 |
|||
Vidiš,meni zapravo nije jasno zbog čega bi roditelji sa svim sakramentima vjenčani u crkvi htjeli abortirati svoje dijete u 22 tj. zato jer su saznali da je bolesno.Uzgled budi rečeno ,nekoliko njih takvih je mene pitalo zašto nisam prekinula trudnoću kad sam saznala da mi je kćer bolesna...rena7 prvotno napisa
Tako da bi se o mnogim stvarima dalo raspravljati.
I,da ,MM i ja nismo vjenčani u crkvi...
Odoh u OT.
a licemjerje, eto, ne krivim Crkvu za to, čak....
Inače, baš sam nekdavno gledala dokumentarac o onoj bivšoj (nisam sigurna) porno glumici i prostituki (Lidija "Sve pet") i ona je krstila dijete (nije udana i otac se ne spominje)
''Uvjet za krštenje djeteta je da roditelj ili roditelji, kumovi ili netko treći zajamči da će u katoličkome duhu odgajati dijete koje želi krstiti. Znači, kad bi svećenik odbijao krštenje, to bi mogao čini zato što roditelji, odnosno roditelj, ne bi dali nikakva jamstva da će dijete doista kršćanski odgajati. Znalo se spominjati da su svećenici znali odbiti krstiti dijete samohranoj majci. No, samohranoj majci koja je vjernica i zaista želi da joj dijete, premda izvanbračno, bude krštenjem preporođeno na novi, božanski život, svećenik to neće uskratiti, niti će njezino dijete primanjem sakramenta krsta dobiti manje milosti od bračnoga djeteta.
Kad bi se pak roditelji mogli crkveno vjenčati a to ne žele učiniti, svećenik ima razloga smatrati da to dijete ne namjeravaju ni kršćanski odgajati. Nađe li se ipak u toj kući netko (baka ili neka druga osoba), kojemu je jako stalo da dijete bude kršteno i koji će moći kršćanski djelovati na njegov odgoj, svećenik može zaključiti da su time ispunjeni osnovni uvjeti za krštenje.''
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_r...?broj_ID=14976
Mislim, tu je i kum i ako roditelji žele da se dijete krsti-zbog pravih razloga-onda su vjerojatnije agnostici ili sl., a ne ateisti (i mene u biti zanima zašto bi ateist htio krstiti dijete, logički, ako tko hoće odgovoriti.)
S druge strane, ako žele radi sela, onda su opet isti kao i velik dio vjernika koji ima sve sakramente ali ne živi vjeru (pa neće ni odgajati dijete tako). U svakom slučaju, mislim da Crkva ne dobija ništa odbijanjem tog sakramenta djetetu :
ja ću samo odgovoriti-župa Sv.Križa u Sigetu.Gdje ni kumovi ne moraju biti kršteni....Jer se obvezuju odgajati dijete u katoličkom duhu. I to je sve.
kad vidim :shock: , odmah mi je
pa recimo, možda se nemogu crkveno vjenčat...jer su već bili u braku (crkvenom)
i kaj to znači da se onda sva ta dijeca ne bi smjela krstit?
glupost...
ja sam svoju djecu krstila bez da sam tada bila u crkvenom braku
kajsa je napisala:
To je znači "službeni stav crkve", koji je po meni sasvim ok. Koliko sam ja shvatila treba postojati namjera i želja da će se dijete odgajati u vjeri i to je to.''Uvjet za krštenje djeteta je da roditelj ili roditelji, kumovi ili netko treći zajamči da će u katoličkome duhu odgajati dijete koje želi krstiti. Znači, kad bi svećenik odbijao krštenje, to bi mogao čini zato što roditelji, odnosno roditelj, ne bi dali nikakva jamstva da će dijete doista kršćanski odgajati. Znalo se spominjati da su svećenici znali odbiti krstiti dijete samohranoj majci. No, samohranoj majci koja je vjernica i zaista želi da joj dijete, premda izvanbračno, bude krštenjem preporođeno na novi, božanski život, svećenik to neće uskratiti, niti će njezino dijete primanjem sakramenta krsta dobiti manje milosti od bračnoga djeteta.
Kad bi se pak roditelji mogli crkveno vjenčati a to ne žele učiniti, svećenik ima razloga smatrati da to dijete ne namjeravaju ni kršćanski odgajati. Nađe li se ipak u toj kući netko (baka ili neka druga osoba), kojemu je jako stalo da dijete bude kršteno i koji će moći kršćanski djelovati na njegov odgoj, svećenik može zaključiti da su time ispunjeni osnovni uvjeti za krštenje.''
