Jeste li poslovne ulizice???

[abonjeko]

http://www.net.hr/webcafe/page/2009/04/15/0227006.html

...osobno, gnušam se bilo kakvih favoriziranja i "zatrovanih" nedopuštenih modela moći, posebice gratifikacijske moći.... osobno se ne volim ulizivati, a još manje volim kada se netko ulizuje meni...

Ja sam valja neka kontra - voditeljska struja, opozicija mainstream-u, ali kada bih radila kao voditeljica i imala određene "podređene" ljude ispod sebe, prvi bi otkaz dobio/la "ulizica"...

Upravo sam u procesu zapošljavanja na jedno takvo radno mjesto i zaista ozbiljno razmišljam o poslovnoj etici!

Jer, kakva sam ja to osoba ako mi treba netko za samopotvrđivanje...svjesno znajući da je "dupelizac"...i da ga još za to nagradim???!!! NO PASARAN!

Kakva su vaša iskustva u vašim firmama u odnosu na postavljenu temu?

[betty blue]

trenutno sam na komplikacijama, ali na svom poslu sam skoro pa popushila jer se odbijam uvlačiti u dupe svojoj šefici
kategorički odbijam
i baš se pitam što će biti kada se vratim
mislim da ću prije kraja porodiljnog počet tražit novi posao
iskreno, ja to ne znam, meni kad se netko ne sviđa ne mogu glumiti suprotno, a nisam baš sklona laskanju, komplimente dijelim samo kad ih stvarno mislim, uopće ne znam kako bih se ulizivala

[melange]

definitivno se ne znam ulizivati, ali ja sam ekstrem na drugu stranu.
uopće ne znam, niti se trudim skrivati prijezir prema drugoj strani (ako prijezir osjećam).
makar mi ta druga strana bila nadređeni.

ne znam dozirati "pametne" opaske, ne znam prešutjeti kad je to najbolje,
ne ostajem dužna nikada, ne skrivam preokretanje očima.

ako ne mislim da netko zaslužuje moje poštovanje, to jako dobro dajem do znanja.

ne znam taktizirati.

[betty blue]

uff melange, ja nisam baš tako kao ti, ali istina je da prijezir ne pokazujem otvoreno, ali on naprosto izbija iz mene.

mogu samo reći nažalost, jer vjerovatno bih bolje prošla na poslu
a opet, s druge strane, uopće se ne opterećujem s tim

[bubazara]

hmmm...ljudi ko ljudi,..ima nas svakakvih,...a ova me je tema podsjetila na moje skolske dane kada kao svi mi "idemo ca sa sata",a ona jedna osoba ostaje.
Uvijek.
I uvijek se pokusavala ulizivati profesorima ( vise manje uspjesno, a pritome mislim da je veliku ulogu odigrao onaj jedan zub tj jedinica gore desno koji joj je falio
)
I da,..ta je cinkarila ama bas sve i svih...

Sto se tice posla, pa i sire,...ne volim da nikome da odgovaram niti da ovisim osim sebi, a pritom je i logicno da se ne vidim u ulozi igrica bez granica,.. favoriziranja,...nadmetanja,...to me jednostavno zamara... i dosadno mi je...

Da li je podmicivanje isto ulizivanje jer kao takvo je vrlo rasireno i drustveno prihvaceno.

[tamaris]

U firmi u kojoj sam do nema dugo radila upravo su takve osobe bile cijenjene.
Jedna vrlo zatrovana atmosfera gdje su pojedinci debelo iskoristavali sto im je ponuđeno.
Cijenilo se uvlacenje i cinkanje i nagrađivalo bonusom na placi,ugovorom za stalno...
Sto se mene tice,samo cu reci da sam nakon 2 g. i 7 mjeseci u toj firmi obavjestena da mi se ugovor nece produziti,mislim da to sve govori.
Jos cu samo potpisati nekoga gore tko je rekao o otvorenom pokazivanju prijezira prema tim osobama....vjerojatno sam zato i prosla tako kako jesam.

[Peterlin]

U stvarnom svijetu to pali samo u firmama koje ne moraju same brinuti o svojim prihodima. One koje to moraju ne podržavaju takvo ponašanje, jer si to ne mogu priuštiti.

[thalia]

U stvarnom svijetu to pali samo u firmama koje ne moraju same brinuti o svojim prihodima. One koje to moraju ne podržavaju takvo ponašanje, jer si to ne mogu priuštiti.

upravo sam htjela reći, stvarni svijet i ovaj od doma i iz fotelje nekad se drastično razlikuju.

abonjeko, jesi li ti već ikad radila? i jel imaš iskustva na takvom radnom mjestu?
kao prvo, ako ćeš dobro raditi svoj posao, nećeš vidjeti tko ti se ulizuje. ako ti se ulizuje osoba koja inače dobro radi svoj posao, donosi profit ili je dobra s klijentima ili jedno i drugo, ti ćeš joj dati otkaz zato što ti se ulizuje?

ja sam radila na mjestima na kojima sam bila nadređena i ljudi ti se ulizuju a da to ni oni ni ti ne vidite. možda nećeš obraćati pažnju, ali tvoja snaga osobe na vodećem mjestu je znati tko dobro radi posao, pomoći onome tko ne radi na razne načine i paziti da štimaju odnosi unutar tvojih zaposlenika.
ulizice su ti najmanji problem.
oprosti, meni je ovo jako razmaženo i dječje razmišljanje "prvoj ću njoj dati otkaz jer mi se ulizuje" jea rajt.

ja te ne bih primila na taj posao :/

[Maxime]

Definitivno ne. Profesionalac sam koji stoji iza svojeg znanja, u radnoj sredini sam poznata po britkom jeziku i definiranom nacinu razmisljanju. Nisam tip koji jedno misli, drugo radi a trece govori ... Moji direktan nacin nastupanja se ne dopada svima i nije mi to uvijek najlaksi put do cilja ali se ujutro barem ciste savjesti mogu pogledati u ugledalu ... Nisam odrasla u HR i nepoznat mi je strah od hirarhije, ne bojim se da cu izgubiti posao jer znam da cu bez problema naci drugi i konstrukticne kritike su uvijek dobro dosle. Ukoliko nekome konkretno i objektivno smeta moji nacin rada, uvijek sam spremna za razgovor.

[anledo]

U stvarnom svijetu to pali samo u firmama koje ne moraju same brinuti o svojim prihodima. One koje to moraju ne podržavaju takvo ponašanje, jer si to ne mogu priuštiti.

potpis
ali s rukovodece pozicite takodjer bas ne odobravam otvoreno pokazivanje prijezira i kolutanje ocima, nismo na poslu da se procjenjujemo po osobnim karakteristikama vec da ga odradimo, pa svako uplitanje osobnih stavova o suradnicima i nadredjenima smatram nedostatkom profesionalnosti i poslovne zrelosti (ok, smatram i nedostatkom osobne kulture ali to me se zapravo ne tice)

u poslu, zapravo, cijenim sam rad, radne rezultate i upornost (pogotovo kad nekome ne ide ali se trudi iz petnih zila)

[thalia]

edit: i ja sam radila u firmi u kojoj je mobbing bio jak, u kojoj se svaljivalo na tuđa leđa i u kojoj je bilo ljenčina i ulizica koji nisu ništa radili.
pa sam otišla.
neke stvari ne možeš promijeniti, ali one koje možeš, svakako treba mijenjati.
iz nekih jednostavno naučiš neke stvari i opet ideš dalje. treba biti pravedan, ali pravednost ne znači automatski davati otkaz nekome zato što se ulizuje, ali upozoriti i znati da netko dobro ne radi ili svojim ponašanjem otežava nečiji posao, e o tome se radi.

