Svi prvašići - odlikaši?

[kina]

U razredu mog djeteta - prvašića ocjena ima zaista od jedan do pet. Pritom ne mislim na pojedinačne ocjene, koje ulete tu i tamo, već na to da su, kad se pogleda prosjek ocjena, neka djeca "dvojkaši", neka "trojkaši"... Neki se roditelji bune da su oni premali za tako stroge ocjene, da učiteljica od njih previše očekuje, da ih se previše ispituje i ocjenjuje i sl. Činjenica je da svaki tjedan imaju 1 do 2 kontrolna, diktata ili nešto tome slično, i da će, prema tome kako stvari sada stoje, možda 5-6 djece proći s odličnim uspjehom (veliki su razred, 28 ih je, i po nekim procjenama na početku godine, prilično su inteligentna grupa).

Stoga bih voljela čuti kako stvari stoje kod vas, jer mi mame iz drugih škola koje znam kažu da su kod njih više-manje svi odlikaši. Meni je potpuno jasno da sva djeca nisu ista, niti imaju isto znanje, mi sa školom nemamo problema, ali evo dok šiljim bojice za sutra (deset dana nismo imali vremena ), baš me zanimaju vaša iskustva. Dakle, koliki postotak prvašića kod vas, na kraju godine prođe s pet?

[Trina]

Kod nas su svi osim jednog prošli s 5. S tim da ih ima upola manje nego vaših. Isto se činilo po ocjenama da će biti svega ali većinu ocjena učiteljica nije pisala u dnevnik nego sa strane, čisto kao motivacija djeci, pa je izgledalo da će malo njih biti odlikaši. Na kraju ipak nije tako bilo.

[babyboys]

kod T u razredu ih ima 16, i odlikaša za sad je desetak. a mene to ustvari to ne opterećuje, isto kao ni s koliko će T proć.
a proći će s 5, jer on tako želi i jer njemu to nešto znači.

što se tiče strogoće u ocjenjivanju, ne vidim zašto bi ih se u prvom razredu štedilo. ne usvajaju svi jednako gradiva i ne pokazuju jednako znanje.

[piplica]

što se tiče strogoće u ocjenjivanju, ne vidim zašto bi ih se u prvom razredu štedilo. ne usvajaju svi jednako gradiva i ne pokazuju jednako znanje.

Mislim da bi, upravo zbog onih đaka koji u prvom razredu imaju problema sa usvajanjem ili praćenjem gradiva, trebalo u početku krenuti motivacijski sa ocjenjivanjem, ali to nipošto ne znači da bi svi trebali biti odlikaši.

[babyboys]

ma ok mi je da prve ocjene budu petice, za podstreg. ali kasnije miaslim da trebaju postojati kriteriji

[Zdenka2]

Mislim da u prvom razredu baš treba štedjeti djecu kojoj ide teže. Ne mislim pod time da svi trebaju biti odlikaši, ali mislim da je u prvom razredu najmanje važno strogo odmjeravanje znanja i uspjeha. Važno je savladavanje sadržaja gradiva prvog razreda, a ne rangiranje djece. Dobre ocjene u tome mogu motivacijski pomoći, a loše ocjene mogu pokopati malo dijete koje jedva da shvaća što je škola.

U školi moje djece ne prolaze svi prvašići s odličnim.

[babyboys]

dobro, i ako ih u prvom razredu štede, kada prestaju? u drugom? u petom? do tad su već naučili da im se gleda kroz prste i njihov trud je minimalan. nitko nije rekao da ih treba rangirati, ali u ocjenjivanju moraju postojati kriteriji.
a dobar učitelj (pedagog) će i lošiju ocjenu znati upotrijebiti kao podstreg , baš kao i dobru.

[YosephK]

apsolutno se slazem sa ovim da treba postojati neka granica. inace ce se dogoditi da ce netko jednog dana pitati (dijete, roditelj, nebitno) - "ako ste mu prosli godine dali 5 za (ne)znanje zasto mu i sada ne date?"

uvjerio se to na svoje oci i usi kada mi je majka jedne osmasice rekla "ali moja je kcer bila osmasica?". na moje pitanje "kada?", rekla je "od 1. do 4. razreda"

[kinder]

Kod nas u razredu nisu svi bili odlični niti su imali 5,0.Moje dijete je mali klikeraš ,tako da sada nema niti jednu 4 u imeniku osim po koje iz likovnog ,jer nismo baš umjetnički tip ,ali u prvom razredu imao je 4 iz hrvatskog jezika i likovnog . Zašto iz hrvatskog kada dijete čita od prije škole ,a slova je znao s 2 godine? Zato što je jako oscilirao u rukopisu ,imao neuredne bilježnice ... Moje je mišljenje da to nije razlog , ali mi to stvarno nije bilo važno.

