Jučer mi je u posjeti bila patronažna i pitala me da li B još hranim po noći. Odgovorila sam da da - pojede oko 21, pa oko 1-2 i onda oko 6, otprilike svava 4 sata.
Ona je na to odgovorila da ga više nije potrebno hraniti onaj jedan podoj usred noći (znači oko 1-2) jer da se on zapravo tada budi samo iz navike i traži da ima nešto u ustima. Savjetovala mi je da to hranjenje zamijenim čajićem s mlakom vodom.
Moram priznati da ne znam trebam li poslušati ovaj savjet ili ne jer moj B nikada ne bi po noći zaplakao da je gladan već se samo malo više meškolji, ja ga uzmem sebi i nahranim, a tada bi zaista puno manje pojeo, odnosno više bi prespavao na ciki nego što bi sisao.
Neodlučna sam jer meni zaista nije teško uzeti ga k sebi na ciku, šta više - lakše mi je napraviti to nego se dizati iz kreveta raditi čaj, a osobno ne osjećam nikakav preveliki umor zbog tog dojenja usred noći.
Također me brine kakve bi mi cike došle ujutro nakon jednog preskočenog obroka, mislim da bi počele pucati po šavovima!

Patronažna mi je to savjetovala jer će, kaže, na taj način polako prestati tražiti jesti po noći.