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_r...?broj_ID=14976
Meni logično ako nema nikakvih prepreka prema crkvenom zakonu da se roditelji crkveno vjenčaju, a oni to ipak ne žele, da župnik odbije krštenje djeteta, jer onda kao "nema garanciju" da roditelji odgajaju dijete prema crkvenim zakonima. Zvuči glupo i bezveze, ali je na neki način i logično.
Tata! je napisao:
Ovo moram prokomentirati. Tata!, malo si pobrkao smisao ispovjedi. Prilikom ispovjedi ti daješ obećanje da taj grijeh više nikad nečeš ponoviti. U to moraš vjerovati i onda se tek ispovijediti, inače ta ispovijed nije valjana prema crkvenim zakonima. Tebi župnik ne može dati odriješenje grijeha, bez tvojeg obečanja. Dalje je tebi na savjesti da li si lagao i da li ćeš prekršiti obečanje. Ali kad bi ti npr. prilikom ispovijedi rekao da npr. (karikiram) u izvanbračnoj zajednici spavaš s ženom i to ćeš nastaviti i nakon ispovijedi, župnik ti ne može dati odriješenje grijeha.Pa zar ti je ugodno svaki puta se ispovijedati i osjećati se velikom griješnicom, zato što si vodila ljubav sa svojim dragim prije braka, i to još da samo s jednim. Zar nije to nonsense??? Doć tamo ispovjedit se, skrušeno usadit činjenicu da si griješnik, a znati da ćeš to svejedno i opet napravit čim izađeš i samo smislit dan kad ćeš opet doć na griješničku pokoru, da ti bude lakše!
Naš župnik je npr. postavio dosta rigorozna pravila. Do dobi kad dijete u 2. razredu ide na Prvu pričest, roditelji trebaju djecu koja nisu krštena i krstiti, i onda idu redovno na vjeronauk i na Pričest. Ako netko do tada ne krsti dijete (osim ako ima stvarno neki opravdan razlog), on ih više ne želi krstiti dok nisu punoljetni i sami ne odluče. To ne znači da se ne mogu drugdje krstiti. Pravilo izgleda strogo i glupo, ali on smatra da je 2. razred OŠ sasvim dovoljno vremena, ako roditelji žele dijete odgajati u vjeri, da se odluče na Krštenje, a dalje da djeca idu normalnim tokom na ostale Sakramente.
rena7 je vjerojatno mislila na roditelje koji se mogu vjenčati u Crkvi, a ne žele. To onda nema smisla, prema zakonima Crkve.
Mi smo krstili naše IVF blizance (grijeh) u crkvi na Novoj Vesi, kod prekrasnog župnika. Uz sve to, nismo niti crkveno vjenčani.
Evo ja sam primjer takvog. Vjenčana sam ali ne u crkvi.
Nisam vjernik, mm još puno manje. Kršćanstvo je za mene jedna od lijepih i pametnih filozofija, ali ima za mene puno rupa. Katolička crkva po meni nema puno veze s kršćanstvom. To je naravno samo moj stav. Ne mora biti vaš. A ne mora biti ni stav mog djeteta.
Moje će dijete svakako odrasti u okolini koja će ga u mnogim pogledima sputavati i nametati mu svoja pravila. Pitanje je njezinog karaktera i njezine volje u kojoj će se mjeri prilagoditi a u kojoj mjeri odupirati. To nije nešto što bih ja trebala odrediti. Ja joj mogu samo pružiti podršku bez obzira što odlučila (dok to nije skakanje s mosta ili nešto u tom rangu).
Dakle, lako je moguće da će moje dijete poželjeti jednom na vjeronauk, bilo zato što tamo ide njena najbolja prijateljica, bilo zato da je ne kamenuju mali vjernici. Razumjet ću te osjećaje jer sam ih i ja proživjela. A možda će zbilja jednom pronaći u toj vjeri nešto što ja nisam mogla naći, tko to zna.
Zato mislim da je u redu, kad već živimo u katoličkoj državi koja nam nameće vjeronauk u sklopu radovnog obrazovanja, da se djeca mogu i krstiti, pa da kasnije mogu sama odlučiti što žele. Moje dijete nije ja. No ako je zbilja stav crkve da se ona ne može krstiti, pa neka bude volja božja, neću je krstiti, jer se ni ja ne mislim crkveno vjenčati. To bi bilo licemjerno od mene i mm-a, budući da ne možemo izmoliti Vjerovanje, pogotovo ne onaj dio vjerujem u katoličku crkvu... ispričavam se vjernicima, ali je tako.
ja sam se krstila sa 11, 12 godina jer sam sama htjela. Ćaća je ateista, mater je vjernica, kad sam bila mala nisu se mogli dogovoriti pa su prepustili tu odluku meni. ja sam se oduvijek osjećala ko vjernica, mater me tako odgajala i to sam napravila. Brat nije i neće.