Kod nas su se tek u trećem razredu postavile jasne granice između djece što se tiče uspjeha u školi,a mislim da će se to s godinama povećavati.

[piplica]

Zašto iz hrvatskog kada dijete čita od prije škole ,a slova je znao s 2 godine? Zato što je jako oscilirao u rukopisu ,imao neuredne bilježnice ...

Vidiš, ja sam sa svojim muku mučila zbog urednosti i rukopisa, a njegova je razrednica to potpuno ignorirala, govoreći da je njoj to nevažno (važno da je pregledno i točno), a i da se struka sa time slaže.
I zaista, u drugom razredu je sam od sebe postao puno uredniji, a i rukopis mu se popravio.

[Peterlin]

Zašto iz hrvatskog kada dijete čita od prije škole ,a slova je znao s 2 godine? Zato što je jako oscilirao u rukopisu ,imao neuredne bilježnice ...

Vidiš, ja sam sa svojim muku mučila zbog urednosti i rukopisa, a njegova je razrednica to potpuno ignorirala, govoreći da je njoj to nevažno (važno da je pregledno i točno), a i da se struka sa time slaže.
I zaista, u drugom razredu je sam od sebe postao puno uredniji, a i rukopis mu se popravio.

Ovako je i kod nas. Dijete je "procvjetalo" u drugom razredu, a pohvale iz prvog tome su sigurno dale svoj doprinos. No, u drugom razredu više nema poticajnih ocjena, sve više se vidi prava gaussova krivulja uspjeha - malo superodlikaša, malo onih s dvojkama i trojkama, a većina vrlodobrih. Bit će to još jasnije za koju godinu.

[Maslačkica]

Joj zbog tog rukopisa i ljepote slova imala sam traume. Mislim da sam već tad zamrzila školu.
Ja jednostavno NISAM MOGLA niti bila u stanju napraviti ono što su oni od mene zahtijevali. Ja sam vidjela šta oni hoće, ali ruka sama ode.
Pretpostavljam da je riječ o finoj motorici i da je sva djeca ne dostignu u toj dobi, tj. 1. razredu. A kod mene se radilo o 1. i 2. razredu....

[laura29]

nitko nije rekao da ih treba rangirati, ali u ocjenjivanju moraju postojati kriteriji.
a dobar učitelj (pedagog) će i lošiju ocjenu znati upotrijebiti kao podstreg , baš kao i dobru.[quote]

Slažem se s riječima babyboys.

Kad ti učenici dođu u 5. razred (mahom svi odlikaši) i susretnu se s objektivnim ocjenjivanjem, često i oni i roditelji ne znaju što ih je snašlo. Tada često okrivljuju predmetne učitelje da su prestrogi, da previše traže. Nažalost, neki roditelji i dalje očekuju da se ocjene poklanjaju pravdajući se činjenicom da su to još uvijek djeca. Ne mislim pritom da treba biti prestrog, ali na početku se moraju postaviti jasni kriteriji i objasniti što se od njih za koju ocjenu traži.

[marijana]

U prvom pa i u drugom razredu imate 4 predmeta odgojno-obrazovna što znači da i ocjene moraju biti poticajne(LK, GK, TZK i VJ). Kad te zaključne ocjene, koje su uglavnom 4 i 5, zbrajate sa zaklj. ocjenama iz HJ, MAT I PID-a i str. jezika, naravno da većina djece prođe s peticama.
U prvom i drugom razredu je i dobro da tako bude jer je to vrijeme kada se izgrađuje mišljenje o sebi. Ako već tada misle da su oni loši učenici, teško da će poslije imati bolje mišljenje o sebi i postizati bolje rezultate.
Bolje samopoštovanje pomaže i u boljem "hrvanju" sa hormonima u pubertetu, kada dolaze u iskušenje probati kojekakve loše navike od pušenje, alkohola i ostalog...
U petom razredu ti odg.-obraz. predmeti su u manjini pa tako se obično dogodi i pad u prosjeku zaključne ocjene.

