Akutna toksoplasmoza u trudnoći-moje iskustvo
Otvorit ću ovaj topic radi ostalih trudnica jer kad se meni to dogodilo, nigdje nisam mogla naći informacije iz prve ruke, liječnici također malo znaju jer akutna infekcija toxoplazme pogodi tek 2 na 1000 trudnica.
Osnovne informacije ukratko - zarazila sam se negdje pred kraj šestog mjeseca trudnoće, nemam mačku, ne jedem slabo termički obrađeno meso i dugo nisam mogla utvrditi kako se to dogodilo, tek sam nedavno otkrila čudnovati put od tuđe mace do mene. Uzimala sam terapiju Spyramicina sve do poroda, rodila zdravo dijete, curica sada ima četiri mjeseca :D i po svim dosad napravljenim pretragama toxoplasma očito nije prešla kroz posteljicu. Napravit ćemo još jednu pretragu krvi, čisto zbog osjećaja sigurnosti, no vjerujemo da je vrijeme straha i neizvjesnosti iza nas.
To je ukratko, a za one koje zanima više iznosim detalje.
Kad smo se ljetos suočili s dijagnozom, muž i ja smo našli dosta znanstvenih radova o tome, proučili smo puno stručne literature, ali nismo mogli naći neposredno iskustvo ljudi kod nas, ništa osim iskustva jedne žene kojoj su zbog tox. morali usmrtiti dijete u 6. mjesecu trudnoće, zbog brojnih oštećenja.
Neću pričati o strašnom utjecaju tox. na plod i na novorođeno dijete jer ima puno članaka na webu o tome, a takva iskustva, uglavnom loša, imaju i infektolozi s kojima smo kontaktirali i kojima nakon rođenja dolaze zaražene bebe, najčešće one kod kojih se nije ni znalo da je mama zaražena.
Dakle, negdje oko 27. tjedna trudnoće primjetila sam oteklinu točno ispod brade. Prvo sam pomislila da je to podbradak, no ubrzo shvatim da je to tvrda kvržica promjera oko 3 cm.. .Liječnica opće prakse rekla je da je to povećana žlijezda slinovnica :shock: i uputila me u Vinogradsku na ORL.
Tamo su, osim te kvrge, napipali još jednu na vratu u blizini i zaključili da je to ispod brade tumor :shock: :? : , uz pripadajući natečeni limfni čvor. Dobila sam dijagnozu „Tm. regio submentalis“ i uputu da napravim UZV i citološku punkciju „da se vidi priroda izrasline tj. tumora“.
Tumori žlijezde slinovnice uglavnom su dobroćudni, no obavezno se moraju operirati i baš mi je to trebalo! UZV je pokazao da ispod brade nije tumor slinovnice već otečen limfni čvor, a uz njega se vidjelo još desetak takvih po cijelom vratu i sva je sreća da je taj jedan bio na vrlo vidljivom mjestu jer ove druge ne bih ni primijetila. Nisam imala nikakve druge simptome infekcije niti ikakve smetnje. Citološka analiza pokazala je da je limfni čvor povećan uslijed infekcije.
E, sad slijedi ono gdje sam mogla pogriješiti i tox. bi ostala neotkrivena.
Liječnica opće prakse je pogledala nalaz i rekla da je to „nekakva beznačajna infekcija koja je već i prošla, može mi dati Klavocin, ali zapravo ni to nije potrebno, ali ako baš hoću...“
Sva je sreća da tu nisam stala (a na tox nisam pomišljala nijedne sekunde ) već sam tražila uputnicu za Kliniku „Fran Mihaljević“ .Tamo mi je mladi liječnik rekao da je vjerojatno neka lagana infekcija, sjetio se i tox. ,ali kako nemam mačku, tek će “reda radi“ analizirati krv na tox. Za desetak dana stigao je nalaz s pozitivnim i visokim vrijednostima IgG antitijela, njihova avidnost bila je niska, što je, uz ostale parametre, pokazalo da imam akutnu infekciju tox. :shock: :/
I to vrlo frišku, znači infekciju unatrag mjesec- dva, odnosno, prošla su najviše tri tjedna od doticaja s tox. do pojave znakova infekcije tj. povećanih čvorova.
MM je otišao po nalaz , pokazao ga tada dežurnom infektologu (starijem, dakle, trebao bi imati iskustva) koji je rekao „da se to ne liječi, nema veze što sam trudna“ i poslao mog muža kući.
Dakle, već drugi put nas liječnici šalju doma! Srećom, ni MM se ne drži onoga da „doktor sve zna“ pa pokuca na vrata drugom liječniku, ovaj put, srećom, doktorici Rakušić, koja se odmah maksimalno angažirala te nas je uputila da odmah kupimo tablete Spiramycin u nekoj od zemalja EU jer ih kod nas nema i počnem ih što prije piti.
One ne liječe, samo bi trebale spriječiti prolazak tox. kroz posteljicu na plod.
Saznali smo da ih ima u Mađarskoj, Austriji, Francuskoj i Bugarskoj pa smo zadužili poznanike u tim zemljama da ih nabave što prije, a igrom slučaja prvi su nam poslali kolege iz Bugarske. To su tablete „Bi-Rovamet“, proizvođač Actavis, sadrže spiramycin i ništa drugo o njihovu djelovanju nismo znali jer su sve informacije bile samo na bugarskom, to mi je bilo očajno, ali što mogu. Kasnije je muž kontaktirao proizvođača u Francuskoj jer je iduće pakiranje, uz spyramicin, sadržavalo i metronidazole, koji se inače koristi za liječenje raznoraznih parazita, ameba i tih gluposti.
