Citiraj anledo prvotno napisa
ali s rukovodece pozicite takodjer bas ne odobravam otvoreno pokazivanje prijezira i kolutanje ocima, nismo na poslu da se procjenjujemo po osobnim karakteristikama vec da ga odradimo, pa svako uplitanje osobnih stavova o suradnicima i nadredjenima smatram nedostatkom profesionalnosti i poslovne zrelosti (ok, smatram i nedostatkom osobne kulture ali to me se zapravo ne tice)

u poslu, zapravo, cijenim sam rad, radne rezultate i upornost (pogotovo kad nekome ne ide ali se trudi iz petnih zila)
Slažem se, otvoreno pokazivanje prijezira i negodovanja je nedopustivo..."kolutanje očima" je samo odraz vlastite nestaloženosti i nestabilnosti te nekontrole! Nikada ne želim nikoga procjenjivati po osobnim karakteristikama (niti želim da to itko čini meni) kada se radi posao - onda smo isključivo orijentirani na posao. Osobni stavovi su daleko neprofesionalni i nekulturni i mislim da su oni temeljac za svako daljnje rovarnje i rušenje dobrih odnosa unutar organizacije...Otvorenost i iskrenost su kod mene na cijeni.... jako bih voljela imati otvoreno kritične ljude; znači one zaposlenike koji će me upozoriti na nepravilnosti, koji će sa mnom zati razgovarati o lošim aspektima poslovanja....očekujem međusobnu suradnju i kooperaciju...da ja pomažem njima i oni meni...da nema "izaleđnog" govorkanja o lošem poslovanju! Zaista ne očekujem poštovanje, već očekujem otvorenost. Ja nisam jedna od onih koja ne prihvaća kritiku, dapače, svaka kritika stvara komunikaciju koja može voditi i najčešće vodi do rješenja problema....mnoge organizacije ne uspijevaju jer ne ulažu dovoljan napor u internu komunikaciju sa svojim zaposlenicima već se postavljaju prema njima kao prema "majmunima s lijane"!
thalia.... radila jesam...iskustva imam...i s oba rukovodeća mjesta sam morala otići radi nepotizma i smjene potpuno neobrazovanih ljudi koji čak nemaju veze niti s branšom u kojoj su me zamijenili.... ali, itekako sam osjetila "ulizivanje" jer ako ne pijem kavu i ne pušim sa šeficom - sa mnom nešto nije u redu! :/ Ako svoj posao odradim na maximalno kvalitetan način i odem kući - ni tada nešto sa mnom ne štima... :/

Na faxu sam se pogovotvo nagledala favoriziranja i ulizivanja gdje su cure koje su vozile profe naokolo i pravile im društvo - bile nagrađene boljom ocjenom (a realno za manje truda)...

Ja sam zaista puno toga pročitala o etičnom voditeljstvu i naravno da neću dati nekome otkaz samo zato jer se on ulizuje....ALI....postoje mnogi stupnjevi ulizivanja koji se ne mogu opisati (to ja zovem "nijemo znanje") koje šef itekako dobro osjeti...jer ako je osoba uspješna, snalažljiva, organizirana, ispravna i pravedna, i odnosi se prema svojem nadređenomu na jedan dobar način (znači, ja uopće ne tražim niti poštovanje jer on mene ne mora poštivati - to mi je nekako konzervativno) - na način koji nije namjerno zao....tada ću takvog radnika znati cijeniti!!!! Također, nije teško prepoznati niti one koji se nenamjerno uvlače šefu u "guzu"... nesvjestan način ulizivanja ne opravdava ulizača, ali je svakako manje "zločest" i manje namjeran od onog namjernog koji očekuje nešto zauzvrat...

Ima svakakvih ljudi, pa čak i agresivno nametljivih...takvih bih se prvih riješila...jer nametljivost ne pomaće bez konkretnih rezultata...o tome sam pričala, thalia! nema prolaza kod mene onima koji se znaju uvući i štititi svoje radno mjesto, a bez poslovnih rezultata (a takvih je mnooooooogooooo, pogotovo u državnim firmama i velikim koncernima kao što je to Agrokor (npr.))... Odmjereni ulizači koji dobro znaju odraditi svoj posao su dobrodošli jer znaju podići poslovnu atmosferu...dakako, i antiulizači su ponekada "gnjavaža" jer stvaraju negativnu poslovnu atmosferu (radila sam i u takvim firmama). Niti takvi nisu dobrodošli...


Naravno, sasvim mi je jasno da je praksa drugačija od teorije i da će nadređeni uvijek gledati ostaviti ulizivača od antiulizivača, ali ja na to gledam upravo s te radne atmosfere....mislim da ću znati procijeniti na temelju "nijemog znanja" "kvalitetnog" čoveka bez obzira koje atribute on nosio....