Citiraj icyoh prvotno napisa
Kod mene je suprotno - imam šprancu po kojoj funkcioniram. Novu obvezu/zadatak odmah stavljam na popis (i ignoriram MM koji koluta očima dok ja vješam popis na frižider).
Nisam kampanjac jednostavno iz razloga što bi dobila žešći napad panike (ili infarkt) da nešto moram obaviti, a na knap sam s vremenom.

Bio je sličan topic pa sam isto komentirala - probala sam se opustiti, ali sam se još više nervirala. Pa možda je tako i s "kampanjcima" - ako krenu organizirati i planirati samo će se još više nanervirati :?
Iz perspektive doba dok su nam djeca bila u vrtiću mogu na ovo staviti potpis. Rutina i samo rutina omogućila nam je veću slobodu (obaviš što treba, a onda ili padneš mrtav umoran ili imaš vremena za luftanje...).

Danas ne trebamo popis (osim na kalendaru, gdje mi pišu termini dijagnostike i različitih pregleda za sineka) jer su djeca naviknuta na čvrstu strukturu i obrazac po kojem funkcioniramo.

Ono što mi kvari rutinu i što izrazito ne volim su kilometarska čekanja kod doktora raznih, nepredviđene aktivnosti (npr. kad se auto pokvari - nedavno smo imali cirkus, ne sa svojim nego s dedinim, ali opet...)

No, ne mogu zamisliti život U TJEDNU bez rutine. Vikendi su drugo... iako i oni podliježu nekim okvirima (bake, vikendica, plac, nabavke...).

Ono što mi uljepša život je slijedeće:
Danas je petak, moji dječaci će donijeti torbe iz škole i BEZ IKAKVIH NAŠIH NAPOMENA sjest će i napraviti zadaću, urediti torbe za ponedjeljak i to je to.
Nakon 9 sati navečer mm i ja smo slobodni jer se djeca svakodnevno poberu spat, a nama ostane komad večeri za nas (jest da tu uleti i peglanje i popravak usisavača po potrebi, ali možemo to raditi BEZ djece kojoj smo posvećeni do spavanja) itd. Dobro je!