Moja djeca su krštena a dogodine nas očekuje i pričest. ne idemo na mise a opet se smatram većom vjernicom od većine ljudi koje poznajem i koji idu na misi. Jer ih poznajem. nije smisao vjere biti viđen u crkvi nego nešto drugo
Ja također ne razumijem da netko većinu sakramenata potpuno ignorira, da sve što KC radi smatra "nonsensom", ali da kod te iste crkve inzistira na sakramentu krštenja... :/
pa ja ne bih baš tako oštro sudio da "netko" ne cijeni Crkvene zakonitosti, jer u istoj toj Crkvi ipak želi krstiti vlastito dijete, dakle vrlo sam siguran da ima ipak poštovanje prema tom činu i pripadanju toj Zajednici!
Spletom životnih okolnosti i pravi istinski vjernici mogu biti nepravedno zakinuti za sakrament Crkvenog vjenčanja, pogotovo ako uspiju svoju istinsku sreću u partneru naći tek iz drugog pokušaja što Crkva, meni uistinu nerazumljivo, nažalost ne prašta! Nakon toga bi se valjda trebali bacit pod vlak, prema nekim bešćutnim izjavama koje sam ovdje iščitao, jer bi svaki takav neuspjeh Sakramenta braka trebao ih doživotno obilježiti i izopćiti.
Žao mi je što je netko reagirao onako osorno i grubo "nisu se ni vjenčali, poslije su se još i rastali i šta sad još očekuju da im Crkva krsti dijete". Mislim doista bešćutno, pa život piše drame i gore od te, a ovakvih ima već ko šafrana na livadi. I ja ne razumijem kakvi su to vjernici bez suosjećanja prema ljudskosti, a ne slijepi povodnici nekih pravilnika, pa da tako grubo sude i nemaju ni trunke suosjećanja za sve te ljude kojima nije krenulo u životu, a koji svejedno svome djetetu žele i dalje priuštiti normalan prvi korak u vjerskoj zajednici! Zar je to uistinu toliki grijeh tog malog djeteta da se ovdje tolka rasprava o tome raspirila smiju li ili ne smiju?
Ma naravno da smiju - pa, vjernici moji, to je ljudski i u duhu plemenitosti i poštenja i Crkva bi tako trebala suditi i svako to novo, čisto i nevino, kršteno malo dijete trebao bi biti ČAST za Crkvu i blagoslov, a ne predmet ovakvih rasprava!!!
potpisujem prvi dio, a ono boldano je apsolutno netočno: kao i u bilo kojoj drugoj katoličkoj župi, kumovi moraju biti kršteni, krizmani i pričešćeni, a ako su u braku crkveno vjenčani
da, možda bi se donekle na mene moglo tako gledati. Slobodno komentirajte, možda se još predomislim.
Dakle ignoriram sakramente što se mene tiče (stigla do pola i odustala)
Moglo bi se reći da mnogo toga što KC radi smatram nonsensom - ajde neću reći baš sve
nije da inzistiram na krštenju... ali bih je htjela krstiti - ne zbog sela, to sigurno, nego zbog njenog odrastanja u zajednici. Molim da uzmete u obzir vi koji živite u gradu, ovdje sva djeca idu na vjeronauk. Ako ostanem živjeti gdje sam naumila, mogla bi čuti neke vrlo ružne komentare, neprimjerene malom djetetu, neprimjerene ovom stoljeću, bude li išla kontra vjetra. Ako tako sama odluči, ja ću biti ponosna, ali ne želim je ni na što siliti. Ne znam što biste vi ostali, vjernici i nevjernici, na to rekli?
pomikaki, dijete ne treba biti kršteno da bi bilo upisano na vjeronauk u školi
a do trećeg razreda, kad počinje (u većini župa) i župna priprava za Prvu pričest, mogao bi ti potomak i sam reći želi li se krstiti ili ne
Tata!, potpis. Mislim da si sve rekao. M&A, postovi ti, u najmanju ruku, baš ne obiluju ljubavi prema bližnjem svom. :/Žao mi je što je netko reagirao onako osorno i grubo "nisu se ni vjenčali, poslije su se još i rastali i šta sad još očekuju da im Crkva krsti dijete". Mislim doista bešćutno, pa život piše drame i gore od te, a ovakvih ima već ko šafrana na livadi. I ja ne razumijem kakvi su to vjernici bez suosjećanja prema ljudskosti, a ne slijepi povodnici nekih pravilnika, pa da tako grubo sude i nemaju ni trunke suosjećanja za sve te ljude kojima nije krenulo u životu, a koji svejedno svome djetetu žele i dalje priuštiti normalan prvi korak u vjerskoj zajednici! Zar je to uistinu toliki grijeh tog malog djeteta da se ovdje tolka rasprava o tome raspirila smiju li ili ne smiju?
