Kako biti flegma???

[corny]

Evo ovako. Otkako znam za sebe oduvijek vodim brigu o sebi, o bližnjim, kući...o svemu. Tako sam nastavila i nakon udaje, ali sad s puno više obveza. I jednostavno osjećam da mi je to previše.

Vidim da energiju gubim radi, zapravo nebitnih stvari, koje ne mijenjaju značajno moj život, ali bogme ostavljaju traga na psihi. Brzi sam tip, idu mi na živce nepravedni, nesposobni, (mislim "tromi"), spori ljudi, a takvih je masa...

Kako se skulirati, i živjeti po motu, što bi Edo rekao: No sikiriki.... ??? jer ovako dalje ne želim, radi sebe, i bližnjih.

[laumi]

To i mene zanima...

[Maslačkica]

Tako da skontaš i prihvatiš da neke stvari su nebitne (a većina ih je nebitna, a oko njih se najviše nerviram), neki ljudi su drugačiji, meni bitne stvari nekome nisu bitne, određene stvari ako se ne obave neće proposti svijet i za kraj - prestati preuzimati obaveze i odgovornost za tuđe ponašanje.
To je iz mog iskustva!

[MGrubi]

ili pričekaš južinu pa da ti tlak padne na 0

[Trina]

To ili jesi ili nisi. Ja mislim da ja jesam

[MGrubi]

naučiš se distancirati
kažeš sebi: njihov problem
i točka
nastaviš dalje

[ivy]

mene su djeca dosta promijenila.
a inače, mislim da treba tu i tamo uzeti sebi vremena za ono što te čini najispunjenijom. kad napuniš baterije, sve je lakše

[Ifigenija]

Pročitaj knjigu Kako odgojiti djecu bez vikanja.
Manje je o djeci i vikanju, a više o nama, kako stvoriti i sačuvati svoj unutarnji mir.
Meni je korisna.

[Maxime]

Moj bivsi sef i mentor me naucio jednu izuzetno vaznu zivotnu lekciju: 'biraj one bitke koje su ti vazne i koje mozes dobiti, sve ostalo zaboravi'. Otkad sam njegov savjet pocela prakticirati puno mi je lakse u zivotu i imam puno vise energije za pozitivne stvari.

[snorki]

To ili jesi ili nisi. Ja mislim da ja jesam

potpisujem, s tim da JA NISAM (a voljela bih da jesam )

milsim da se te stvari mogu malo korigovat, ali iskorijenit NIKAD. To je vise jedna karakterna osobina

[Mony]

Za malu korekciju procitaj knjigu Power of now, ili Moc sadasnjeg trenutka

[icyoh]

Nisam flegma. Perfekcionist sam i kontrol freak. I uvijek sve znam najbolje - i svede se na to da većinu stvari radim sama jer je moja metoda najbolja (i naravno, jer moram zapiknuti nos svuda).
probala sam protiv toga - delegirati, ne uzrujavati se...No samo sam bila još više nervozna.

Pa sad i dalje radim po svom, sama. MM mi pomaže, no uglavnom se skloni i ostavi mene da napravim većinu. I odlično funkcioniramo.
Frendovi su mi srećom dosta slični jer naprosto ne podnosim tipove "a lako ćemo" ili "budem sutra".

Prema tome - kakav si takav si...neke stvari je bolje prihvatiti nego se boriti protiv njih.

[Dijana]

naučiš se distancirati
kažeš sebi: njihov problem
i točka
nastaviš dalje

Evo ovako. Ne daš se uznemiravati tuđim problemima, ne radiš stvari da bi udovoljila drugima, ne budeš "dobra curica" ili "everybody else's pleaser", radiš ono što TEBE ispunjava ili uveseljava, makar to bilo buljenje u malu voćku poslije kiše.
Ja sam eto sve to shvatila nakon što sam se razbolila. , no eto, za sve u životu postoji razlog.