[thalia]

u poslu, zapravo, cijenim sam rad, radne rezultate i upornost (pogotovo kad nekome ne ide ali se trudi iz petnih zila)

isto ovako. imala sam jednog kolegu koji se tako silno trudio da je na kraju doista postao jedan od najboljih pet zaposlenika u branši. a ispočetka je bilo grbavoooo i reklo bi se da mi se ulizivao jer je stalno dolazio pitati za pomoć, za svaku sitnicu, provjeravao je je li dobro svladao stvari i jel može to tako napraviti.

[betty blue]

mene zanima, kad dvije osobe ulažu jednak napor u neki posao, dakle jednako se trude i jednako predano rade hoćete li vi koji ste na rukovodećim pozicijama (ja nisam dosad bila pa ne mogu govoriti) ipak dati prednost onome koji vam je simpatičniji? odnosno onome koji vam osim tog predanog rada još daje do znanja koliko vas poštuje kao šefa i kako je vaše mišljenje za njega u rangu s termodinamičkim zakonima?

da se razumijemo, ulizice se rijetko kad otvoreno ulizuju, oni samo stvaraju opći dojam izuzetnog poštivanja rukovoditelja i prihvaćanja njegove riječi kao maltene božije, kad svi znamo da i rukovoditelji griješe, pa da i podređeni to mogu primjetiti. Moja šefica je npr. puno griješila i ja sam primjećivala. Ne bih joj to baš nabijala na nos, ali bih joj ukazala na grešku, jer se radi o poslu koji ne trpi greške.
Međutim, ona je sve to gurala pod tepih i preferira ljude koji kao i ona vlastite greške guraju pod tepih.
Jedan primjer ulizivačkog ponašanja: Kad je ta moja šefica dobila službeni auto (prva na toj poziciji koja ga je dobila, inače se radi o rukovoditelju nižeg ranga te o neterenskom poslu, tipičnom kancelarijskom), radilo se o Polu, kolegica je rekla Joj super, al zakaj ti nisu dali mercedesa kao i drugoj šefici? (misleći pritom na šeficu višeg ranga, s menadžerskim ugovorom itd) Ja mislim da su ti trebali mercedesa dati

ja sam se toga stvarno nagledala, netko je gore spomenuo i bonuse na plaću i toga je bilo, ima ljudi koji naprosto vole da im se ulizuje.

[icyoh]

mene zanima, kad dvije osobe ulažu jednak napor u neki posao, dakle jednako se trude i jednako predano rade hoćete li vi koji ste na rukovodećim pozicijama (ja nisam dosad bila pa ne mogu govoriti) ipak dati prednost onome koji vam je simpatičniji? odnosno onome koji vam osim tog predanog rada još daje do znanja koliko vas poštuje kao šefa i kako je vaše mišljenje za njega u rangu s termodinamičkim zakonima?

defitivno bih dala prednost osobi koja osim znanja i napora pokazuje i nekakvo osnovno poštovanje prema šefu, kolegama i položaju.
Mislim pa logično je - ako sam 10h dnevno u uredu poželjno je da sam s ljudima koji imaju "dobar odnos prema poslu" - ne znam se bolje izraziti. Danas je ponuda radne snage jako velika i puno je lakše naći radnika nego novi posao (za većinu naravno). Pa poslodavci gledaju i na druge kvalitete. Pod ovim naravno ne podrazumjevam uvlačenje u "dupe" nit izvještaćeno smješkanje šefu - osobno ne trpim takve ljude.
Već naprosto ovako - ako je xx šef onda on valjda ima i veću odgovornost (i iskustvo ?? znanje??) od osobe xy. I xy mu kao takav može pokazati neko poštovanje....ne sad da mu se klanja kao Bogu.

Ja to gledam ovako - kolege (i podređeni i direktor) mi ne moraju biti najbolji prijatelj. Ne mora znati kako se moje dijete zove nit koji auto MM vozi. No očekujem da uvijek bude ljubazan, pristojan i radi na tome (zajedno sa mnom) da nam radna atmosfera bude što kvalitetnija, a produktivnost bolja. Mene netko ne mora voliti - zaista nisam takva osoba i to me nije briga. No želim da me cijeni kao kolegu/šefa i pošteno odrađuje svoj posao. I to bez da narušava radnu atmosferu (tračanjem, podmetanjem, cerekanjem i sl..)

[melange]

htjela bih se samo osvrnuti na poštovanje prema šefu.

naravno da kad dođete raditi za nekoga, tog nekoga poštujete po defaultu, tj zbog njegove pozicije. (tada definitivno nema okretanja očima)
nakon nekog vremena, ta osoba napravi niz postupaka, što poslovnih, što postupaka prema vama. neki vam možda ne odgovaraju, o nekima se možda može pregovarati i razgovarati. o nekima ne. i to je u redu.

ali mislim da je jako ružno kad se na sva pitanja odgovara sa "imaš ti škola gdje se plaća ne dobije ni tri mjeseca, pa si ti misli", "imaš ti škola gdje sami kupuju svoje flomastere, a vi se tu bunite što nemate dvije boje", "imaš ti škola di je satnica duplo manja, što ne odeš tamo raditi".

u tom trenu ja gubim poštovanje prema svom nadređenom (da ne ispadne da sam neodgojena po defaultu ) i u tom trenu bi možda trebalo uključiti neki lažni kiseli smješak, ali pobogu. ne želim se ulizivati takvom čovjeku. ne samo da mu se ne želim ulizivati, nego ne želim uopće skrivati prijezir koji osjećam prema njemu.

a cure trpe. i nije to ulizivanje. jednostavno su prihvatile situaciju kakva je i digle su ruke od pokušaja mijenjanja ičega. sad samo ogovaraju iza leđa. ja sam nažalost bila na poziciji najbližoj šefu, kroz koju se sve filtriralo. i nakon što plaću nismo dobile 2mj, jedna me kolegica upozorila da tako bude i ljeti, plaću od srpnja dobiješ tek krajem kolovoza. ja sam otišla. i bila sam okarakterizirana kao bezobrazna, neodgojena i drska. i iako su mi svi ostali pokazivali thumbs up što sam se spasila, i iako sam znala da nije bitno što ti netko kaže, nego tko ti kaže, bilo mi je :/

[icyoh]

Melange Ti govoriš o situaciji kada šef nije najpozitivnija figura (namjerno izbjegavam goru riječ)...u tim uvjetima je naravno teško raditi. Niti takav šef može očekivati poštovanje, osim nekog lažnog koji proizlazi iz straha od gubitka posla.

Ja pričam o normalnim radnim uvjetima (valjda i takvi postoje) gdje je šef naprosto šef. Koji stoji iza nas, pritišće nas kad mora, autoritativan je, no ne grub i bezobrazan. Takvog ne moramo voljeti ali ga treba poštovati.

[Dijana]

melange, ne znam stvarno tko bi se mogao još i ulizivati takvom šefu, ovaj je krajnje bezobrazan.
Takvo ponašanje jasno pokazuje da je vrijeme tražiti novi posao. Ne davati otkaz naravno, dok se ne nađe drugi. Inače, o ulizivanju ne znam ništa, jer jedina u odjelu obavljam ovakav posao. Da nas je više, možda bi toga i bilo, ne znam. :/
No, sigurno ovdje nitko neće napisati "da, ulizujem se sve u 16".
Nisam pristalica niti okretanja očiju (ni otvorenog ni iza leđa), niti iskazivanja prezira. Takvo što će se negativno odraziti na nas samih, prije ili kasnije, nikome nije dobro u nezdravnoj radnoj sredini (podređenima pogotovo). Gdje bih osjetila potrebu da okrećem očima na šefa, gledala bih da zbrišem odatle. Jednom i jesam to učinila.
Znam da nemaju svi mogućnosti jednostavno mijenjati posao, ali barem se tražiti može, pa ko dovoljno dugo traži, naći će...

