 |
|||
Koliko dugo traju najjači bolovi?
Koliko sam skužila prvo idu trudovi koji nisu prestrašni i znaju trajat satima i satima, a zatim dođu oni "pravi" s kojim se izbaci dijete van. Vidim da mnoge u tim bolovim pomisle da nemogu više, neke požele umrijeti isl. Molim vas da mi kažete koliko su vama trajali dugo ti najjači bolovi, da li oni počnu prije ulaska u box, koliko ranije, da li postoji neki prosjek pa da gledam na sat i mislim evo još samo sat vremena pa gotovo
Nisam bila baš mlađahna kada sam rodila prvo (i jedino) dijete:35 godina! Ali imala sam sreće, pa sam imala urednu, školsku trudnoću, bez problema, čak i bez previše debljanja( jedino što sam počela s puno, previše kg).
Iz mog iskustva mogu reći da je porod bio puuuno lakši, manje bolan, stresan itd od onoga što sam godinama slušala i shodno tome očekivala. Naravno da ne mogu reći: nije to ništa , ne volim takve komentare, ali ni preuveličavanja tipa: ne može se izdržati,poželjela umrijeti i sl. gluposti.
Moj je savjet: biti spremna(informirati se, a ne slušati priče tipa: dogodilo se ovo ili može se dogoditi ovo ružno), imati povjerenja u one koji porod vode, ja vodila i muža i mislim da je dobro imati nekog svog u tim trenutcima, ne da slika, ne da vam nešto strašno pomogne, ali neka je tu;biti skoncentrirana i surađivati i to je to.Mene nije prestrašno boljelo, ali teško je to izmjeriti. Trudove dobila oko 2 popodne, prehodala ih do 7, onda prijavila sestri, otišla na pregled, dobila klizmu, obavila wc, istuširala se, pozvala muža i oko 8.30 u box, bolovi poput jačih menstruacijskih do prokinuća vodenjaka, e onda boli, ali u 10.40 već rodila!
Sretno!
Mislim da je to krajnje individualno - od tijeka poroda, preko praga boli pojedine osobe do toga da li je trudnica dobila drip, sredstvo za smanjenje boli i sl. Ja sam baš neki dan vrtila u glavi film prvog poroda i sjećam se da sam nekih 50 min prije rođenja moje kćeri (a bila sam pod dripom i analgeticima) zvala doktora da mi da epiduralnu jer da me zaista previše boli. Na žalost u tom trenutku, odnosno na sreću rekla bih nakon poroda, nisam mogla niti teoretski dobiti epiduralnu jer sam rađala u predrađaoni i nije bilo slobodnog boksa. Bolovi su se još malo pojačali racimo zadnjih pola sata i sjećam se da je išao trud za trudom, s vrlo malim razmakom, i to doista nije ugodno, a nisam se mogla prisiliti da se prepustim trudu nego sam se opirala, tako da sam kasnije imala masnice na nogama (natkoljenicama) od odupiranja šakama o noge.
No, realno gledano sve je to vrlo brzo prošlo, i sam izgon je kod mene vrlo kratko trajao, na koncu bez rezanje, pucanja i šivanja, tako da sam nakon doslovce 5 minuta bila skroz fit i spremna za štošta, nakon dva sata sam se tuširala, sjedila, hodala, ma mrak jedan! Želim ti lijepo porod i da se što manje opterećuješ bolovima, jer ionako ništa ne možeš predvidjeti, možeš se samo što bolje educirati čitajući o porodu, fiziologiji i sl. (mada ja nisam baš niti to prvi puta, a sada se spremam bolje educirati i pokušati staviti naglasak na što prirodniji porod (iako neću se toga držati slijepo, već prema razvoju događaja).
draga pinguica - sve ti je to individualno, na zalost nema pravila.