[MamaRibice]

Neka ti bude vaznije kako se ti osjecas, nego sto drugi misle.

[corny]

Neka ti bude vaznije kako se ti osjecas, nego sto drugi misle.

Mislim da je ovo korijen problema. Moj tata je otvoren, izravan. I zbog toga izoliran od gotovo cijele obitelji. Pa smo mi valjda stekli dojam da je bolje ići na neki način linijom manjeg otpora i držati sve pod kontrolom; ja ću sve i neće biti problema.

Ali sad mi je pun kufer. :/

[MalenaMM]

Mislim da flegma jesi ili nisi.
Ali "flegmatičniji" možeš postati, barem za neke stvari.

Nekad sam bila teški control freak.
Sve je bilo na meni. Ali, sve sam sama preuzimala na sebe, teret si sama tovarila na leđa.

A onda si rekoh; jel problem baš ona žlica sad tamo u sudopre? e, nije
(karikiram malo)

I raspodjelila neke stvari, učila se distancirati od ljudi koji mi uzaludno troše energiju, crpe iz mene ono najbolje, stvari koje me ostavljaju umornom, iscrpljenom da ne bih ni zaspati mogla od umora.
Kad sam postigla da nekima hladno kažem NE, olakšanje je bilo fenomenalno. Mic po mic...evo me. Nisam flegma glede nekih stvari, ali razlika između "mene danas" i "mene jučer" je enormna.

[gita75]

Ja sam bila savršena, sve sam znala najbolje i nitko to nije mogao napraviti kao ja... I onda sam pukla, urlajući... I onda mi je bilo žao...
Zamislila sam situaciju da se sutra desi nešto užasno, meni ili MM ili mojoj djeci, da li je ovo nešto zbog čega ja sad urlam vrijedno tolike deračine ako nas sutra više ne bude?
I od tog dana sam prestala urlati i više mi ništa nije životno važno. S osmjehom od uha do uha mogu gledati kako MM vilicom grebe novu teflon tavu dok si prži jaja jer se meni eto danas nije kuhalo 8) .

[Maya&Leon]

S osmjehom od uha do uha mogu gledati kako MM vilicom grebe novu teflon tavu dok si prži jaja jer se meni eto danas nije kuhalo 8) .

svaka ti čast, meni se još uvijek kosa diže na glavi, ma ne toliko niti zbog tave nego zbog teflona u hrani....
zato skačem čim čujem rečenicu "tata ispeci mi jaja"
no, moram priznati da sam više puta samoj sebi naporna (jer valjda samo ja znam najbolje?! - ma glupost!!) i definitivno se lošije kuliram nego prije

možda je ovo trebala biti moja "new year's resolution"?
nikada nije kasno

[MalenaMM]

Uh, ovo s teflonom...
ne, toliko flegma (još) nisam

[betty blue]

ne bih se mogla okarakterizirati tako jednoznačno - jesam li flegma ili nisam...da baš moram, rekla bih da jesam, ali naravno da i ja imam svoje živčane trenutke.
Prije sam bila puno osjetljivija, mm me je promjenio, na sve što bih ja živčanila on bi svojim razoružavajućim osmjehom rekao Pa šta? i smijao se svemu...ne možeš protiv smijeha. ispadala sam urnebesna sa svojim ispadima nervoze, kad sve može biti tako mirno i opušteno.
To je sad postala tehnika koju primjenjujemo jedno na drugom...danas adko ja primjetim da je on nervozan i ljutit, neću se nadurit negu ću ga zadirkivat i dražit dok ne pukne i on se počne smijet...to isto on radi meni.

Za sve ostalo, nedavno sam u sebi osvjestila vrlo korisnu osobinu...naime, moja superpower je da kad zidovi počnu pritiskat i nebo se počne urušavat ja malo pobjegnem u neku "zonu" i tamo sam dok ne prođe. Ne znači da ne djelujem, samo djelujem na autopilotu. Obavljam sve što treba, ali nema nikog kući To koristim za situacije s kojima se jako teško nosim, a o njima onda razmišljam poslije (kao Scarlett, zabrinem se sutra )

[mia]

'biraj one bitke koje su ti vazne i koje mozes dobiti, sve ostalo zaboravi'.

