hy ovih dana razmisljam i razgovarala sam s muzem da bi bilo najbolje da pocnemo raditi drugu bebu dok smo ufurani u to i da nebu velika razlika ali tu pocinju moje brige koje su prevladavljive ali mene je strah. nakon sto sam i jos se malo borom s PPD moj neuspjeli pokusaj dojenja strah me da ne zelim to dijeze samo da ispravim greske sto cinim s mihaelom, stah me one boli na porodjaju ma svega me strah. kako cu i ovo upisat u vrtic kad ci ici raditi itd. nekad radim problem gdje ga nema ali takva sam :D