Ma naravno da smiju - pa, vjernici moji, to je ljudski i u duhu plemenitosti i poštenja i Crkva bi tako trebala suditi i svako to novo, čisto i nevino, kršteno malo dijete trebao bi biti ČAST za Crkvu i blagoslov, a ne predmet ovakvih rasprava!!!
Pravo da ti kažem, nisam komentirala tvoj post, no dobro...da, možda bi se donekle na mene moglo tako gledati. Slobodno komentirajte, možda se još predomislim.
Slažem se sa Juroslavovim savjetom, neka dijete krene na normalno na vjeronauk sa ostalima u razredu, pa će sa deset godina sama odlučiti da li želi krštenje i pričest.
a što da radim u slučaju kamenovanja?Pravo da ti kažem, nisam komentirala tvoj post, no dobro...da, možda bi se donekle na mene moglo tako gledati. Slobodno komentirajte, možda se još predomislim.
Slažem se sa Juroslavovim savjetom, neka dijete krene na normalno na vjeronauk sa ostalima u razredu, pa će sa deset godina sama odlučiti da li želi krštenje i pričest.
Zapravo bi mi bilo najpametnije da se preselim.
Ta djeca... a i neki odrasli... zbilja znaju biti sve samo ne kršćanski rapoloženi prema nejakima.
Koliko ja znam u našoj Crkvi župnik ne radi nikakve drame i najnormalnije krsti djecu, ako se radi o građanskom braku roditelja, jer je jedan roditelj več bio u crkvenom braku pa ne može ponovno. "Drame" radi samo, ako roditelji imaju sve uvjete za crkveni brak, a ne žele ga, a žele krstiti dijete.
Znam da su i normalno krštena djeca, tata je "raskinuti" župnik, znači nikako ne može biti u crkvenom braku s svojom suprugom. Bitna je nakana, objašnjenje,... zašto želite krstiti dijete.
Mislim da ako se razlozi lijepo uobliče na papir i daju župniku, a i po potrebi pošalju "nadređenom", da ne bi trebalo biti nikakvih problema.
Nije netko,nego ja.Slobodno me prozovi,ako smatras da si u pravu.
Objasni mi koga ti smatras pod bliznjega svoga?
iskreno, ja u takvoj okolini ne bih djecu niti pod razno htio odgajatia što da radim u slučaju kamenovanja?Pravo da ti kažem, nisam komentirala tvoj post, no dobro...da, možda bi se donekle na mene moglo tako gledati. Slobodno komentirajte, možda se još predomislim.
Slažem se sa Juroslavovim savjetom, neka dijete krene na normalno na vjeronauk sa ostalima u razredu, pa će sa deset godina sama odlučiti da li želi krštenje i pričest.
Zapravo bi mi bilo najpametnije da se preselim.
Ta djeca... a i neki odrasli... zbilja znaju biti sve samo ne kršćanski rapoloženi prema nejakima.
imaš li mogućnost seliti se?
možda... duga i ot priča. Odabrali smo život u nekakvoj zabiti, ima to svojih prednosti, ali i mana. Još mislimo da li da se predomislimo
Nisu svi takvi, ali neki jesu, a takvi su, kako znamo, obično najglasniji.
Eeee, moja pomikaki, bojim se da je u takvoj sredini (ne)krštenje djeteta samo jedna od mogućih tema zgražavanja prema ovako modernoj obitelji kao što ste vi i da se sigurno u mnogim drugim stvarima razlikujete od vaših sumještana, pa je bolje da dijete pripremite na moguće zlobne komentare okoline, kako je ne bi previše pogađali...