Ovo mi je toliko dobro da cu odmah tekst iskoristiti za svoj potpis kako bi ga uvijek imala pred ocima.

Voljela bi da sam flegma, na zalost nisam. Po malo se s godinama mijenjam ali jos uvijek nisam zadovoljna sama sa sobom. 8) Bit ce bolje...nadam se.

[vještičica]

Bila jednom jedna dobra tema, gdje litala reče:

ja hocu biti cool. kao horatio caine

[Ceca]

Evo ovako. Otkako znam za sebe oduvijek vodim brigu o sebi, o bližnjim, kući...o svemu. Tako sam nastavila i nakon udaje, ali sad s puno više obveza. I jednostavno osjećam da mi je to previše.

Vidim da energiju gubim radi, zapravo nebitnih stvari, koje ne mijenjaju značajno moj život, ali bogme ostavljaju traga na psihi. Brzi sam tip, idu mi na živce nepravedni, nesposobni, (mislim "tromi"), spori ljudi, a takvih je masa...

Kako se skulirati, i živjeti po motu, što bi Edo rekao: No sikiriki.... ??? jer ovako dalje ne želim, radi sebe, i bližnjih.

Potpisujem od reci do eci, jer vazi i za mene

Imam isti problem samo jos i muza koji je nevidjena flegma. Nekad pomaze, ali evo vec 8 godina treniram zivce. Mlada sam , ima vremena naucicu

[pomikaki]

kod nas opet netipična situacija, ja sam bila nekad flegma, zbilja, pogotovo za ove svakodnevne stvari, a mm teški perfekcionist. Moja flegmatičnost je posljedica razmišljanja o veličini svemira, beskraju vremena, i nebitnosti moje sreće, koje ionako imam puno više od prosjeka, naspram sreće čovječanstva i tako dalje.
Jedino što zbilja teško podnosim je mm-ova kritika. Morala bih kod psihijatra da mi to objasni (valjda previše kritika u djetinjstvu). A on je majstor za kritiku. Morala bih kod psihijatra da mi objasni i što smo se našli i što smo se išli ženiti (valjda mazohizam... :? ).
Prije sam na kritiku žestoko odgovarala, sad više to ne mogu, gleda me dijete, pa čekam bolji čas da riješimo nesuglasice, trčim cijelo vrijeme za djetetom i goni me bič kritike. Hvata me panika od vožnje autom, panika što mi se ništa u životu ne rješava, panika što nemam ni časa mira. Nedavno sam pukla i objavila da sam gotova i da će me uskoro posjećivati u nekoj instituciji. MM je za promjenu popričao sa mnom i odmah mi je bilo lakše. Ali teško da i dalje mogu reći da sam flegma.

A teflonske tave više ni ne kupujem, izgrebu se prije ili kasnije.

[babyboys]

Nisam flegma. Perfekcionist sam i kontrol freak. I uvijek sve znam najbolje - i svede se na to da većinu stvari radim sama jer je moja metoda najbolja (i naravno, jer moram zapiknuti nos svuda).
probala sam protiv toga - delegirati, ne uzrujavati se...No samo sam bila još više nervozna.

Pa sad i dalje radim po svom, sama. MM mi pomaže, no uglavnom se skloni i ostavi mene da napravim većinu. I odlično funkcioniramo.
Frendovi su mi srećom dosta slični jer naprosto ne podnosim tipove "a lako ćemo" ili "budem sutra".