[babyboys]

da ti predmeti služe dizanju prosjeka. ja jedva znam kućicu nacrtat, a iz likovnog sam uvijek imala 5 u OŠ. jer, kao, ionako prolazi s 5,0, pa jpoj nećemo rušit prosjek. u prvom i u osmom razredu, nebitno. nije mi to pomoglo da imam više mišljenje o sebi, koje je u jednom trenu bilo jako nisko.

više mi je pomogla činjenica da sam na polugodištu u drugom osnovne iz hrvatskog imala 3 jer sam bila neuredna i nedosljedna. pa sam za praznike sama sebi stvorila obavezu vježbe, u drugom polugodištu je učiteljica dala više pažnje tome d me potakne i na kraju sam imala 5.
dan danas imam jedan od ljepših i urednijih rukopisa (ali si ne dajem truda i ne pridfajem tome više toliko pažnje).

tako da, da, treba ih poticat, ali podilaženje nije uvijek najbolji način.

[Peterlin]

Ma da, služe ti predmeti dizanju prosjeka, ali služe i da se djeca nauče voditi brigu o stvarima, da nauče odgovornosti, da nauče ustrajnost (moj sin koji ima izrazit smisao za likovni dobije slabije ocjene jer mu se ne da dovršiti rad, i to podržavam).

Isto je sa svim odgojnim predmetima. ZATO se zovu odgojni. Rezultat je manje bitan od procesa.

[babyboys]

moj sin koji ima izrazit smisao za likovni dobije slabije ocjene jer mu se ne da dovršiti rad, i to podržavam

to bi bio moj point. super je u svemu biti odličan, ali onda to stvarno budi. pogotovo ako imaš potencijala koji treba potaknuti.

nekad je trojka ili jedinica čak bolji poticaj od petice.

[kina]

Njima ti predmeti uglavnom spuštaju prosjek. Crtež dobro pozicioniran, iskorišten prostor, prepun boja, obojano precizno, unutar crta. Ocjena: trojka, jer pas se ne može prepoznati, tj. može biti i konj, i koza i sl. I klinac više ne želi crtati, zaista se potrudio, a ocjena ga razočara... Iz glazbenog ista priča.

[kina]

Mirna, tiha i sramežljiva curica iz razreda nauči tekst pjesmice, melodija ok (druga djeca kažu, ja nisam bila na satu), dobije 2 jer nema siguran nastup. Sad mami kaže da nezna pjevati kad je dobila 2, i još je nesigurnija u sebe. Najbolje su ocjene iz matematike, jer je to ocjenjivanje po svom karakteru (samo pismeni, samo jedan točan rezultat) najobjektivnije.

[Peterlin]

Njima ti predmeti uglavnom spuštaju prosjek. Crtež dobro pozicioniran, iskorišten prostor, prepun boja, obojano precizno, unutar crta. Ocjena: trojka, jer pas se ne može prepoznati, tj. može biti i konj, i koza i sl. I klinac više ne želi crtati, zaista se potrudio, a ocjena ga razočara... Iz glazbenog ista priča.

:/

Naše učiteljice traže da za glazbeni djeca znaju tekst tj. riječi pjesme, da za tjelesni imaju opremu i da budu poslušni... za likovni da imaju pribor i da se trude. To mi se čini ok. Isto kao i da super crtač dobije 3 zato jer nema pribor.

Potražit ću (ako uspijem naći) jer postoje negdje upute za ocjenjivanje. Moram pitati, imam i rodbine i prijatelja u učiteljskom jatu...

[babyboys]

u prvom razredu?
to mi nije u redu. gledam po svom djetetu. on obožava crtati i sve postalo što ima veze s likovnim izražavanjem, ali po ovim kriterijima ne bi imao ni dva. jer su njegovi ljudi predimenzioniranih ruku, životinje čudne, cvijeće egzotično....

[babyboys]

moj post je odgovor na kinin, a potpisujem peterlin za ovo:

za glazbeni djeca znaju tekst tj. riječi pjesme, da za tjelesni imaju opremu i da budu poslušni... za likovni da imaju pribor i da se trude. To mi se čini ok. Isto kao i da super crtač dobije 3 zato jer nema pribor.

[Zdenka2]

Između prvog i petog razreda su tri godine. Djeca u prvom polugodištu prvog razreda uopće ne dobivaju ocjene, a u drugom polugodištu tek uče što su ocjene i koji je njihov odnos prema radu. Prvi razred znači privikavanje djeteta na školu i na obaveze. Najvažnijim za prvi razred smatram da dijete savlada sadržaj glavnih predmeta i da stekne radne navike. Mjerenje ocjenama je mnogo manje bitno. Kao što sam već rekla, ne mislim da djeci treba poklanjati petice niti da sva djeca moraju u prvom razredu proći s odličnim nego mislim da ocjena u prvom razredu mora biti poticajna, a na koji način, procijenit će učiteljica.

