Termin je 13.09. Imam primanja od socijalnog jer mi ono snosi bolovanje i to 800,00 kn,ali dobro je bolje išta nego ništa.Meni je bitno da imam za sina sve što mu treba a za mene ako ostane.Stvarno ste mi dali puno korisnih informacija koje će mi uvelike koristiti,naravno ipak imate više iskustva sa tim već ja a kako mi tata uvijek kaže bolje pitat nego skitat.Znate nije ni malo bilo pametno to što sam tako rano ostala trudna,ali kad se desilo desilo se prihvatila sam to da mi se sprema jedna velika odgovornost u životu jer kako je tako je.Kako mi Bog da.Samo se nisam nadala da će sve ovako završiti,jer to su propale četiru godine mog života moje mladosti a uz sve to još i dvoje djece,strah me da ću ostati sama da me više nitko neće prihvatiti,pogotovo sa djecom.No to nije ono najgore,meni je tek 19,drugo djete na putu nezaposlena nemam neka bog zna šta primanja,strah me hoću li ja to moći,hoću li moći svojoj djeci osigurati normalan život jer to više nije obitelj to je samo jedan roditelj,neznam kako dalje.Možda kad se psihički malo smirim,možda ću onda moći više razmišljati i temeljitije donositi neke odluke.Za sada samo želim izvući prava za svoju djecu,jer ako je bio faca da ih napravi pa neka onda bude i pravi tata,koliko god toj djeci trebam ja kao majka i kao najbolja prijateljica tako im treba i on kao otac ne samo financijski već i fizički i psihički,jedino ako i od njih ne digne ruke kao i od mene,bojim se to i pomisliti a vidim da ide ka tome,boli me kad gledam malog koliko mu tajo fali,a što će biti kad ga više ne bude totalno? Zar postoje tako hladnokrvne osobe kojima nije stalo do njihove djece,zar nemaju srca bar za ta mala nevina bića ako ne i za nas...