Prema tome - kakav si takav si...neke stvari je bolje prihvatiti nego se boriti protiv njih.

ovo potpisujem od riječi do riječi, kao dab sam ja pisala.
i moram reći da sam napokon, nakon poprilično vremena prihvatila sebe, i tu svoju osobinu. a sad mi je nekako lakše i manje se nerviram

[malena beba]

nisan ni ja flegma pa neman neki savjet samo guram nos u temu nebili naucila nesto

[melange]

Neka ti bude vaznije kako se ti osjecas, nego sto drugi misle.

Mislim da je ovo korijen problema. Moj tata je otvoren, izravan. I zbog toga izoliran od gotovo cijele obitelji. Pa smo mi valjda stekli dojam da je bolje ići na neki način linijom manjeg otpora i držati sve pod kontrolom; ja ću sve i neće biti problema.

Ali sad mi je pun kufer. :/

oprosti, ali kakve veze nečija otvorenost ima s držanjem situacije pod kontrolom?
u kojem smislu jedno poništava ili isključuje drugo? (tj zapravo uopće uključuje)

[fegusti]

idu mi na živce nepravedni, nesposobni, (mislim "tromi"), spori ljudi, a takvih je masa...

a kakve veze imaju nepravedni s flegmaticima?
pa sad kad razmišljam... i nesposobni...

[pomikaki]

Neka ti bude vaznije kako se ti osjecas, nego sto drugi misle.

mislim da bi pod ovo trebalo dodati samo još - "ali neka ti ne bude važnije kako se ti osjećaš od toga kako se osjećaju drugi".
I na prvu rečenicu još bih dodala na kraju "...o tebi"

[bubazara]

Evo ovako. Otkako znam za sebe oduvijek vodim brigu o sebi, o bližnjim, kući...o svemu. Tako sam nastavila i nakon udaje, ali sad s puno više obveza. I jednostavno osjećam da mi je to previše.

Vidim da energiju gubim radi, zapravo nebitnih stvari, koje ne mijenjaju značajno moj život, ali bogme ostavljaju traga na psihi. Brzi sam tip, idu mi na živce nepravedni, nesposobni, (mislim "tromi"), spori ljudi, a takvih je masa...

Kako se skulirati, i živjeti po motu, što bi Edo rekao: No sikiriki.... ??? jer ovako dalje ne želim, radi sebe, i bližnjih.

....vidim vrijedna si...,a toliko odgovornosti moze itekako biti zamorno,..pa to znam po sebi,...
i tako ...po nekom mom iskustvu odlucih da je bolje da si dam malo vremena za sebe kako bi mogla "jos se bolje brinuti"....i to me je dovelo do vise razmisljanja..., ajde recimo zakljucaka...
Kako biti flegmatian u odnosu na postupke drugih ljudi...
Razumjeti ih i prihvatit jer ih nemozes promjeniti...,oni imaju svoje obrasce ponasanja bilo da su nauceni ili steceni i ako sami ne zele da ih ne promjene ( a i zasto bi kada su predpostavimo sretni takvi kakvi jesu ) neces dozivjeti preporod...
jep ,..to je tako...daj im mogucnost da se sami brinu o sebi jer tako nece eventualno "kriviti" za svoje greske i neke odluke...
Znam da to nije lako,..ali je dio naseg odrastanja i zrelosti....
A kod ovih manjih svakodnevnih nerviranja... :D mantraj...."svakoga dana u svakom pogledu sve vise napredujem".....

[corny]

idu mi na živce nepravedni, nesposobni, (mislim "tromi"), spori ljudi, a takvih je masa...

a kakve veze imaju nepravedni s flegmaticima?
pa sad kad razmišljam... i nesposobni...

Ah... zato što u suradnji, druženju, bilo čemu s njima ja preuzimam odgovornost i sve radim za njihh, jer jednostavno ne mogu dočekati da se pomaknu. :/

Uh, onaj tko je sličan razumije o čemu pričam...

