ne želi plaćati alimentaciju tak da znam da nebi ni meni. Zanima me kakva su moja prava što se tiče socijalne pomoći,vrtića,nekog stana jer nas je izbacio na ulicu i trenutno smo kod mojih roditelja dok se ne snađemo.Stvarno ne znam kako dalje,trebam koji savjet :?

[ivy]

o pravnoj strani nemam pojma, samo ti šaljem da sve uspiješ proći što lakše
djeca su najveće blago svijeta

[Tata!]

ajoj, ajoj... sa 16 god. postati majka, je na granici ludosti i hrabrosti, i nije nikako za igrat se s roditeljstvom, ukoliko je potpora tako skliska i neizvjesna (partnerska i roditeljska)... doista neznam što se dogodilo sada 3 god. kasnije i zašto je nevjenčani partner tako grozovito nečovječno reagirao, tim više što je na putu i drugo dijete, vjerujem naravno njegovo.

iskreno mi je žao zbog ovakvog razvitka situacije i iako nemam kakav koristan savjet, dajem ovim putem veliku potporu i apeliram da ti se što više osoba javi sa korisnim informacijama... nakon tri i pol godine zajedničkog života, možda zakonski imaš osnove kao i u bračnom životu s tim partnerom, tim više što imate i dijete, a i drugo na putu.

U nezavidnoj situaciji kako zvuči djeluje mi kao jasna deklaracija socijalnog slučaja, pogotovo ako još i ne radiš, pa bi svakako trebala posjetiti pripadajući Centar za socijalnu skrb i raspitati se za svoja prava i eventualne mogućnosti pomoći. Imaju i pravnu službu pa će sigurno znati usmjeriti te nekamo. Ne košta te ništa posjeta centru osim malo rezerviranog vremena, a sigurno će pomoći u ovom periodu panične izgubljenosti.

Nadam se da ćeš što prije stati na noge, bez dodatnih šokova i stresova i pronaći najbolje rješenje za tebe, dijete i bebu koju nosiš.

[Marsupilami]

Tata! cisto sumnjam da je djevojka sa 16 postala majka jer joj se igralo sa roditeljstvom :/

Za pocetak trebala bi se javiti u centar za socijalnu skrb po mjestu stanovanja i oni ce te uputiti u tvoja prava.
Imas li kakvih primanja?

Za skrbnistvo nad djetetom se ne moras brinuti, ti si skrbnik a on kao otac duzan je placati alimentaciju, administrativna zabrana ne dolazi odmah.
Prvo treba sud odrediti alimentaciju, a ako ju on nece placati neko vrijeme onda se moze traziti prisilna naplata iste.

Mozda postoji mogucnost da te se smjesti u neku ustanovu zajedno sa djetetom ako ne mozes ostati kod roditelja?
Imas li njihovu potporu?

Zelim ti puno srece i hrabrosti, trebat ce ti puno

p.s. kada ti je termin? (ako sam dobro shvatila da si trudna)

[Tata!]

Tata! cisto sumnjam da je djevojka sa 16 postala majka jer joj se igralo sa roditeljstvom

Nisam to ni rekao! Smatram da je roditeljstvo vrlo odgovorna obaveza i izrazito sveobuhvatna, te zahtjeva i mentalnu zrelost, velika odricanja, pa na kraju krajeva i neku financijsku sigurnost. U maloljetničkoj dobi to je sve vrlo upitno i stoga se iskreno nadam da je mlada mama sa 16 god. tu odgovornost prema malom živom biću upravo svjesno i željeno ponijela i hrabro izgurala sa svim prekonoćnim odrastanjima koje ono nosi.

Al mislim da to sad nije tema, već kako djevojci sa što više informacija pomoći u ovakvoj nažalost nezavidnoj situaciji kakva jest!

[mlada mama20]

Termin je 13.09. Imam primanja od socijalnog jer mi ono snosi bolovanje i to 800,00 kn,ali dobro je bolje išta nego ništa.Meni je bitno da imam za sina sve što mu treba a za mene ako ostane.Stvarno ste mi dali puno korisnih informacija koje će mi uvelike koristiti,naravno ipak imate više iskustva sa tim već ja a kako mi tata uvijek kaže bolje pitat nego skitat.Znate nije ni malo bilo pametno to što sam tako rano ostala trudna,ali kad se desilo desilo se prihvatila sam to da mi se sprema jedna velika odgovornost u životu jer kako je tako je.Kako mi Bog da.Samo se nisam nadala da će sve ovako završiti,jer to su propale četiru godine mog života moje mladosti a uz sve to još i dvoje djece,strah me da ću ostati sama da me više nitko neće prihvatiti,pogotovo sa djecom.No to nije ono najgore,meni je tek 19,drugo djete na putu nezaposlena nemam neka bog zna šta primanja,strah me hoću li ja to moći,hoću li moći svojoj djeci osigurati normalan život jer to više nije obitelj to je samo jedan roditelj,neznam kako dalje.Možda kad se psihički malo smirim,možda ću onda moći više razmišljati i temeljitije donositi neke odluke.Za sada samo želim izvući prava za svoju djecu,jer ako je bio faca da ih napravi pa neka onda bude i pravi tata,koliko god toj djeci trebam ja kao majka i kao najbolja prijateljica tako im treba i on kao otac ne samo financijski već i fizički i psihički,jedino ako i od njih ne digne ruke kao i od mene,bojim se to i pomisliti a vidim da ide ka tome,boli me kad gledam malog koliko mu tajo fali,a što će biti kad ga više ne bude totalno? Zar postoje tako hladnokrvne osobe kojima nije stalo do njihove djece,zar nemaju srca bar za ta mala nevina bića ako ne i za nas...