Primijetila sam da su razlike u ocjenama najvažnije roditeljima .

[NanoiBeba]

Primijetila sam da su razlike u ocjenama najvažnije roditeljima .

Nisu. kod nas je skroz obrnuto. Mene ocjene ne zanimaju ali vidim da moje dijete da. Morala sam ići na informacije dva puta za redom u kratkom vremenu jer nisam pogledala ocjene.

[kina]

Djeca su jako osjetljiva na pravljenje razlika. Njima je lako objasniti lošiju ocjenu ako npr. vide da su pogriješili u oduzimanju ili napisali krivo slovo u diktatu. Ali ove subjektivne stvari teško žvaču. Mali susjed iz paralelnog razreda crta katastrofalno, i na silu, ali svaki napredak njegova učiteljica nagrađuje i time ga motivira. I sad moje dijete poludi kad vidi njegov crtež za pet i svoj za tri... Objašnjavam ja da je druga tema crteža, da su učiteljice različite, da neko voli sladoled od vanilije a neko od čokolade, ali rezultata nema...

[marijana]

Uvijek je jako teško ocjenjivati iz LK, Gk i TZK. Nisam ni u jednom trenutku mislila da im se poklanja ocjena, ali da se treba tražiti npr. u likovnom nošenje pribora, završavanje rada , to svakako. Kao što je već netko rekao, to je teže objasniti nego ocjenjivanje iz matke, no djeca to brzo shvate.
Ocjena 2 iz GK u 2. razredu zbog nesigurnosti:shock:

[Zdenka2]

Primijetila sam da su razlike u ocjenama najvažnije roditeljima .

Nisu. kod nas je skroz obrnuto. Mene ocjene ne zanimaju ali vidim da moje dijete da. Morala sam ići na informacije dva puta za redom u kratkom vremenu jer nisam pogledala ocjene.

Mislila sam baš na razlike među djecom, ne na vlastite ocjene. Moj sin je opsesivan što se tiče ocjena - ako nije 5.0 za njega je to smak svijeta. Mjeri se samo s djecom koja su jednako dobra kao on, a takvih je još dvoje u razredu. Međutim, nimalo ga ne smeta to što neka druga djeca prolaze s odličnim, iako manje znaju.

[kina]

A bi li ga smetalo da netko ko zna manje od njega ima bolje ocjene od njega?

[renata]

ja sad vec imam drugasicu i vec sam jako jako ljuta na striktno rangiranje i jako ostro ocjenjivanje koje je vec kod moje kceri stvorilo neku mjesaviunu indiferentnosti prema ocjenama i ogorcenosti, a ocito je i da se "dobri djaci" nece bas druziti s "losim djacima".
nije mi nikako u redu od prvog razreda pospremiti ih u ladice s etiketom i ne mogu se sloziti s time da to ima ikakvog poticajnog smisla za "losije djake"
a dobre ionako ne treba bas puno poticati (i s takvima imam iskustva), njima je i samo znanje zanimljivo.

[NatasaM...]

ja sad vec imam drugasicu i vec sam jako jako ljuta na striktno rangiranje i jako ostro ocjenjivanje koje je vec kod moje kceri stvorilo neku mjesaviunu indiferentnosti prema ocjenama i ogorcenosti, a ocito je i da se "dobri djaci" nece bas druziti s "losim djacima".
nije mi nikako u redu od prvog razreda pospremiti ih u ladice s etiketom i ne mogu se sloziti s time da to ima ikakvog poticajnog smisla za "losije djake"
a dobre ionako ne treba bas puno poticati (i s takvima imam iskustva), njima je i samo znanje zanimljivo.

ovo bih potpisala

ne zelim ulaziti u detalje, ali sam poprilicno ljuta

[Peterlin]

I meni se neke stvari nisu svidjele, pa sam to i rekla na informacijama. I tražila obrazloženje zašto je, na primjer, moje dijete (sa rješenjem o individualizaciji zbog nerazvijene motorike) dobilo 4 iz lektire, a napravilo je 80% razrednog plakata. Recimo... Ima takvih stvari sve više. Gradiva je sve više, a meni je jasno da učitelj nema oči na leđima i ne može sve vidjeti i sagledati.

