I kod nas je bilo tako, ali se sve ocjene nisu upisivale u imenik. Kada bi bilo za ocijenu, učiteljica bi im najavila.
I kod nas je bilo tako, ali se sve ocjene nisu upisivale u imenik. Kada bi bilo za ocijenu, učiteljica bi im najavila.
Xanchie76 prvotno napisa
evo moje dijete iz svih predmeta ima manju ocjenu jer je nemiran i jer
je učiteljica zaključila "on to može ali neće"
i nikako ne voli ni školu ni učenje,užasno ga frustriraju pisana slova(koja svakodnevno vježbamo) ali kako je netko gore napisao zna on kako bi
trebalo ali ruka sama ode
matematiku voli ali sad jedan dio najbolje ne razumije i ljut je sam na sebe
ja sam mu pokušala objasniti ali vidim da me gleda i ne razumije
molila sam učiteljicu da mu objasni ali ......... ništa
da napomenem u razredu ih je samo 15
i da definitivno neće biti puno odlikaša
Ovo je tako tužno za pročitati... :/Arwen prvotno napisa
Dijete u početnim razredima stječe sliku o školi i to mu je temelj za kasnije. Ja bih u ovakvoj situaciji tražila dijagnostiku, eventualno superviziju (nadzor stručne službe) i individualizaciju ako je ikako moguće. Alternativno, razmisliti o promjeni škole/učiteljice? Teško je tu biti pametan, a ne zamjeriti se ... Dijete u prvom razredu često ni samo ne zna što može i puno ovisi o učiteljici kako da to iz njega izvuče. No ova zadnja rečenica da neće biti puno odlikaša upućuje na to da se ne radi o problemima koje imaju djeca. U prvim razredima je puno odlikaša jer velikom broju djece to gradivo zaista ide odlično i mogu ga savladati, pa tako učiteljima ostaje dovoljno vremena da se pozabave onima oko kojih se treba malo potruditi. Nadam se da će drugi razred ići lakše (mom starijem je išlo puuuno lakše, ali njegova se učiteljica puno trudila u prvom da svima koji to trebaju olakša učenje).
Nisam dobro sročila tekst - mislim da bi supervizija ili opservacija (bilo koji oblik uključivanja stručne službe) ovdje bolje sjela kao nadzor rada i edukacija UČITELJICE, ne toliko djeteta. Kako god bilo, sretno! Ovo je dob kad naša djeca trebaju svu pomoć koju mogu dobiti - i našu i od učitelja. Sretno, kako god bilo, bitno je da dijete na kraju zavoli školu, da se tamo dobro osjeća i savlada gradivo, bez obzira na ocjene.
o tome sam i ja razmišljala i prvo se obratila naravno školi šta oni mislePeterlin prvotno napisa
i imaju li koju preporuku
odgovor je bit će bolje to je tek početak
učiteljicu a ni školu nemogu mijenjati jer je jedina
tnk Peterlin
uh, onda moras lomiti dijete![]()
ja sam svojoj isto tesko nasla motivaciju, da bi joj na kraju motivacija postala - uciteljica :?
postalo mi je jasno zasto tek kad sam maloprije procitala post od flo na onom topicu o juulu
da nakraju se sve svodi na "lomljenje" djeteta
mali OT ali oduševio me njegov trener(kojeg isto nije baš uvijek slušao
tj trebalo ga je više opominjati nego ostale)
kad mi je cijeli ozaren rekao;pronašao sam sistem sad radi sve vježbe s guštom,ono cijeli ponosan jer je uspio bez vike,lomljenja...........
a i A me dočekao s osmjehom od uha do uha i vičući bilo je super
nije to ništa revolucionarno nije nitko otkrio toplu vodu ali trener se potrudio naći sistem koji će ga motivirati i zato mu veliko hvala
Kod mog drugašića prosjek ocjena razreda bit će 4.7. :D
Prerano sam poslala - kod prvašića ni blizu tako dobar uspjeh... :/
Arwen prvotno napisa
![]()
A da se nije negdje sreo s mojim mudrijašem? Moj slično govori za likovnu kulturu (zbroj ocjena ???- to mu je jedini predmet iz kojeg je donio trojku jer mu se ne da završavati crteže...
).
da,da on je zbrojio ocjene![]()
a trojku ima jer je nemiran a ne za znanje
ako šta zna onda je to engleski
odlučila sam da se neću nervirati kakve god bile ocjene jer mi se čini
da su odraz svega samo ne znanja(čast iznimkama)