meni su trudovi poceli oko 14h, odmah su mi bili na 5min, oko 17h sam stigla u bolnicu (trudovi na 3min - sva sreca pa im je bila guzva, nisu imali slobodan krevet, pa sam u cekaoni bila do cca 18:30) - to je sve bilo za izdrzati, malo MM masira ledja, malo mu kazem da mi se skine s grbace, ovisno kako koji trud
e, onda sam usla u predradjaonu, legla na krevet, odmah su mi prokinuli vodenjak i onda je pocelo jako boliti - ne znam da li zato jer sam morala lezati na ledjima ili zato jer su mi probusili vodenjak - tako da ti je moj savjet sto manje lezati i ne dozvoliti da ti probuse vodenjak :/
u 20:45 pocela s izgonom (sama jer su svi poradjali drugu zenu), u 21:00 dosli doktori, malo skakanja po trbuhu, malo rezanja, i u 21:05 sam svoje malo srceko imala na prsima.
kad je poceo izgon, vise me nista nije bolilo (bar se ne sjecam), samo doktorovo nasjedanje na trbuh.
i sve se da izdrzati, samo si u glavi zamisli da ces uskoro (bilo to za 2 sata ili 24 sata) imati svojeg andjelcica na rukama
Znam da je to sve individualno. Nisam mislila da svoju bol uspoređujete s drugima, kao tipa moje je bilo izdržljivo. Zanimaju me vaši najjači bolovi, jer svima su najjači na kraju (ako ne griješim), koliko su vam ti bolovi, koji su vam bili najjači, trajali, pa nije valjda da ti najjači mogu trajati 24 sata :?
Bez brige, ne traju 24 sataAli nema smisla gledati na sat, samo ces se time opterecivati.
Ovo se desava u tranziciji, ona je najzahtjevniji dio poroda, ali ona ne traje dugo. To ti je znak da se porod blizi kraju, da ces uskoro vidjeti svoju bebicuVidim da mnoge u tim bolovim pomisle da nemogu više, neke požele umrijeti isl.
Moze se to vidjeti i u mnogim pricama s poroda tu na forumu. Evo, bas je negdje pri vrhu opet Zoranina, ovdje mozes dobiti dobru sliku o tome
Htjela bih se nekako u glavi pripremit da ako i je prestrašna bol da neće dugo. Prije davno me užasno bilo strah zubara i najmanji dodir me bolio. I onda sam si u glavi nekako riješila da to ne traje dugo i da je to za moje dobro i od tada me nikada više nije bolilo, čak sam tražila da mi rade bez injekcije.
Čitam priče s poroda ali mi je teško točno odrediti koliko je vremenski ta najjača bol trajala.
Ovo mi je stvarno utješno za čut.Ovo se desava u tranziciji, ona je najzahtjevniji dio poroda, ali ona ne traje dugo. To ti je znak da se porod blizi kraju, da ces uskoro vidjeti svoju bebicu
pinguica, eto kod mene možda nekih pola sata prije kraja, mada kako sam napisala već mi je i pola sata prije toga bilo teže za podnositi bol, ali isto tako činjenica je da ti se i prag boli pomiče tijekom poroda!
Eh, da, i naravno da bi mi bilo nesuporedivo lakše da sam imala kristalnu kuglu i znala da će recimo taj teži dio trajati sveukupno sat vremena, epiduralna mi ne bi pala na pamet. Ali, na žalost ne može ti nitko reći, pa čak niti tijekom poroda da li je sat, dva ili tri do kraja, osim valjda na samom kraju kad je ionako sve već skoro gotovo.
potpisujemhrčkić prvotno napisa
meni su ti "teski" bolovi trajali od kad sam legla na krevet do pocetka tiskanja (znaci cca 2 sata). iako su mi svi prognozirali 3 sata vise (po famoznom - 1sat = 1cm otvaranja). a mozda ne bi tako jako bolilo da nisam lezala...ko ce ga znati!