I učitelji su ljudi. Vjerojatno i ne sagledavaju stvari iz iste perspektive. Ono što očekujem je da mogu učiteljima uvijek postaviti pitanje (ne cjepidlačim za svaku ocjenu, bez obzira što mislila o njoj - to je svijet u kojem sam prisutna samo posredno) i dobiti odgovor. U većini situacija bila sam zadovoljna obrazloženjem. Za ostale sam zaključila da nema veze.

[NanoiBeba]

Primijetila sam da su razlike u ocjenama najvažnije roditeljima .

Nisu. kod nas je skroz obrnuto. Mene ocjene ne zanimaju ali vidim da moje dijete da. Morala sam ići na informacije dva puta za redom u kratkom vremenu jer nisam pogledala ocjene.

Mislila sam baš na razlike među djecom, ne na vlastite ocjene. Moj sin je opsesivan što se tiče ocjena - ako nije 5.0 za njega je to smak svijeta. Mjeri se samo s djecom koja su jednako dobra kao on, a takvih je još dvoje u razredu. Međutim, nimalo ga ne smeta to što neka druga djeca prolaze s odličnim, iako manje znaju.

Aha. i moj je takav, a ja moram paziti da kada mi o tomr priča, ostanem ozbiljna.

Kod njih u razredu djeca dobivaju i jedinica. Moram priznati da sam time ostala zatečena, ali ne mogu objasniti zašto. Nekako mi je čudno da su jedinice u prvom razredu, a onda opet, koju ocjenu dati djetetu koje gotovo ništa točno ne odgovori

[Rebbeca]

U razredu mog sina ima ih 18, a prošle godine, u prvom razredu, s 5 ih je prošlo negdje 12-13

[NatasaM...]

uh, moram napisati, ili cu progovoriti na ...

otkad se ocjenjuje sluh iz glazbenog? neovisno o razredu
mislila sam da je to nesto s cim se ili rodis ili ne rodis

ne radi se o mom djetetu, ali da je, mislim da bih sjela uciteljici na glavu dok mi ne objasni - dijete o kojem se radi je prije, kad bi doslo na druzenje s mojima, pjevalo i pjevusilo i plesalo, sad to vise ne radi

[kina]

O tome se i radi. Smatram da bi se djecu u prvom razredu trebalo pripremiti na daljnje školovanje na način da, uz osnovno znanje koje moraju usvojiti (pisanje, čitanje, zbrajanje i oduzimanje), steknu nekakvu sigurnost i samopouzdanje, da vide da se i trud nagrađuje. Spuštanjem ocjena ništa se neće postići. Naravno da ne očekujem da učiteljica progleda kroz prste kada su 2 i 2 pet.

Od 20 bodova iz kontrolnog iz matematike, 19 bodova je četvorka. Po meni strogo, ali ok, takav je kriterij. Jedna greška iz diktata (npr. č i ć), ocjena manje. Neka bude.

Ali nemaju svi glazbeni nastup kao zvijezde. Moje bi se dijete sutra bez problema popelo na bilo koju pozornicu svijeta i pred masom zapjevalo. Jednostavno je takvo. Ja sam cijelo djetinjstvo bila toliko sramežljiva da ni u jednoj predstavi ili recitaciji nisam htjela sudjelovati. A učiteljica je mjerila samo moje znanje pjesmice. Niti svi mogu biti jednako spretni i brzi na tjelesnom. Ne može li se ocjenjivati zalaganje, napredak?
Ako neko dijete na početku godine ne može pretrčati krug oko dvorane, a sada pri kraju godine može i pet krugova, nije li to napredak? I ne zaslužuje li to nagradu?

Neznam što će još biti do kraja godine, ali prema sadašnjem stanju stvari, oko 30 % razreda proći će s dva ili tri, nešto više od polovice s 4, i njih par s pet. Po meni je to zabrinjavajuće.

[laura29]

prema sadašnjem stanju stvari, oko 30 % razreda proći će s dva ili tri, nešto više od polovice s 4, i njih par s pet. Po meni je to zabrinjavajuće.

Je li riječ o uspjehu prvašića?
Ne vidim zašto je zabrinjavajuće. To su podaci za jedan posječan razred (ako je riječ o razrednoj nastavi, sumnjam da će ih biti s dvoljnim uspjehom jer odgojni ga predmeti dižu).

