Tjesi me da nisam jedina, ponekad se tako osjecam.
Na pocetku je bilo grozno, valjda dok nisam uhvatila rutinu. Davala sam joj pola obroka moje mlijeko a pola adaptirano. S vremenom sam polako uspjevala povecavati kolicinu, pa ga sad imam i vise nego sto joj treba. Ne radim zalihe, prolijem visak, jer vidim da zapravo i nije neki problem "nabildati" mlijeko, samo treba malo iskustva. Nije da je lako, ali isplati se.
Tisucu puta smo pokusali dojiti, ali to bi se svelo na neku minimalnu kolicinu i na kraju smijanje i "pricanje" s cicom. Danas uspjevamo i takvo dojenje uspostaviti jedino po noci, po danu vise, na moju veliku zalost, nece.
Preostaje nam izdajanje s kojim bi, da nije ovog foruma, vec odavno odustala.