Molim savjet: sestra i ja zivimo jako udaljene pa se vidjamo 1 godisnje. Prosle godine smo se vidjela kad joj je mladji sin napunio 2 god a moje dijete 1 god. Onda mi se njen mladji deckic ucinio cudan, nije govorio niti jednu jedinu rijec, niti pokusavao, a bio je izrazito hiperaktivan. Ukazala sam sestri na to, ali opet si nisam dala previse slobode, jer niti sama nisam imala iskustva kao mama djeteta tog uzrasta. Ovaj vikend smo opet proveli zajedno, nakon godinu dana. Mladji mali je i dalje neobican. Recimo stalno je ponavljao jednu recenicu "Luka hoće kupiti Edvarda", koja je, kad bi ju on izgovorio, zvučala: "Uka oe uit Evata". Zvucao je kao kad govore gluha djeca, kao da guta slova...
Opet vrlo obzirno pitam jesu li ga vodili pedijatru, logopedu jer mali ne izgovara neke suglasnike, roditelji oboje indolentnog stava - nisu i ne zele, "sve je o.k." :shock: . Taj mladji je na ustrb starijeg djeteta mezimca dosta zapostavljen i kad mu totalno prekipi, prvo plače od nemoci, pa se sav nekako ukoči i ostaje bez daha, poplavi, pozeleni, nesto jako cudno i tuzno. Jako me sve ovo potreslo i rastuzilo, i voljela bih nečiji savjet, jel to nesto zbilja neobicno, ili je to dakle jednostavno pitanje karaktera jednog djeteta. Kako se prepoznaje dijete s posebnim potrebama i poteskocama u razvoju? Motorika mu je super, to sve stima...priznajem da sam gledala Oprah prije 2 godine i tad mi je ostala prica zene od Jimma Kerryja, da ima takvo posebno dijete, te da bi sve dala da je reagirala na vrijeme, dok je jos bio jako, jako mali, da je mislila da su autisticna samo djeca koja sute i sjede u kutu, a da je njeno dijete bilo zivahno...osjecam se kao da mi je sveta duznost nesto poduzeti a da sam nemocna i ne znam kako...jel s njim mozda ipak sve ok
? Ima tri godine ravno. MOLIM SAVJET ISKUSNIH!