Uspjeh razreda ovisi i o njegovu sastavu. Postoje razredi koje pohađaju djeca zainteresirana za učenje i djeca izvrsnih sposobnosti, a ima i razreda koji su svakako sklepani. Govorim iz iskustva. Imala sam razred (predmetna nastava) koji su bili topli, pristojni, aktivni na satima obrade, ali na provjeri znanja katastrofalni.

[renata]

Kod njih u razredu djeca dobivaju i jedinica. Moram priznati da sam time ostala zatečena, ali ne mogu objasniti zašto. Nekako mi je čudno da su jedinice u prvom razredu, a onda opet, koju ocjenu dati djetetu koje gotovo ništa točno ne odgovori

ako dijete gotovo nista tocno ne odgovori, onda je to fakat problem. i treba ga rijesiti, treba djetetu pomoci. a samo dati jedinicu- veze nema s rjesavanjem problema. u prvom razredu.

[Zdenka2]

A bi li ga smetalo da netko ko zna manje od njega ima bolje ocjene od njega?

Kao što sam rekla, on se uglavnom natječe sa samim sobom - prati i ovo dvoje učenika koji su među najboljima, a kakve su ocjene ostalih ne zna i ne zanima ga to. Kod kuće priča o tome što je netko znao ili nije znao, a ne o ocjenama koje su dobili.

Jako sumnjam da bi učiteljica poticajne ocjene dijelila tako da lošiji učenici budu bolje ocijenjeni od boljih. Kasnije, kad bude veći, da bi takav način ocjenjivanja primijetio i da bi mu to smetalo, jer je vrlo osjetljiv na nepravdu.

Slažem se s onim što su napisale renata i kina.

[kina]

Ono što me u cijeloj priči najviše brine je to što se sada, pri kraju školske godine, moje inače veselo i otvoreno dijete, sve više povlači u sebe. Jer, gdje god dođe (engleski, sportske aktivnosti, park, rođendani) svi vršnjaci-prvašići govore o svojim peticama, a kad on kaže da ima tri četvorke iz likovnog (ima i jednu iz hrvatskog, sve ostalo petice) mu ne vjeruju. Sad više uopće ne ulazi u razgovore o školi, samo upija što drugi govore, pa doma "obrađuje" podatke. Pa šta smo mi (razred) najgluplji? Pa zašto oni s dvije greške još uvijek dobiju pet, a mi tri? i sl.

Učim ga da je znanje važnije od ocjena, ali on kaže da se znanje u
knjižici ne vidi. A knjižicama će svi mahati na kraju godine. Jednostavno više neznam kako ga malo opustiti. Naglašavam, nikada ga nisam uspoređivala s drugima niti pridavala pažnju ocjenama.

[babyboys]

sinoć sam gledala bilješke sa zadnjeg roditeljskog sastanka koji je bio u prvom mjesecu i na kojem nam je učiteljica objasnila sustav ocjenjivanja koji ona prakticira : 50-60% je 2, 61-80% je 3, 81-90% je 4 i 91-100 % je 5. s tim da svaku ocjenu prati opaska tipa izvrsno bravo, super, jako dobro,... špa sev do možeš ti i bolje. tako da nije ista trojka na 62 i 77 posto i to se djetetu da do znanja.

i to su kriteriji koji vrijede sve četiri godine, u svim obrazovnim predmetima (mat, hrv, pid).
u odgojnim ide drugim principom koji si može dozvoliti jer je njih 16 u razredu, boravak su i ona ima vremena svakog pojedinog upoznati i individualno mu pristupiti.

primjer iz tzk za moje dijete, za drugu ne znam konkretno. T je izrazito sportski orjentiran, ima ogromnu energijub i nekad mi se čini da se rodio s loptom. ali mrzi zagrijavanje, to mu je gubljenje vremena i koliko god je trener prošle godine truda uložio da mu objasni zašto i kako, njemu je i dalje tlaka. učiteljica mu je rekla da on, jedini koji je došao kao "sportaš" ima iz tzk 3. i da to nema veze jer svejedno prolazi s 5, ali da ako hoće više, mora se zagrijavat. i dijete se zagrijava ko veliki.

nije njoj bitno zbog ocjene, ali je zbog tih odgojnih stavki, ali njemu je do ocjene. i ako će ga to motivirat da radi nešto što bi ionako trebao, super, daj mu 3. ma nek prođe s 3.

a što se tiče razgovora o ocjenama, nikad od kad ih dobivaju nije spomenuo niti jednu osim prve niti je ikada s prijatelčjima razgovarao o ocjenama, bar koliko sam čula i koliko mi priča, a priča mi dosta.

i još, ako dijete ima problema u savladavanju gradiva, to se neće riješiti ni dobrim ni lošim ocjenama, već postoje drugi načini, ali to ovdje nije tema.