[abonjeko]

ali s rukovodece pozicite takodjer bas ne odobravam otvoreno pokazivanje prijezira i kolutanje ocima, nismo na poslu da se procjenjujemo po osobnim karakteristikama vec da ga odradimo, pa svako uplitanje osobnih stavova o suradnicima i nadredjenima smatram nedostatkom profesionalnosti i poslovne zrelosti (ok, smatram i nedostatkom osobne kulture ali to me se zapravo ne tice)

u poslu, zapravo, cijenim sam rad, radne rezultate i upornost (pogotovo kad nekome ne ide ali se trudi iz petnih zila)

Slažem se, otvoreno pokazivanje prijezira i negodovanja je nedopustivo..."kolutanje očima" je samo odraz vlastite nestaloženosti i nestabilnosti te nekontrole! Nikada ne želim nikoga procjenjivati po osobnim karakteristikama (niti želim da to itko čini meni) kada se radi posao - onda smo isključivo orijentirani na posao. Osobni stavovi su daleko neprofesionalni i nekulturni i mislim da su oni temeljac za svako daljnje rovarnje i rušenje dobrih odnosa unutar organizacije...Otvorenost i iskrenost su kod mene na cijeni.... jako bih voljela imati otvoreno kritične ljude; znači one zaposlenike koji će me upozoriti na nepravilnosti, koji će sa mnom zati razgovarati o lošim aspektima poslovanja....očekujem međusobnu suradnju i kooperaciju...da ja pomažem njima i oni meni...da nema "izaleđnog" govorkanja o lošem poslovanju! Zaista ne očekujem poštovanje, već očekujem otvorenost. Ja nisam jedna od onih koja ne prihvaća kritiku, dapače, svaka kritika stvara komunikaciju koja može voditi i najčešće vodi do rješenja problema....mnoge organizacije ne uspijevaju jer ne ulažu dovoljan napor u internu komunikaciju sa svojim zaposlenicima već se postavljaju prema njima kao prema "majmunima s lijane"!
thalia.... radila jesam...iskustva imam...i s oba rukovodeća mjesta sam morala otići radi nepotizma i smjene potpuno neobrazovanih ljudi koji čak nemaju veze niti s branšom u kojoj su me zamijenili.... ali, itekako sam osjetila "ulizivanje" jer ako ne pijem kavu i ne pušim sa šeficom - sa mnom nešto nije u redu! :/ Ako svoj posao odradim na maximalno kvalitetan način i odem kući - ni tada nešto sa mnom ne štima... :/

Na faxu sam se pogovotvo nagledala favoriziranja i ulizivanja gdje su cure koje su vozile profe naokolo i pravile im društvo - bile nagrađene boljom ocjenom (a realno za manje truda)...

Ja sam zaista puno toga pročitala o etičnom voditeljstvu i naravno da neću dati nekome otkaz samo zato jer se on ulizuje....ALI....postoje mnogi stupnjevi ulizivanja koji se ne mogu opisati (to ja zovem "nijemo znanje") koje šef itekako dobro osjeti...jer ako je osoba uspješna, snalažljiva, organizirana, ispravna i pravedna, i odnosi se prema svojem nadređenomu na jedan dobar način (znači, ja uopće ne tražim niti poštovanje jer on mene ne mora poštivati - to mi je nekako konzervativno) - na način koji nije namjerno zao....tada ću takvog radnika znati cijeniti!!!! Također, nije teško prepoznati niti one koji se nenamjerno uvlače šefu u "guzu"... nesvjestan način ulizivanja ne opravdava ulizača, ali je svakako manje "zločest" i manje namjeran od onog namjernog koji očekuje nešto zauzvrat...

Ima svakakvih ljudi, pa čak i agresivno nametljivih...takvih bih se prvih riješila...jer nametljivost ne pomaće bez konkretnih rezultata...o tome sam pričala, thalia! nema prolaza kod mene onima koji se znaju uvući i štititi svoje radno mjesto, a bez poslovnih rezultata (a takvih je mnooooooogooooo, pogotovo u državnim firmama i velikim koncernima kao što je to Agrokor (npr.))... Odmjereni ulizači koji dobro znaju odraditi svoj posao su dobrodošli jer znaju podići poslovnu atmosferu...dakako, i antiulizači su ponekada "gnjavaža" jer stvaraju negativnu poslovnu atmosferu (radila sam i u takvim firmama). Niti takvi nisu dobrodošli...


Naravno, sasvim mi je jasno da je praksa drugačija od teorije i da će nadređeni uvijek gledati ostaviti ulizivača od antiulizivača, ali ja na to gledam upravo s te radne atmosfere....mislim da ću znati procijeniti na temelju "nijemog znanja" "kvalitetnog" čoveka bez obzira koje atribute on nosio....

[Deaedi]

mene zanima, kad dvije osobe ulažu jednak napor u neki posao, dakle jednako se trude i jednako predano rade hoćete li vi koji ste na rukovodećim pozicijama (ja nisam dosad bila pa ne mogu govoriti) ipak dati prednost onome koji vam je simpatičniji? odnosno onome koji vam osim tog predanog rada još daje do znanja koliko vas poštuje kao šefa i kako je vaše mišljenje za njega u rangu s termodinamičkim zakonima?

defitivno bih dala prednost osobi koja osim znanja i napora pokazuje i nekakvo osnovno poštovanje prema šefu, kolegama i položaju.
Mislim pa logično je - ako sam 10h dnevno u uredu poželjno je da sam s ljudima koji imaju "dobar odnos prema poslu" - ne znam se bolje izraziti. Danas je ponuda radne snage jako velika i puno je lakše naći radnika nego novi posao (za većinu naravno). Pa poslodavci gledaju i na druge kvalitete. Pod ovim naravno ne podrazumjevam uvlačenje u "dupe" nit izvještaćeno smješkanje šefu - osobno ne trpim takve ljude.
Već naprosto ovako - ako je xx šef onda on valjda ima i veću odgovornost (i iskustvo ?? znanje??) od osobe xy. I xy mu kao takav može pokazati neko poštovanje....ne sad da mu se klanja kao Bogu.

Ja to gledam ovako - kolege (i podređeni i direktor) mi ne moraju biti najbolji prijatelj. Ne mora znati kako se moje dijete zove nit koji auto MM vozi. No očekujem da uvijek bude ljubazan, pristojan i radi na tome (zajedno sa mnom) da nam radna atmosfera bude što kvalitetnija, a produktivnost bolja. Mene netko ne mora voliti - zaista nisam takva osoba i to me nije briga. No želim da me cijeni kao kolegu/šefa i pošteno odrađuje svoj posao. I to bez da narušava radnu atmosferu (tračanjem, podmetanjem, cerekanjem i sl..)

Potpis.
I nema nista lose u tome da se popije kava sa sefom. Ja dok pijem kavu sa sefom to mi je kao da pijem sa kolegom. Sigurno necu ne ici na kavu jer mi je ta osoba sef.

[Peterlin]

abonjeko, si probala?

Mislim, jesi li ikada bila u situaciji da upravljaš grupom ljudi?

NIje to baš tak jednostavno... I šefovi obično imaju nekoga na glavi, a osim toga, što si više pozicioniran, to ti je odgovornost veća i manevarski prostor manji. A odgovornost za druge je također velika...

Ako nisi, voljela bih da probaš.

Inače, icyoh je sve lijepo rekla.

[icyoh]

čisto iz mog poslovnog iskustva....pod daleko većim stresom sam otkad imam podređene (a ne samo nadređene). Puno, puno lakše je imati šefa nego biti šef.
(naravno pod pretpostavkom da se radi o razumnoj osobi u normalnoj radnoj atmosferi)

[Roza]

Abonjeko, ja mislim da si ti malo fulala bit rukovoditeljskog posla. Nije poanta u tome da selektiraš ljude i dijeliš otkaze, nego da njima rukovodiš i usmjeravaš ih. Nigdje nećeš naći idealne ljude. Svatko ima svoje prednosti i mane. Dobar rukovoditelj izvlači iz čovjeka najbolje a pokušava potisnuti loše stvari. Motivira svoje ljude, empatičan je, trudi se upoznati svoje ljude, stvara atmosferu tima, jasno definira ciljeve, ispravlja greške...gle, skroz mi je bez veze ponavljati stvari koje čuješ na osnovnom tečaju leadershipa. To ti je jedina garancija uspjeha.
Naravno, i rukovoditelji moraju raditi na sebi i svom odnosu prema „podređenima“ (ružnog li izraza, ja bi rekla prema svom timu). Pusti ulizivanje, to ti je najmanji problem ako si rukovoditelj. Kad čujem da netko spominje otkaz radi „ulizivanja“, pitam se ima li ta osoba i dana radnog iskustva na rukovodećem položaju. Čuj, hoćeš i ti imati ovlasti dati otkaz? To su ti u stvarnosti dosta velike stvari i teške odluke. Što ćeš ti reći svom nadređenom, otpustila sam čovjeka jer je ulizica? A on će te pitati: Zlato moje, mogao sam ga otpustiti i ja, a tebe sam zaposlio da s tim čovjekom nešto postigneš. Jesi li razmišljala da bi možda dala otkaz osobi u koju je dosta uloženo i koja radi i neke dobre stvari? Doći na posao s takvim mind set-upom – što misliš postići? Koja je tvoja primarna funkcija na rukovoditeljskom položaju? Detektiranje ulizica? Okreni se pozitivnim stvarima, pokaži „ulizicama“ da se može raditi i drugačije, budi primjer svom timu, itd.
Ili, bolje rečeno, čini mi se da ćeš s takvim mind set-upom biti upravo rukovoditelj kakvog nitko ne želi: niti tvoji podređeni niti tvoji nadređeni.

[abonjeko]

Abonjeko, ja mislim da si ti malo fulala bit rukovoditeljskog posla. Nije poanta u tome da selektiraš ljude i dijeliš otkaze, nego da njima rukovodiš i usmjeravaš ih. Nigdje nećeš naći idealne ljude. Svatko ima svoje prednosti i mane. Dobar rukovoditelj izvlači iz čovjeka najbolje a pokušava potisnuti loše stvari. Motivira svoje ljude, empatičan je, trudi se upoznati svoje ljude, stvara atmosferu tima, jasno definira ciljeve, ispravlja greške...gle, skroz mi je bez veze ponavljati stvari koje čuješ na osnovnom tečaju leadershipa. To ti je jedina garancija uspjeha.
Naravno, i rukovoditelji moraju raditi na sebi i svom odnosu prema „podređenima“ (ružnog li izraza, ja bi rekla prema svom timu). Pusti ulizivanje, to ti je najmanji problem ako si rukovoditelj. Kad čujem da netko spominje otkaz radi „ulizivanja“, pitam se ima li ta osoba i dana radnog iskustva na rukovodećem položaju. Čuj, hoćeš i ti imati ovlasti dati otkaz? To su ti u stvarnosti dosta velike stvari i teške odluke. Što ćeš ti reći svom nadređenom, otpustila sam čovjeka jer je ulizica? A on će te pitati: Zlato moje, mogao sam ga otpustiti i ja, a tebe sam zaposlio da s tim čovjekom nešto postigneš. Jesi li razmišljala da bi možda dala otkaz osobi u koju je dosta uloženo i koja radi i neke dobre stvari? Doći na posao s takvim mind set-upom – što misliš postići? Koja je tvoja primarna funkcija na rukovoditeljskom položaju? Detektiranje ulizica? Okreni se pozitivnim stvarima, pokaži „ulizicama“ da se može raditi i drugačije, budi primjer svom timu, itd.
Ili, bolje rečeno, čini mi se da ćeš s takvim mind set-upom biti upravo rukovoditelj kakvog nitko ne želi: niti tvoji podređeni niti tvoji nadređeni.

Roza...izgleda da smo se svi malo previše orijentirali na moj potencijalno budući posao....ovo je isključivo tooic o "ulizivanju" i na taj segment sam se malo više orijentirala upravo radi teme samog topica...naravno, da mi ulizivanje nije poslovni izazov...niti se mislim toliko opterećivati ulizivačima...ali, ovdje i sada trenutno pričamo o tome....

Dakako, sve ovo što si navele kao liderske vrijednosti i atribute ja svakako razumijem i trudim se djelovati u skladu s njima...još i više s obzirom da sam završila komunikikologiju i znam na koji način razgovarati i odnositi se prema ljudima.... u svojem prijašnjem postu sam navela kako nikako neću moći dopustiti provlačenje kroz poslovne obaveze bez ikakvih rezultata, a na račun ulizivanja...na svemu ostalom (pa čak i na tome) se može raditi i sve eventualne "devijacije" se mogu korigirati...

Jako je teško raditi s ljudima, ali mislim da sam spsobna uhvatiti se u koštac s njih ukupno četvero...mali je to tim!

Dakle, Roza...mi ovdje ne govorimo o biti rukovoditeljskog posla....to je tako došlo slučajno kao poveznica s rukovoditeljstvom (i možda je to loša poveznica, možda želim znati i neka iskustva iz pozicije podređenih)...ovdje je riječ samo o jednom izuzetno malom fragmentu istog (možda čak i zanemarivo malom dijelu)!

[abonjeko]

mene zanima, kad dvije osobe ulažu jednak napor u neki posao, dakle jednako se trude i jednako predano rade hoćete li vi koji ste na rukovodećim pozicijama (ja nisam dosad bila pa ne mogu govoriti) ipak dati prednost onome koji vam je simpatičniji? odnosno onome koji vam osim tog predanog rada još daje do znanja koliko vas poštuje kao šefa i kako je vaše mišljenje za njega u rangu s termodinamičkim zakonima?

defitivno bih dala prednost osobi koja osim znanja i napora pokazuje i nekakvo osnovno poštovanje prema šefu, kolegama i položaju.
Mislim pa logično je - ako sam 10h dnevno u uredu poželjno je da sam s ljudima koji imaju "dobar odnos prema poslu" - ne znam se bolje izraziti. Danas je ponuda radne snage jako velika i puno je lakše naći radnika nego novi posao (za većinu naravno). Pa poslodavci gledaju i na druge kvalitete. Pod ovim naravno ne podrazumjevam uvlačenje u "dupe" nit izvještaćeno smješkanje šefu - osobno ne trpim takve ljude.
Već naprosto ovako - ako je xx šef onda on valjda ima i veću odgovornost (i iskustvo ?? znanje??) od osobe xy. I xy mu kao takav može pokazati neko poštovanje....ne sad da mu se klanja kao Bogu.

Ja to gledam ovako - kolege (i podređeni i direktor) mi ne moraju biti najbolji prijatelj. Ne mora znati kako se moje dijete zove nit koji auto MM vozi. No očekujem da uvijek bude ljubazan, pristojan i radi na tome (zajedno sa mnom) da nam radna atmosfera bude što kvalitetnija, a produktivnost bolja. Mene netko ne mora voliti - zaista nisam takva osoba i to me nije briga. No želim da me cijeni kao kolegu/šefa i pošteno odrađuje svoj posao. I to bez da narušava radnu atmosferu (tračanjem, podmetanjem, cerekanjem i sl..)

Slažem se...s tim da nije isključivo sigirno da kao takav šef ima veće iskustvo, znanje od xy osobe (koja je dio njegovg tima na nižoj rang poziciji)...upravo zato ne očekujem poštovanje, jer znam na koji način u Hrvatskoj šefovi postaju šefovi...i sama sam se uvjerila u to jer su me zamijenjivali drastično manje kvalificiraniji ljudi koji su bili rođaci vlasnicima i direktorima....Dakle, ako sam tu gdje jesam - u ulozi šefa, naravno da ću dati sve od sebe da tm funkcionira, ali ću taj "mind up" set pokušati ugravirati i u odnose svojeg tima koji će razumijati način poslovanja, a ne da im je on nametnut bez ikakve komunikacije! Inače, treba se čuvati lascivnih osoba i u životu, a da ne govorim na poslu!

Deaedi, ...što se kave tiče - ja osobno ne pijem kavu niti pušim, pa sam u tom smislu govorila kako se ne vidim na stalnim puš-pauzama sa šefovima (dakle, ništa po defaultu..nisam antiprotivna ničemu)...nažalost, oni koji su pili kave i pušili s njima - bolje su prošli....

[abonjeko]

Sve mi se čini da opet idemo prema nerazumijevanju i paušalnom shvaćanju mojih stavova...ljudi moji, pa nisam striktan debil...razgovaramo na jednoj razumnoj razini.... kao što ima ljudi unutar firmi koji ne vole ulizivanja šefovima (a takvih se ovdje puno javilo, i sama sam jedan od njih), tako postoji i šefova koji ne vole ulizivače (ja sam možda jedna od tih budućih šefova).... diferencijacija je nužna... ne možemo se svi ponašati po opće prihvaćenom obrascu...

Ono za što se ja zalažem je pravednost, ispravnost, moral i etika u svakodnevnom pa i poslovnoim djelovanju...imam snažne recptore za takve vrijednosti i prepoznajem ih u ljudima (jer znam kako izgledaju u praksi)..ali isto tako znam kako izgleda i druga strana medalje, a ona mi jasno pokazuje (tijekom cijelog mog života mi je pokazivala jednu nepravdu uzrokovanu lijenošću, neobrazovanošću i egocentrizmom)..voditelji su skloni egocentrizmu (vidim to u ljudima na višim pozicijama), i takva ih je većina, a takvoj jednoj većini tada svakako pašu ulizice, a ulizice to dobro znaju.... osobno imam drugačiju strukturu u glavi i boli me kada vidim slijepoću nekih rukovoditelja koji znaju upravljati samo onime što im je vidljivo, bez ikakvog uloženog napora da podrže, nagrade ili osvijeste one ljude koji su im izuzetni timski igrači, ali naprosto nisu ulizice....oduvijek me je boljela ta nepravda...pomagalo se uvijek onima koji su se znali agresivno nametnuti svojim ulizivačkim sposobnostima, oni koji to nisu znali bili su debelo degradirani---o tome vam pričam....želim biti ta koja će otkrivati i one "nevidljive talente"!

[Deaedi]

Deaedi, ...što se kave tiče - ja osobno ne pijem kavu niti pušim, pa sam u tom smislu govorila kako se ne vidim na stalnim puš-pauzama sa šefovima (dakle, ništa po defaultu..nisam antiprotivna ničemu)...nažalost, oni koji su pili kave i pušili s njima - bolje su prošli....

Nije stvar u tome pila kavu ili vodu, pušila/ne pušila...Nego u mogućnosti da se baš u takvim prilikama, koje su manje formalne, ljudi oslobode, budu kreativniji i lakše komuniciraju sa nadređenima. I zato, logično je da oni koji su bliskiji sa šefovima bolje prođu. Ne nužno zato jer se ulizuju, nego iz jednostavnog razloga da su ih šefovi vjerojatno bolje upoznali, i profesionalno i privatno. I vjerojatno se osjećaju komotnije dati priliku takvoj osobi, nego onoj koju ne znaju tako dobro.
Bila sam šef, imala sam grupicu ljudi pod sobom i mogu reći isto kao i ichyoh: Puno je lakše imati šefa, nego biti šef. Nikad svi zadovoljni, pa da se na trepavice postaviš. I to samo sa aspekta ljudskih potencijala. A da o odgovornosti i stresu kojem je izložen npr. moj šef ni ne pričam.

[Deaedi]

I rekla bi da na poslu filozofiranja i teorijske rasprave u vlastitoj glavi treba svesti na minumum. Radi najbolje što možeš i ne zamaraj se sa time kakvi su drugi i koliko kava dnevno popiju. To je jedini put koji te može negdje dovesti. Sve ostalo vodi time da se vlastito nezadovoljstvo i nesposobnost opravdava ponašanjem drugih, umjesto da se spoznaju vlastite mogućnosti.

Ako radiš u državnoj službi, ovo su najbolje izreke koje sam čula, a i uvjerila se da su istinite:

Konj koji vuče ne napreduje.

Posao nije zec da pobjegne.

A kod privatnika vrijedi upravo suprotno. Kad sam to skužila, otišla sam iz državne službe i preporodila se. S druge strane, neki koje poznajem su se pak spasili kad su pobjegli od privatnika na državne jasle. Tako da je u konačnici sve na čovjeku, što mu odgovara. Ne mislim pritom ništa loše o radu u državnoj službi, jednostavno takvo je stanje, iznimke su rijetke.

[abonjeko]

Deaedi, ...što se kave tiče - ja osobno ne pijem kavu niti pušim, pa sam u tom smislu govorila kako se ne vidim na stalnim puš-pauzama sa šefovima (dakle, ništa po defaultu..nisam antiprotivna ničemu)...nažalost, oni koji su pili kave i pušili s njima - bolje su prošli....

Nije stvar u tome pila kavu ili vodu, pušila/ne pušila...Nego u mogućnosti da se baš u takvim prilikama, koje su manje formalne, ljudi oslobode, budu kreativniji i lakše komuniciraju sa nadređenima. I zato, logično je da oni koji su bliskiji sa šefovima bolje prođu. Ne nužno zato jer se ulizuju, nego iz jednostavnog razloga da su ih šefovi vjerojatno bolje upoznali, i profesionalno i privatno. I vjerojatno se osjećaju komotnije dati priliku takvoj osobi, nego onoj koju ne znaju tako dobro.
Bila sam šef, imala sam grupicu ljudi pod sobom i mogu reći isto kao i ichyoh: Puno je lakše imati šefa, nego biti šef. Nikad svi zadovoljni, pa da se na trepavice postaviš. I to samo sa aspekta ljudskih potencijala. A da o odgovornosti i stresu kojem je izložen npr. moj šef ni ne pričam.

Slažem se i ima smisla u tome što pričaš! zaista bih trebala što više savjeta iz osobnih iskustava....sve je dobrodošlo....jer svatko nosi svoju priču za sebe....osobno ne idem prema ambicijama da radim na nekom ultra odgovornom poslu..radije bih potpisala doživotno 5000kn kao profesorica ili asistentica na faxu no menadžerstvo.....upravo radi tih untranjih i vanjskih konflikata koji su stalni jer ne možeš sve zadovoljiti! :/

[Kaae]

Eto mi ga sad, kad kasnim pa moram samo potpisivati.

Prvo, melange. Pa thaliu, pa icyoh i onda, mislim, Deaedi (welcome back! ).

U kratkim crtama, ne ulizujem se nikad, jednostavno to ne volim i nije moj stil da tako funkcioniram. Vrlo je jasno tko mi se svidja, a tko ne, ali to me nikad ne sprjecava da se prema ljudima odnosim s postovanjem (ako to zasluzuju, ili mi, recimo, radno mjesto to nalaze). Cijenim rad i znanje pa sam spremna ignorirati ulizivanje ako mi osoba koja to radi inace odgovara (radom i znanjem). Ako mi sef (ili bilo koji drugi kolega) nije po volji, i dalje cu mu reci dobar dan, ali necemo piti kavu (karikiram). Probala sam i jedno i drugo i svakako se slazem s tvrdnjom da je lakse imati sefa nego biti sef.

U isto vrijeme, priznajem da sam svjesna da izuzetno friendly ljudi (sto cesto prelazi upravo u ulizivanje, bolje prodju od onih koji nisu takvi). Eno je i moja placa - mogla bi biti veca kad bi se cijenilo samo znanje i rad. Ima ih oko mene s (puno) vecom placom za isto radno mjesto, ali uz puno, puno manje znanja i truda. Al' sta mogu, protiv svojih principa ne idem.

[icyoh]

A kod privatnika vrijedi upravo suprotno. Kad sam to skužila, otišla sam iz državne službe i preporodila se. S druge strane, neki koje poznajem su se pak spasili kad su pobjegli od privatnika na državne jasle. Tako da je u konačnici sve na čovjeku, što mu odgovara. Ne mislim pritom ništa loše o radu u državnoj službi, jednostavno takvo je stanje, iznimke su rijetke.

moja iskustva su ovakva (i ne insinuiram da je svugdje tako):
Državna služba - radno vrijeme 8-16:
do 9h se pije kafa
10h pauza
12h ručak (sat vremena)
2h pauza
3h gašenje kompa
3.50h formiranje reda ispred aparata za cvikanje kartice

pa sad nekome odgovara takav tempo, neko ludi....ovisi o osobi..

[melange]

kako rasprava napreduje, meni se nekako sve više zamućuje značenje pojma ulizica. ne samo kakav je onaj tko se ulizuje, nego kakav je onaj kome se on ulizuje.

ulizivanje po meni uključuje onu komponentu prijetvornosti i neiskrenosti.
tu ne uključujem pijenje kave sa šefom, nego treptanje okicama i skakanje na svaki mig nekome koga ustvari ne poštujete. ili radi isključivo svojih osobnih potreba.

šef s ovim vrijednostima koje abonjeko opisuje

Ono za što se ja zalažem je pravednost, ispravnost, moral i etika u svakodnevnom pa i poslovnoim djelovanju..

neće ni biti mamac za ulizice. s takvim čovjekom se može normalno komunicirati, poslovati, dogovoriti se.

čini mi se da su ulizicama uglavnom okruženi loši šefovi. samoživi, bogomdani, nepogrešivi. koji potvrdu o svojoj vrijednosti ne mogu dobiti od nekog normalnog radnika (i toga su vjerojatno na nekoj razini čak i svjesni), nego isključivo od ulizica koje će skupljati njihove mrvice.

[abonjeko]

čini mi se da su ulizicama uglavnom okruženi loši šefovi. samoživi, bogomdani, nepogrešivi. koji potvrdu o svojoj vrijednosti ne mogu dobiti od nekog normalnog radnika (i toga su vjerojatno na nekoj razini čak i svjesni), nego isključivo od ulizica koje će skupljati njihove mrvice.

YESSSSS!!!! :D That's THE point! Ovo je ono što sam odpočetka pokušavala reći, ali jednostavno nisam znala naći prave riječi... jer i sam članak kojega sam kopi pejstala na početku govori o hrvatskoj realnosti šefovanja i ulizivanja.... s obzirom da je meni takvo šefovanje izuzetno strano, pitala sam se kakvi su tada ti šefovi koji to sve skupa dozvoljavaju i podržavaju često naizgled očitu nepravdu.... Ulizivanje je za mene isključivo povezano s negativnom konotacijom! A ako je šef pastir stada - tada s ofcama nešto nije u redu kada se povode tim parametrima djelovanja znajući da će kod šefa upaliti! Rakla bih, čisti konformizam, apatija i neznanje.... :/

[icyoh]

ne znam...imam dojam da govorimo o nekim stvarima koje su meni apsolutno normalne u negativnom kontekstu.

Skakanje na svaki mig, treptanje okicama, padanje u nesvijest od divljenja na šefovu djecu - ne vidim razloga zašto bi netko imao problema s tim.
Iskreno, osobno mrzim pretjerano prijateljsko ponašanje na poslu (a taj cici mici stav me smeta i privatno), no ako netko (karikiram) želi cvrkutati kako je moj L najdivnija beba na svijetu neka cvrkuće, šta ću joj ja. Neću odmah skočiti "aaa vidi ulizice". A nit ne briga jel zaista misli da je L divan il mi samo podilazi.
Osim toga, priznali, ne priznali, svima nam je lijepo kad nam netko skuha kavu ili ponudi pomoć, komplimentira frizuru. Bio kolega, podređeni, nadređeni... To mi nije ulizivanje, naročito ne u negativnom kontekstu.

[abonjeko]

ne znam...imam dojam da govorimo o nekim stvarima koje su meni apsolutno normalne u negativnom kontekstu.

Skakanje na svaki mig, treptanje okicama, padanje u nesvijest od divljenja na šefovu djecu - ne vidim razloga zašto bi netko imao problema s tim.
Iskreno, osobno mrzim pretjerano prijateljsko ponašanje na poslu (a taj cici mici stav me smeta i privatno), no ako netko (karikiram) želi cvrkutati kako je moj L najdivnija beba na svijetu neka cvrkuće, šta ću joj ja. Neću odmah skočiti "aaa vidi ulizice". A nit ne briga jel zaista misli da je L divan il mi samo podilazi..

za mene je ovo gore neprihvatljivo...dapače, čak i iritantno i briga me je jako je li netko licemjeran spram moga djeteta ili nije.... osobno, ja imam problema s tim!

Osim toga, priznali, ne priznali, svima nam je lijepo kad nam netko skuha kavu ili ponudi pomoć, komplimentira frizuru. Bio kolega, podređeni, nadređeni... To mi nije ulizivanje, naročito ne u negativnom kontekstu.

Slažem se, to nije ulizivanje...to je jedan odmjereni kulturni obrazac očuvanja dobrih odnosa! To je jednostavno dio kulturnog ophođenja...i nisam takav ekstrem da me ovakve stvari smetaju.... dapače, sklona sam i sama pohvaljivanju određenih dobrih stvari bilo kod podređenih bilo kod nadređenih...

[anima]

Tijekom svog 9. godišnjeg radnog iskustva primjetila sam da bolje prolaze osobe koje su uvijek nasmiješene, idu niz dlaku, sa svima su dobre, ne izražavaju previše svoje mišljenje, nego one koje otvoreno pokazuju svoje nezadovoljstvo, nesnošljivost i sl. Ja sam bila u drugoj skupini, ali poučena iskustvom, dajem sve od sebe na novom radnom mjestu

[Maxime]

'Ulizica' nece moci funkcionirati ukoliko to poslovna sredina ne dozvoljava (dio korporativne kulture). Bit timskog rada a dobar manager ce znati kako upravljati timom, nece dozvoliti 'underperformance' pojedinih clanova vec ce sve clanove stimulirati da daju svoj doprinos te da svi clanovi tima budu ponosni na krajni rezultat zajednickog rada.

Relativno je lako doci do managerske pozicije, puno je teze prihvatiti odgovornost koja ta pozicija nosi sa sobom. Pitaj bilo kojeg klinca koji dolazi s faksa na prvi intervju za posao sto zeli biti i bez greske ce se dobiti odgovor 'manager' jer se smatra da se tu radi o glamuroznoj poziciji koja predstavlja moc, novac, vozikanje u sluzbenim vozilima, hodanje po konferencijama ali ne i snosenje odgovornosti.

Svi mi mozemo ici na razne studije, tecaje i sl. koji ce nas u teoriji uciti kako bi manager trebao funkcionirati, pitanje je da li smo svi koji i zavrsimo nesto u tom smjeru stvoreni da budemo manager ili lider?! Nije dovolje hendlati tim i brinuti se o ljudskim potencijalima; sto je sa citanjem i interpretacijom financijskih podataka, pripremom budzeta, roll-outom poslovne strategije, pridrzavanjem raznih rokova?!

Duboko sam uvjerena da manager koji vodi primjerom (to lead by example) dobiva najbolje moguce rezultate od svojeg tima a ukoliko tim ne funkcionira kako treba, prvo treba pogledati nacin rada managera ...

[abonjeko]

'Ulizica' nece moci funkcionirati ukoliko to poslovna sredina ne dozvoljava (dio korporativne kulture). Bit timskog rada a dobar manager ce znati kako upravljati timom, nece dozvoliti 'underperformance' pojedinih clanova vec ce sve clanove stimulirati da daju svoj doprinos te da svi clanovi tima budu ponosni na krajni rezultat zajednickog rada.

Duboko sam uvjerena da manager koji vodi primjerom (to lead by example) dobiva najbolje moguce rezultate od svojeg tima a ukoliko tim ne funkcionira kako treba, prvo treba pogledati nacin rada managera ...

Apsolutni i bezuvjetni X na SVE! Ovo je ono što sam spominjala....ljudi ne znaju komunicirati unutar svojega tima...tim je uspješniji što je interna komunikacija među članovima redovitija i razumljivija za sve članove, a ne samo za zaposlenike favorite ili menadžere na višoj hijererhijskoj razini.... često se događaju podjenjivanja unutra organizacija...podjenjivanja razumijavanja onih niže pozicioniranih... i mislim da je i to također jedan od krivih polazišta današnjih rukovoditelja - (pr)ocjenjivanje nečije kompetentnosti na temelju vlastitih predodžbi....

[Loryblue]

ja imam ugovor na određeno vrijeme, uskoro idem na porodiljni, pitanje je šta će mi bit s ugovorom....ali se ne znam ulizivat da me kolješ.
još uvik naivno vjerujem kako je moj rad dovoljna preporuka za produženje ugovora.
ulizivanje ostavljam onima koji na taj način kompenziraju svoju nesposobnost / nerad / komplekse bilo koje vrste....

[Mukica]

ja nisam
vjerovatno zato od 1. vise ne radim

[Maxime]

abonjeko kako bi se SVIM zaposlenicima redovito 'mjerili' rezultati se moderna poduzeca koriste sistemom koji se zove MBO ili te Management by Objective. Na kraju svakog perioda se rade performance reviewi i to je relativno pouzdana metoda kako bi se o funkcioniranju djelatnika dobila objektiva slika (naravno ukoliko se metoda dobro primjenjuje).

vezano uz dolazak novog managera u firmi, u normalnim (etabliranim funkcionalnim firmama) situacijama bi si covjek trebao uzeti najmanje tri mjeseca (ako ne i vise) da dobije uvid u tvrtku, nacinu poslovanja, kompetencijama djelatnika i medjuljudske interakcije. najgorije sto 'friski' manager moze napraviti je mjenjati stvari samo da bi se eto mjenjale ili radio rosadu (ili gorija varijnta djelio otkaze ukoliko ima tu ovlast) medju zaposlenicima da bi pokusao sebe etablirati i ostaviti dojam. Moj moto je 'management by fear, not here'!

[tamaris]

ja nisam
vjerovatno zato od 1. vise ne radim

Potpis i to debeli
I ja od 1. doma

[ina33]

Potpisala bih icyoh, rozu, maxime, deadi... Mislim da je ulizivanje sporedna stvar koju bi jedan menadžer imao u fokusu. Unatoč svim objektivnim mjerenjima uspješnosti zaposlenika u velikim profitno orijentiranim firmama niti jedan čovjek, pa ni šefovi, nije stroj i bit će onih koji će mu bit više ili manje simpatični, ali, na kraju krajeva - što da radi s infaćem da mu je neko simpatičan, njemu treba funkcionalan tim i to je, sve u svemu, kako ja gledam na menadžerski posao nevažan aspekt koji... onako... dolazi u kategoriju "za one koje zanima više". Ključna je stvar doprinosi li timu ili ne i kako funkcionira s drugima. Neki ekstremni ulizica notoran i omražen će smetat, a neko ko je OK, ali ima tu neku fintu laskanja - koga briga, to je nešto a la da neko ima plavu, a neko crnu kosu - nevažno ako je u nekim granicama, učinkovitos je najvažnija. Ne znam, abonjeko, u kakvim si firmama radila, i pretpostavljam da ovi koje sam potpisala rade u vel. OK stojećim firmama u ZG-u pa zato "pjevamo istu pjesmu". Sve u svemu, ako dođeš u šefovsku poziciju, to ulizivanje as such, kako ga ti ili neko percipira, dok ne ruši odnose u firmi i u nekim je normalnim mjerama, zanemari kao apsolutno nevažno - a kamoli da bi davala otkaze po tom kriteriju. To bi ti bio moj savjet i meni je bilo čudno što si se te teme uhvatila i to mi, iz cipela u kojima sam ja, govori ili da nemaš iskustva (a vidim da si napisala da imaš) ili da je iskustvo u nekim r. sredinama koje su bitno drugačije od ove moje ili ovih u kojima radi maxime i sl. pa onda neke dinamike tih sredina (na sreću) ja niti ne kužim - te nepotizme, silna ulizivanja i sl. Ma, na kraju, učini onako kako ti kaže tvoj gut feeling jer ćeš bolje moć' procijeniti nego virtualni svijet s neta, ali možda neki naši komentari dolaze s pozicije ljudi koji rade u vel. ZG korporacijama, a ti pitaš za neke manje firme u Dalmaciji, npr., a tu znade biti ohoho razlika u svakom pogledu, ne mislim da su nužno jedne ili druge bolje, ali je drugačije ko da živiš u dvije odvojene države, koji put mi se tako čini.

[ina33]

E, i ovo jeste li poslovni ulizice - rijetko će ti neko reć - jesam, taj sam... Ljudi sebe ne vide objektivno, ko zna, možda će neko i za mene reć da sam ulizica, a ja, npr., mislim da sam istinoljubiva... Sve u svemu, moja ti je poruka da mi se čini da je u svijetu moje firme taj infać jel' neko laska ili ne laska nevažan dok god to nije u mjeri da je nešto ekstremno i dok god je taj učinkovit i ima rezultate, ono... rubrika "hobi".

[ina33]

A of kors, i ovi autori studija moraju imat neke markantne catchy naslove za prodat svoju priču auditoriju i oni se moraju više trudit u doba krize... Naravski, u doba krize i panike normalno da se ljudi boje za r. mjesta, možda će bit manje kritični, samouvjereni itd., šefovi će bit nervozniji itd. ali sve u svemu orijetnacija treba je na rezultat i na to postiže li se rezultat s ljudima koji su mu na raspoologanju , a kad voda dođe do grla, sumnjam da će čista laska bit ta koja će nekog neradnika ili radnika spasiti. Osim toga, sve je u oku promatrača, neko će nešto procijenit kao lasku, neko da je taj i taj ljubazan itd. Sve u svemu, nema mi neku težinu ovaj članak, najiskrenije, malo u stilu tipa - napreduju li plavuše više u poslu, eto, kažu to HR stručnjaci iz Arizone u najnovijem istraživanju, karikiram sad. Moja ti je poruka - nemoj se kao šefica odfokusirat s bitnog fokusiranjem na to ko ti laska ko ti ne laska, možda će to kad skuže tvoje osobne preference skužit ti kvazi laskavci, pa će baš namjerno nelaskat itd. Gledaj kako ti ko radi, kako radi u timu i jel' sve skupa OK, ekstremne preference u bilo kojem smjeru odvući će fokus s bitnog - posla samog.

[Ceca]

čisto iz mog poslovnog iskustva....pod daleko većim stresom sam otkad imam podređene (a ne samo nadređene). Puno, puno lakše je imati šefa nego biti šef.
(naravno pod pretpostavkom da se radi o razumnoj osobi u normalnoj radnoj atmosferi)

Potpisujem iz iskustva i to maloom perduyecuod 20.-tak zaposlenih.

Inace , na tu poziciju sam dosla, jer sam jedina govorila direktoru sta mislim. Iznenadio me svojom ponudom.

[icyoh]

Mislim da je ulizivanje sporedna stvar koju bi jedan menadžer imao u fokusu. Unatoč svim objektivnim mjerenjima uspješnosti zaposlenika u velikim profitno orijentiranim firmama niti jedan čovjek, pa ni šefovi, nije stroj i bit će onih koji će mu bit više ili manje simpatični, ali, na kraju krajeva - što da radi s infaćem da mu je neko simpatičan, njemu treba funkcionalan tim i to je, sve u svemu, kako ja gledam na menadžerski posao nevažan aspekt koji... onako... dolazi u kategoriju "za one koje zanima više". Ključna je stvar doprinosi li timu ili ne i kako funkcionira s drugima. Neki ekstremni ulizica notoran i omražen će smetat, a neko ko je OK, ali ima tu neku fintu laskanja - koga briga, to je nešto a la da neko ima plavu, a neko crnu kosu - nevažno ako je u nekim granicama, učinkovitos je najvažnija..

ovo je točno to što govorim i debelo i apsolutno potpisujem. Zaista ne znam (niti me baš interesira) tko gdje radi, no u normalnom radnom okruženju "ulizivanje" nije problem. Problem može nastati isključivo ako rukovoditelj vrednuje zaposlenike jedino po tome tko mu ljepše trepće (a da je takva osoba nestručna). No to opet nije problem ulizivanja nego nesposobnog rukovoditelja.
A danas, u privatnoj firmi manager naganja promet, nastoji ispuniti planirano, radi na bd-u, motivira ljude, postavlja targete....i zaista nema vremena (a bome niti volje) propitkivati se tko mu se ullizuje, a tko ne. Dok god osoba radi posao i ne narušava radnu atmosferu te pokazuje poštovanje prema šefu, kolegama i poslu.
A vjerovanje da su privatnici skloni zapošljavanju po "ulizivačkim" kriterijima je meni urbani mit. Budimo realni - privatniku je osnovni cilj maksimalizirati profit. I nije mu u interesu okružiti se gomilom nesposobnih ljudi samo zato jer mu se krasno smješkaju.

[icyoh]

ne znam...imam dojam da govorimo o nekim stvarima koje su meni apsolutno normalne u negativnom kontekstu.

Skakanje na svaki mig, treptanje okicama, padanje u nesvijest od divljenja na šefovu djecu - ne vidim razloga zašto bi netko imao problema s tim.
Iskreno, osobno mrzim pretjerano prijateljsko ponašanje na poslu (a taj cici mici stav me smeta i privatno), no ako netko (karikiram) želi cvrkutati kako je moj L najdivnija beba na svijetu neka cvrkuće, šta ću joj ja. Neću odmah skočiti "aaa vidi ulizice". A nit ne briga jel zaista misli da je L divan il mi samo podilazi..

za mene je ovo gore neprihvatljivo...dapače, čak i iritantno i briga me je jako je li netko licemjeran spram moga djeteta ili nije.... osobno, ja imam problema s tim!

Čekaj a kako Ti definiraš ulizivanje?

Oprosti, ali ove stvari meni nisu ulizivanje:
1. skakanje na svaki mig šefa....ako mi direktor kaže da pripremim izvještaj asap, to znači da ću ga pripremiti odmah, a ne kad nađem vremena. I to nije ulizivanje nego poslovni normalan odnos.
2. treptanje okicama, komplimentiranje - to su karakterne osobine pojedinaca koje (meni) spadaju u sferu privatnog. Da, ima ljudi koji se uvijek prenemažu i da, mene nerviraju. No, naprosto su takvi.
3. pijenje kafe s nadređenim (iako nad ne mora nužno biti najdraža osoba) - ovo mi je normalno poslovno ponašanje. Kolege ne biramo po simpatičnosti već po stručnosti. Prema tome kafu mogu popiti sa svakim kog cijenim kao kolegu, bio mi simpatičan ili ne.
....

[melange]

Problem može nastati isključivo ako rukovoditelj vrednuje zaposlenike jedino po tome tko mu ljepše trepće (a da je takva osoba nestručna). No to opet nije problem ulizivanja nego nesposobnog rukovoditelja.

x!

[Djenka]

Vjerujem da je uvijek ugodnije raditi s raspoloženim, očito zadovoljnim ljudima, bili oni nadređeni ili podređeni, pa ako ne pokazujem nadređenom da mi smeta išta kod njega, ili u njegovom radu, ili u njegovom ponašanju, ne smatram da sam ulizica, smatram samo da imam zdrav odnos prema poslu. A ako samo glumim raspoloženje, znam da mi vrijeme tražiti drugo radno mjesto.

U svom stažu sam nailazila na sve i svašta, bilo je frustriranih, zahebanih nadređenih, bilo je i žešće psih. bolesnih, uvijek mi je njihovo postojanje na mjestu nadređenih bilo samo znak da mi ta firma mora biti samo usputna stanica u karijeri, jer kad netko gubi moje i svoje radno vrijeme na "niske" stvari, ta firma ne može daleko dogurati, a samim tim niti ja.

[Djenka]

Eh zaboravih napisati, da su svi moji nadređeni u prošlosti uvijek bili redom i vlasnici te firme, tako da nije bilo šanse npr. izgurati lošeg rukovoditelja rađe nego mjenjati firmu radi lošeg rukovoditelja.