Mogu zamisliti kakvi bi komentari pali za npr. kućni porod ...
sve nam je to jasno...
i njima je jasno da smo kao s marsa pali među njih, ali za sad su nas lijepo primili, i ok su prema nama, bar oni koji s nama češće komuniciraju. Ali iz ranijeg iskustva dobro znam kako je to zatvoren svijet, i da nisam kao dijete živjela u sličnoj okolini ne bih se brinula jer bih vjerovala da je sve sasvim u redu. No stvari su takve da se zlobni komentari tradicionalno ne govore ljudima u lice, nego iza leđa i maloj djeci, koja se ne mogu braniti...
on topic, i ja i mm smo kršteni, (čini mi se čak da je mene na krštenje odvukla mamina teta kad smo bili na ljetovanju kod njih) a da se kasnije nije inzistiralo na vjerskom životu. Ja sam u jednoj fazi krenula na vjeronauk, kad sam se dvoumila da li da idem moji su me podržali i rekli da je dobro da idem makar zbog opće kulture, obrazovanja ili kako već. Išla sam neko vrijeme, pokušala sam se uživjeti, ali nakon nekog vremena shvatila sam da nema smisla da se zavaravam. Ne bi mi bilo krivo da slično bude s mojim djetetom. Nisam zatvorena ni pred čime, i religije općenito su mi jako zanimljiva stvar, ali ne mogu se ograničiti samo na jednu. A kršćanska religija ni izdaleka ne riješava sve moje nedoumice.
Re: Krštenje djeteta nevjenčanih roditelja
ima pravo krstiti svoje dijete i to mu nemoze nitko uskratiti kao sto imaju pravo nevjenčane majke i to sa svojim prezimenomKrstenje je sveti sakramenat,nije upis u plesnu skolu ili karate klub!
Crkva ima zakone koje pravi vjernici postivuju.
A ovaj tvoj ne samo da nije crkveno vjencan,nego nije nikako i jos su se i razisli!
Mozda...da majka zatrazi krstenje za dijete(ako je majka primila sve sakramente osim vjencanja),prije bi joj udovoljili,ali bi dijete bilo krsteno na majcino prezime,kao vanbracno.
a za ovo "Crkva ima zakone koje pravi vjernici postivuju" ,,si sigurna da iste zakone pošivaju svećenici??? ja tvrdim da ih pola nepoštiva i tu zavrsava priča o pravim vjernicima
Nisam vjenčana crkveno jer sam rastavljena od budale koja me maltretirala i sad zivim s drugim muzem u građanskom braku postivam Boga mozda puno vise od nekih bogomoljkih koje su u prvim redovima i mole se sa očeeeeeeeeeeeee nas (ovo razvlačenje jer im se vrat pri molitvi iskrivi da nepropuste svako ulazenje u crkvu )
trudna sam i svoje dijete ću krstiti pred Bogom a volila bih vidjeti tog svećenika koji će odbiti to krštenje
Alergična sam na podjele na prave i neprave vjernike
a meni je zadnje na pameti tebi ili bilo kome to objasnjavati
A tebe, baš tebe je netko nešto pitao? Ja osobno nemam pojma da na ovom forumu postojiš.a meni je zadnje na pameti tebi ili bilo kome to objasnjavati
ajde pokušajte biti konstruktivne
ne moraju...potpisujem prvi dio, a ono boldano je apsolutno netočno: kao i u bilo kojoj drugoj katoličkoj župi, kumovi moraju biti kršteni, krizmani i pričešćeni, a ako su u braku crkveno vjenčani
moraju, barem jedanne moraju...potpisujem prvi dio, a ono boldano je apsolutno netočno: kao i u bilo kojoj drugoj katoličkoj župi, kumovi moraju biti kršteni, krizmani i pričešćeni, a ako su u braku crkveno vjenčani
a onda se uz tog jednog (koji jedini i je kum) može dodati još netko koga roditelji žele, ali samo kao svjedok krštenja
puno duze nego ti a ja sam nevjenčani roditelji htjeli krstiti svoje dijete ne htijeli nego hoćuA tebe, baš tebe je netko nešto pitao? Ja osobno nemam pojma da na ovom forumu postojiš.a meni je zadnje na pameti tebi ili bilo kome to objasnjavati
mislim da je stvar u sveceniku. ja osobno nisam imala problema kod krstenja svoje djece.
prvo dijete sam krstila kao samohrana majka i NITI JEDNOM RECENICOM meni moj svecenik nije dao do znanja da moje vanbracno dijete ne bi trebalo biti krsteno. drugo dijete sam krstila samo sat vremena nakon sto smo mm i ja sklopili gradjanski brak. ovo je njemu drugi brak, sto znaci da mi ne mozemo sklopiti crkveni brak. ni drugi put svecenik nista nije rekao vec nam je cestitao na sklopljenom (gradjanskom) braku.
i zaboravila sam nadodat da je adrian imao jednog kuma koji je rimokatolik i jednoga kuma koji je evangelist, a krsten je u rimokatolickoj crkvi.