[Zdenka2]

i još, ako dijete ima problema u savladavanju gradiva, to se neće riješiti ni dobrim ni lošim ocjenama, već postoje drugi načini, ali to ovdje nije tema.

Ovo je istina - ocjene tu malo pomažu motivacijski, a potrebno je raditi s djecom. Međutim, ipak mislim da prvašići ipak moraju biti blaže ocjenjivani - osim sveg onog što je već navedeno, činjenica je da djeca dolaze u prvi razred s vrlo različitim predznanjem, što znači da im nije svima jednako teško ili lako usvajati gradivo. Imaju različite radne navike; neka djeca su grafomotorički sporija - ima tu čitav niz razvojnih stvari zbog kojih mislim da u prvom razredu ne bi trebalo inzistirati na ocjenama i njihovoj postotnoj razdiobi. Ima vremena za to.

[NanoiBeba]

Tako i ja mislim, i zato me baš iznenadilo kada mi je dijete reklo da ima i jedinica

[anchie76]

Imaju različite radne navike; neka djeca su grafomotorički sporija - ima tu čitav niz razvojnih stvari zbog kojih mislim da u prvom razredu ne bi trebalo inzistirati na ocjenama i njihovoj postotnoj razdiobi. Ima vremena za to.

Po meni nema mjesta ocjenjivanju u prvom razredu (a mozda i duze). Opisne ocjene, al ne u smislu veseli smajlic, tuzni smajlic djetetu na papir (jer i to je ocjena) nego zaista realan unost djetetovog uspjeha itd u dnevnik, znaci ne djetetu na papir.

Imajuci u vidu ove sve stvari sto je Zdenka spomenula, malo je okrutno i definitivno nije motivirajuce za neke klince da krenu s "losim" ocjenama. Mislim, cemu? Poanta je da svi nakon 1 razreda npr. znaju citati, znaju pisati, znaju racunati do 20 i xy drugih stvari. Ako je dijete to savladalo, posao je obavljen. Ako nije savladalo, onda je opet stvar u tome zbog cega nije savladalo i izvesti da dijete to savlada, jer davanje 1 ili 2 tom djetetu nece ga natjerati da svlada gradivo. Nije ga svladalo ocigledno zbog neceg, vrlo vjerojatno ne zato sto ne zeli. A puka ocjena niti ce saznati razlog niti rijesiti problem. Ostaje samo kao okrutna cinjenica (s dobrom naznakom za smanjivanjem djetetovog samopouzdanja).

[babyboys]

ja znam masu djece koja su čitavu osnovnu bili odlikaši, a nemaju iz nekih predmeta ni osnovno znanje.

i sad se u srednjoj pate, a roditelji se čude.
kojeg smisla tu imaju petice?

a ja kad govorim o kriterijima govorim o testovima i usmenom ispitivanju. 2+2 nije 5 i gotovo.
i krivi odgovor je krivi u prvom i osmom razredu. i ne treba dati jedan, ali ne treba ni pet. zato i postoje sve ocjene između.

[mim]

ja znam masu djece koja su čitavu osnovnu bili odlikaši, a nemaju iz nekih predmeta ni osnovno znanje.

i sad se u srednjoj pate, a roditelji se čude.
kojeg smisla tu imaju petice?

a ja kad govorim o kriterijima govorim o testovima i usmenom ispitivanju. 2+2 nije 5 i gotovo.
i krivi odgovor je krivi u prvom i osmom razredu. i ne treba dati jedan, ali ne treba ni pet. zato i postoje sve ocjene između.

I ja sam za poticaj, ali ako se ocjenjuje pismeni ispit sve je vrlo transparentno: ako dijete ne zna ne može dobiti peticu. S druge strane, naravno, s takvim djetetom treba više raditi, a to se ne prakticira previše. Jedinica ne rješava problem tog djeteta.

Mislim da previše poticajnih ocjena djeluje nepoticajno na djecu koja su svoje ocjene zaslužila radom. Ako dijete cijelu godinu ima ocjene za 4 pokloniti mu 5 na kraju godine nije fer ni prema tom djetetu (jer se navikava na poklonjene ocjene), a ni prema djeci koja su cijelu godinu odlučna. Mislim da bi se više-manje trebalo držati krivulje pravilne raspodjele.