znaš šta? trajat će jer moraju trajati. ako sam ja izdržala, svatko će (dobro, svašta sam zazivala), ali čini mi se da taj užas nije trajao duže od 45 minuta.
oni najjači prje najjačih bolova trajali su možda sat i pol.
ali sve to mora proći i kad prođe, prođe. vidjet ćeš. ja sam jednostavno ustala, stresla spavaćicu i odšetala do stola jer sam malo pukla.
dakle, nije kao kad slomiš nogu ili nešto drugo. boli tih sat, dva i onda prođe, a ti imaš bebu
kad prestaneš razmišljati da će boliti, manje ćeš se i bojati. ja sam jednostavno odlučila da to nije bol nego intenzivan osjet koji pomaže mojoj bebi da izađe van. i to je to. jedva sam dočekala da bude što intenzivnije, objeručke sam to prihvatila. vjerojatno su mi zato trudovi bili vrlo efikasni i sve skupa je kratko trajalo. vodenjak mi je pukao oko 17, tad sam počela zaista osjećati trudove, a rodila sam u 20i15. vjerojatno bih i prije da su me pustili na miru.
Kao prvo, moras se dogovoriti sama sa sobom kao sto si se i u vezi zubara. Zena si, donosis djetesce na svijet i mozes ti to!!!
Ne opterecuj se nikakvim vremenskim ogranicenjima, pravila nema. To je tvoje tijelo i izdrzat ce, prepusti se instinktima koje ce ti tijelo slati i opusti koliko mozes. Uzivaj u trudnoci, razgovaraj s bebicom, kad dode vrijeme pozivaj je van. A kad je dobijes na ruke, kad ti uhvati dojku za prvi podoj... nikakve boli nece vise biti.
evo vec treci dan sjedim doma, dva prsta otvorena i jedva cekam te bolove, jedva cekam te trudove, samo da krene konacno, da vidim svog bejbija...
probaj s vizualizacijama
Mislim da je ovo odlično sročeno...
Ja ne mogu reći da me nije boljelo, ali to je bila najljepša bol u mom životu
meni je taj užas trajao skoro 10 sati... ali, ja sam išla na indukciju (skoro pa prisilno), dobila drip, bila sam otovrena samo 2 prsta, bebi je pupčana vrpca bila svezana u čvor tako da se on nije spuštao u porođajni kanal...
Vremenski ti ne mogu ništa reći jer stvarno ne znam. Prokinuli su mi vodenjak ujutro na viziti, rodila sam oko 16 h.... to je sve...
Ali mogu ti reći da oni zadnji trudovi kad osjetiš nagon za tiskanje baš i ne bole.... trud počne i vrlo brzo osjetiš taj nagon koji ne boli već je samo nagon.... bar je meni bilo tako. Ne znam koliko je dugo trajalo. Istina, ja se uopće nisam trudila tiskati jer nisam imala snage (duga priča), već je tijelo samo stiskalo koliko je bilo potrebno (a ovdje sam pročitala da je tako i bolje
igralište je napisala:
Ovo točno kao da sam ja pisala. Naslušala sam se svakakvih priča i stalno sam čekala kad će ta bol početi. Naravno boljelo je mene cijelo vrijeme jako, ali izdržala sam, ja sam prema pričanjima čekala "neizdrživo". Meni su trudovi počeli (ako se ne varam) oko 12 na večer, lagani, oko 4 ujutro sam ih počela između spavanja bilježiti, oko podneva sam razmišljala da li su to pravi trudovi (na 7, pa na 5, pa čak i na 3 minute - jer sam još uvijek čekala da jače boli), oko 13.00 sam odlučila da ipak idemo u bolnicu provjeriti, oko 14.00 sam bila u boxu, nešto više od 5 prsta otvorena, oko 19 i par minuta sam rodila.Iz mog iskustva mogu reći da je porod bio puuuno lakši, manje bolan, stresan itd od onoga što sam godinama slušala i shodno tome očekivala. Naravno da ne mogu reći: nije to ništa , ne volim takve komentare, ali ni preuveličavanja tipa: ne može se izdržati,poželjela umrijeti i sl. gluposti.