Uf imam ja jedno pitanje...povezano, a ne povezano sa temom. Krstena sam, pricescena, krizmana, vjencana u crkvi i na kraju rastavljena. Trenutno pred brakom sa covjekom pravoslavne vjeroispovjesti. Radi se o makedonskoj pravoslavnoj crkvi. Planiramo imati djecu jednog dana. Kako ja iz prvog braka imam dvoje koji su krsteni kao katolici htjeli bi da jednog dana nase dijete bude krsteno po ocevoj vjeri. No kazu nam da to nije moguce ukoliko nismo vjencani u njihovoj crkvi i da ja bez obzira na prvi brak (nisam crkveno razvedena) to mogu uciniti ako se prekrstim i odbacim svoju vjeru.
Kako to nije jedna od opcija, a znam da je kod nas moguce krstiti dijete ako se roditelj obvezuje odgajati ga u tom duhu...pitam se ima li ovdje netko tko mi moze dati odgovor na prakticki isto pitanje, ali sa pravilima makedonske pravoslavne crkve. Odnosno ima li ikakva takva mogucnost i kod njih, ima li tko iskustava s time? Uf al sam se zapetljala...nadam se da cete skuziti sto me zanima.
Fala unaprijed
ako se ne varam
krštenje ti vrijedi za sve oblike krščanske vjere: pravoslavci, katolici, evanglelisti idt...
katolici i pravoslavci međusobno priznaju sve sakramente
a što se tiče tvog pitanja, ovdje imaš kontakt-podatke pa probaj pitati direktno njih (web-stranica na koju te upućuje gornji link ima izbor jezika engleski ili makedonski na ćirilici, pa ako ti paše...)
ja sam samohrana majka..sa anonimnim imenom oca i moje dijete je bez problema krsteno
e ovo mislim i ja. Smatram da je razlog svećenika za odbijanje način na koji ljudi nešto kažu kao i motiv za kršenje djeteta.
Ja i moj UBM nismo vjenčani u crkvi (građanski brak smo sklopili), a ja osim krštenja nemam niti jedan drugi sveti sakrament. Došla sam kod našeg svećenika i rekla iskreno da želim da mi dijete bude kršteno, da ja nisam vjernik u smislu da idem u Crkvu, ali da vjerujem u Boga. Rekla sam mu i da se sa nekim postuplatima KC ne slažem i da je to razlog zašto ne idem jer nisam licemjer i ne mogu sjediti u božjoj kući ako se sa onim što zastupa KC ne slažem 100%, ali je katolička vjera jedino što poznam i razumijem i da ne znam u budućnosti, ali moje će dijete nešto možda vidjeti u tome.
Razgovarali smo jedno cca 30 minuta i na kraju je završilo tako da me svećenik pozvao da dođem na svetu misu pa da nakon toga odlučim (ne za krštenje djeteta za krštenje je odmah nakon ovog mog uvoda rekao da je o.k., nego radi mene). Moram priznati da je argument svećenika valjan i obećala sam da ću jednom prilikom doći i mislim doći sa malom.
I još nešto: krštenje je sveti sakrament, to nije idemo u shopping po nove cipele, pa kad nisu više u modi bacamo ih - to je ozbiljna stvar i na taj se način treba prema tome odnositi.
elin, baš to i ja govorim cijelo vrijeme. Ozbiljne namjere niti jedan svećenik ne odbija. Evo i tu sam tu napisala:
Npr. naš svećenik ne voli padobrance, ono u smislu da mu baneš iz vedra neba: Čujte, ja bih to i to, a čovjek te prvi put u životu vidi. On ima svoje uredovno vrijeme kad "prima stranke" i ako se tad dođe, lijepo sve objasni, objesne se naši razlozi, nema šanse da će odbiti.Bitna je nakana, objašnjenje,... zašto želite krstiti dijete.
Mislim da ako se razlozi lijepo uobliče na papir i daju župniku, a i po potrebi pošalju "nadređenom", da ne bi trebalo biti nikakvih problema
Anemona, sorry, ali nisam baš cijeli topic čitala (samo nekoliko prvih i zadnjih postova).