[Anemona]

Ne mogu reči da sam flegma, jer baš i nisam, ali vidi se napredak. Uvijek sam sve morala imati pod kontrolom, ali počela sam popuštati. Kućanske poslove i veš sam uglavnom prepustila MM - u, i više se ne sekiram ako krivo složi veš. Nekako mi je došlo u glavu ili se pomiri s tim, ili radi sama, pa je prva opcija bila prihvatljivija.
bubazara je napisala:

Kako biti flegmatian u odnosu na postupke drugih ljudi...
Razumjeti ih i prihvatit jer ih nemozes promjeniti...,oni imaju svoje obrasce ponasanja bilo da su nauceni ili steceni i ako sami ne zele da ih ne promjene ( a i zasto bi kada su predpostavimo sretni takvi kakvi jesu ) neces dozivjeti preporod...

Kad sam ovo podebljano shvatila, stvarno sam kako i bubazara kaže doživjela preporod, ma preporod na stotu. To je bila revolucija u mojem neflegma karakteru.
Što se tiče odgoja mojeg malenog i svega oko njega, tu nisam flegma, niti ne želim biti totalno flegma, ali mali pomaci bi mi i tu odgovarali, ako ne meni, onda mojim živčekima svakako.

[MGrubi]

Ah... zato što u suradnji, druženju, bilo čemu s njima ja preuzimam odgovornost i sve radim za njihh, jer jednostavno ne mogu dočekati da se pomaknu. :/

Uh, onaj tko je sličan razumije o čemu pričam...

razumin
ono što ti treba je strpljenje
najteže je prvih par puta, dok ne shvate da više nečeš tegliti za njih, nego da moraju sami
kasnije se naviknu da je njihov red i nema problema

trebaš izdržati samo prvih nekoliko puta, i biti spremna na propale planove i nered u organizaciji
sve ima svoju cijenu

[mamasch]

Flegma sam, s time da se itekako znam rasp...diti ako treba, pogotovo kad su klinci u pitanju.
MM-a jako živcira moja hladnokrvnost.
No i on s vremenom postaje mudriji i smireniji.

Mislim da i moj potpis dobro oslikava jednu od mojih životnih filozofija.

[Smajlić]

Vidim da energiju gubim radi, zapravo nebitnih stvari, koje ne mijenjaju značajno moj život, ali bogme ostavljaju traga na psihi. Brzi sam tip, idu mi na živce nepravedni, nesposobni, (mislim "tromi"), spori ljudi, a takvih je masa...

.

Ajme, ovo kao da sam ja pisala - pogotovo ovo podebljano).
Trudim se, trudim se 8)

[Smajlić]

Trudim se, trudim se Cool

Trudim se biti flegma

[Trina]

Ja moram malo proširiti ovu svoju izjavu da mislim da spadam pod flegmatične. Kad su u pitanju djeca onda nisam. Ali opet jesam u usporedbi s mamama s kojima se družim. Ne zamaram se prtejerano oko nekih stvari u vezi njih, ako se tuku nek se tuku, ako neko padne, dok nema krvi i lomova u redu je, dok netko plače bez razloga nek plače, ne diraju me takve stvari. Ali opet, s druge strane, na neke stvari jednostavno popi..zdim do kraja. Ko da mi neko stisne nekakav botun di se javlja mama zmaj, kad poludim onda sam luda. Srećom to nije prečesto. Flegma sam kad su u pitanju drugi ljudi. Pa čak i moji roditelji, brat i muž. Ne znam zašto, uključim se onako iskreno ako se događa nešto baš loše ili nešto ekstra genijalno. Inače me teško probuditi. Ne znači da ih ne volim nego što ja znam, hehe mi se živo za nekakve detalje. Ne mogu me uzbuditi, probuditi, izazvati ikakvu reakciju. I normalno, to mužu smeta. Mater se već navikla a on nikako.

[Trina]

Sad ste me podsjetile na jedan vic.
Živjeli zajedno Flegma i Neurotik. Jednog dana pokuca Flegma Neurotiku na vrata od sobe i pita:"Alo cimeru, imaš li žličicu vode?"
Neurotik odgovara:"Ma daj, ostavi me, kakvu žličicu vode, o čemu ti to, pa kome to još treba žličica vode?".
Nakon 10 minuta Flegma opet pokuca:" Kolega, tribala bi mi žličica vode". Neurotik već lud ko kupus s druge strane vrata viče:"Ma jesi ti lud, daj okani me se, ja ću poluditi koje on zahtjeve ima, budalo, da žličica vode.."
Nakon pola sata Flegma opet pokuca:" Aj stvarno mi triba ta žličica vode"
Neurotik počne čupati kosu sa glave, trese se, sav luud, počinje bacati stvari po sobi i vikne:"Ma luđače jedan ludi, koja ti je pi mat.., jesi ti bolestan, što me pilaš, što me tlačiš, budaletino, ma koji će ti k žličica vode?!?!!!??"
A Flegma s druge strane kaže:"Ma ništa, buknuo nam požar u stanu"

[Kaae]

Nisam flegma, vec vise control freak, ali nekako sam, kroz godine, naucila posloziti prioritete.

[Smajlić]

Trina, dobar je vic!
Onda, kaj, jel opet sredina zlatna?
Opet se vraćamo na - umjerenost.

[GrgurovaMama]

čitam knjigu Budizam za majke- kako smireno brinuti o sebi i svom djetetu- Sarah Napthali
da napomenem, nisam budista, još za sada, mada sam odgajana u tom duhu...
poanta je ukratko da je put ka smirenosti USREDOTOČENOST na sve što radimo (hodamo, jedemo, peremo pod, igramo se sa djetetom...sve), dakle u svakom trenutku treba biti svjestan onoga što radimo a ne onako kako mislim većina nas živi, uspavljujem dijete a razmišljam o onome što još sve moram napraviti kad mali konačno zaspi ...

[fegusti]

...dakle u svakom trenutku treba biti svjestan onoga što radimo a ne onako kako mislim većina nas živi, uspavljujem dijete a razmišljam o onome što još sve moram napraviti kad mali konačno zaspi ...

eeee, to je umijeće dobrog življenja!
ovo s uspavljivanjem je dobra ilustracija.

[litala]

mogu ja ovo malo pogledat s druge strane?

krenem prat sudje i netko mi dodje i kaze: "jooooooj, daj se makni, ja cu to sredit..."

krenem trpat robu u masinu i netko mi opet dodje i kaze: "pusti, pusti, pusti, ja cu to - treba poslozit boje, odabrat pravi program, prasak - ma, ja cu to caskom, ostavi!"

sjednem s djetetom na pod i hocu mu obut cipele. uzmem prvo lijevu pa se zaigramo zabe skakutuse (cipele zelene) i krokodila... "aaaaaaaaa - pusti, pusti, daj ja cu, prvo mu desnu treba obut, i malo brze to, lift vec ceka..."



pa pitam - imam li ja pravo da svoj zivot zivim na svoj nacin? imam li pravo da ono sto obavljam obavim na svoj nacin? na stranu sad kompromis, mozemo se dogovarat ciji je nacin bolji ili gori - nije sad bitno. bitno je ovo: imam li ja pravo na odgovornost za svoje postupke? o cemu god da se radilo?

jer, recimo da nisam lijena, nisam nesposobna, nisam tupava - samo radim to sto radim na drugaciji nacin (ne bolji, ne gori - jednostavno drugaciji).

zasto mi ne date to pravo? da budem odgovorna za svoje postupke?


mislim, da se razumijemo - imala sam i ja fazu "uberodgovornosti" - eskalirala je kad sam iselila iz roditeljske kuce (u kojoj doduse nije sve moja mama odradjivala, ali se sve moralo odraditi na njen nacin :/) u "svoje" carstvo i u tom prelasku sam negdje putem jednostavno preskocila cinjenicu da u tom carstvu nisam sama, vec ga dijelim s nekim...

trebalo je neko vrijeme (cak i godine za neke stvari) da odlucim prepustiti odgovornost za ono sto radi svom suprugu. on jednostavno ima pravo raditi stvari na svoj nacin. ni bolji ni gori od mog - jednostavno - njegov nacin.


dakle - treba odluciti prepustiti odgovornost drugima.

[fegusti]

...i flegmatično dozvoliti flegmaticima da budu... kakvi već jesu
ter su sami za to odgovorni

[litala]

ova dva rolajuca na kraju su na krivom mjestu zanemarite ih

[laumi]

litala, lijepo te je čitati, kao i uvijek!

[corny]

Litala, nije point u tome. Ti si navela bezazlene primjere.

Ja sam na poslu često znala ispaštati jer kolega nije radio svoj posao, pa sam ja morala i za njega. Ravnateljica je to primjetila, ali iskreno...nije ju puno zanimalo, zanimalo ju je jedino da posao bude napravljen. Što je, po mom mišljenju, nepravedno i neprofesionalno.
Iz obične želje da firma napreduje pretvorila sam se u onog koji sve mora držati u rukama umjesto ravnateljice.
Doduše, to bi na neki način bilo pozitivno za mene, ali firma je bila državna i ja sam smjenjena nekim s debelom vezom.
Nepravedno? Ja, ja.

Nije to baš sve igra kreketuše.

A ja se želim promijeniti jer mi se čini da se ozbiljnost u poslu ne isplati. :/

[Maya&Leon]

Iz obične želje da firma napreduje pretvorila sam se u onog koji sve mora držati u rukama umjesto ravnateljice.
Doduše, to bi na neki način bilo pozitivno za mene, ali firma je bila državna i ja sam smjenjena nekim s debelom vezom.
Nepravedno? Ja, ja.

Nije to baš sve igra kreketuše.

A ja se želim promijeniti jer mi se čini da se ozbiljnost u poslu ne isplati. :/

corny kužim tvoju frustraciju, no nemoj se mijenjati please
kakvu poruku šalješ npr. svom djetetu ovakvim primjerom?
zamisli da svi odustanemo od ozbiljnosti pristupa poslu?
i onako već živimo u banana državi
ako nam i ovo malo odgovornih ode ma završit ćemo u kukuruzu

i meni se nedavno dogodilo nešto slično na poslu (ok, nisam ostala bez posla) i bila sam u komi par dana, onda sam se sabrala i pobrojala prioritete: shvatila sam da sve ono što mi je ISTINSKI VAŽNO ostalo nepromijenjeno i tada sam postala - flegma....

[betty blue]

malo me smeta što se ovdje flegmatičnost brka s lijenošću ili nesposobnošću
meni su ta sva pojam potpuno odjeljena
flegmatičnost mi je sinonim za neuzrujavanje. a i oni tzv živci mi mogu biti jednako nesposobni i lijeni kao bilo tko drugi
evo moja mam npr kad je živčana i počne, štajaznam, čistit brate mili drlja po toj jednoj polici ili krene sređivati ladice i zapetlja se i ostane cijeli dan u tim ladicama a ja ovako flegmatična sam za to vijeme cijelu kuću očistila.
to što sam ja flegma ne znači da sam nesposobna ili čak da sam sporija od nekog tko se uzrujava dok radi taj posao i samo misli koliko brzo će ga izvest.
to što sam ja flegma ne znači da na poslu također nisam radila posao drugih ili popravljala tuđe greške dok su oni češkali mošnje.
to samo znači da sam ja odabrala da me to neće dirat, odlučila sam čuvati svoje dragocjene neobnovljive živčane stanice od takvih ljudi, nevrijednih da mitohondrij na njih potrošim a kamoli cijeli neuron.

[betty blue]

meni su ta sva pojam potpuno odjeljena

ta dva pojma

odijeljena