ne bih se mogla okarakterizirati tako jednoznačno - jesam li flegma ili nisam...da baš moram, rekla bih da jesam, ali naravno da i ja imam svoje živčane trenutke.
Prije sam bila puno osjetljivija, mm me je promjenio, na sve što bih ja živčanila on bi svojim razoružavajućim osmjehom rekao Pa šta? i smijao se svemu...ne možeš protiv smijeha. ispadala sam urnebesna sa svojim ispadima nervoze, kad sve može biti tako mirno i opušteno.
To je sad postala tehnika koju primjenjujemo jedno na drugom...danas adko ja primjetim da je on nervozan i ljutit, neću se nadurit negu ću ga zadirkivat i dražit dok ne pukne i on se počne smijet...to isto on radi meni.

Za sve ostalo, nedavno sam u sebi osvjestila vrlo korisnu osobinu...naime, moja superpower je da kad zidovi počnu pritiskat i nebo se počne urušavat ja malo pobjegnem u neku "zonu" i tamo sam dok ne prođe. Ne znači da ne djelujem, samo djelujem na autopilotu. Obavljam sve što treba, ali nema nikog kući To koristim za situacije s kojima se jako teško nosim, a o njima onda razmišljam poslije (kao Scarlett, zabrinem se sutra )