Pozdrav svima.. Da ispricam svoju situaciju pa da cujem koju pametnu jer i sama sam vec jadna i luda od svega. 7 godina sam sa uskoro bivsim muzem. 4 godine trpim psihicko zlostavljanje. Trazila sam rastavu i bilo je natezanja na socijalu i svakakvih drama, ali sad cekam samo iduci tjedan da potpisemo i da se rijesim muke. Imamo sunce od 4 i pol godine. Koje on i njegova mama manipuliraju protiv mene. Maleni mi je znao reci grozne stvari tipa da ga bar nisam ja rodila nego neka druga, da ga je tata rodio kroz guzicu i ima puno takvih stvari. Doticni se svima predstavlja kao divan i krasan, a ja sam losa mama, zena, on sve radi, ja nista. Napominjem da zadnju godinu i pol zivimo doslovno kao cimeri, jer mi se zgadio uvredama i postupcima, zaplasio me da mi nece dat malenog. Uzas. Prosle godine sam nasla posao u drugom gradu, sad sam nasla i stan. Kako sada djetetu objasniti ista, s obzirom da on ne zeli kao roditelj sjesti i da popricamo lijepo s njim, tvrdi da sam ja sve zakuhala pa nek i sama obavljam sve. A drugi partner.. Uletio mi je u zivot andjeo, kad mi je bilo prestrasno. Cijelo vrijeme me slusa, podrzava. Sve prihvaca. Pomaze. Prije mjesec dana sam saznala da imam benigni tumor na mozgu, uz ostala sranja ne mogu vise imati djece. Uz mene je 100%,sta god da treba, van ce me odvesti ako treba operirati. Nije da trcim u nesto novo, i strah me i sretna sam sto imam nekoga. Samo se bojim kako ce mi maleni sve to proci..