Ja sam se prvo telefonski najavila i onda došla u uredovno vrijeme i lijepo sve objasnila čovjeku. Mislim da je važno da svećenik vidi da je razlog zašto želiš krstiti dijete tvoja želja da dijete bude odgajano u vjeri. Maleno dijete od 4 mjeseca (koliko je moja imala u dobi kad sam ju krstila) ne može reći, pa si zato ti glas za nju. Mislim da je bitno i da ti vjeruješ, a ja vjerujem. Kažem ti pola smo sata razgovarali o vjeri i Bogu i na kraju me pozvao da dođem na svetu misu - sigurno ne slučajno.
Meni ovo izgleda kao slobodna interpretacija svecnika.
iva_777 ja sam iz MK znaci pravoslavne vjeroispovesti, moja mama i moj tata nisu crkveno vjencani, a ja sam krstena. Nasi prijatelji isto, nisu vjencani ali devojcice su im krstene jedini uvjet je bio da se tata krst pa ga je MM krstio. Moja najbolja prijateljica je u izvanbracnu zajednicu i planira krstenje i nitko im ne osporava to pravo (njen decko je pravoslavan, rastaven je, bivsa mu zena bila protestantske vjeroispovesti i njihova beba je krstena)
Sad ne znam dali vi planirate vjencanje i krstenje u HR ili tu, mozda su tamo rigorozniji ne znam. Po meni nema nikakav problem da vase dete pokrste. Ako zelis mogu da se raspitam, ali mislim da ti to ne bi znacilo ukoliko planirate krstenje u HR :?
ja sam starije dijete kjrstila bez problema iako sam bila samohrana majka djeteta začetog u vanbračnoj zajednici koja je razvrgnuta.
kum mora biti kršten i ne mora imati niti jedan drugi sakrament. na krštenju su kumovi, svjedoci su samo na vjenčanju i oni ne moraju imati sakramente niti biti iste vjere kao par koji se vjenčava.
tata1 nek tvoj prijatelj ode do župe sv.Leopolda Mandića u Voltinom i tamo se raspita.jedino bi mogao biti problem to što za svaki sakrament koji želiš obaviti u župi van one kojoj pripadaš, tvoj župnik tin mora dati otpusnicu, a neki su jako teški na tome...
i to je razlog za vrijeđanje?A tebe, baš tebe je netko nešto pitao? Ja osobno nemam pojma da na ovom forumu postojiš.
sve u svemu, dali ste mi za razmišljanje... ja zbilja ne mogu svećeniku obećati da će dijete biti odgajano u katoličkoj vjeri. No nekako sam do sad bila uvjerena da bi svećeniku bilo drago već što ovako griješna i nevjerna pružam bar svom djetetu šansu da upozna sveta otajstva... no možda ipak nije tako :/
još jednom: da bi netko bio kum u Katoličkoj crkvi (na krštenju ili krizmi) mora biti: kršten, pričešćen i krizman, a ako je u braku crkveno vjenčan
nema izuzetaka
bez bilo čega od navedenoga može biti svjedok na krštenju uz 'valjanog' kuma
dakle, svi oni koji su imali samo krštene kumove ili uopće nekrštene - to se ne može, nego je župnik prekršio crkveni zakon."TKO MOŽE BITI KUM NA KRŠTENJU
a) katolik sa navršenih 16 godina života;
b) kršten, pričešćen i krizman;
c) kum ne može biti onaj tko je samo civilno vjenčan nego mora biti i crkveno vjenčan (i krizman);
d) kum ne može biti onaj tko je rastavljen i ponovno civilno vjenčan ili živi u vanbračnoj zajednici
e) kum ne može biti onaj tko živi nevjenčano (npr. kršćanski mladić i djevojka) sve dok ne sklopi sakrament svete ženidbe
f) kum treba provoditi život u skladu sa katoličkom vjerom i crkvenim naukom
g) otac i majka ne mogu biti kumovi svome djetetu.
Tako kaže Crkveni Zakonik i to moramo uvažiti."
i bilo bi dobro da se ljude ne dezinformira i ne uvjerava u nešto što se ne bi smjelo događati.
brz si Juroslave
kuma mom djetetu na krštenju je bila krštena, pričešćena i krizmana. Koliko ja znam, a s obzirom da ne idem u crkvu mogućno griješim, kuma na krštenju djetetu mora imati sve svete sakramente.
ovo sam danas pročitala,kraj me se dojmio
Razgovor u nebu o nama
Podijeli
Danas u 18:40
Jednoga dana Sotona i Isus su razgovarali.