Moj je savjet: biti spremna(informirati se, a ne slušati priče tipa: dogodilo se ovo ili može se dogoditi ovo ružno), imati povjerenja u one koji porod vode, ja vodila i muža i mislim da je dobro imati nekog svog u tim trenutcima, ne da slika, ne da vam nešto strašno pomogne, ali neka je tu;biti skoncentrirana i surađivati i to je to.Mene nije prestrašno boljelo, ali teško je to izmjeriti.
"Tranziciju" nisam imala, odnosno nisam osjetila taj dio "više ne mogu", po meni najbitnije je koncentracija i samo koncentracija za vrijeme truda, a kad su več mali razmaci i između razmaka. MM je bio cijelo vrijeme kraj mene, ja ne znam da li sam 5 riječi progovorila s njim, on je bio tamo da sam sigurna ako nešto krivo krene da zove dr. (i da mi stalno mijenja oblog na glavi jer mi je "u glavi" bilo užasno vruće), s doktorima isto nisam razgovarala, ušli su 2 ili 3 puta ako su nešto pitali, a ja sam šutila, MM je odgovarao: Ima trud, čekajte, čuje vas, odgovoriti će kasnije.
I to je to, budi spremna na bol, jaku, stvarno jaku, ali uz veliku koncentraciju i povjerenje u svoje tijelo i osoblje sasvim izdržljivu. (Ja sam drip primila samo zadnjih 10 minuta i tu je vjerojatno isto razlika u boli).
ja sam drip dobivala od početka jer mi je punknuo vodenjak a nisam se otvarala , trudovi su bili jaki ali pravilnim disanjem sam ih vrlo dobro kontrolirala , a najjači trudovi su mi bili zadnjih sat vremana ali sam i tada ustajala iz krevata i hodala , čak mi je i doktro rekao da se dignem i odem na wc , tako da sa ja sa bocom dripa u ruci hodala do wc i obavila pišanje i vratila se natrag do boxa i za desetak minuta rodila .
Ne kažem ja da nije bolilo ali mislim da se pravilnim disanjem i koncentracijom može jako puno pomoći.
Mene moji trudovi nisu uopće jako bolili..boljet me počelo kad su mi dali drip, a dali su mi ga na 5 cm otvorenosti. Najjače je bolilo otvaranje od 7-10, a sam izgon i tiskanje nije niti malo bolilo!
Nisam ti odgovorila koliko traju...
Dakle meni su najjači bolovi trajali oko sat i pol.
dal da pišem ili da ne pišem?
kod mene su oni jako bolni trudovi koje sam tako mahnito prodisavala da sam i u prodisavanju radila neki čudan zvuk, recimo kao mačka u tjeranju, trajali nekih 12 sati.
Zadnjih sat-dva vremena izgona nisu toliko bolili, bio je to ugodan osjećaj boli u rebrima i jako sa osjećala kako tijelo gura melenoga van i taj feeling mi je bio genijalan nakon toliko dugo groznih trudova na 1,5 minutu.
Ja se jednostavno nisam otvarala nikako. Uz trudove na dvije minute ja sam se u 10 sati otvorila svega 3-4 cm i to sa prokinutim vodenjakom (što me nitko nije pitao, samo su ga u viziti prokinuli i to u trudu tako da nisam ni znala što se dogodilo nego mi je kasnije jedna babica pročitala iz kartona dok sam bila u boxu, no to je OT)
Dakle, apsolutno nema pravila. Idealno je ako imaš malo viši prag tolerancije na bol.