[no@]

Mislim da bi se više-manje trebalo držati krivulje pravilne raspodjele.

Krajnje je vrijeme da se naš školski sustav odmakne od anakronog ocjenjivanja prema Gaussovoj krivulji. Vrijeme je da se promijeni način pripreme i poučavanja učenika pa onda u konačnici i način evaluacije naučenog (nije dovoljno promijeniti samo ishod, nego cijeli proces). Neophodno potrebno je školski sustav uskladiti sa zahtjevima društva odnosno tržišta rada (ja se naime pitam koje bi škole upisali i gdje bi radili ovih 70% učenika ocjenjenih sa 1, 2 i 3 u današnje vrijeme?!!!)
Da ne bi netko krivo shvatio - ne pozivam na "poklanjanje" ocjena, nego smatram da velika većina učenika može nastavni program svladati za 4 ili 5.

[Peterlin]

Da li treba ocjenjivati djecu u početnim razredima ili ne, to je pitanje za struku.

Ja sam mislila da su ocjene kontraproduktivne dok mi mlađe dijete nije krenulo u školu...Eh, a njemu petica u bilježnicu iz boravka (koja i ne ide u imenik) znači veliki poticaj. To dijete jednostavno voli ocjene. A i stariji je smajliće ovakve i onakve "prevodio" na ocjene od 1 do 5...

Vjerojatno nekoj djeci bolje odgovara sistem bez ocjena (ali onda roditelji moraju imati informativku s redovitim opisima napretka) a drugoj ocjene ipak mogu biti stimulans. Čak i loše... Kad je moj stariji dobio trojku iz omiljene matematike, vrlo lako se sam od sebe primio posla. To je svrha cijele priče. Ne ocjene kao takve, nego MUDRO I OPRAVDANO korištenje ocjena. Dobri učitelji to znaju i primjenjuju.

[Zdenka2]

Mislim da bi se više-manje trebalo držati krivulje pravilne raspodjele.

Krajnje je vrijeme da se naš školski sustav odmakne od anakronog ocjenjivanja prema Gaussovoj krivulji. Vrijeme je da se promijeni način pripreme i poučavanja učenika pa onda u konačnici i način evaluacije naučenog (nije dovoljno promijeniti samo ishod, nego cijeli proces). Neophodno potrebno je školski sustav uskladiti sa zahtjevima društva odnosno tržišta rada (ja se naime pitam koje bi škole upisali i gdje bi radili ovih 70% učenika ocjenjenih sa 1, 2 i 3 u današnje vrijeme?!!!)
Da ne bi netko krivo shvatio - ne pozivam na "poklanjanje" ocjena, nego smatram da velika većina učenika može nastavni program svladati za 4 ili 5.

X. Cilj školovanja je da se djeca obrazuju, a ocjene su tu samo sredstvo, nikako ne cilj. I još bih dodala da sustav mora ići prema tome da se prilagodi potrebama svakog djeteta, a ne da ih sustav ukalupljuje prema svojim potrebama.

[Bubica]

i jos jedan X

na moje dijete ocjene uopce ne djeluju, niti petica niti jedinica. Njemu je vazno interesira li ga nesto ili ne. Mnozenje i dijeljenje obozava jer mu je izazovno (do sada je sve iz matke bilo dosadno), iz hrvatskog sam prvi pravi interes vidjela neki dan kada je prvi puta, potpuno samostalno napisao sastavak o tome kako se proslaviti Uskrs jer je bio uzbudjen zbog odlaska na more. Ja znam da je tesko prilagoditi nastavu tako da svakome bude interesantna ali ipak me to ukalupljivanje ubija.

[anchie76]

I jos jedan potpis Ocjenjivanje ovakvo kako je spomenula i Noa, nema uopce smisla. Koja mu je svrha i poanta?

Smatram da je uspjeh nauciti dijete da voli uciti (klinci to vole prirodno, bitno je u stvari samo to ne ubiti ), da razvija kreativnost, da istrazuje svoje potencijale... Nas sistem skolovanja nikako nije uspjesan u tome. Cast izuzecima, al to onda zaista samo ovisi o uciteljici i njenoj sposobnosti, jer sistem kao takav nije dobar. Da dijete nece pjevati jer nema sluha i zbog toga je dobilo 3, ili da nece vise crtati jer nema 5 iz likovnog jer nije sljedeci Van Gogh, to je meni nedopustivo.