Sotona je došao posjetiti Isusa u Edenskom vrtu; izgledao je vrlo sretan i ponosan (Lk 4: 1-12; Job 1: 6-12)
"Da, Gospodine, sada sam ih sve zarobio, pa...gotovo sve, ovdje dolje kod sebe. Postavio sam zamke, upotrijebio sam iskušenja kao mamac, dobro znam da nitko neće moći odoljeti. Evo, gotovo sam ih sve uhvatio!" (I Pet 5: 8-9; Ef 6: 10-17)
"Što kaniš učiniti s njima?" upita Isus, moleći se Bogu Ocu.
Sotona odgovori "O, namjeravam se s njima dobro zabaviti!" Natjerat ću ih da se razvode nakon što su se vjenčali, tako da nikada ne mogu učvrstiti osnovu čovječanstva, "obitelj".
(Mt 19: 4-6; Mal 2: 16) Natjerat ću ih da se međusobno mrze i vrijeđaju, natjerat ću ih da padnu u nekontrolirano uzimanje alkohola i droge. (Rim 13: 12-14)
Naučit ću ih da proizvode oružje i bombe, da se međusobno ubijaju.
"Zaista ću se dobro zabaviti!"
"Što ćeš učiniti kada ti igra s njima dosadi?" upita Isus. I nastavi moliti
"Oh, onda ću ih poubijati i njihove duše će biti moje zauvijek" "Gospodine, uza sve dužno poštovanje, to je ipak njihova odluka" (I Iv 3: 8-10)
"Koliko tražiš za sve njih?" upita Isus.
"Ma, nije istina da ti zaista želiš te ljude. U njima nema ništa dobro. Zašto ih želiš, niti te slijede niti te vole? Mnogi te čak i mrze! Vidio sam mnoge kako pljuju na tebe, proklinju te, čak te i niječu."
"A još k tome, mene zaista jako vole" (Mt 24: 10-13) "Ti ne želiš te ljude!!"
"Koliko?" ponovno upita Isus
Sotona ga pogleda zlobnim pogledom
"Želim sve tvoje suze i svu tvoju krv, želim bol cijelog svijeta, sve zajedno" Iz 53: 4-10; I Pet 2: 24)
Isus reče ..."DOGOVORENO" " i plati cijenu" (II Kor 5: 21)
Kako je strašno kada ljudi ne traže Boga, a onda se pitaju zašto svijet ide prema paklu! Kako je strašno da svakodnevno posežemo za novinama da bismo čitali o tragedijama a nikada ne posežemo za Biblijom. Kako je nerazumno što svi žele u raj, misleći pritom da tamo mogu stići bez da vjeruju, bez da ljube Boga više od svega drugog, ili bez da vrše što Biblija naučava ...Božji Zakon. Nije li strašno kada neki govore "Vjerujem u Boga" a još uvijek slijede Sotonu (koji se, u stvari, i sam boji Boga) (II Tim 4: 3-4; II Iv 1: 7-11) Ne misliš li kako je jadno da ljudi jedni drugima šalju tisuće šala putem elektroničke pošte, koje se šire poput pošasti.
Ali kada se radi o Božjoj poruci, moramo dva puta razmisliti prije nego li je s nekim podijelimo; i tako ostavljamo poštanske pretince naših prijatelja bez te poruke Ne misliš li da je sramotno što sve nepristojno, vulgarno i bezobrazno bez problema može biti dostupno na internetu, i da to mnogi žele gledati. A istovremeno nije dozvoljeno javno govoriti o Isusu u školama, na javnim mjestima, u raznim grupama za samopomoć, itd... (Dj 4: 19-20)
I to znajući što je On za nas učinio. Jer Njega nisu ubili Rimljani. Ubio Ga je naš grijeh, da bi nama bilo oprošteno da bismo upoznali Njega u slavi kod Oca.
Nije li nevjerojatno kako netko može biti svake nedjelje u crkvi, moleći se i zahvaljujući Bogu za Njegovo milosrđe, za još jedan dan života koji nam je dao itd.
Ali tijekom tjedna ta je osoba nevidljivi kršćanin! (II Tim 3: 1-5; Rim 10: 9-13)
Čini li te se to ispravnim?
Nemoj dozvoliti da te Sotona spriječi da pošalješ ovu poruku svim ljudima s kojima se dopisuješ preko elektroničke pošte. Nije važno ako ti on kaže da mnogi u to ne vjeruju Ne dozvoli mu da ostvari svoje planove! Prestani brinuti što će drugi misliti o tebi. Vrijeme je da počneš brinuti što Bog misli o tebi.
Molim te , brate i sestro, hoćeš li poslati ovu poruku? "Ja sam to već učinio" Neka te Bog uvijek blagoslovi (II Kor 13: 20)
Pravila pisanja postova