A ako i nemaš (kao ja npr) preživjet ćeš i biti najsretnija žena na svijetu
ja sam dobila drip, i kolko se sjecam mislim da je uzasno jako bolilo od 7, rodila u 9,10. al to vrijeme je brzo proslo - ko da je trajalo manje - ne znam kak da opisem, znala sam da ce bebi skoro i hrabrila sam se da ja to mogu, jos malo, jos malo
mene bez dripa nije bolilo, s dripom jest.
imala sam hiperdugu tranziciju-na dripu-to je bilo koma.
ja mislim da me je bas zbog dripa tolko bolilo, trudovi prije dripa su isto bili jaki al nekak puno manje bolni i lijepo sam se otvarala,a nakon dripa jako jaci, jesam se otvorila al je maleni bio visoko gore pa sam jos odrađivala trudove. makar, rekla mi je primalja ( jednom drugom prilikom - ne dok sam rađala, ni u sklopu toga ) da me nisu najvjerojatnije tolko bolili trudovi nego to sto se kosti sire ( ja sam joj komentirala da sam na pocetku bez beda odrađivala trudove do 130, a pred sam kraj da nisam ni 70 mogla bas trpit ). a sto ga uvijek iskompliciram, valjda ste shvatile. al u svakom slucaju drugi put odbijam drip.
Trudove sam imala preko 17 sati..došla sam u bolnicu u 1h ujutro a rodila u 18h. Zadnjih sat vremena sam dobila drip i ti bolovi su me najviše rasturili i umorili...valjda zato što nisu bili moji.Svoje trudove sam,kao što su mnoge cure napisale,smatrala svrhovitom boli,nisam se niti u jednom trenu zamarala satom.Zamaralo me to što su me drugi rasturali na mob..tak da sl put idem bez moba. slažem se sa izjavom da je to najljepša bol u mom životu.
Meni je najjača bol trajala oko 15min do pola sata najviše. Nisam se bojala boli i kad me preplavila samo sam joj se prepustila i slušala ju.
Bez brige, proći će i bit ćeš ponosna na sebe!
Kada sam ulovila ritam disanja i 'vladala' trudovima vise ih nisam prozivljavala kao bol vec kao valove koje ce mi uskoro donjeti bebu koju smo 4 godine cekale. Necu reci da trudovi ne bole ali meni je jako pomoglo kontrolirano disanje i vjezbanje s babicom. Najgorije mi je bilo kada sam u jednom trenutko izgubila kontrolu nad sobom, cim sam pohvatala konce to jest fokusirala se na disanje i trudove odmah mi je bilo lakse. Mozes ti to, tijelo i um instinktivno znaju sto treba raditi
Od prvog truda koji sam osjetila pa do kraja poroda kod mene je proslo 5 i pol sati. Mene nije toliko bolilo koliko sam ocekivala da ce boljeti, jedino me, recimo, smetalo sto taj bol dugo traje pa jedva cekas da prodje. Sjecam se da sam kad sam rodila pomislila da je sve bilo gotovo u mozda 80-ak trudova - a koliko ih je stvarno bilo trebalo bi konzultirati ctg
Ne znam kako drukcije to objasniti, taj prvi trud je vec bio "pravi" i do kraja poroda me manje vise bolilo istim intenzitetom, samo sto su trudovi duze trajali i bili gusci.
Kao sto su vec neke forumasice rekle, sve ovisi o tome koliki ti je prag boli i koliko si u biti pripremljena za porod. Nije da ne boli ali nije toliko strasno koliko strasno izgleda u pricama. Meni je recimo i dalje gore otici zubaru promijeniti plombu na zubu, to bez anestezije nema sanse da napravim a rodila bi drage volje jos koji put bez epiduralne.
Najbolje ne panicariti, koncentrirati se i biti opusten koliko je najvise moguce, vjerovati u sebe i da ce sve biti u najboljem redu.