U Actavisu su tvrdili da u FR obavezno ide taj koktel lijekova za trudnice s tox., tada sam bila malo skeptična,ali sad mi je drago jer sam naknadno ustanovila da je maca od koje sam se zarazila bolovala od masu boleština, nije imala samo tox.
Cijena jednog pakiranja, koje je dostatno za svega četiri dana, u Austriji stoji oko 25 eura, u Bugarskoj 15 E, a u ljekarni na Dolcu, koja bi ih naručila izvana, čak 680 kuna (kod nas klasična pljačka...)
Od pojave limfnog čvora pa do dijagnoze i početka uzimanja terapije prošlo je mjesec dana i još sam imala oko mjesec i pol do poroda.
Onda sam napravila amniocentezu kod dr. Hafnera na Sv.Duhu, a analiza uzorka plodne vode pokazala je da u njoj (tada) nije bilo toxoplasme. Hafner je bio prvi ginekolog koji je znao nešto više, no nisam ga se usudila pitati jesu li djeca nekolicine trudnica s tox. na koje je naišao zdrava, htjela sam sebi sačuvati nadu jer nam statistika nije išla na ruku. Ni moj ginić kod kojega pratim trudnoću, a koji je inače ok, nije imao pojma što bi sa mnom, a bogme ni drugi ginići s kojima sam kontaktirala. Hafner, u svakom pogledu – svaka čast!
Paralelno smo bili u kontaktu s dr. Tešovićem iz klinike Fran Mihaljević, on se skrbi za novorođenčad s tox, kod njega je bilo najviše djece kod kojih su se oštećenja uzrokovana tox. u trudnoći pokazala tek krajem prve godine života, kao kasni hidrocefalus, sljepilo i sl. , kod njega nije bilo ni trunke optimizma, samo oprez, oprez, oprez, kao i kod ostalih dječjih infektologa.
Posve razumljivo, kod tox. nema šale, puše se na hladno, a zbog tog puhanja na hladno pristala sam i na inducirani porod, iako je trudnoća bila super i dijete nije pokazivalo želju za porodom.
No, prešla sam termin za desetak dana, ranije je UZV pokazivao da je beba vrlo mala, poslije je narasla, nije bilo jasno je li normalni prebačaj termina ili je to zbog tox, zbog metronidazola, što se zapravo događa s tim hormonima unutra, tada mi je nestalo tableta spyramicina i bilo me strah da zbog veće propusnosti posteljice pred kraj trudnoće ne bi tox. baš tada prešla na bebu, trebalo je obavezno izbjeći i carski jer je kod njega veća mogućnost prelaska.
I tako, zbog milijun upitnika odoh na nepotrebnu indukciju poroda. To –nepotrebnu- kažem sada, no tada se nije moglo znati i nema smisla biti general poslije bitke.
Na prvom dijelu poroda su bili dr. Hafne r i sestra Goga i sve je bilo super , no nakon njegove smjene došla je doktorica M. koja nije znala (nije ni pokušala) okrenuti bebu koja je zapela u rotaciji i nakon što sam bila posve otvorena. Glavica ( tj. nosić) je zapela i nije se spuštala u kanal, tako da nisam imala nagon za tiskanjem. To mi je djelovalo kao da se vadičepom vadi čep pa ide brže zbog rotiranja, a ovdje je izostala rotacija pa nije išlo. Ta me je liječnica pustila da se mučim pod dripom i trudovim od svakih 10 sekundi više od 3 sata nakon ful otvaranja, pojavila bi se svakih sat vremena, kao bjegunac, a neki bahati specijalizant
Uzlaud, oni su pustili da mi tijekom poroda iscure pune 3 boce oxytocina i tek je u večernjoj smjeni stigao dr. Habek, zarotirao bebu i odmah sam rodila, u dva tiskanja.
MM je istodobno umirao od straha da ću završiti na carskom rezu, a dr.Hafner nam je već ranije objasnio da bi tada bio lakši prijenos tox. Ovo pišem zato što hoću reći da, ako se u smjeni potrefi nesposobna ekipa, uzalud vam računati da oni znaju koji su rizici kod konkretne bebe, da se porod ne bi smio oduljiti jer ta beba nikako ne bi smjela završiti na carskom.Lako je kad sve ide normalnim tijekom, onda je na porodu dovoljna podrška i ljubaznost osoblja, ali kad nešto zapne, liječničke titule bez pokrića su najgora noćna mora.
Da se tox. prenijela na bebu nitko me ni bi mogao kasnije uvjeriti da se to nije dogodilo baš tada, zbog traljavosti na porodu. Beba je imala krvarenja u očima, zbog čega smo išli na dodatne pretrage jer tox. prvo napada oči, ali to je bilo samo zbog zastoja na ušću maternice.
Daljnje pretrage krvi i pregledi bebe, prvo u rodilištukod dr. Stanojevića, pa kasnije u Infektološkoj u nekoliko navrata, pokazali su da je zdrava, samo ima visoke vrijednosti IgG u krvi, no nakon par mjeseci postepeno su se spuštale i to je konačno značilo da se radilo samo o pasivnom prijenosu mojih Ig.
Da je bilo suprotno, odmah bismo počeli s terapijom cijelu prvu godinu života, da se spriječe oštećenja koja bi u tom slučaju neminovno nastupila. Ispričavam se što sam jako oduljila, računala sam na to da će čitati samo oni kojih se to direktno tiče, a njih će vjerojatno zanimati i detalji.
 |
|||
Odgovori s citatom
betty blue prvotno napisa
.