Jeste li poslovne ulizice???

[ina33]

Icyoh potpisujem od riječi do riječi u oba dva zadnja posta - ulizivanje nije nikakav problem šefa, osim ako nije takvo da ruši cjelokupan tim, ljudi različito percipiraju ulizivanje - enivej, ulizivanje je daleko od nečega što treba biti u menadžerovom fokusu, nevažno je, kao neke druge marginalije.

[Deaedi]

abonjeko kako bi se SVIM zaposlenicima redovito 'mjerili' rezultati se moderna poduzeca koriste sistemom koji se zove MBO ili te Management by Objective. Na kraju svakog perioda se rade performance reviewi i to je relativno pouzdana metoda kako bi se o funkcioniranju djelatnika dobila objektiva slika (naravno ukoliko se metoda dobro primjenjuje).

Moje stav o ovom i slicnim sustavim ocjenjivanja nije najbolji. Baš je problem što se te metode dobro primjenjuju u valjda 1% firmi, i češće su izvor frustracija zaposlenika, nego neka pouzdana metoda o radnom učinku. Naime, na kraju krajeva sve se svede na tvog nadređenog. Jer, on je taj koji postavlja ciljeve (to bi trebalo biti zajednički, ali, nažalost u praksi nije tako.) Dobiješ listu nekih ciljeve, odmah skužiš da nema šanse da 30% uopće napraviš, idućih 30% da možda, 20% uopće ne kužiš, a ev. 20% možda i napraviš. I ono što je najgore u tom postavljanju ciljeva, je da se oni zadaci koji ti nisu bili na tom popisu, a uletjeli su ti, jer naravno, evo i ja sad npr. radim 30% poslova koji uopće nisu u opisu mog radnog mjesta, ali evo, tu su, kod mene...i sad na te zadatke ne dobiješ ništa, odnosno, možda ti se nešto malo uračunaju, ali se pri tome zaboravlja da radi tih zadataka nisi ostvario ciljeve koji su ti bili postavljeni. A nekakvo revidiranje ciljeva: zaboravi - mislim, ako ih makne tebi, mora nekom drugom i formalno dodijeliti, a to nema šanse...Govorim o stvarnom stanju: takve sustave sam prošla i u jednoj od najvećih (tada) RH firmi, a i u jednoj stranoj multinacionalnoj firmi.
Na kraju se sve svede na nadređenog, koji najbolje vidi šta radiš i koliko vrijediš firmi...(osim za prodaju, tamo su rezultati vrlo mjerljivi, ja govorim o uredskim poslovima na kojima je to teže mjeriti).

A šta se tiče ulizica: nedavno smo šef i ja držali razgovore za posao. najbolji je bi najnaporniji kandidat: ulizica, naporan, težak čovjek...Ali je pokazao i najbolje rezultate u bivšoj firmi. Provjerili smo ga i tamo, i svi su rekli da je grozan kolega ali je imao neosporno najbolje rezultate.

[ina33]

Potpisujem Deadi u gornjem postu. Nijedan način ocjenjivanja, ma kakav alat razvili, nije nepogrešiv i direktno linkan na rezultate kao što je to jedino moguće u prodaji, a dobar dio se odnosi na procjenu menadžera koja je u svojoj suštini ipak dobrim dijelom i subjektivna. Jedino, dobar menadžer će dobro procijeniti i ne može godinama fulavati u odnosu na doprinos nekih svojih podređenih, a osobne karakteristike, u koje, po meni, spada ulizivanje, zanemarit će dijelom kao nevažno, osim ako nije takvo da ruši rezultate cijelog tima. Ako je i veliki ulizica, a rezultati su mu takvi da overridaju tu manu tj. takvi su da je veliki jack toliki da će mu se zanemarit ili njoj ovo i ono, onda i to treba napravit dobar šef, s tim da ipak nema ratno stanje u svom timu, da to nekako menadžira.

[Nataša,Sarajevo]

trenutno sam na komplikacijama, ali na svom poslu sam skoro pa popushila jer se odbijam uvlačiti u dupe svojoj šefici
kategorički odbijam
i baš se pitam što će biti kada se vratim
mislim da ću prije kraja porodiljnog počet tražit novi posao
iskreno, ja to ne znam, meni kad se netko ne sviđa ne mogu glumiti suprotno, a nisam baš sklona laskanju, komplimente dijelim samo kad ih stvarno mislim, uopće ne znam kako bih se ulizivala

skoro bih mogla ovo potpisati. drugi dio komplet. prvi dio ne jer ja jesam popushila - otkaz

[elin]

Ja sam valja neka kontra - voditeljska struja, opozicija mainstream-u, ali kada bih radila kao voditeljica i imala određene "podređene" ljude ispod sebe, prvi bi otkaz dobio/la "ulizica"...

Upravo sam u procesu zapošljavanja na jedno takvo radno mjesto i zaista ozbiljno razmišljam o poslovnoj etici!

Jer, kakva sam ja to osoba ako mi treba netko za samopotvrđivanje...svjesno znajući da je "dupelizac"...i da ga još za to nagradim???!!! NO PASARAN!

Kakva su vaša iskustva u vašim firmama u odnosu na postavljenu temu?

Ako netko dobro radi - nema šanse da bi mu dala otkaz. S druge strane, ne volim laskanje i ulizivanje bilo koje vrste, pa da naiđem na takvo što bi toj osobi dala do znanja da to ne volim (a nisam baš suptilna, tako da druga osoba uvijek jako dobro zna što volim, što ne volim).
Ja, inače, radim u maloj firmi, svi se poznamo i imamo super atmosferu. Zapravo ti je atmosfera na poslu najvažnija, jer na poslu provodiš 1/3 svog dana (najmanje).
Inače, sretno na novom poslu, nemoj previše razmišljati o radnoj etici i budi ono što jesi.

[abonjeko]

Inače, sretno na novom poslu, nemoj previše razmišljati o radnoj etici i budi ono što jesi.

[Kaae]

abonjeko kako bi se SVIM zaposlenicima redovito 'mjerili' rezultati se moderna poduzeca koriste sistemom koji se zove MBO ili te Management by Objective. Na kraju svakog perioda se rade performance reviewi i to je relativno pouzdana metoda kako bi se o funkcioniranju djelatnika dobila objektiva slika (naravno ukoliko se metoda dobro primjenjuje).

Moje stav o ovom i slicnim sustavim ocjenjivanja nije najbolji. Baš je problem što se te metode dobro primjenjuju u valjda 1% firmi, i češće su izvor frustracija zaposlenika, nego neka pouzdana metoda o radnom učinku. Naime, na kraju krajeva sve se svede na tvog nadređenog. Jer, on je taj koji postavlja ciljeve (to bi trebalo biti zajednički, ali, nažalost u praksi nije tako.) Dobiješ listu nekih ciljeve, odmah skužiš da nema šanse da 30% uopće napraviš, idućih 30% da možda, 20% uopće ne kužiš, a ev. 20% možda i napraviš. I ono što je najgore u tom postavljanju ciljeva, je da se oni zadaci koji ti nisu bili na tom popisu, a uletjeli su ti, jer naravno, evo i ja sad npr. radim 30% poslova koji uopće nisu u opisu mog radnog mjesta, ali evo, tu su, kod mene...i sad na te zadatke ne dobiješ ništa, odnosno, možda ti se nešto malo uračunaju, ali se pri tome zaboravlja da radi tih zadataka nisi ostvario ciljeve koji su ti bili postavljeni. A nekakvo revidiranje ciljeva: zaboravi - mislim, ako ih makne tebi, mora nekom drugom i formalno dodijeliti, a to nema šanse...Govorim o stvarnom stanju: takve sustave sam prošla i u jednoj od najvećih (tada) RH firmi, a i u jednoj stranoj multinacionalnoj firmi.
Na kraju se sve svede na nadređenog, koji najbolje vidi šta radiš i koliko vrijediš firmi...(osim za prodaju, tamo su rezultati vrlo mjerljivi, ja govorim o uredskim poslovima na kojima je to teže mjeriti).

A šta se tiče ulizica: nedavno smo šef i ja držali razgovore za posao. najbolji je bi najnaporniji kandidat: ulizica, naporan, težak čovjek...Ali je pokazao i najbolje rezultate u bivšoj firmi. Provjerili smo ga i tamo, i svi su rekli da je grozan kolega ali je imao neosporno najbolje rezultate.

Potpisujem. Podrzavam sistem.. teorijski. U praksi, barem tamo gdje radim, moram priznati da ne sluzi nicemu. U isto vrijeme, u drugim dijelovima iste firme, upravo zbog drugacijih/drugih nadredjenih i njihovih sposobnosti, isti sustem funkcionira gotovo savrseno. Kod mene je vecina rezultata mjerljiva, ali ni to ne pomaze sistemu (tj. u nasem slucaju vise nadredjenima) da sustav prevedu iz teorije u praksu na logican, pravedan i opcenito prihvatljiv nacin.

[Maxime]

Riba smrdi od glave i niti jedna korporativna kultura i niti jedan jedini sustav nece funkcioniriti ukoliko vlasnik manje ili Uprave vece firme ne funkcionira po sistemu 'to lead by example'. Odrasla sam u drzavi gdje riba rijetko 'od glave smrdi' jer to drustvo NE tolerira, a u HR gdje je situacija (generaliziram i svaka cast iznimkama) po defaultu obrnuta se u zadnje vrijeme ipak osjeca pomak na bolje. Bilo bi puno lakse da ljudi nemaju 'mind switch' da se sa eskiviranjem, 'lobiranjem' da ne kazem manipuliranjem ili ucjenjivanjem uspjesno moze prezivljavati u poslovnoj sredini. Najteze je PROMJENITI nacin razmisljanje, od toga sve potica ...

[ina33]

Čini mi se da je jako važno ovo što je spomenula Maxime i moje je iskustvo, da ako se tako preživljava na neko vrijeme, to nije strategija na dugi rok jer takvi ljudi bivaju kad tad prepoznati i neutralizirani.

[uporna]

Ulizica ima u svakoj firmi ali definitivno je bitno da li te ulizice ostvaruju i rezultate ili ne.
Nisam ulizica, volim istinu i uvijek kažem što mislim (ako me netko pita - više se ne guram reći što mislim bez da me se pita jer sam se dobro opekla).
Volim raditi i odraditi posao odgovorno i savjesno (što sam se pitala da li itko to vidi, poslije mi se dokazalo da se vidi - ne baš financijski nego ono usmeno).
Na žalost sve ovisi o šefu tj. direktno nadređenom koji sastavlja izvještaje za svoje nadređene jer uredski posao nije uvijek mjerljiv. Znači tu radnik ovisi o svom šefu i njihovom odnosu.
Na žalost neki ljudi nisu dovoljno profesionalni da kao šefovi zanemare nečiju simpatičnost ili nesimpatičnost od kvalitete rada pa se događa da oni koji su bolji sa šefom/voditeljem bolje prođu u dodijeli bonusa/povišica ili novih radnih mjesta.
Međutim po meni je konkretno veći problem kad ti vlastiti šef spriječava daljnje napredovanje (prelazak u drugi odjel) jer si mu dobar radnik koji super radi (ne želi te izgubiti, ali te niti ne nagrađuje adekvatno tvom radu).
I druga kategorija je ono što u lijepoj našoj funkcionira najbolje je zapošljavanje po podobnosti (političkoj/rođačkoj/zemljačkoj i sl.).

A da se vratim na ulizice, definitivno nesposobni šefovi najviše trebaju ulizice.