:D jee tako mi je drago da sam otvorila ovaj topic. Čitala sam dosta priča o porodu ali prvi put mi je "sjelo" ovo sa boli, baš mi je lijepo kad kažete da je to najljepša bol na svijetu
potpisujem
Evo da i ja podijelim svoje iskustvo s poroda od prije 4 mjeseca. Trudovi su počeli oko 1 sat poslije ponoći, i ja sam mislila da su lažnjaci, pa im nisam pridavala veliku važnost, već sam ih prodisavala. To je tako trajalo do 5 sati ujutro kada mi je počelo krvarenje i kad sam shvatila da konačno trebam otići u rodilište. Kad sam došla u rodilište bila sam oko 4 prsta otvorena, pa sam se još uvijek mogla kretati. Moj savjet je da što kasnije legneš, jer logično gravitacija je na tvojoj strani, i dok se krećeš manje boli i brže se otvaraš. "Završni čin poroda" počeo je oko 8 ujutro, a rodila sam 10 minuta prije podne. Uglavnom, kao što su cure već navele, najjača bol je pred sami izgon, ali to više osjećaš kao nagon kojemu se samo trebaš prepustiti. Vjeruj mi uopće nije strašno, a vrijeme ti proleti kao da si u nekoj čudnoj bezvremenskoj zoni. Doduše, ja sam relativno brzo i rodila za prvorotku, ali svejedno vrijeme kao da ti brže prolazi. Priroda je to tako uredila, da nam barem malo olakša. Zato bez straha, porod je uistinu najmanji problem, prati svoje tijelo, ono će te samo voditi do trenutka kada ćeš upoznati svoje najveće blago
Kada mi je dr probusila vodenjak, poceli su dosta jaki bolovi. Iskreno, nisam gledala na sat ali mislim da su najjaci bili zadnjih sat-dva
Mislim da taj dio s najjačim trudovima traje oko sat vremena, to govorim okvirno, i to za porod s dripom, kod prirodnog bude kraće.
Ako se zapne sa spuštanjem djeteta u kanal ili je cijeli porod inducirani (kao moj zadnji), onda je i sve to duže i teže, ali ako baš tražiš matematički prosjek i da se nekako možeš orijentirati, moglo bi se reći da najjači trudovi traju okvirno sat vremena, mada je to sve individualno.
Cure su ti dobro savjetovale, puno čitaj, shvati to kao nešto što se može, vrijedan "posao" koji trebaš "odraditi" najbolje što možeš, a i hormoni će tada raditi za tebe.
[quote="L&L0809"]Potpisujem!!!, al bi opet sve ponovila par puta i to opet bez epiduralne, a popravljala zub bez anestezije - ni u ludilu!!!
6 najjačih trudova, poslijednjih (1 min trud, 1 min puza), na dripu, od kojih su zadnja 2 bili izgon bebe. jedva sam ih izdržala...ostali su bili ok za izdržat, ali ovi zadnji, uh, moram priznat jaaaaako boli.
Bol se ne moze porediti ni sa jednim drugim bolom, ali posle toga sledi neverovatno olaksanje. Ja sam imala neprekidan bol zadnja 3h! Samo disi, pokusaj da ne vristis i cuvaj snagu za kraj koji traje bukvalno par minuta. Nadam se da ce tvoj porodjaj biti skolski. Meni je sve ovo sveze i jos uvek nisam spremna za drugo dete dok sve to ne zaboravim!
jel ovo jos aktivno?
ili je vec rodila....
na terminima poroda pise da tek treba roditi (28.09.). tako da bi trebalo jos uvijek biti aktualno, bar za postavljacicu teme
puno manje boli i bol je sasvim podnosljiva kad nisu u pitanju sintetski hormoni (drip). dakle, zakljucak je odbiti drip i tijelo ce odraditi svoje
bitno je i da se osjecas ugodno--znaci morala bi se pobrinuti za to (ti ili tvoja pratnja). ako zelis biti sama da ih zamolis da ti daju prostora, ako ne zelis da ih zamolis da netko bude cesto prisutan.
