Citiraj Jill prvotno napisa
Ok, ali meni nikako da se implantira, užas, "pojedoh" 12 embriona, pa šta je to sa mnom :?
Nešto se uskoro mora razrešiti, u to sam sigurna. :/
Tko je od te trojice doktora u pravu, tko će znati... što je najpametnije napraviti, također... zato ti napravi, imajući u vidu to što si o svom miomu saznala, ono što ti "srce" govori da je najbolje. A to da si imala 12 embrija je tako fenomenalna stvar da to ne mogu opisati... Ja ti od sveg srca držim fige da jedan od sljedećih, ma što prije, ostane...

Ajme, da je meni dočekati barem jedan... Jedan jedini, da barem znam da je do njega došlo. Eto, kako iste stvari izgledaju različito iz različitih perspektiva.

Danas je moj dan za totalno samosažaljenje.
Podvlačim crtu iza posljednjih 14 mjeseci i rezime je... :/
- histeroskopija
- nakon nje ciklus od 2,5 mjeseca zbog kojeg otpada termin za IVF i koji završava punkcijom ciste
- sljedeći ciklus na godišnjem koji dovršavam Dabrostonom pa je zato trajao normalno
- ciklus nakon toga prirodna ovulacija, folikul pobjegao prije punkcije pa se radi AIH
- ciklus na klomifenu, folikul raste puno prebrzo (na prvom uzv je već 23 mm) i radi se AIH
- ciklus na klomifenu, dolazi do punkcije, ne aspirira se js
- prirodni ciklus za "odmor"
- stimulacija s 30 ampula u 6 dana - nikakva reakcija, tj. jedan folikul koji ne raste; pokušaj okončanja toga ciklusa Dabrostonom - bez menge; nakon mjesec dana Dabroston opet 10 dana - menga; ciklus je trajao 2,5 mjeseca
- 3. dc na uzv se vidi folikul/cista od 17 mm, punkcija na 6. dc, naravno, bez js; prava menga tjedan dana nakon punkcije

Sad sam u tom ciklusu, nakon te prirodne menstruacije... na prvom uzv se sve činilo super, doktor je bio zadovoljan, i startali smo s klomifenom. Na 7. dc, na istom jajniku na kojem je prije 2 tjedna punktirana cista, opet folikul/vjerojatnije cista, od 17 mm.

Zato malo pišem, nekako... bojim se da bih mogla još nekoga izdeprimirati, ali nadam se da ću, u stvari, utješiti. Jer ja bih tako silno voljela da mi se barem jednom aspirira barem jedna jajna stanica... a da se ona i oplodi, da dospijemo do transfera... ne usudim se ni sanjati.

Dođe mi danas da vrištim, plačem, ali ne činim ništa od toga. Mislim da ću danas i sutra saditi cvijeće u žardinijere na balkonu, ali osjećam se... sasvim tupa.

Već mjesecima škicam izlazne strategije, otvoren je topic paralelno s mojim mislima u tom smjeru... i pitam se koliko sam daleko od sazrijevanja te odluke.