sto se same boli tice, prvi porod mi je trajao 12 sati na indukciji i mislila sam da cu krepati. bolilo je ko sam vrag. naravno, u pitanju je bio drip
potpisujem mikku
prvi porod sa dripom jedva sam zaboravila i odlucila imati drugo dijete.
drugi porod sam odradila sasvim skolski, ali BEZ iceg i bolovi su bili podnosljivi do samog kraja - tranzicije. sjecam se da sam pogledala na sat u 5.15 (cekajuci drugu smjenu koja je trebala doci u 7) i mislila si da necu bas moci izdrzati dok oni dodju - rodila sam za 20min. trud prije nego sto sam sisla na stolcic mislila sam da cu se onesvijestiti. a onda sam na stolcicu stisnula jos 3 puta ( to nije moglo dugo trajati, kojih par minuta) i to je bilo to
a uglavnom znas da je kraj blizu onda kad pocnes misliti "sta je meni ovo trebalo", "ne mogu vise", "dajte mi epiduralnu", psujes muza itd. to neka te podsjeti da ce beba uskoro biti u tvojim rukama
sad kad gledam nakon mjesec dana na porod, rekla bi da me i nije toliko bolilo. najgori dio mi je bio ,kad ne smijes tiskati , a zelis. i to je trajalo trud ili dva. mislim da je oporavak poslje poroda gori, šav te boli, bradavice pune ragada, djete ne spava
...
pozdrav.
imam potrebu ponovno aktivirati ovu temu..
znate kad vam bruse zub na živo.....to smatram oštrom boli
porod je više tupa bol ili ne?
bok chora, ja sam započela ovu temu a sada već imam iskustva da ti odgovorim.
prije bih rekla da je ta bol kao kod snažnog stezanja odnosno rastezanja, znači nije oštra.
Meni su jako snažni bolovi trajali satima, ali mogu ti reći da bih izdržala još satima jer ta bol se razlikuje od svih ostali po tome što znaš da kad jednom dosegne vrhunac intezitet bola odma opada. Ja sam se samo trudila da pravilno dišem i ponavljala si "proći će, proći će..."
da, ako je prirodan porod
ako je drip onda nema toliko razlike u intenzitetu
i traje i traje i traje - npr. 5 sati - toliko da padaš u nesvijest ...
dobila sam i drip, bila mi je jednaka jačina kao i moji prirodni do tada
Po moja dva vaginalna poroda ja bih rekla ovako:
Najbitnije je disanje, da možeš prodisati trud, tad ne boli tako, ako se sva zgrčiš, e onda boli. Trudovi su podnošljivi do samog kraja, dok ne dobiješ pritisak na debelo crijevo i zapravo nemožeš tako lako iskontrolirati trud jer tijelo počinje samo tiskati, a ti se i dalje trudiš prodisati trud, jer ti tako kažu i viću ne tiskati ne tiskati, a ti moraš. E kad stisneš, neopisivo olakšanje i nemojte se bojati tiskati, tad zapravo ne boli i osjetit čete neopisivu snagu vlastitog tijela na djelu. Isto je i kad vas forsiraju da tiskate, a nije još vrijeme, a tranzicija je super stvar, hvala bogu kratko traje i samo pomislite u glavi: Eto to je to, kraj je tu.
Ovo velim za relativno prirodne porode, bez dripa, epiduralne, nalijeganja na trbuh.
Dakle teško mi je reči vremenski, ali ja sam one najjače trudove imala na samom kraju, dakle njih desetak.
Mislim da bi ih bilo manje da su mi dali da tiskam kad mi je došlo. Zapravo to mi je fenomen, po čemu oni zaključuju da je ili nije vrijeme za tiskanje, kad ako se majka priroda pobrinula za sve, onda valjda kad dobiješ taj nagon za tiskanjem, valjda je i vrijeme za tiskanje ili griješim?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom